100 dana u šatoru – 100% za Hrvatsku

4

Uskoro će biti 100 dana otkako hrvatski branitelji i najteži stradalnici Domovinskog rata prosvjeduju ispred zgrade njihovog Ministarstva koje je trenutno svačije, samo ne njihovo. U tom razdoblju, vlast ih je, iako bi o njima primarno trebala brinuti, „darivala“ neprimjerenim epitetima i tako dodatno dolijevala ulje na vatru braniteljskog nezadovoljstva.

Paradoksalno i jadno, u tim objedama prednjačio je čovjek koji se naziva ministrom branitelja, Predrag Fred Matić. Njegov mandat obilježili su sukobi s braniteljskom populacijom, skandalozne izjave, vrijeđanje branitelja i omalovažavanje dragovoljaca i invalida, sramno dodvoravanje Josipoviću i Milanoviću. Očitu intelektualnu potkapacitiranost i nedostatak kućnog odgoja, Matić je nadoknađivao poskočicama, glupim vicevima, nebuloznim konstrukcijama i katkada u tome nadmašivao čak i svog šefa Zorana Milanovića. O Predragu Matiću sve je već rečeno. Imam osjećaj da ga ni Milanović više ne shvaća ozbiljno.

100posto za HrvatskuVladajuća je većina i na primjeru prosvjeda branitelja, pokušala narod ideološki podijeliti. Ponajprije se to očitovalo u združenom zločinačkom poduhvatu Milanovića i Matića, kada je ovaj prvi, lažno prikazao susret s Đurom Glogoškim, a ovaj drugi, protivno svakoj moralnoj odgovornosti, crtao po ploči primanja 100-postotnog ratnog vojnog invalida. Pokušala se naravno s time skrenuti pozornost s krucijalnih problema u državi, a istodobno antagonizirati narod protiv braniteljskog prosvjeda s jeftinim trikom: evo vidite narode, prosvjeduju, a imaju ovolike penzije, vrištalo je iz tog đavolskog pokušaja. No, ni to im se nije isplatilo. Narod drumom, oni šumom!

Nakon pobjede Kolinde Grabar Kitarović, Matić je, vidno uzrujan, počeo buncati o Argentini, ustašama, partizanima, drugoj galaksiji, boktepitaj o čemu sve ne. Ipak, najupečatljivija izjava bila je ona dana Vinkovačkoj TV kako branitelji o njemu znaju baš sve, jedino da mu još preostaje pokazati koliko mu je duga ona stvar. Iako se radi o Matiću, čak i od njega bilo je previše. Dok su branitelji godinama ranije krvarili, ginuli, umirali časno se boreći za svoju djecu i domovinu, ni u snu nisu mogli sanjati da će samo 20 godina kasnije kao „svog“ ministra morati gledati čovjeka koji svakom svojom pojavom vrijeđa dostojanstvo i čast njihove borbe.

Postoji li ijedna zemlja na svijetu, osim ako se ne radi o “slučajnoj državi”, gdje će ratni veterani i istaknuti pojedinci isticati probleme koje ih tište, a da ministar ili dužnosnik koji je za njih zadužen barem ne ponudi ostavku? Nema takve zemlje, kao što ne postoje dužnosnici koji će otvoreno, kako to čine dužnosnici Kukuriku vlade, vrijeđati ljude koji su najzaslužniji upravo za njihove plaće i fotelje.

Zalud Matiću devet mjeseci provedenih u srbijanskim logorima, badava mu i sva odličja i činovi kad ima obraz poput džona gojzerice, gumen i bezličan. Može Predrag Fred Matić još 100 godina biti ministar branitelja, ponovno ozdraviti od PTSP-a na medicinski neodgonetnut način, može i primati astronomsku plaću i uživati u blagodatima ministarskog rada. Ali ono najbitnije, povjerenje i poštovanje svojih suboraca i branitelja, više nikad neće imati.

Koliko god predbacivao braniteljima da su slavili Kolindinu pobjedu (što su trebali, navijati za Josipovića, Matićevog prijatelja, čiji ih je bliski suradnik Marko Rakar povezao sa Ku Klux Klanom?), Matić ne može podnijeti da njemu branitelji nikada neće tako klicati i da će u njihovim očima zauvijek biti potrčko dnevne antihrvatske politike.

A branitelji će i dalje biti 100% za Hrvatsku, neovisno o političkim opcijama koje će demokratskim putem dolaziti na vlast. Jer oni su Hrvatsku stvarali, oni su njezini sinovi i zavjet njihove djece. Milanović i Matić samo su prolazne pojave koje prosvjed za dostojanstvo i čast hrvatskih branitelja čine još potrebnijim i smislenijim.

[ad id=”40551″]

Tomislav Stipić

facebook komentari

  • Herceg-Bosna

    jadni branitelja šta doživiše u svojoj hrvatskoj,,,

  • Ljuta Trava

    Dolazim kad mogu ali teško mi je svaki put kad dođem , vidim svoje prijatelje u kolicima , teško mi je i suza krene . A znam ih , pamtim ih još onako mlade , obučene u američke uniforme ,možda ibza broj veće, kako čvrsto stiskaju Ultimaks , Kalaš , kao da su vjenčani sa njima , a danas vidim isti onaj sjaj u očima isti onaj osmjeh ,čvrstoću i upornost .Pogled mi kruži ispred šatora , poznata lica , da tu su i suborci moga pokojnog brata , međusobno se zovu braćom , a ja pogledom negdje u daljini tražim svog brata , jer i on je tu negdje sa njima , ma ne bi on mogao bez njih .
    S Vama sam braćo i kad me nema tu , s vama sam !!!

    • Mrga

      S autoputa, odmah hrlim u Savsku. Ne znam što bih im rekla,izgubljena se vrtim tamo, ostavim novce i cigarete i bježim, jer osjećam kako ću se raspast i kako su moji branitelji nadljudi, a ja samo cmizdrim.

      • Ljuta Trava

        Pitam ih što im treba , kažu samo dođite , jedino nam to treba .