Velimir Raspudić: Od nogometnih travnjaka do epske poezije

0

Nogometne travnjake i poeziju malo tko može dovesti u istu rečenicu, no Velimir Raspudić, bivši igrač Zrinjskog, Osijeka, Slaven Belupa te mnogih dugih jedan je od tih rijetkih koji su to uspjeli, piše prvi.tv.

Možete li se za početak malo predstaviti našim čitateljima, tko ste, otkud ste, čime se bavite?

Rođen sam u Dobrom Selu, u općini Čitluk. Nogometom se počeo baviti poprilično kasno, sa 13 godina u NK Brotnju. Pošto su tada postojali samo juniori i seniori, a ja sam od juniora bio mlađi 2-3 godine te sam na želju pokojnog Ante Erića ostao sam i trenirao sa juniorima.

Početkom rata trenirao sam s prvom generacijom Zrinjskog u Širokom Brijegu, ali se vraćam u NK Brotnjo i prvu sezonu u prvenstvu Herceg Bosne igram za NK Brotnjo. Nakon toga se 94. godine prijavljujem u postrojbu specijalne policije kao maloljetni dragovoljac i prolazim ratište od Kupresa do Mrkonjić Grada.

Vukovar se zovem, Hrvatskog sam roda

U to vrijeme nisam igrao nogomet, ali iz redova specijalne policije nastaje ekipa Redarstvenik za koju igram i s kojom ulazim u prvu ligu HB. Nakon toga odlazim na probu u Osijek, ali u 15 min u sudaru sa protivničkim golmanom doživljavam tešku ozljedu, prelom vilice na dva mjesta i težak potres mozga.

Nakon oporavka koji je trajao nekih pola godine odlazim u Slaven Belupo s kojim ulazim u Prvu ligu Hrvatske. Nakon Belupa vraćam se ponovo u Redarstvenik i nakon samo tri utakmice u prvoj ligi HB odlazim u Belgiju gdje sam ostao do dan danas.

Možda mi je najveća mana što sam više igrao srcem a manje glavom tako da u Belgiji već u prvoj sezoni dolazi do teške ozljede, loma nožnog zgloba koji je tek sastavljen nakon treće operacije. Odigrao sam pet sezona u Belgijskoj trećoj ligi, a karijeru završavam nakon pucanja križnih ligamenata i maniskusa na istom koljenu. Slobodno mogu reći kako su mi karijeru obilježile ozljede više nego neki dobri rezultati. Ipak nekako zakrpljen odigrao sam završni turnir Mjesnih zajednica 2009 u Grudama gdje sam bio najbolji strelac turnira.

Pišete pjesme, kada ste uvidjeli da imate dar za to?

Što se tiče pjesama i stihova mislim kako tu i genetika ima svoj udio. Najviše me privlači epska poezija ali ja pišem o svemu i svačemu. U zadnje vrijeme najviše o Domovinskom ratu i nepravdi koja se nanosi braniteljima. Tako su nastale pjesme o Posavini i Vukovaru koje su i izazvale najviše pažnje i zanimanja čitatelja. Pisanje mi je za sada samo hobi, ali tko zna što budućnost može donijeti.

Par pjesama koje sam napisao otpjevao je Ivan Vidić, mladi guslar koji je nastupao u spotu sa Sinovima Hercegovine.

Trenutno živim i radim u Belgiji, otac sam četvero djece i koristim svaki mogući način da posjetim rodni kraj.

Ima još jedna zanimljivost, 2000 te godine pošto sam raskinuo ugovor u jednom belgijskom klubu nisam mogao igrati pola godine ali sam obećao treneru da ću se vratiti u klub koji je preuzeo vraćam se i pola godine sam bio u Zrinjskom. Igrao sam prvu posljeratnu utakmicu protiv Dinama, bio sam među prvih jedanaest, a i prvu utakmicu protiv Veleža koja je igrana na Koševu.

U tom kamenjaru ljepše sunce grije…

facebook komentari