Uvijek baka brinula je za nas

0

Još se sjećam naših baka
Dok su nekad bile s nama
Maramu su nosile na glavi
A opanke na svojim nogama

U crnini one uvijek bile
Jer su često nekog žalovale
S pregačom oko svoga struka
A u ruci kuhaču držale

Nekad je težak život bio
Treba kosit, kupiti i vrći
Baka doma ručak je spremala
I ostale poslove po kući

Bake su nas odgojile svakog
One uvijek pazile su na nas
Puna kuća nekada je bila
A ne dvoje kao što je danas

Bilo rano ili kasno doba
Bilo ljeto ili hladna zima
Uvijek baka brinula je za nas
I strpljenja ona za nas ima

Baki ništa nije teško bilo
Učiniti za unuke svoje
Dok uvečer ne vrate se kući
One stalno pred vratima stoje

Težak život sve su one prošle
Bilo gladi nemanja i rata
Puno djece podić su morale
Bez primanja, škole i zanata

Nije bilo doktora ni lijeka
Depresiju rijetko koja ima
Poljske trave skupljale su one
Sve bolesti liječile s njima

Ali uvijek vesele su bile
Pjevale su na svakom koraku
Uzdale se u dragoga Boga
I u Gospu svoju drugu majku

Stihovi: Ivan Čuljak, Rovišće / Kamenjar.com

facebook komentari