16. studenog 1673. umrla Katarina Zrinski – potresno oproštajno pismo bana Petra Zrinskog prije pogubljenja

0

Katarina Zrinska osobito je poznata kao jedna od prvih žena u banskoj Hrvatskoj koje su se bavile pisanjem književnih tekstova. Osim toga, Katarina se bavila i prevođenjem sa stranih jezika. Znala je navodno čak pet jezika: njemački, hrvatski, talijanski, mađarski i latinski.

Na današnji dan 1673. umrla je poznata hrvatska plemkinja Katarina Zrinska. Ona je bila supruga hrvatskog bana Petra Zrinskog, koji je smaknut 1671. godine zbog sudjelovanja u uroti. U tom je kontekstu Katarina poznata po oproštajnom pismu koje joj je Petar napisao, a zanimljivo je da je i sama sudjelovala u spomenutoj uroti.
Katarina Zrinska osobito je poznata kao jedna od prvih žena u banskoj Hrvatskoj koje su se bavile pisanjem književnih tekstova. Osim toga, Katarina se bavila i prevođenjem sa stranih jezika. Znala je navodno čak pet jezika: njemački, hrvatski, talijanski, mađarski i latinski.
Po rođenju je Katarina pripadala obitelji Frankopan. Dapače, bila je kći poznatog Vuka Frankopana, karlovačkog generala. Isti general bio je otac Frana Krste Frankopana (također smaknutog zbog sudjelovanja u uroti). Katarina je time bila polusestra Frana Krste Frankopana (imali su različite majke). Udajom za Petra Zrinskog Katarina je stekla titulu grofice.
Nakon propasti urote, Katarina je završila u samostanu dominikanki u Grazu, zajedno sa svojom kćeri Aurorom Veronikom. Ondje je na današnji dan Katarina i preminula, oko dvije i pol godine nakon što joj je suprugu odsječena glava.

Oproštajno pismo Petra Zrinskog supruzi Katarini:

Moje drago serce. Nimaj se žalostiti zverhu ovoga moga pisma niti burkati. Polag Božjega dokončanja sutra o desete ore budu mene glavu sekli, i tulikaj še naukupe tvojemu Bratcu. Danas smo mi jedan od drugoga serčeno proščenje uzeli. Zato jemljem ja sada po ovom listu i od tebe jedan vekovečni valete, Tebe proseči ako sam te v čem zbantuval ali ti se v čem zameril (koje ja dobro znam) oprosti mi. Budi Bog hvaljen, ja sam k smerti dobro pripravan niti se plašim. Ja se ufam v Boga vsamogučega koji me je na ovom svitu ponizil, da se tulikaj še mene hoče miluvati, i ja ga budem molil i prosil (komu sutra dojti ufam se) da se mi naukupa pred njegovem svetem thronušem v dike vekovečne sastanemo. Veče ništar ne znam ti pisati, niti za sina za druga do končanja našega siromaštva. Ja sam vse na Božju volju ostavil. Ti se ništar nej žalosti ar je to tak moralo biti. V Novom Mestu pred zadnjim dnevom mojega zaživljenja, 29 dan aprila meseca o sedme ore podvečer, leta 1671.
Naj te Gospodin Bog s moju kčerju Auroru Veroniku blagoslovi.

Petar Zrinski

facebook komentari