Pratite nas

Povijesnice

17. listopada 1991. god. Progon Hrvata iz Iloka

Objavljeno

na

Na današnji dan, 17. listopada 1991. godine kolona od 8000 ljudi, civila, staraca, žena i djece, morali su napustiti svoj grad Ilok samo zato što su Hrvati. Nakon okupacije zapadnog Srijema i Iloka civili koji su ostali u svojim kućama su mučeni i ubijani od strane okupacijskih snaga.

U travnju 1991. nakon četničkog skupa u obližnjem Jagodnjaku i javnih izjava Milana Paroškog, zastupnika u parlamentu Srbije kada je rekao ove riječi: „One koji kažu da ovo nije srpsko možete ubiti kao kera pored tarabe“ i još : „Ovo je srpska zemlja i njima (Hrvatima) mora biti jasno da su oni dođoši“, Hrvatima Iloka je bilo jasno što ih čeka.

Stalnoj demonstraciji sile oklopno mehaniziranih postrojbi JNA po Hrvatskoj u prvoj polovini 1991. cilj je bio pokazati svu njezinu snagu te zaštititi velikosrpske pobunjenike od djelovanja MUP-a i ZNG-a. U takvu su ozračju 8. srpnja 1991., nakon cjelodnevnih provokacija pucnjavom iz streljačkog naoružanja sa srpske strane obale, preko mosta na Dunavu pokraj Iloka krenula četiri tenka T55 JNA. Nakon prelaska mosta tenkovi JNA su namjerno pregazili policijsko vozilo na kontrolnoj točki, pritom je poginuo jedan hrvatski policajac, a trojica su ranjena.

Kada su vidjeli što se događa, pripadnici 3. bojne 1. brigade ZNG-a Zoltan Hadrava i njegov pomoćnik Marijan Knežević propustili su prva tri tenka, a četvrti je uništio Zoltan ručnim raketnim bacačem RPG7. Kad su vidjele što se dogodilo, posade preostala tri tenka izašle su iz tenkova i pobjegle ostavivši za sobom prvi uništeni neprijateljski tenk u Domovinskom ratu te tri nedirnuta.

Nakon pokolja hrvatskog stanovništva početkom listopada u obližnjem srijemskom selu Lovasu koje je administrativni dio općine Ilok, branitelji Iloka dobili su ultimatum od časnika zločinačke i komunističke JNA da predaju oružje i grad u ruke Srba. Grad je bio odsječen od ostatka Hrvatske i u okruženju jedinica JNA, a u okolnim hrvatskim selima Bapskoj, Šarengradu, Sotinu i drugima već su počinjeni brojni zločini nad Hrvatima.

Gradska skupština Iloka 12.listopada 1991. donijela je odluku da građani na referendumu sami odluče o svojoj sudbini. 13. listopada 1991. građani Iloka izlaze na referendum u situaciji kad je grad potpuno okružen, a prva slobodna teritorija udaljena je 50 km. Svaki oružani otpor bio bi uzaludan, a dodatno je situaciju otežavala činjenica da je grad bio pun civila iz okolnih mjesta koji su spas pronašli u Iloku. Na referendumu je odlučeno da se prihvati odlazak iz grada te je u Šidu 14. listopada 1991. u prisustvu generala JNA Dragoljuba Aranđelovića i članova europske komisije potpisan sporazum o iseljenju hrvatskog stanovništva iz grada Iloka. Isti dan jedinice JNA ulaze u mjesta Šarengrad, Bapska i Mohovo te počinju mučenja i ubijanja stanovnika koji su se tamo nalazili.

Pripadnici ZNG i pojedine skupine građana nisu vjerovali u potpisani sporazum te se u noći sa 15 na 16. listopada skupina branitelja odlučuje se za proboj te nakon tri dana stižu u Lipovac.

17. listopada kolona od 8000 ljudi, civila, staraca, žena i djece, morali su napustiti svoj grad Ilok samo zato što su Hrvati i kreću na put dugačak više od 40 km u Lipovac, prvo slobodno mjesto u Hrvatskoj. Oni Hrvati koji su odlučili ostati u svom domu bili su uhićavani, ubijani i odvođeni u logore. Oni su na rukavima morali nositi bijele rubce, a kuće su im označene bijelim krpama, a sva vrijedna imovina im je opljačkana. Podrumske prostorije policijske postaje, SDK-a i privatnih kuća, postali su mučilišta. U studenom i prosincu 1991., počela su useljavanja Srba u hrvatske kuće koje nisu bile srušene.

Nakon oslobodilačkih akcija Bljesak i Oluja, već 1996 g. Ilok posjećuje pokojni i prvi predsjednik slobodne Hrvatske Franjo Tuđman. 1997. godine srpski okupator minira crkvu u Iloku, koja je samo jedna od mnogih uništenih u posljednjem ratu.

Progonstvo Hrvata iločkoga kraja je potrajalo sve do okončanja tzv. „mirne reintegracije“, odnosno uspostave hrvatske vlasti u Hrvatskom Podunavlju, nakon čega se u svoje domove vratio tek dio prognanika.

facebook komentari

Povijesnice

25. rujna 1991. – Embargo na uvoz oružja

Objavljeno

na

Objavio

Vijeće sigurnosti UN-a 25. rujna 1991. jednoglasno je prihvatilo rezoluciju pod brojem 713 kojom se uvodi „potpuni embargo na sve isporuke oružja i vojne opreme Jugoslaviji“.

Rezoluciju je činilo osam točaka koje su trebale pomoći u rješavanju jugoslavenske krize, pri čemu je naglašena potreba za mirnim rješenjem i dijalogom, iako je, naravno, zabrana državama članicama UN-a da Jugoslaviji isporučuju bilo kakvo oružje i streljivo imala najveću važnost.

Državni tajnik Sjedinjenih Američkih Država James Baker na sjednici Vijeća sigurnosti istaknuo je srpsku vladu i Jugoslavensku narodnu armiju kao glavne krivce za tragične posljedice rata na području Hrvatske, ali međunarodna je zajednica rezolucijom 713 upravo napadnutoj republici najviše naštetila, piše HRT

Naime, Hrvatskoj je prije rata oduzeto gotovo sve oružje Teritorijalne obrane, dočim je JNA, koja je već u tom razdoblju otvoreno stala na stranu srpskih pobunjenika, odnosno velikosrpske politike, bila jedna od najbolje naoružanih europskih vojski. UN –u je potvrda ispravnosti odluke bila činjenica da je Budimir Lončar, ministar vanjskih poslova Jugoslavije, podupro donošenje  rezolucije.

Već je 1. listopada JNA iskoristila odluku o embargu i uputila ultimatum Vladi Republike Hrvatske da će napasti sve vitalne objekte ili poduzeti akciju velikih razmjera ne prekine li se oružani sukob, nakon čega su počeli granatirati Dubrovnik i zatvarati obruč oko opkoljenog Vukovara i drugih napadnutih hrvatskih gradova.

Rezolucija broj 713 bila je prva UN -ova rezolucija  donesena za rješavanje krize u Jugoslaviji, no za napadnute Hrvate bila je pogubna. Embargo na uvoz oružja imao je dalekosežne posljedice jer je, s obzirom na goleme zalihe streljiva i nemjerljivu nadmoć u naoružanju, UN praktično olakšao srpskom agresoru osvajanje novih teritorija.

Napadnuta Hrvatska, a uskoro i Bosna i Hercegovina, platile su ovu nepravednu odluku tisućama izgubljenih života.

facebook komentari

Nastavi čitati

Povijesnice

KAKO SU SUĐENA 33 HRVATSKA GENERALA: TITOVA “PRAVDA”

Objavljeno

na

Objavio

Časopis DRINA br. 2/3 1962. strana 17 donosi opis pukovnika Korana: KAKO SU SUDJENA 33 HRVATSKA GENERALA . TITOVA “PRAVDA”.

Donijet ću ovdje za portal Kamenjar.com samo jedan mali izvadak pukovnika Korana kako bi se popunila praznina hvale vrijedna opisa Vinka Vice Ostojića:

O S U D A

Obtuženi (1)Gustović Artur, (2)Gruić Djuro, (3)Gregurić Mirko, (4)Sertić Tomislav,(5)Skolibar Slavko, (6)Fritz Julije, (7)Tomašević Ivan, (8)Metikoš Vladimir, (9)Slaher Miroslav, (10)Mikec Nikola, (11)Majetić Bogdan, (12)Čanić Dragutin, (13)Nardeli Anton i (14)Šolić Josip krivi su, jer su plan okupatora za uništenje našeg naroda provadjali i da su pored zločina izdaje pod 1/,2/, kao komadanti domobranskih i ustaških formacija, bilo u zajedničkim akcijama sa njemačkim, talijanskim ili četničkim formacijama, bilo samostalnim akcijama, protiv medjunarodnog ratnog prava i ratnog postupka, nečuvene zločine na jugosl. narodima počinili i obtućeni Markulj, Džal i Mikec takodje na rarodima Sovjetske unije u kojoj su oni na čelu svojih formacija, na ubijanju nezaštićenog pučanstva žena, djece i staraca, ranjenih boraca NOV. djelovali, sela i gradove palili i pljačkali. Civilno pučanstvo u masama uništavali i te koncentracione logore ili na prisilni rad u Njemačku slali. Srbske i hrvatske patriote u Hrvatskoj izkorijenili i tako počinili u najtežim danima historije našeg naroda, ratne zločine za račun okupatora, njemačkih i talijanskih osvajača.

Sa svim njihovim činima, počinili su svi obtuženi od 1-33 izdaju domovine, predvidjenu u Art. 3. točka 2,4,5, i 6 zakona o kaznenom postupku protiv naroda i države i obtuženi Gregorić Mirko takodjer ratni zločin predvidjen u Art. istog zakona. Povodom toga osudjuju se prema Art. 2.i 4 te Art. 6 točka 1. kaznenog zakona protiv naroda i države

N A    S M R T    S T R E L J A N J E M

i stalan gubitak političkih i gradjanskih prava, te na konfiskaciju imetka.

Ova presuda je IZVRŠIVA.

Obrazloženje: NEPOTREBNO!

Smrts fašizmu – sloboda narodu! Zapisničar nadporučnik Novak Todorović

Predsjednik Senata: pukovnik Dr. Josip Hrnčević v.r.

Da je ovaj izvadak iz osude suda I. Br. 72/45 vjeran originalu potvrdjuje i ovjerovljuje: načelnik ureda: Andja Spadijer. Vrhovni sud FNRJ.

Prepisao Mile Boban, Otporaš iz časopisa DRINA br. 2/3 1962., strana 19 i 20.

Podsjetimo: U nedjelju 24. rujna 2017. u 17.00 sati je u Bazilici Srca Isusova, Palmotićeva 31. u Zagrebu služena misa za 18 ustaških generala i ostale visoke časnike NDH-a.

facebook komentari

Nastavi čitati