1989.-2014. – scenarij prepoznat – metodologija ista

2

Zanimljivo je kako se povijest ponavlja. I unatoč činjenici da je devedesetih godina prošlog stojeća bio na vlasti, Tuđmanov HDZ u medijima je bio najviše prozivana stranka. Pažljivi kroničari pamte da su medijski ataci, gle čuda, kulminirali neposredno pred Oluju, zatim pred  smrt dr. Franje Tuđmana, da bi svoje „zvjezdane trenutke“ doživjeli neposredno prije ustoličenja dvojca Sanader-Kosor i konačne „demokratizacije“ HDZ-a.

Gle vraga, nakon dolaska Ive Sanadera na čelo stranke  HDZ odjedanput postade omiljena institucija većine medija u Hrvatskoj, a Ivo Sanader, po popularnosti iskazanoj u anketama, stade uz bok krivokletniku Stjepanu Mesiću . Nedugo zatim došlo je do promjene forme ali ne i sadržaja. Tako umjesto Mesića na Pantovčak dođe Josipović a umjesto Ive Sanadera u Banske dvore zasjedne Jadranka Kosor. I bi sve isto – osim što se tek ustoličena premijerka u posljednjem trenutku odreče one svoje znamenite izjave „kud Ivo, tud i ja“.

Priznajem, Tomislava Karamarka nisam poznavao, niti sam mu davao nekakve šanse u utrci za čelno mjesto u stranci koja je prošla „filtraciju“ Ive Sanadera, Jadranke Kosor, Bianke Matković, kao i formalnih i neformalnih  skupina koje su stajale iza njih.

Međutim, kad je Karamarko došao na čelo stranke, i naročito kad je sa svojim timom započeo  trasirati novi programski put, bilo je vrlo zanimljivo pratiti medijske istupe i komentare u istim onim medijima, prema čijim je anketama u vrijeme dvojca Sanader-Kosor ova stranka bila najpopularnija u državi.

Uspoređujući medijske alate koji su se iznova počeli koristiti  u napadima na novo vodstvo HDZ-a, sa onima koji su korišteni devedesetih, ubrzo sam došao do zaključka kako je riječ o potpuno identičnim operacijama, a prema tome sve je ukazivalo na činjenicu kako iza svega stoje i isti krugovi.

Bezbroj je teza i činjenica putem kojih se ovako postavljena jednadžba može vrlo lako dokazati. Ovdje ću se, međutim, ograničiti na jednu nanovo oživljenu priču – onu o ulozi Marka Veselice i vikendice Ante Ledića u osnivanju HDZ-a.

Značaj HDZ-ovaca koji to nikad nisu bili

Uloga vikendici Ante Ledića u Stošincu pokraj samoborske Plješivice u osnivanju HDZ-a medijski je podgrijavana devedesetih godina prošlog stoljeća. Zahvaljujući upravo toj tezi gosp. Ledić postao je jedan od najvažnijih gospodarstvenika grada Zagreba i Hrvatske. Nije mu smetala niti činjenica da nikad nije niti bio član stranke u čijem je osnivanju, kako neki tvrde,  imao jednu od ključnih uloga. Poznavatelji zagrebačkih prilika tvrde da mu to nije smetalo ni u nastavku profesionalne karijere u razdoblju kad su vlast u gradu pod Sljemenom preuzeli oni koji su Tuđmana još za života proglasili diktatorom.

Ovih dana  u djelu medija ponovo se pojavljuje stara  „povijesna“ vizura o značaju Ledićeve klijeti za utemeljenje stranke koja je obnovila hrvatsku Državu. Nije međutim u ovom slučaju nikako riječ samo u „bildanju“ Ledićevog ega i evociranju povijesnih uspomena. Primarni cilj ove priče očito se nalazi u budućnosti – odnosno u stvaranju povoljnih pretpostavki, zahvaljujući kojima bi određene izvanjske snage, uz pomoć nekih unutarnjih unutarnjih frakcija,  zadovoljili svoje interese i apetite u nadolazećim kadroviranjima.

Upravo zbog toga ponovo je uskrsla priča o značaju Ante Ledića i Marka Veselice u osnivanju stranke kojoj nikad nisu pristupili. Njih dvojica, kao i javnost, dakako moraju znati da im u ovom najnovijem slučaju nije namijenjena uloga zvijezda, nego alata preko kojih netko drugi ima nakanu polučiti određene učinke. Naravno, spomenutom dvojcu je zasigurno iznimno žao što koncem osamdesetih nisu prepoznali plan koji su Franjo Tuđman i Bruno Bušić počeli kovati dva desetljeća ranije, odnosno već koncem šezdesetih godina. Nisu prepoznali ili se netko vraški potrudio da ne prepoznaju?

Da bi stvar bila jasnija idemo spomenuti još jedan zanimljiv detalj. Umjesto da u javnost iznese više detalja o ulozi UDBA-e u sedamdesetim godinama i svojim saznanjima o ubojstvu Tuđmanovog suradnika Brune Bušića, bivši udbaš Željko Kekić i njegove kolege u posljednje nas vrijeme sve skupa uveseljavaju šarolikim tezama o navodnoj ulozi dijelova jugoslavenskih tajnih službi u stvaranju HDZ-a.

Oni koji nisu upućeni u metodologiju rada takvih pojedinaca i skupina jednostavno uzmu ove teze „zdravo za gotovo“ i nastavljaju ih širiti dalje. Međutim, oni drugi u pravilu analiziraju nakane kreatora takvih istupa, pokušavajući u njima prepoznati stvarne ciljeve koji nikada nisu usmjereni ka prošlosti nego isključivo ka budućnosti.

Tuđman 1989. rješio današnju enigmu

Sumirajući rečeno, čini se da danas, kao i početkom devedesetih, na djelu isti scenarij prema kojemu se imaju polučiti rezultati koji bi doveli do novog jačanja one grupacije u HDZ-u koja je oslabila odlaskom „miljenika anketa“ Ive Sanadera i Jadranke Kosor.

Opisujući situaciju 1989. Tuđman je u svojim memoarima zapisao:

Opća mobilizacija protiv HDZ se nastavlja. Počeli su čak ispisivati po tramvajima i fakultetima: Dolje Tuđman, Nećemo Tuđmana za lidera… Organizirali su – posredstvom braće Goldstajn – Ivin, sastanak alternativnih skupina da bi utvrdili koordinacioni odbor koji bi trebao govoriti i u naše ime. Zato su dakako Veselica i kompanija… Nakon Goldštajna i Veselice, posve istu ulogu odigrao je i Čičak.

O postupcima djela skupine iz Ledićeve vikendice Tuđman u memoarima navodi:

“Sastanak Inicijativnog kruga HDZ. Prisutno pedesetak ljudi. Mjesto da raspravljamo o pripremi Osnivačke skupštine, grupa Stipac, Šošić, Kokić – u ime Marka Veselice – a s njima i Vlado Veselica, Gabelica i Paradžik, nametnula diskusiju o “manipulacijama o nedemokratskom metodu rada HDZ. Sve na moj račun. Da se spriječi održavanje skupštine. Treći “ešalon”. Ovaj put uz i nakon Stipca, programiran Hrvoje Šošić koji vodi Marka Veselicu na lancu kao lidera. Mjesto da se konstruktivno uključe u rad, poslužili su kao glavno sredstvo rastrojstva i razbijanja… Pod svaku cijenu osujetiti skupštinu, difamirati mene zbog “generalskih” metoda… Imali su deset glasova. Razmišljao sam da napustim. Noćas sam se sjetio Starčevića kad je prokleo hrvatstvo!”

Nije li metodologija rada pojedinaca i skupina koje su tada, pa tako i danas, u potpunosti primjenjivali identične metode, potpuno ista.

Dakle, scenarij prepoznat još 1989. – metodologija djelovanja, na žalost, i danas u potpunosti ista!

Ilija Zovko/hrsvijet

facebook komentari

  • Vacca, the mljac

    cccc cccc cccc Mrze dobre kradeze-ovce… cccc

  • Vacca, the mljac

    cccc cccc cccc Mrze dobre kradeze-ovce… cccc