1991. Protiv Jugoslavije – 2014. protiv Jugoslavena!

6

1991. Protiv Jugoslavije – 2014. protiv Jugoslavena!  …i(li) 1991. protiv Andrije Rašete, 2014. protiv Borisa Rašete

Do sada nikada nisam komentirao nastupe pojedinaca kod konkurencije na Radmanoviziji, međutim, sada je došlo vrijeme i za to. Cijeli specijalni “štab” pripremao je već nekoliko dana moguće podvale Josipu Klemmu, predsjedniku Udruge specijalaca, a Klemm ih je svojim beskompromisnim, iskrenim i patriotskim stavom, bez ikakvih kalkulacija – doslovce razorio! Njegov pristup prema iznenađenom voditelju bio je jedanak onome Ace Tijanića, pokojnog direktora RTS-a, koji je pred kamerama svog imenjaka podsjetio iz kojeg je jata doletio u Zagreb.

Gospodu s Radmanovizije najviše pogađa braniteljski transparent iz Savske – 1991. PROTIV JUGOSLAVIJE, 2014. PROTIV JUGOSLAVENA! Nije im jasno protiv kojih se to “Jugoslavena” branitelji bore 2014. godine? Potpuna je idiotarija nabrajati Jugoslavene s popisa stanovništva, kao argument protiv prozivke. Nitko – pa ni branitelji – ne prozivaju etničke Jugoslavene, nego ideološke. To je potvrdio i Klemm, u jednoj rečenici, a gluhi nisu čuli. Ili nisu htjeli čuti. Još je pokojni predsjednik Tuđman pred svoju smrt upozorio da će među Hrvatima uvijek biti najmanje 20 posto onih koji ne žele Hrvatsku državu i koji će zagovarati jugoslavensku ideju i neki oblik “Jugoslavije”. Danas je ona svedena pod pojam “Region”, a njezini najglasniji zagovaratelji su djeca i unuci onih koji su 1945. s puškom u ruci stvorili komunističku Jugloslaviju ili kasnije u njoj provodili represiju nad Hrvatima.

Tko su “Jugoslaveni” u današnjoj Hrvatskoj? Pa eto, vodeća osoba na Prisavlju je posve sigurno politički i karijerni “Jugoslaven”. “Hrvat” je samo na papiru. Da živi u Sloveniji, bio bi “Slovenac” na papiru, a u glavi i dalje “Jugoslaven”. Čudi me da već nije uveo trčanje štafete, barem od Prisavlja do Pantovčaka. Ispred Titinog kipa primio bi je osobno drug Ivo. Tko zna, možda bi stavio čak i predsjedničku lentu, koju inače uopće ne stavlja. Sve to pratile bi i kamere RTV-a. Štafeta bi se mogla trčati nedjeljom, u vrijeme Svete mise, koju po starom i poznatom stavu glavnog ravnatelja ne bi trebalo prikazivati! U već spomenutom talk showu na Radmanoviziji, u kojem je gostovao Klemm, bilo je najmanje troje “Jugoslavena”: jedan Bosanac koji je na čudan način dobio hrvatsku Domovnicu, a piše u jugoslavenskom “Novom listu” (to nije etiketa, nego tradicija riječkih Supilovih novina), jedna radikalka koja mrzi “klerofašiste”, a naročito šibenskog biskupa Antu Ivasa, dok za preostalo mjesto “Jugoslavena” u emisiji konkuriraju sam voditelj i komentator. Pod uvjetom da se komentator ne izjašnjava isto kao i njegov stric – general JNA koji je velikim dijelom odgovoran za masakr na Ovčari…

Tko su “Jugoslaveni” u hrvatskome društvu? Većinom, to su luzeri koji tuguju za bivšom državom i nostalgično posjećuju baš svaki koncert strašnog novosadskog “petla” Đorđa Balaševića – Srbina kojeg Srbi smatraju izdajicom i nostalgičara kojeg Hrvati smatraju “Jugoslavenom”. Jedan osječki novinar, iskompleksiran svojim njemačkim podrijetlom, sav je ushićen išao na Balaševićev nedavni koncert u nepokorenom gradu i tamo glumio “urbanog Hrvata”, ljevičara, a svi znamo da je zapravo “Jugoslaven”. Dakle, “Jugoslaveni” su svi oni koji sa sjetom slušaju Balaševića, kao što Hrvati s ponosom slušaju Thompsona ili Srbi Boru Čorbu. Jasno, to ne isključuje i izuzetke, jer može se dogoditi da neki Hrvat sluša Balaševića, Srbin Thompsona, a Jugoslaven Boru…

Povijesno gledano, jugoslavenstvo u Hrvata i nije neka novost. Ta ideja dugo je živjela i nailazila na plodno tlo kod dobrog dijela naših sunarodnjaka. Kada su Makedonci uz pomoć Hrvata u Marseilleu zatukli Aleksandra I. Karađorđevića, na posljednji ispraćaj njegovih posmrtnih ostataka koje je mornarica dovezla u Split, došlo je pola grada. U Zagrebu je za njim tugovalo gotovo 200.000 Zagrepčana. Znači, Hrvati uistinu imaju ozbiljan problem. Godine 1991. Vukovar nisu razorile kokarde. Razorila ga je crvena zvijezda petokraka, koja je  na taj način pokušala sačuvati SFRJ. Kokarde su, kao i u prošlom ratu, obavile samo prljavi dio posla. I svi smo nakon 18. studenog 1991. pomislili da je jugoslavenska ideja u glavama Hrvata napokon mrtva. Ali danas vidimo da nije. Vidimo da postoje komentatori kojima se gadi hrvatska ratna, pobjednička odora. Koji smatraju da bi trebalo zabraniti njezino nošenje, isto kao i isticanje povijesne hrvatske zastave s prvim bijelim poljem. Braniteljima u Savskoj zato žele oduzeti odore, a krov na crkvi Svetog Marka sigurno bi prekrili nekim drugim bojama. Možda čak i duginim! Nevažno je što svugdje u svijetu – Americi, Njemačkoj, Italiji – postoje military shopovi u kojima možete nabaviti vojne odore tamošnjih postrojbi. Najmanje dva takva postoje i u Zagrebu i u njima se legalno prodaju maskirne stvari – pa sad zamislite Acinog modnog mačka Borisa, kojem odjednom smetaju modni dodaci hrvatskih branitelja! Da nose “pink”, valjda bi sve bilo u redu. Da skinu šahovnicu i stave “peace”, opet bi sve bilo u redu, ali ovako – oni su opasni – jer ih podsjećaju na dane kada su izgubili svoju državu – Jugoslaviju. I kada nisu nosili odore. Ili su možda nosili SMB?!

Tko su “Jugoslaveni” u politici? Možda oni ministri koji su redizajnirali logo HZZO-a pa više ne sadrži crvenu, bijelu i plavu boju – nego je ružičast! Ili pak oni koji su stajali kraj kninskih balvana 1991., a sada Hrvatsku drže čvrsto na zadnjem mjestu ekonomske ljestvice u Europi?! Učenici onih koji 1990. nisu željeli Hrvatsku i izašli su iz sabornice ili glasovali protiv, kada se odlučivalo o nezavisnosti. Takvi danas Hrvatima dijele lekcije iz demokracije i domoljublja. Takvi danas sviraju klavir Miloradu Dodiku u Banja Luci i ispijaju litre šampanjca s Borisom Tadićem. Takvi se ljube tri puta sa srbijanskim predsjednikom Nikolićem (jer im je i onako svejedno koliko se tko puta ljubi na Balkanu) i godinama slušaju savjete deklariranog “Jugoslavena”, porijeklom Srbina – Dejana Jovića. Kada treba sjesti u počasnu ložu na Olimpijskim igrama, pažljivo biraju – pa sjednu u drušvo Aleksandra Lukašenka jer ih neodoljivo podsjeća na Tita i jer se s njime dobro razumiju.

I što je tu sad čudno? Cijela Vlada pomalo je “jugoslavenska” i višenacionalna – baš kao u bivšoj državi. Kada igraju Hrvatska i Srbija – ne znaju za koga navijati –  neki su ministri etnički Srbi, a državljanstvo im je hrvatsko – pa bi najbolje bilo da ponovo imamo jugoslavensku nogometnu reprezentaciju i sve njihove dileme bile bi riješene. U Montevideo ovoga bi puta sigurno išli i “Hrvati”!

I Zoran Milanović je “Jugoslaven”. Kada je bio rat nije uzeo pušku u ruku, niti je na bilo koji drugi način pokušao doprinjeti stvaranju Hrvatske, iako je bio u naponu snage. Pobjegao je u inozemstvo i pričekao da vidi kako će stvar završiti. Da smo izgubili, vratio bi se u svoju Jugoslaviju i prema potrebi prilagodio priču… Do zadnjeg je branio šefa jugoslavenske Udbe i njezinog ogranka u socijalističkoj “Hrvatskoj” od izručenja demokratskom Zapadu – i time pokazao gdje zapravo vidi Hrvatsku: zemlju u kojoj se štite ubojice, a hapse politički protivnici, po dobrom starom komunističkom obrascu – ovoga puta Ostoje Rankovića. I Tomislav Saucha, šef premijerova kabineta, koji je branitelje okupljene na Jelačić placu, prilikom oslobođanja generala zatočenih u Haagu, nazvao “ruljom” je – “Jugoslaven”, sa sličnim frustracijama kao već ranije spominjani osječki novinar. Usuđujem se reći – i Bojan Glavašević je “Jugoslaven”! U detalje njegovog jugoslavenstva ne ulazim, ali to su mi potvrdili upravo u Vukovaru, gdje je na surov način presuđeno svima onima koji su prije 25 godina govorili “tko nas bre, zavadi”.

Kao dobar alibi “Jugoslaveni” su u Vladu uzeli nesretnog Antu Kotromanovića – da pokrije njihovo nenacionalno ponašanje i duboke frustracije potaknute kukavičlukom i ratnim dezerterstvom. Milanović bi na jednak način mogao biti premijer i u Finskoj i u socijalističkoj Hrvatskoj, ali sigurno ne i u Srbiji. Tamo ne bi dobro prošao. Srbi ipak brutalno kažnjavaju svoje izdajnike. Mi Hrvati smo kulturniji. Sjetio sam se jedne izjave Vlatka Mačeka, koji je bio HSS-ovac, a dobro je poznavao “Jugoslavene”: “Hrvati izdajice, Slovenci kukavice, Srbi ubojice!” Ovo izdajice – odnosi se na onih 20 posto, na koje je krajem 90-ih upozorio dr. Franjo Tuđman.

Velimir Bujanec/Direktno.hr

facebook komentari

  • Geneva

    Gospodin Bujanec je legenda, svaka mu čast…

  • Alan B’Stard

    Bas sam jucer upozorio na tog novinara Rasetu. Znaci, zlocinac mu je stric. Eto vidis

    • Zdenka

      Tako znači! Od Andrije Rašete, srpskog đenerala!? Pa da, kako ne bi bio, kad ima pedigree..

  • peppermintt

    sad je li ispravno detektirat ovu kliku što je najašila na moj narod, jugoslovenima ili kako drugim nazivom posve je svejedno, oni su neprijatelji svega što diše hrvatski, jer potkradaju, lažu, varaju nemilice i državu i narod.

  • Zdenka

    Predugo su Branitelji bili gurnuti na marginu.Neka su se konačno ustali-bilo je vrijeme. Najprirodnija je stvar dići svoj glas protiv onih koji državu rastaču i uništavaju, kako ekonomski, tako i moralno. J. Klemm bi se trebao objašnjavat sa Aleksandrom Malim i tumačit ono što se podrazumijeva. Što su to Branitelji? Oni šta imaju mirovine i moraju zato šutke gledat na sve što Pusići, Josipovići. milanovići i ini-rade, a protiv ovoga naroda?! Pa zar nije i moralna i kakva god-obaveza, dići glas i ukazat na nepravdu?! Pa dosta je bilo podcjenjivanja i omalovažavanja Branitelja! Oni su najprije ljudi koji VOLE SVOJU ZEMLJU i kao takvi, ne mogu ostati postrance!!! Ne znam što je ‘oni čeponja’ tupog izraza lica i mislio kad je pitao J.Klemma, do kad će prosvijedovat! ?! Mislim, da Branitelji i ne će odustati , te da će ići do kraja. Ovdje se radi o dostojanstvu!!

    • Zdenka

      Replika! Jel ono piše ‘ustali’! Nije namjerno, časna riječ.