Pratite nas

Herceg Bosna

21. obljetnica Hrvatske Republike Herceg Bosne

Objavljeno

na

28. kolovoza dan je kada se, u ovim, za hrvatski narod u BiH, teškim povijesnim trenucima, prisjećamo dana kada je utemeljena Hrvatska Republika Herceg-Bosna, kamen temeljac obrane hrvatskog identiteta u očuvanju hrvatske opstojnosti na ovim prostorima.

Iza nas je dvadeset i kusur dugih i teških godina.

Godina tijekom koji su nas opstruirali na ovaj ili onaj način, bacali nas i našu povijest kao loše kineske igračke, obećavali nam kule i vile, a mi slijepo, naivno i gotovo kao djeca vjerovali , jednako kao i dan- danas u svaku lijepu riječ, zaboravljali stradanja kroz koja smo prošli čim bismo pročitali novinski natpis o ravnopravnosti i potrebi za istom u BiH. Hrvatska Republika Herceg- Bosna bila je i ostala, jedino što je udjedinjavalo Hrvate u cijeloj BiH, sklone podjelama kao da smo neki veliki narod bombastične prošlošti o čijim potezima ovise sudbine mase.

zastava-herceg-bosna-kamenjar

Bili smo i ostat ćemo uvijek, mali i pomalo jadno, nikad dovoljno hrabri i zainteresirani, vječito okrenuti jedni protiv drugih, kriveći sve oko sebe za naše današnje probleme. Na HRHB danas sve političke elite gledaju kao na zločinačku tvorevinu s ogromnom dozom radosti i zadovoljstva što su njene glavne aktere strpali tamo gdje im,(ni)je mjesto. Ali, HRHB je izgubila mnoge male ljude, velike žrtve koji su se borili za tu ideju i nosili san o mogućem suživotu Hrvata sa ostalim narodima, oko vrata, blizu srcu. Hrvati će danas pokušati iskazati na što je više moguće načina pripadnost svom narodu, nostalgiju i žaljenje za HRHB, pričat će gdje god stignu o tim vremena, ni u jednom trenutku ne zapitavši se, jako prostu stvar : „ Tko je nama to omogućio?” i sutra će, naravno, životi ići svojim ustaljenim tijekom do sljedeće obljetnice i tako, iz godine u godinu.

Oni koji su to omogućili su ili u zatvoru ili pod zemljom. Od njih su ostale samo njihove obitelji i sjećanje svake godine na ovaj dan. Samohrane majke i djeca poginulih očeva. Djeca čiji očevi nisu doživjeli njihove prve rođendane, majke koje godinama daju odgovore na pitanje „ Gdje je tata?”, nikad dovoljno kreativne i uvjerljive, jer i djeca odrastu, pa su tako i oni.

Za sve njih koji često nisu mogli sakriti svoju ljubomoru dok su po ostalu djecu, kvazi-normalnu, dolazili očevi u vrtić. Za njih koji su prve golove postignute na igralištima provincija u kojima odrastaju posvetili očevima, njima, čije slike nose po novčanicima i čuvaju u mobitelima kao amajlije, kao mi, djetelinu s četiri lista, kao vječni podsjetnik na tragediju koja nikad nije okočala.

Za sve njih koji igrajući se i svađajući po parkovima, nisu mogli reći : „ Dovest ću ti ja svog tatu, vidjet ćeš ti.” Za sve njih koji su o očevima pisali školske sastave i čitali ih ponosno, jasno i glasno pred punim razredom, za te moje ponekad plašljive prijatelje iz razreda koji nisu voljeli „ javne nastupe”, za one koji te sastavke nikad nisu pročitali do kraja jer su se rasplakali, i sa osmijehom rekli :” Dobro je, sve je uredu, pročitajte vi, profesorice.” Za sve njih koji nikad nisu spoznali zadovoljstvo i zaštitu koju imaš, kad imaš tatu. Za njih koji su nas gledali sa gađenjem i prezirom kad smo govorili o tom kako nam je tata ovakav ili onakav, za njih koji su tu vječitu kuknjavu pred kraj tjedna kad se priča o subotnjim izlascima riješavali rečenicom :” Šuti, netko ga ovdje nema.” Za sve njih koji poštuju i Bošnjake i Srbe, i lijeve i desne, i lijepe i ružne, i bogate i siromašne. Za njih u kojima ima više ljudskosti, humanosti i tolernacija nego u svim udrugama i inicijativima koje to propagiraju. Za sve njih u kojima ima toliko ljubavi, istinske dobrote i sreće da te posrame svojim načinima života.
Za njih koji poštuju i vole uspomenu na svog oca, na sve žrtve rata u BiH jer znaju kako je nemati.

Za njih, koji su deset puta bolji i veći Hrvati nego mi, za njih koji žive živote, obično i jednostavno, noseći u sebi ljubav prema svom narodu, a ne na ulici pokazujući mržnju prema drugima.

Za te velike ljude i njihove, još veće, majke koje su ih odojile i učinile takvima.

[divide]

Hrvatska Republika Herceg-Bosna bila je hrvatska upravna jedinica u sklopu Republike BiH, koja je 28. kolovoza 1993. izrasla iz Hrvatske zajednice Herceg-Bosne utemeljene 18. studenog 1991., kao političke, kulturne, gospodarske i područne cjelina Hrvata u Bosni i Hercegovini. Utemeljilo ju je hrvatsko političko vodstvo reagirajući na srpsku agresiju u Hrvatskoj i BiH, da bi se u kolovozu 1993., slijedeći Owen – Stoltenbergov plan mirovni plan, preoblikovala u Republiku.

Hrvatska Republika Herceg-Bosna, bila je, uz Hrvatsku i Republiku BiH, supotpisnica Washingtonskog sporazuma 18. ožujka 1994., kojim je dogovoreno stvaranje Federacije BiH kao zajednice hrvatskog i bošnjačkog naroda, s ciljem kasnijeg federaliziranja cijele države. Činjenično je nastavila postojati i nakon donošenja Ustava Federacije BiH 30. ožujka 1994. do samoukinuća 14. kolovoza 1996., kada su sve ovlasti Vlade Herceg-Bosne prenesene na Vladu Federacije BiH.

>>Herceg Bosna je ugrađena u temelje Bosne i Hercegovine

Gloria Lujanović/hercegovina.info/kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Herceg Bosna

U Jablanici ubijena 172 imenom poznata Hrvata od strane četnika i partizana

Objavljeno

na

Objavio

U Doljanima je 19.7.2017 god., otkriveno spomen obilježje poginulim Hrvatima općine Jablanica u Prvom i Drugom te Domovinskom ratu.

Na spomeniku su uklesana sva imena poginulih Hrvata, i to 11 imena poginulih u Prvom svjetskom ratu, 172 imena ubijenih od strane četnika i Titovih partizana u Drugom svjetskom ratu, te 52 poginula Hrvata iz općine Jablanica u Domovinskom ratu.

Idejni tvorac spomenika je fra Vendelin Karačić, a izvedbeni projekt potpisuje tvrtka Urbis 86 iz Širokog Brijega. Spomenik je isklesan iz kamena domaćim radnim snagama kompanije MT “Gabro”, Jablanica a pripremu terena i uređenje okoliša uradili su mještani Doljana. Blagoslov spomenika i misno slavlje predvodio je mons. Tomo Vukšić, vojni biskup u BiH.

Spomenik-u-doljanima-1Drugi svjetski rat:

O stradanju Hrvata Jablanice u dugom svjetskom ratu malo je  tko pisao. U drugom mjesecu 1943.g. Partizani provaljuju od Drežnice na Glogošnicu prema Jablanici s jedne strane, a od Prozora s druge strane. Osvajaju Jablanicu te vrše likvidacije civila i zarobljenika. U narednom periodu vode se borbe između partizana, četnika i Talijana te Jablanica pada sad u jedne sad u druge ruke, dok nije stigla hrvatska legija s Nijemcima i protjerala i jedne i druge. Sve su zgrade u Jablanici bile porušene u tim borbama. Partizani i četnici su tri puta pljačkali župnu kuću. Na kraju je oštećena  i crkva. U trećem mjesecu 1943.god., četnici haraju Glogošnicom i spale 12 kuća i 6 štala, te pobijaju 22 čeljadi. Grozno su prije izmasakrirali i izmučili te ljude i naposljetku ispekli ih. Četnici su svo blago otjerali. Najgori su bili Bjelopoljski četnici. Evo najcjelovitijeg popisa Hrvata stradalih u Drugom svjetskom ratu:

proleterske divizije u osvojenom italijanskom uporištu kod Jablanice
Na slici: Partizani 2. proleterske divizije u osvojenom uporištu kod Jablanice 23. 2. 1943.

Cjeloviti popis žrtava možete vidjeti na Komunistickizlocini.net

facebook komentari

Nastavi čitati

Herceg Bosna

Govor generala zbora Stanka Sopte na 22. obljetnici vojno-redarstvene operacije Maestral

Objavljeno

na

Objavio

Obilježena 22. obljetnica vojno-redarstvene operacije Maestral

U srijedu 13. rujna 2017. obilježena je 22. obljetnica oslobođenja hrvatskoga kraljevskog grada Jajca kada su združene snage Hrvatskog vijeća obrane i Hrvatske vojske u vojno-redarstvenoj akciji “Maestral” oslobodile Jajce nakon trogodišnje okupacije.

Dan je to kada se tisuće Hrvata iz BiH i RH uz mještane Jajca i okolnih krajeva sa svojim obiteljima, rodbinom, gostima i prijateljima okupe kako bi iskazali zahvalnost hrabrim braniteljima i osloboditeljima i prisjetili se vremena slave i ponosa, ali i kalvarije kroz koju su svi skupa prolazili ratnih 90-ih godina.

Središnja svečanost obilježavanja 22. obljetnice oslobođenja Jajca počela je mimohodom veterana i ratnih zastava postrojbi Hrvatskih snaga od Vodopada, preko središta grada do Crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije, uz pratnju Prvog benda vojnog orkestra Oružanih snaga BiH.

Sv. misu za poginule predvodio je fra Jure Tokalić koji je u nadahnutoj propovijedi naglasio važnost ovoga dana kada je prije 22. godine hrvatski narod Jajca ponovno obasjalo sunce te je dočekao biti svoj na svome. Poruka je to, kako je rekao, i današnjim naraštajima da ne napuštaju rodne grude za koje su toliki hrabri branitelji dali svoje živote.

U Domu kulture održana je svečanom akademija na kojoj su govorili brojni uzvanici,  a svima se zahvalio Ante Brtana ispred braniteljske udruge „13.rujan“ koja je bila organizator  svečanosti.

Govor generala zbora Stanka Sopte, zapovjednika glavnih snaga za oslobađanje Jajca

POŠTOVANI PRIJATELJI, DRAGI HRVATI, DRAGI JAJČANI, SVI VI IZ DALEKA,VI KOJI STE DIONICI SLOBODE, ČESTITAM VAM NA VAŠOJ PLEMENITOSTI S KOJOM ISKOVAŠTE SLOBODU HRVATSKOM KRALJEVSKOM GRADU JAJCU!

Od 1996.godine, od prve obljetnice, sve ove godine okupljamo se 13.rujna, kako bi izrazili zahvalnost za svaku kap krvi koja je prolivena za slobodu Hrvatskog naroda, za svaki čin plemenitosti koji je u nju utkan, a osobito se spominjemo svih života koji su položeni kako bi sloboda bila nova kolijevka rađanja.

Trinaestog  rujna 1995. godine, nakon višemjesečnih oslobodilačkih operacija, Cincar, Zima 94, Skok 95, Vrilo 95, Ljeto 95, Oluja te Maestral, koje su provodile Hrvatske snage, preko Kupresa, Glamoča, Grahova, Knina, oslobođen je Hrvatski kraljevski grad Jajce cijelo Pougarje s Dobretićima i Podmilačje sv.Ive.

Prisjetimo se  postrojbi Hrvatskih snaga sastavljenih od HVO-a i HV-a, koje su činile okosnicu u operaciji Maestral na pravcu oslobađanja Jajca. To su: 2.gbr HVO, SP MUP-a HRHB, bojna HVO Jajce, ppnHVO Gavran-2, 81.gb HV, 1.gbr HVO, 60.dgb HVO, 22.do HVO, sts GS HV, 4.gbr HV, 7.gbr HV, 1.hgz HV, 3.gbr HVO, snage u potpori ZP HVO Tomislavgrad, ZP HVO Mostar i ZP HVO Vitez.

Trinaestog rujna 1995. godine u jutarnjim satima na tvrđavi Hrvoja Vukčića Hrvatinića  zavijorila je Hrvatska zastava, podigoše je hrabri bojovnici nakon teških borbi i velikih žrtava, te tim činom napaćenom puku obznaniše slobodu.

I evo nas opet tu na zidinama našeg hrvatskog i kraljevskog grada Jajca 22. godine nakon oslobođenja od srbočetničkog agresora i JNA. Osjećaj nam nadima grudi, i ispunja nas ponosom, ali i tugom i boli. Jer mnogi su naši prijatelji suborci, mnogi su naši vitezovi za slobodu Jajca darovali svoje živote.

Njihovi su životi u temeljima slobode hrvatskog kraljevskog grada Jajca. To na žalost uvijek i ponovno moramo naglašavati jer mnoge na čudan način opija zaborav, a mnogi ne žele povijest čitati onako kako je ispisana i kako je nastala. A ovdje je, kao i na tolikim drugim mjestima u našoj Domovini, ispisana krvlju najboljih hrvatskih sinova.

Zato, kad mnogi danas uzmu u ruku pero da se dnevnopolitički predstavljaju, moraju znati temeljni postulat. Svi, pa i dnevnopolitički poslovi moraju počivati na istini. A istina je hrvatskog kraljevskog grada Jajca da su ga oslobodile postrojbe Hrvatskih snaga. Svjedočim to, kao što i vi svjedočite, a mi smo dionici tih slavnih bitaka i danas to na 22. obljetnicu ponovno potvrđujemo.

Kako rekosmo, postulat istine je postulat slobode, i on nas obvezuje govoriti po istini, a istina je da su nas u vremenima borbe za slobodu i opstojnost Hrvatskog naroda vodili dični ljudi, na čelu s dr. Franjom Tuđmanom, ministrom obrane Gojkom Šuškom, Matom Bobanom, generalom Antom Gotovinom i mnogi drugi koji za svoj obol ne dobiše zasluženi spomen, već na žalost, upravo lažnim svjedočenjima na montiranim procesima nastaviše svoju osobnu patnju i žrtvu, koja Hrvatski narod prati stoljećima do današnjih dana.

Podignimo ponosno glave, to smo dužni našim ratnim prijateljima koji danas nisu ovdje s nama!

Neka je hrvatskom kraljevskom gradu Jajcu čestita 22. obljetnica. Neka je mir vječnosti i laka gruda zemlje Hrvatske našim poginulima. Neka je iskrena sućut njihovoj djeci, obiteljima i roditeljima. Neka nam je svima u svijesti i u pameti, činjenica da je ovaj grad slobodan jer su to htjele i učinile i svoju krv za to prolile postrojbe Hrvatskog vijeća obrane i Hrvatske vojske.

Živjeli!             

Kamenjar.com                

facebook komentari

Nastavi čitati