29. studenoga 1971. Karađorđevo (Srbija) – slom slobodarskog ‘Hrvatskog proljeća’

1

Dana 29. studenog 1971. u Karađorđevu (Srbija) počela je sjednica CK SKJ na kojoj je došlo je do definitivnog slamanja hrvatskog slobodarskog pokreta poznatog pod imenom „Hrvatsko proljeće“. Ujedno, to je označilo i nemilosrdan progon svih onih koji su sudjelovali u ovom domoljubnom pokretu. Bio je to općenarodni hrvatski bunt koji se dogodio na svim razinama hrvatskog društva, a kraj mu je presudio sam – diktator Josip Broz Tito.

Ipak, diktatorove zloguke proročke riječi: „Prije će Sava poteći uzvodno, nego Hrvati dobiti državu“ bile si pucanj u prazno. Dapače, vrlo brzo nakon što je „komunistički jugoslavenski bog“ umro – Hrvatska je postala nezavisna država.

Što je „Hrvatsko proljeće“?

„Hrvatsko proljeće“ bio je nacionalni pokret hrvatskog naroda protiv jugoslavenskog (srpskog) unitarizma, sa željom za reformama i autonomijom Hrvatske u područjima gospodarstva, kulture i što je najvažnije – političkog života.
Pokret je refleksija i nastavak slobodarskih gibanja u javnom životu Hrvatske s kraja 60-ih nakon više od 20 godina brutalne i nemilosrdne represije komunističkog sustava, koju su pratila brojna ubojstva, uhićenja, deportacije u logore i zatvore, mučenja i druge nečovječnosti.

Centri i institucije iz kojih je nastalo ‘Hrvatsko proljeće’

Osim CK SKH na čelu s predsjednicom Savkom Dabčević Kučar, centri nacionalnog pokreta dolazili su i iz drugih središta kao: hrvatski sveučilišni i studentski centri u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku, Katolička Crkva u Hrvatskoj i BiH, HAZU (tada JAZU), Hrvatska matica iseljenika, Matica Hrvatska, Društvo književnika, Institut za povijest hrvatskog radničkog pokreta koji je osnovao pokojni hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, a gdje je djelovao i Bruno Bušić, ubijeni hrvatski intelektualac i disident.

Bio je to pokret sa vrlo širokom bazom u djelovanju i s gotovo plebiscitarnom podrškom u hrvatskom narodu.

Razvoj i nasilno gušenje „Hrvatskog proljeća“

Nakon Desete sjednice CK SKH, došlo je do brojnih kulturnih, studentskih, radničkih i nacionalnih gibanja. Osnivani su novi i liberalniji časopisi i novine, posebno glasnik Matice Hrvatske koje je uređivao pokojni Vlado Gotovac, izdavane su brojne knjige, otvarane povijesne i političke rasprave, a SKH zahvatile su brojne unutarnje reforme i slobodarske tendencije.

Posebno je studentska populacija bila zahvaćena buntom i željom za većom neovisnošću Hrvatske i samobitnosti hrvatskog naroda.

Potrebno je istaknuti da su 27.srpnja 1971 g. u mjestu Srb u Lici mnogobrojni hrvatski Srbi i komunisti unitaristi održali veliki miting protiv hrvatskog proljeća. 19 godina kasnije na istom mjestu i u isto vrijeme održan je velikosrpski i četnički miting kao uvod u rat i agresiju na Hrvatsku, s potpuno istim optužbama i prijetnjama.

Mnogobrojni izdajnici iz redova hrvatskog naroda i Srba u Hrvatskoj su cijelo vrijeme podržavali borbu protiv ‘hrvatskih fašista’, kako su rado nazivali proljećare. Slična terminologija, nažalost, koristi se i danas u svrhu progona i diskvalifikacije slobodne nacionalne misli i političkog progona hrvatskih domoljuba u kulturnom, sportskom, glazbenom i drugim područjima javnog života.

Posljedice gušenja hrvatskog proljeća

Više od 2000 ljudi je uhićeno i osuđeno na kraću ili dugogodišnju robiju. Progon je nastavljen godinama kasnije, tako da su najistaknutiji intelektualci i domoljubi osuđivani na zatvor kao: Dražen Budiša, Ante Paradžik, Ljerka Mintas Hodak, Ivan Zvonimir Čičak, Marko Veselica, Franjo Tuđman, Vlado Gotovac, Goran Dodig, Ferdo Bušić, Šime Đodan, Vlatko Pavletić i brojni drugi.

Najistaknutiji hrvatski časnici u JNA su smijenjeni ili zatvarani kao Vlado Mutak, Ivan Rukavina, Šime Ivas, Janko Bobetko i brojni drugi.

Kompletno hrvatsko rukovodstvo na čelu sa Savkom Dabčević Kučar i Mikom Tripalom je smijenjeno i zabranjen im je bilo kakav društveni rad.

Brojni časopisi i novine su ukinuti, urednici smijenjeni i pozatvarani, a osobito je stradala Matica Hrvatska.
Ipak, svoju punu realizaciju ovaj pokret dobiva 20 godina kasnije kada hrvatski narod plebiscitarno se opredjeljuje za samostalnu i nezavisnu državu Hrvatsku, ostvarenoj na kostima brojnih mučenika i uznika tijekom hrvatske povijesti, čiji integralni dio čine i nikada zaboravljeni „proljećari“.

facebook komentari

  • Sjećam se da sam prije četiri destljeća čitao u Chicago (čikaškoj) hrvatskih Franjevaca novini “Danica” u nastavcima daktilografski izvještaj te iz Karađorđeva sjednice. To bilo vrlo interesantno čitati, jer se je videlo svako puzavsko i kukavčko ponašanje delegata CK KPH pred Titom. To bi za danšnju publičku znatiželju bilo jeko i vrlo zanimljivo čitati. Možda netko tko ovo pročita a u svojoj pohrani ima nastavke s te sjednice, te za čitatelje portala Kamenjar i za čitatelje drugih mreža iznijo te opise.