5. lipnja 1604. Hrvatski Sabor donio zakon kojim je katolička vjera postala jedina priznata vjera u Hrvatskoj

0

Na današnji dan 1604. Hrvatski sabor donio zakon kojim je katolička vjera postala jedina dopuštena vjera u Hrvatskoj.

Bilo je to na valu širenja reformacije, a osobito u Mađarskoj pod čijom je krunom tada bila hrvatska kraljevska kruna. Val reformacije koji je osobito zahvatio države srednje i sjeverne Europe imao je odjeka i u Hrvatskoj, a osobito u njenim dijelovima bliže Mađarskoj.

Stoga je Hrvatski Sabor, i na tradiciji privrženosti Hrvatske i Hrvata katoličkoj vjeri, donio ovu odluku. Naravno, ta odluka je imala i političko značenje jer je crkveni raskol pratila i politička borba velikaša za svoje dominirajuće pozicije u tadašnjem društvu. Naime, Ugarski sabor je te 1604. zatražio vjerske slobode za protestante (koje su oni nijekali katolicima na svim područjima gdje su dominirali).

Tako je, primjerice, protestant Juraj Zrinski Stariji, vlasnik Međimurja, potjerao sve katoličke svećenike iz Međimurja osim pavlina i na njihova mjesta doveo protestantske. Kralj Rudolf, uvjereni katolik koji je podupirao širenje reda isusovaca koji su bili nositelji katoličke protureformacije, je osobno dodao članak kojim se protestantima u Hrvatskoj niječe pravo slobode vjere, koje oni niječu i katolicima.

Zbog toga je i Hrvatski Sabor donio 1604. još oštriji zakon u kojem je u Hrvatskoj jedino dopuštena katolička vjera.

Protestantizam je na područje banske Hrvatske počeo prodirati 50 – tih godina 16. st. iz dva smjera i u dva oblika. Iz Njemačke, Koruške i Kranjske dolazio je luteransko – evangelički protestantizam dok je iz Ugarske dolazio kalvinistički oblik reformacije.

Najširu društvenu podlogu protestantizam je imao u Međimurju i turskoj Slavoniji, gdje je uspio izgraditi i svoju crkvenu organizaciju. Osim djela hrvatskog plemstva reformaciju su prihvatili i mnogi građani u Varaždinu i Koprivnici, kao i seljaci na vlastelinstvima čiji su gospodari pristali uz reformaciju.

Organizirano protureformacijsko djelovanje u Hrvatskoj započinje postavljanjem Jurja Draškovića za zagrebačkog biskupa. Kao sudionik Tridentskog koncila Drašković započinje provoditi mjere za suzbijanje reformacije i obnove u katoličkom duhu. Na gušenju reformacije u Hrvatskoj i obnovu u katoličkom duhu ponajviše su utjecali katolički crkveni redovi od kojih se najviše istaknuo isusovački red.

Otvaranjem škola i zavoda, u kojima se odgajao i obrazovao novi svećenički i intelektualni sloj u duhu katoličke obnove isusovački je red ostavio veliki i neizbrisivi trag na području sjeverne i sjeverozapadne Hrvatske u 17. i 18. st. Iz istog razloga pavlini u Lepoglavi obnavljaju rad svoga učilišta dok franjevci na cijelom hrvatskom prostoru razvijaju mrežu školskih ustanova različite namjene i različitih stupnjeva. Na području Dalmacije i Dubrovnika dominikanci nastavljaju s odgojno – obrazovnim radom koji su započeli po svom dolasku u naše krajeve.

Stoga možemo slobodno kazati kako je obrazovanje u procesu katoličke obnove u Hrvatskoj odigralo ključnu ulogu u provođenju zaključaka Tridentskog koncila, kao i to da su upravo te crkvene obrazovne ustanove postale rasadišta znanstvenog, umjetničkog i kulturnog rada koji će kulminirati u 18. stoljeću.

Narod.hr

facebook komentari