Potresne snimke iz pučke kuhinje

0

“LJUDI jedu, ljudi i djeca imaju pun želudac”, rekao je nedavno premijer Zoran Milanović. Njegova supruga dala je pak savjet siromašnima, a to je da režu kruh na tanje šnite. Ubrzo potom Vlada je odbila dati dodatnih 1,5 milijuna kuna da se poveća subvencioniranje prehrane siromašne djece, a Sabor je takvu odluku podržao.

Da je premijer obišao pučke kuhinje i porazgovarao s korisnicima saznao bi da gladne djece i te kako ima. A dolaze, kako se Indexova ekipa prošlog tjedna i uvjerila, u velikom broju na jedan jedini obrok koji im pučka kuhinja dnevno osigurava. Većini to nije ni približno dovoljno da se najedu.

“Često se događa da djetetu nemam što dati za jesti. Nema mi gore stvari nego kad mi dijete kaže “Mama gladna sam”, a ja mu nemam što dati. Imam čokolino, ali nemam mlijeko. Ili imam brašno, a nemam ulje i ne mogu ništa spariti da napravim obrok. Moja četveročlana obitelj s dvoje male djece živi od 600 kuna dječjeg doplatka i od ovog jednog obroka na dan po koji dolazim u pučku kuhinju”, započela je priču majka dviju djevojčica dok su joj suze oblijevale lice.

“Skrivala sam se od susjeda kad bih išla po hranu u pučku kuhinju”

Nije htjela stati pred naše kamere jer ju je, kaže, sramota. Ionako su im već susjedi i prijatelji okrenuli leđa otkako su pali na prosjački štap. Bila je zaposlena dok nije rodila drugo dijete. Tad je dobila otkaz. Muž radi, ali zadnje tri godine nije primio plaću, a novi posao ne uspijeva pronaći.

Uz svu neimaštinu pogodila ju je i bolest mlađe djevojčice koja je rođena kao nedonošče i poslije oboljela od meningokokne sepse i jedva ostala živa.

“U svoj toj nestašici i sama sam se razboljela. Dobila sam rak dojke, suprug je počeo piti i neko vrijeme sam trpjela i obiteljsko nasilje. Sad više ne pije pa mi je makar s te strane bolje jer nema više nasilja. Tražila sam posao na sve strane, no otkako sam rodila prije 4,5 godine nikako ga ne mogu pronaći. Ovaj obrok u pučkoj kuhinji nam je sve jer kako bi preživjelo nas četvero sa 600 kuna i da mi još roditelji ne pomažu?

Imam sreće pa Romi kojima se ne da svaki dan ovdje dolaziti znaju mi dati svoju socijalnu karticu pa uzmem više obroka kako bi imala za djecu”, kaže majka dvoje djece, dodajući kako nikome ne bi htjela ovu sramotu.

“Bolesno mi je dijete, a oni me pitali, što hoćete, novac?”

“Što je naš hrvatski sustav napravio. Nema posla i prisiljeni smo dolaziti ovdje. Sretna sam što mi je sad dijete bolje, ali i dalje ima poteškoća pa moramo u SUVAG. Kad sam za nju potražila liječničku pomoć prvo su me poslali liječničkoj komisiji preko Centra za socijalnu skrb, a tamo su mi rekli “Što vi hoćete, novac?”. Strašno, a znali su da joj je logoped potreban, nisam došla tražiti novac već liječničku skrb za dijete”, kaže ona i na kraju dodaje kako će se oporaviti od ove neimaštine jer joj jedino nada preostaje.

U redu za hranu u pučkoj kuhinji Dobri dom u Alfirevićevoj stajala je i baka s 8-godišnjom unukom Andrejom. Bez posla je ostala prije četiri godine. Radila je u Kamenskom. Sad je nitko ne želi zaposliti jer kaže ima završenu samo osnovnu školu.

“Nitko u mojoj obitelji ne radi. Ja sam na burzi i skupljam flaše po smeću kako bi preživjela i bar malo pomogla djeci i unučadi. Andreji treba odjeće, izrasla je i nema što nositi. Njezina majka dva puta godišnje ode u Caritas po robu. A ja im nosim hranu iz pučke kuhinje”, rekla nam je Julka Radoš.

Osmogodišnja Andreja: Htjela bih jesti špagete

Njezina unuka Andreja koja pohađa prvi razred osnovne kaže kako je zadovoljna hranom u pučkoj kuhinji. Jedino bi kaže, voljela više puta jesti špagete. Na pitanje što si ona želi rekla nam je: “Laptop. Tako da mogu igrati igrice”.

Ima tri brata i njima isto nosi hranu doma. Problem je što imaju pravo na samo jedan obrok pa moraju dobro rasporediti hranu koju ponesu.

U pučkoj kuhinji hrani se i Mehmed Agić. Kaže kako ima mirovinu od 1800 kuna, a radio je 27 godina.

“Ja sam inženjer građevine i radio sam dugo u Industrogradnji i sad imam mirovinu 1800 kuna. Dok platim podstanarstvo i režije ne ostane mi ništa i moram se hraniti u pučkoj kuhinji i tako već sedam godina”, rekao je Agić.

Dodaje kako mu bivša supruga i kćer žive u Nizozemskoj tako da je sam.

“Nas troje živimo od 1120 kuna”

Za Index je svoju tešku životnu situaciju ispričala i samohrana majka dvoje djece.

“Nakon što sam otišla od supruga djeca i ja smo ostali bez krova nad glavom. Tad me prigrlio stariji gospodin koji je prije šest godina preminuo i odtad su mene i djecu već tri puta došli deložirati i to zato što su nas susjedi prijavili da to nije naš stan, ali nemamo gdje. Živimo od 1120 kuna, a od alimentacije platim režije.

Prije smo imali socijalnu pomoć 1300 kuna, ali su nam smanjili za 180 kuna. Mlađi sin od 13 godina besplatno jede u školi, ali stariji gimnazijalac nema to pravo, nije dobio ni stipendiju iako je odličan učenik”, rekla nam je gospođa koja se kaže i razboljela otkako dolazi u pučku kuhinju.

“Od stresa ne spavam, ne mogu vjerovat da dolazim u pučku kuhinju”

“To je stres, ne spavam noću. Ne mogu vjerovati da moram dolaziti u pučku kuhinju kako bi prehranila djecu”, kazala je.

Njezina kolegica iz pučke kuhinje Snježana, također je samohrana majka tri kćeri koja je na burzi.

“Najstarija kćer mi je bolesna pa ni ne može raditi, a druge dvije su završile srednju i na burzi su, nemaju posla. Dobivamo socijalnu pomoć od 1120 kuna i ne ostane mi ništa. Međusobno si pomažemo kad čujemo da se negdje dijele mandarine, negdje jabuke pa odemo po to, a ova hrana koju dobivamo ovdje je katastrofa. Nitko ne traži da dobijemo pohane krmenadle ili piletinu, ali da je bar ukusna hrana, no svejedno nam i to puno pomaže da se prehranimo iako se od tog jednog obroka na dan nas četiri ne možemo pokriti”, rekla je Snježana.

Prisjetila se kako joj je bilo na početku kad je tek počela dolaziti u pučku kuhinju.

“Užasno sam se sramila kad sam počela tu dolaziti”

“Užasno sam se sramila. Od susjede sam skrivala posude za hranu, no primijetila je pa me pitala kud to nosim. Rekla bi joj da idem na plac, no ubrzo je skužila. Ne mogu se s placa vraćati s kuhanom hranom u posudama. Međutim sad me više nije sram. Ni moje kćeri nisu imale problema dok su išle u školu. Znalo se da smo siromašni pa bi profesori za njih skupljali novac i dali nam. Na sreću nitko im se nikad nije smijao zbog naše situacije”, rekla je Snježana.

Vesna Jakupović također je korisnica pučke kuhinje i kroz plač je ispričala kako je tu završila prije tri godine otkako je u mirovini.

“Došla sam socijalnoj radnici i rekla joj da nemam od čega živjeti. Tad me uputila na pučku kuhinju. Imam 35 godina radnog staža i mirovinu od 1800 kuna, a suprug još ne može primati mirovinu jer mora čekati 65 godina, a sad mu je 60, a ima 30 godina staža. On ide i skuplja boce. Bio je u ratu 2 godine i jedva ostao živ, ali ne dobiva ništa kao branitelj. Imamo petero djece. Njemu su čak ukinuli i 350 kuna socijalne pomoći koju je dobio trajno. Rekli su mu pa žena vam ima mirovinu”, kazala je Vesna Jakupović.

Dodaje kako su sramotne riječi premijera Milanovića kad kaže da nema gladne djece kod nas.

“Neki imaju 2 auta, a dolaze tu jesti”

“Bitno je da drugi koji imaju novac, imaju i po 2 auta dolaze ovdje u pučku kuhinju po hranu, a auto ostavljaju u stražnjim ulicama da ih ne vidimo, ali mi smo ih vidjeli i znamo tko su. Vlada to ne kontrolira, pomoć primaju oni koji ne bi trebali”, zaključila je Jakupović.

Zadnjih godinu i pol u pučku kuhinju dolazi i otac troje djece koji je od rata bez posla.

“Profesionalni sam vozač i strojar. Opačićka u Ministarstvu obećava, a samo laže kao i Milanović. Neka zaposle ljude, neka daju socijalu onima kojima je potrebno. Ako se može živjeti od 2800 kuna i plaćati stan neka se Opačićka zamjeni sa mnom. Neka me zaposli kao vozača.

Ja kopam smeće, tražim flaše, radim sve i svašta. Kad imaš 50 godina nitko te neće zaposliti za stalno. Supruga ne radi otkako je s prvim djetetom zatrudnjela.

Ne možeš naći flaše od ljudi, a kako ljudi uopće da prežive da nema tih flaša. Ovdje je teški lopovluk, banda bandu štiti. Dijete mi ujutro ustane i gladno je, a odakle da mu dam, teško je”, rekao nam je još jedan od korisnika pučke kuhinje.

Inače, pučka kuhinja u Alfirevićevoj jedna je od tri lokacije ustanove Dobri dom koja se financira iz zagrebačkog proračuna i ondje dolazi najveći broj korisnika.

Ukupno se 4626 ljudi u Zagrebu hrani u gradskim pučkim kuhinjama, dok se svakodnevno dostavlja obrok na 405 korisnika, a pravo na mliječnu hranu trenutno ostvaruje 131 dijete.

facebook komentari