Pratite nas

Povijesnice

8. listopada 1995. Početak operacije Južni potez – nokaut Velikoj Srbiji

Objavljeno

na

Operacija Južni potez bila je posljednja operacija HV-a i HVO-a tijekom pobjedonosnog niza operacija 1995. nakon kojih je u potpunosti izmijenjena strateška situacija na prostorima Hrvatske i BiH.

Bila je logički nastavak mjesec dana ranije izvedene operacije Maestral. Provedena je od 8. do 15. listopada 1995. Njome su hrvatske snage stigle tek 23 km od Banja Luke.

CILJ OPERACIJE

Odbaciti srpske snage iz područja Mrkonjić Grada, Podrašničkog Polja i HE Bočac. Staviti pod nadzor putove koji vode ka Banja Luci: Čađavica – Banja Luka – Mrkonjić Grad – Banja Luka – Jajce – Banja Luka. Uspostaviti bojišnicu na južnim padinama planine Manjače.

Oslabiti pritisak na 5. i 7. korpus Armije BiH, koji su u to vrijeme bili pod pritiskom srpskih snaga koje su izvele nekoliko uspješnih operacija prema Bosanskom Novom i prema Ključu na sanskoj bojišnici.

OSLOBOĐENI TERITORIJ

Oslobođeno je područje ukupne površine 800 četvornih kilometara. Linija bojišnice dospjela je samo 23 kilometara od Banja Luke.

TIJEK VOJNOREDARSTVENE OPERACIJE

Operacija Južni potez krenula je 8. listopada 1995. Nakon teških cjelodnevnih borbi u kojima je na suprotnoj strani stajao i ratni zločinac Željko Ražnatović Arkan, hrvatske snage su 9. listopada 1995. drugog dana operacije zauzele jedino veće mjesto u tom području – Mrkonjić Grad i izbile na planinu Manjaču.

Prilikom ulaska 4. gardijske brigade protuoklopnom raketom je pogođen oklopni transporter u kojem je poginuo brigadir Andrija Matijaš Pauk, načelnik stožera brigade i legendarni zapovjednik tenkista 4. gardijske brigade. Njemu u čast Mrkonjić Grad je čak nakratko imao ime Matijaševo. Inače, ime Mrkonjić Grad je ime dano između dva rata i zapravo odražava velikosrpske pretenzije – Petar Mrkonjić je bio hajdučki pseudonim srpskog kralja Petra I. koji se tijekom ustanka 1878. kratko borio s ustanicima u tom kraju. Staro ime Mrkonjić Grada je Varcar Vakuf.

U nastavku operacije hrvatske snage penju se obroncima planine Manjače i dolinom Vrbasa zauzimaju Bočac. Združene Hrvatske snage dolaze na 23 km od Banja Luke.

U isto vrijeme V. i VII. korpus Armije BiH napreduju dolinom rijeke Sane prema Sanskom Mostu. Dio akcije u odgovornosti bošnjačkih snaga nije se zvao Južni potez nego Sana ’95. Nakon teških borbi u kojoj je VRS koristila i borbene nalete helikopterima, Sanski Most pada u ruke Armije BiH 11. listopada 1995. Snage Armije BiH su se znatno približile Prijedoru i stavile ga pod topničku vatru, pa se očekivao i skori pad Prijedora.

REZULTAT OPERACIJE I POLITIČKI UTJECAJ

Tijekom operacije Južni potez oslobođeno je područje ukupne površine 800 kvadratnih kilometara uključujući Podrašničko polje, selo Čađavicu hidroelektranu Bočac i dijelove planine Manjače. Crta obrane postavljena je na planini Manjači, 23 kilometra od Banja Luke, što je bilo u dosegu hrvatskog dalekometnog topništva. Osvajanje HE Bočac imalo je dalekosežan psihološki utjecaj na eventualno dalje napredovanje HV-a, HVO-a i Armije BiH prema Banjoj Luci. Naime, HE Bočac je opskrbljivao Banja Luku električnom energijom.

Srpske snage, I. i II. korpus bosanskih Srba, znatno su razbijene i u kaosu se povlače prema Banjoj Luci. Također, stvorila se nova kolona srpskih izbjeglica koje su se našle u Banja Luci. Posvuda se glasno špekulira o padu Banja Luke. Srpski vrh je u panici jer eventualni pad Banja Luke psihološki bi odjeknuo poput pada Knina – padom Banja Luke praktički bi pala i cijela Republika Srpska jer bi vrlo brzo cijeli srpski teritorij zapadno od Brčkog vjerojatno pao.

No, politička situacija nije bila sklona ulasku savezničkih, hrvatskih i bošnjačkih snaga u Banja Luku. Prvenstveno zbog toga što bi se time pokrenula nova, ovaj put možda najveća izbjeglička kriza u Srbiji koja bi mogla izravno uključiti tadašnju Vojsku SR Jugoslavije u rat čime bi se situacija znatno zakomplicirala. Drugo, propao bi plan Richarda Holbrooka o 51% za FBiH i 49% za Republiku Srpsku, čime bi se pregovori znatnije odužili.

Stoga je počeo znatan pritisak međunarodne zajednice na predsjednika RH, dr. Franju Tuđmana da nikako ne nastavi napadne operacije, pri čemu se izravno prijetilo i napadom NATO zrakoplovstva na HV i HVO.

Južni potez bio je definitivni nokaut ideji Velike Srbije i poraz srpske vojske u ratu u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Samo politička odluka međunarodne zajednice spriječila je potpuni vojni poraz Srba. I ovog puta, kao i mnogo puta do tada, diplomacija spašava Srbe od vojnog poraza i praktički nagrađuje za agresiju i brojne zločine.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

25. rujna 1991. – Embargo na uvoz oružja

Objavljeno

na

Objavio

Vijeće sigurnosti UN-a 25. rujna 1991. jednoglasno je prihvatilo rezoluciju pod brojem 713 kojom se uvodi „potpuni embargo na sve isporuke oružja i vojne opreme Jugoslaviji“.

Rezoluciju je činilo osam točaka koje su trebale pomoći u rješavanju jugoslavenske krize, pri čemu je naglašena potreba za mirnim rješenjem i dijalogom, iako je, naravno, zabrana državama članicama UN-a da Jugoslaviji isporučuju bilo kakvo oružje i streljivo imala najveću važnost.

Državni tajnik Sjedinjenih Američkih Država James Baker na sjednici Vijeća sigurnosti istaknuo je srpsku vladu i Jugoslavensku narodnu armiju kao glavne krivce za tragične posljedice rata na području Hrvatske, ali međunarodna je zajednica rezolucijom 713 upravo napadnutoj republici najviše naštetila, piše HRT

Naime, Hrvatskoj je prije rata oduzeto gotovo sve oružje Teritorijalne obrane, dočim je JNA, koja je već u tom razdoblju otvoreno stala na stranu srpskih pobunjenika, odnosno velikosrpske politike, bila jedna od najbolje naoružanih europskih vojski. UN –u je potvrda ispravnosti odluke bila činjenica da je Budimir Lončar, ministar vanjskih poslova Jugoslavije, podupro donošenje  rezolucije.

Već je 1. listopada JNA iskoristila odluku o embargu i uputila ultimatum Vladi Republike Hrvatske da će napasti sve vitalne objekte ili poduzeti akciju velikih razmjera ne prekine li se oružani sukob, nakon čega su počeli granatirati Dubrovnik i zatvarati obruč oko opkoljenog Vukovara i drugih napadnutih hrvatskih gradova.

Rezolucija broj 713 bila je prva UN -ova rezolucija  donesena za rješavanje krize u Jugoslaviji, no za napadnute Hrvate bila je pogubna. Embargo na uvoz oružja imao je dalekosežne posljedice jer je, s obzirom na goleme zalihe streljiva i nemjerljivu nadmoć u naoružanju, UN praktično olakšao srpskom agresoru osvajanje novih teritorija.

Napadnuta Hrvatska, a uskoro i Bosna i Hercegovina, platile su ovu nepravednu odluku tisućama izgubljenih života.

facebook komentari

Nastavi čitati

Povijesnice

KAKO SU SUĐENA 33 HRVATSKA GENERALA: TITOVA “PRAVDA”

Objavljeno

na

Objavio

Časopis DRINA br. 2/3 1962. strana 17 donosi opis pukovnika Korana: KAKO SU SUDJENA 33 HRVATSKA GENERALA . TITOVA “PRAVDA”.

Donijet ću ovdje za portal Kamenjar.com samo jedan mali izvadak pukovnika Korana kako bi se popunila praznina hvale vrijedna opisa Vinka Vice Ostojića:

O S U D A

Obtuženi (1)Gustović Artur, (2)Gruić Djuro, (3)Gregurić Mirko, (4)Sertić Tomislav,(5)Skolibar Slavko, (6)Fritz Julije, (7)Tomašević Ivan, (8)Metikoš Vladimir, (9)Slaher Miroslav, (10)Mikec Nikola, (11)Majetić Bogdan, (12)Čanić Dragutin, (13)Nardeli Anton i (14)Šolić Josip krivi su, jer su plan okupatora za uništenje našeg naroda provadjali i da su pored zločina izdaje pod 1/,2/, kao komadanti domobranskih i ustaških formacija, bilo u zajedničkim akcijama sa njemačkim, talijanskim ili četničkim formacijama, bilo samostalnim akcijama, protiv medjunarodnog ratnog prava i ratnog postupka, nečuvene zločine na jugosl. narodima počinili i obtućeni Markulj, Džal i Mikec takodje na rarodima Sovjetske unije u kojoj su oni na čelu svojih formacija, na ubijanju nezaštićenog pučanstva žena, djece i staraca, ranjenih boraca NOV. djelovali, sela i gradove palili i pljačkali. Civilno pučanstvo u masama uništavali i te koncentracione logore ili na prisilni rad u Njemačku slali. Srbske i hrvatske patriote u Hrvatskoj izkorijenili i tako počinili u najtežim danima historije našeg naroda, ratne zločine za račun okupatora, njemačkih i talijanskih osvajača.

Sa svim njihovim činima, počinili su svi obtuženi od 1-33 izdaju domovine, predvidjenu u Art. 3. točka 2,4,5, i 6 zakona o kaznenom postupku protiv naroda i države i obtuženi Gregorić Mirko takodjer ratni zločin predvidjen u Art. istog zakona. Povodom toga osudjuju se prema Art. 2.i 4 te Art. 6 točka 1. kaznenog zakona protiv naroda i države

N A    S M R T    S T R E L J A N J E M

i stalan gubitak političkih i gradjanskih prava, te na konfiskaciju imetka.

Ova presuda je IZVRŠIVA.

Obrazloženje: NEPOTREBNO!

Smrts fašizmu – sloboda narodu! Zapisničar nadporučnik Novak Todorović

Predsjednik Senata: pukovnik Dr. Josip Hrnčević v.r.

Da je ovaj izvadak iz osude suda I. Br. 72/45 vjeran originalu potvrdjuje i ovjerovljuje: načelnik ureda: Andja Spadijer. Vrhovni sud FNRJ.

Prepisao Mile Boban, Otporaš iz časopisa DRINA br. 2/3 1962., strana 19 i 20.

Podsjetimo: U nedjelju 24. rujna 2017. u 17.00 sati je u Bazilici Srca Isusova, Palmotićeva 31. u Zagrebu služena misa za 18 ustaških generala i ostale visoke časnike NDH-a.

facebook komentari

Nastavi čitati