ilustracija shuterstock

Ovih dana se abortus pojavio u medijima kao tema. Razloga tome je više, no najdublji razlog je uznemirenost pobornika Smrti da gube tlo pod nogama. Pokušat ću analizirati što to tako duboko uznemirava pobornike smrti (dalje, abortere). Po mom viđenju nekoliko je bitnih uzroka njihovog straha.

  1. Molitva, javna i privatna. Dok onu privatnu ne mogu kontrolirati, htjeli bi kontrolirati barem onu javnu, no, zasad, ne nalaze načina.
  2. Aktivizam pobornika života, odnosno njihovi odvažni istupi u javnosti.
  3. Sve veći broj liječnika i drugog medicinskog osoblja koji više ne žele biti krvnici, nego ljudi koji vrše svoje zvanje pomaganja ljudskom zdravlju, a ne ubijanju ljudi.
  4. Sve raširenije istupanje u javnosti ljudi u medijima i političkim strankama koji iznose jasne dokaze da je abortus bezdušno ubojstvo.
  5. Najava Ustavnog suda da će odlučivati o ustavnosti Zakona o pobačaju (iz 1978.) i da će tom prilikom konzultirati stručnjake o početku ljudskog života te ostale pravne akte i praksu.

Sve što se događa aborteri ocjenjuju kao gubljenje tla pod nogama. Zato su morali izmisliti „incident“ u Vukovaru, zato podmeću mirnim moliteljima navodno uznemiravanje i odavanje tajni, pritiske i slične izmišljotine te orkestrirano ponavljaju iste teze bez dokaza.

  1. Aborteri znaju snagu molitve, a osobito one javne, koja svjedočki, mirno, dostojanstveno, i što je važno, s jasnom porukom poručuje svima i educira sve da je pobačaj zlo. Ono je zlo pred Bogom, kao tvorcem života i jedinim Gospodarom ljudskog života. Zato aborteri molitvu nastoje izgurati s javnih mjesta, bolnica i trgova. Za njih je to smrtna opasnost. No, aborteri su svjesni da je snaga javne molitve u onoj osobnoj, nevidljivoj i da je, upravo ta molitva, ona koja stoji u pozadini one javne. No, njihova čežnja je da se bar maknu molitelji s javnih mjesta, da barem imaju nekakvu pobjedicu. Međutim, događa se suprotno. Molitelji, svjesni svoga poslanja i snage svoje molitve, odlučili su ući u samo srce zla, snažno, nenametljivo i upaliti svjetlo u savjestima i aborterskim dvoranama punim nečujnih krikova nevine djece.

Aborteri ne mogu živjeti bez krvi nevinih. Oni gube svu moć, sav svoj zločinački utjecaj, sve svoje privilegije i sredstva koja ostvaruju svojim zločinačkim činima. Baš zato je važno nastaviti moliti i javno i privatno. Baš zato moraju nastaviti moliti oni koji se godinama, a neki i desetljećima, bore protiv Nemani izišle iz najdubljih predjela Pakla koja ubojstvo, najnevinijih među nama, predstavlja kao ljudsko pravo. Za pobjedu na ovom polju nedostaje jasan nalog biskupa i drugih duhovnih vođa u posvemašnjem duhovnom pokretu, molitvi, postu, sv. Misama, da se slomi moć koja je dana aborterima u zavođenju i provođenju zla. Ako izostane ovakva akcija pastira, agonija će se nastaviti. Na žalost, mnogi od njih sve promatraju kao da ih se to i ne tiče osobito. No, potrebna je akcija i prema njima. Akcija koja će ih probuditi ili ih svrstati u krug abortera.

  1. Pobornici života odbacili su skrivanje. Oni postaju aktivisti bez straha i kompleksa. Oni su sve educiraniji. Raspolažu temeljnim znanstvenim, pravnim, medicinskim, filozofskim, teološkim i drugim informacijama, znanjima i spoznajama. Većina njih je oboružana i snažnim duhovnim iskustvom, koje ima unutarnju spoznaju ljubavi za čovjeka i osobito djecu u utrobama majke. Voljni su poduzeti svaki poduhvat da bi spasili nerođeno dijete. Imaju facebook grupe, blogove, udruge… Međusobno razmjenjuju znanja i iskustva. Čitaju i izdaju knjige. Gledaju filmove o bivšim aborterima koji su spoznali svoj zločin i odbacili ga. Znaju za iskustva majki i očeva koji su prošli traumu abortusa. Imaju za njih razumijevanje. Ne osuđuju ih, nego ih potiču na novi život. Daju im potporu i dostupne medije za svjedočenje i uključivanje u ljubitelje života. Oni su, jednostavno, u rastu.
  2. Sve je više liječnika i drugog medicinskog osoblja koje odbacuje svoj dosadašnji aborterski život. Nakon što su odbacili zlo koje su činili, oni postaju sposobni prenijeti drugima svoje iskustvo. Oni, među liječnicima i drugim medicinskim osobljem, bivaju svjedoci. Zato se sve više liječnika poziva na priziv savjesti. Svaki liječnik, aborter, zna da ubija ljudski život. Svaki od njih zna da, prilikom abortusa, nije liječnik, nego krvnik, izvršitelj gnjusnog zločina protiv tog djeteta, majke, oca, društva i čovječanstva. Ginekolog koji ultrazvukom jednoj ženi pokazuje kako se dijete u njezinoj utrobi igra, bezbrižno spava ili se meškolji, a zatim ide u salu za abortuse i drugoj ženi ubija dijete, zna da je u prvom slučaju liječnik, a u drugom krvnik, obični ubojica. Budući da je otpao zahtjev da se ukine prigovor savjesti medicinskog osoblja te da se najavljuje proširenje tog prigovora i njegovo detaljnije normiranje, aborterske skupine i stranke bivaju sve nervoznije. Jedan po jedan instrument im izmiče iz ruku. U strahu su da se njihov krvavi pir privodi kraju.
  3. Pokret protiv abortusa širi se i na politiku i političke stranke. On se ne širi samo na način da su političari aktivisti za život, nego i na način da političke stranke jednostavno moraju uzeti u obzir već spomenuti aktivizam za život i morat će prilagoditi svoje političke programe i zakonodavstvo tim novim strujanjima. No, ima i političara i političkih stranaka koje su već duže vrijeme na političkoj sceni koje u svom programu kao najvažniju političku projekciju imaju borbu za život. Na čelu takve stranke sam i ja osobno (Obiteljska stranka). I niz drugih stranaka je (koalicija Pomak u cijelosti) na prošlim izborima imala jedan od ciljeva ukidanje zakona usmjerenih protiv života. No, to nije samo Zakon o abortusu, nego i zabrana abortivnih kontracepcijskih sredstava te promicanje načina života koji će biti u skladu s prirodom i načinom života koji štiti život, brak i obitelj koja je, sama po sebi, nositeljica života i njegova zaštitnica.
  4. Ustavni sud objavio je da je počeo s raspravama o prijedlogu za ocjenu suglasnosti Zakona o abortusu iz 1978. s Ustavom Republike Hrvatske. Aborteri, aborterske udruge i stranke slažu se u jednom. Taj zakon je za njih dobar. Valjda je dobar zato što je iz njihove kuhinje. Zakon je donijela zločinačka Partija i pod palicom Tita koji je našao novi način lijevanja nevine krvi.

Kakva odluka može biti Ustavnog suda? Odluka, ako bude u skladu s Ustavom, može biti samo jedna – ukidanje tog zakona i jasno obrazloženje da je čovjek čovjek od začeća, bez obzira u kojoj fazi bio njegov život i u kojem okolišu bio. Ustav je sasvim jasan. Naime, još jednom valja ponoviti što kaže čl. 21. Ustava:

Svako ljudsko biće ima pravo na život.

U Republici Hrvatskoj nema smrtne kazne.

unbornIzvan svake sumnje je da je dijete ljudsko biće od samog začeća. Ustav, naime, ne govori o njegovoj zrelosti, o veličini, o tome gdje se nalazi i sl.. Ustav jamči da, jednostavno, ima pravo na život. Odmah iza njega st. 2. kaže da u Republici Hrvatskoj nema smrtne kazne. Dakle, ni najveći zločinac se ne može  osuditi na smrt. Kako i tko može nevinom ljudskom biću presuditi? Svi abortusi su, od stupanja na snagu Ustava Republike Hrvatske 22. 12. 1990., protuustavni, ilegalni, zločinački s gledišta ustavnosti, odnosno zakonitosti, jer je Ustav najviši zakon. Od tada do danas je ubijeno ilegalno više stotina tisuća Hrvata. Iako Statistički zavod Hrvatske, druge institucije i javnost, abortus nazivaju „legalnim“, radi se o ilegalnom činu. Tako, prema Statističkom zavodu Hrvatske, broj „legalnih“ abortusa je 1994. bio 19 673, a 2014. 3 020. Prema njima „legalni“ pobačaji (odnosno abortusi) iz godine u godinu opadaju. Međutim, nitko ne vjeruje u te statistike. Ako se uzme da su „legalni“ abortusi i oni koji su izazvani različitim kontracepcijskim sredstvima onda je siva zona neistraživa, ali zastrašujuća.

Zaključak

Abortus je najveći organizirani zločinački poduhvat u povijesti čovječanstva. On je odavno poprimio razmjere genocida. U njemu sudjeluje „elita“, odnosno zločinačka vladajuća oligarhija. Ona se pojavljuje u odjelima u Saboru, za pisaćim stolovima u novinarskim uredima, kao filantropi izlaze iz zrakoplova i primaju ih predsjednici država, vjerski poglavari i uglednici, kao podivljali aktivisti na ulicama, kao suci u sudnicama, kao pravobranitelji za ovo i ono u likovima nekakvih moralnih autoriteta. Na žalost, pojavljuju se i sa biskupskim štapovima i u svećeničkim haljinama kada šute o tom zlu. Oni na sva usta mole za pale branitelje, koji su dragovoljno dali svoj život za slobodu, no nikada ne mole za ubijenu djecu žena koje su nazočne, ta ne žele se nikome zamjerati i rane izazivati. Pojavljuju se i kao glasači na biralištima kada zaokružuju one koji nastavljaju s ubijanjem, a sutra će kukati jer je mirovina mala, ne znajući da su dali svoj glas da se ubije onaj tko im je trebao zaraditi mirovinu.

Borba će se nastaviti još dugo. Konačna pobjeda ni jedne ni druge strane se ne nazire. I kada se dobije jedna bitka, uskoro slijede druge. Zlo abortusa je sveprisutno. Ono se hrani lažima, mržnjom, nasiljem, prijevarama. Baš zato je istina o abortusu potrebna svakom.

Mate Knezović

Kamenjar.com

facebook komentari

  • Malleus_Haereticorum

    Izvrstno. Naročito zaključak. Neka ljudi znaju da su ubojice i da će ih zbog toga stići gorka kazna od pravog i jedinog Sudca.