Čačić se ne smije vratiti u politiku!

    0

    Čačić je u pauzama igranja golfa u zatvoru s pet zvjezdica imao vremena i za pripremanje svog povratka u politiku. Takvi pokušaji imaju i podršku dijela medija. Međutim, ako želimo biti civilizirana država, Čačiću povratak u politiku treba biti onemogućen.

    cacic_sheraton“Radimir Čačić ima svako pravo vratitit se političkom djelovanju poslije izlaska iz zatvora”, piše danas u Jutarnjem listu Davor Butković. “Ratko Čačić može biti politički i moralno odgovoran za političke i gospodarske slučajeve zbog kojih se ne bi trebao baviti politikom, ali tragični događaj ga sasvim sigurno ne može izbaciti iz politike”, kaže on.

    Na stranu dalje lamentiranje Butkovića koje je rezultat straha da bi nekakvo “osvetničko ponašanje” Radimira Čačića moglo nanijeti štetu vladajućoj koaliciji i HNS-u, pa mu stoga kao svom dugogodišnjem prijatelju poručuje “da ne poduzima ništa što bi moglo kompromitirati njegovu političku karijeru”. Vladajuća koalicija ionako sama sebi i bez Čačića nanosi političku štetu koju će morati popravljati tijekom dugih godina u oporbi, a Čačićeva politička karijera je ionako kompromitirana njegovom bahatošću, krkanlukom, bezobrazlukom i nesposobnošću da ostvari išta od obećanja, uz cinično cerenje biračima u lice.

    No razlog zašto se Čačić ne smije vratiti u politiku je vezan upravo za tzv. “nesretni slučaj”, odnosno ubojstvo iz nehata dvoje Mađara. “To se svakom može dogoditi”, lamentirala je ljevica nakon nesreće, ista ona koja je medijski i svakojako nedugo prije toga razapela, zbog slične nesreće, Tomislava Horvatinčića. Možete li zamisliti njegov povratak, ili ulazak, u politiku?

    No nije sam “nesretan slučaj”, koji se naravno ne može dogoditi svakom nego samo onom tko neodgovorno i nepažljivo vozi, inače ne bi bio kažnjiv, razlog zašto se Čačić ne može vratiti u politiku.

    Ali sve ono što je nakon nesreće uslijedilo i te kako jest razlog. Samo sociopat i bolesnik može, svega dva dana nakon što je ubio dvoje ljudi, s osmjehom na usnama i čašom šampanjca u ruci, slaviti izbornu pobjedu svog koalicijskog partnera Ive Josipovića na predsjedničkim izborima. A upravo to smo mogli vidjeti na snimci, koja je dugo bila i dostupna na internetu. Normalan čovjek bi bio shrvan nakon saznanja da je ubio dvoje ljudi. Ne i Čačić. Jedino opasni sociopati i psihopati ne pokazuju apsolutno nikakve emocije kad skrive nečiju smrt jer im ljudski život ne predstavlja ništa. A takvima nije mjesto u politici civilizirane države.

    Isto tako, samo potpuno nemoralna osoba i potpuni glupan može pokušati prikriti tako nešto kao što je saobraćajna nesreća s dvoje mrtvih. Čačić je pokušao sakriti da je uopće skrivio saobraćajku: tek danima nakon nesreće saznalo se da je “hrvatski političar skrivio nesreću u Mađarskoj”, a još dan kasnije se saznalo, od Mađara, da je to bio Čačić. Zar je on mislio da se tako nešto može jednostavno prikriti? Da može jednostavno odšetati s mjesta nesreće i vratiti se u ured kao da se ništa nije dogodilo? To otkriva i da je Čačić manipulator koji smatra da preko svog novca i političkih veza može riješiti sve – pa i izvući se od dvostrukog ubojstva iz nehata.

    No on je, kad je ulovljen u laži, i dalje nastavio lagati, baš kao i njegov stranački sudrug Mesić koji se čvrsto drži makijavelističke logike “priznaj samo ono što su ti već dokazali”. Pa je tako, kad se za nesreću ipak saznalo, hladnokrvno slagao “da je sudjelovao u nesreći sa samo manjom materijalnom štetom”, iako je jedna osoba tada već bila mrtva, a druga u bolnici u kritičnom stanju. Treba li se u politiku vratiti netko tko je u stanju tako na očigled bezobrazno lagati, kome je dvoje mrtvih “manja materijalna šteta”, i tko je čak toliki kreten da misli da se za mrtve neće saznati?

    Ne bi se smio vratiti i zato jer je njegovo držanje na sudu bilo i više nego sramotno i nečasno, jer je lagao o brzini i izmotavao se, jer je krivicu pokušao prebaciti na dokazano nepostojeću maglu. I jer je rekao da smrt nije bila posljedica udara njegovog mafijaškog Chryslera u Škodu obitelji Liptak, nego udara Škode u ogradu (nakon što ju je on odostraga napucao). Možda je mađarski sud trebao krivcem za nesreću proglasiti ogradu auto ceste i osuditi je na dvije godine robije?

    Lagao je i o suvozačici – i danas ne znamo tko je bila, i prvo tvrdio da se suzvozački zračni jastuk nije otvorio, a onda suočen sa snimkama i dokazima rekao da jest, ali na jedan “bljak način” i time pokazao da ne drži mnogo do tuđe inteligenciju. No najgore od svega, lagao je o svojim primanjima: taj multimilioner je na sudu, kako bi izbjegao žrtvama svoje bahatosti platiti odštetu, rekao da su mu “primanja mala, niti 5.000 kuna mjesečno”.

    Dakle, imamo tajkuna koji do danas nije obitelji Liptak uputio niti riječ isprike, koji nije pokazao kajanje, i koji nije spreman platiti odštetu za dva života izgubljena njegovom krivicom. Obitelj Liptak najavljuje sudsku tužbu. Horvatinčić je bar ponudio sinu stradalih Talijana novac: Čačiću ne pada na pamet dati ni kune. Takvima u politici ne treba biti mjesta, kao ni onima koji nisu u stanju zapamtiti četiri riječi: za vrijeme suđenja imao je šalabahter napisan na ruci, na kojem je pisalo, “magla, svjetla, brzina, pojas”. Ima li bivši “prvi potpredsjednik” intelektualne kapacitete zapamtiti četiri riječi? Usto, on je na suđenju mogao pred sobom imati bilješke, a odlučio se, poput lijenog i tupog školarca, na – šalabahter. Što pokazuje da je sklon prevarama i muljanju čak i kad ima pravo na drukčije rješenje.

    I na kraju, ne bi se trebao vratiti u politiku jer je rekao da će tužiti svakog tko ga javno okrivi za izazivanje nesreće jer je on, po njegovom shvaćanju, odgovoran, ali ne i kriv za nesreću. Za tako nešto stvarno treba imati kožu na obrazima debljine one u nosoroga. A onda nije čudo da njegov povratak u politiku zagovaraju medijski djelatnici i njegovi kolege u politici koji imaju obraza koliko i on sam. Čačić je ostatak balkanske kaljuže, u kojoj je laganje, “snalaženje”, i muljanje način života i način vođenja politike, on je svoju karijeru započeo u sustavu u kojem su partijci uglavnom bili izvan i iznad zakona, “guzonjin sin” i dio zlatne mladeži koja je sve dobivala na srebrnom tanjuru – firme, novac, karijere – dok su oni koji imaju nekakav moralni integritet odlazili preko granice zaraditi koricu kruha, ako ih i tamo ne bi stigla udbaška sjekira. Vrijeme je da se ostatke takvog mentaliteta ukloni iz politike, trajno.
    Marcel Holjevac/dnevno

    facebook komentari