Pratite nas

Čačićev povratak noćna mora vladajućih

Objavljeno

na

Za manje od dvije i pol godine mandata Kukuriku koalicija je od gotovine, koju su joj na izborima dali hrvatski birači. napravila veresiju, a sad im se, nesretnicima, u političku arenu vraća i Ratko Čačić. Ovoga puta, međutim, ne kao partner nego kao arhitekt izvan njihove kontrole, koji je u stanju razdrmati i ono malo koalicijske strukture što se još drži na okupu.
Godinama već nijedan izborni pobjednik nije imao tako komotnu situaciju u parlamentu kao što ju je na izborima koncem 2011. dobila Kukuriku koalicija. Nakon razdoblja u kojemu je HDZ promovirao korupciju i mafijašenje kao glavni stimulans političkog djelovanja, zbog čega je ta stranka i nepravomoćno osuđena, koalicija predvođena Zoranom Milanovićem dobila je golemu biračku potporu da provede reforme koje će izvući Hrvatsku iz krize i recesiju zamijeniti napretkom. Parlamentarna većina, koju su u tom trenutku imali, omogućavala im je da poduzmu sve što je potrebno, a da pri tom ne moraju trgovati i kokošariti po Saboru ne bi li među takozvanim neovisnim lovcima prikupili dovoljno ruku za reformističke mjere. Tu gotovinu, međutim, Milanovićev tim je u rekordnom roku pretvorio u skupi kredit, koji na kraju neće biti moguće vratiti. Tijekom tog lutanja od jedne neosmišljene politike do druge, izgubili su jedinog člana Vlade kojega su hrvatski građani doživljavali kao operativca koji zna političku ideju pretočiti u život.
Politička karijera prvog potpredsjednika Vlade Radimira Čačića prekinuta je jednog jutra, na maglom prekrivenoj mađarskoj prometnici, gdje je u sudaru smrtno stradalo dvoje ljudi. Čačiću je za to suđeno i presuđeno. Zbog odgovornosti za nesreću morao je odležati 11 mjeseci zatvora prije nego što se odlučivalo o njegovu uvjetnom izlasku na slobodu. I sad je došao taj trenutak. U petak Čačić izlazi, i, kao što je najavio kad je odlazio u zatvor, vraća se u politiku. I to potpuno slobodan, slobodan od HNS-a, koji ga je izbacio iz svojih redova, slobodan od Vesne Pusić i odnosa u kojemu se uvijek postavljalo pitanje tko je zapravo vođa narodnjaka, slobodan od neuspjeha Kukuriku politike, slobodan od obzira i obveza prema bilo kome…
Kad se pogleda situacija u kojoj se danas nalazi Kukuriku koalicija, kad se mjeri intenzitet prijezira prema neuspješnoj vlasti koja je nekompetencijom zarobila Hrvatsku, nameće se pomalo perverzan zaključak kako je za Čačića zatvor bio spas. Ili sklonište. Osuđen je jer je dvoje ljudi izgubilo život. To će ga pratiti zauvijek. Na izdržavanje kazne otišao je kao najomraženiji član Milanovićeve vlade. Nikoga Hrvati nisu toliko pljuvali kao njega. Riječi kojima su ga tada opisivali bile su bahat, arogantan, svađalica, ljutit… Bio je Milanovićev gromobran. Munje su zaobilazile premijera i udarale ravno u Čačića. U godinu dana, otkako u Vladi nema Čačića, gromovi su promijenili smjer i meta im je isključivo premijerska glava. Čačić je platio ceh za svoj dio odgovornosti za prometnu nesreću u Mađarskoj. Ali, život kroji apsurde, pa tako zahvaljujući upravo tom udarcu sudbine, on danas izlazi na slobodu bez imalo odgovornosti za katastrofalno stanje u zemlji, za vojsku nezaposlenih, za izostanak investicija, za nesposobnost vlasti da osigura zadovoljavajuću konzumaciju novca iz europskih fondova, za blamažu u vezi lex Perković, za pad rejtinga Kukuriku koalicije… Na njemu nema odgovornosti za neuspjeh u upravljanju Hrvatskom i s tim kapitalom Čačić može osvajati novi politički prostor. Da nije bilo nesreće i zatvora, Čačića bi danas mrzili svi, a on bi pucao po šavovima i svađao se sa svima svakog sata u danu. U nesposobnoj Vladi, opredijeljenoj za to da spriječi svaku ozbiljnu reformu, ne bi uspio realizirati nijedan projekt o kojemu je govorio i na kraju bi se i sam utopio u neuspješnosti. Da nije završio u zatvoru, Čačić bi danas bio hrvatski Pedro, kojega bi svatko htio objesiti na banderu u susjedstvu.
Radimir Čačić na političku scenu dolazi mršaviji nego ikad, smireniji nego prije i vjerojatno ambiciozniji nego ikad. HNS i Vesna Pusić imaju razloga za brigu. Čačića su nemilosrdno nogirali kako bi ga spriječili da se politički aktivira. Nisu se čak ni trudili odglumiti neku kvazidemokratsku predstavu. U međuvremenu HNS je pao na niske grane i daleko je od izbornog praga. Treća izborna jedinica, sa sjedištem u Varaždinu, uvijek je bila narodnjačka baza. Ali, na žalost Vesne Pusić, ne HNS-ova, nego Čačićeva. Već sljedeći parlamentarni izbori, bili prijevremeni ili redoviti, to će potvrditi. U trećoj izbornoj jedinici HNS je Čačić. HNS bez Čačića ne vrijedi ondje ni šupljega groša. Uspije li pripremiti stranku koju osniva za izlazak na izbore, makar samo u trećoj izbornoj jedinici, Radimir Čačić mogao bi biti važan kotačić u komponiranju buduće vlasti, pa bilo to i u kombinaciji s HDZ-om i Tomislavom Karamarkom. A HNS, stranka koju je osnivao i iz koje je izbačen bez milosti, u takvom će se zapletu boriti za opstanak negdje na rubu političke margine.
Mladenka Šarić, T Portal

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Maras se ponaša kao da nije imao veze s Agrokorom! On bi trebao biti objektivan u Povjerenstvu?

Objavljeno

na

Objavio

(“Da je Todorić godinama iz sjene upravljao Hrvatskom, svima je jasno. Postavljao je svoje ljude u ministarstva i vlade, u novčarske institucije, uprave raznih fondova, držao je u šaci medijske vlasnike. I upravo stoga sada cijelu priču želi prebaciti na politički teren, nadajući se da će se nekim vremenskim odmakom po modelu ‘svi su znali – svi su krivi’ na njega zaboraviti te da će se javnost zabavljati brčkajući se u muljavim lokvicama domaćeg političkog jada”. Silvana Oruč Ivoš)

Iz sigurnosti nekakve rezidencije negdje u Londonu,  nakon što je godinama upropaštavao hrvatsko gospodarstvo, a zbog čega je započela istraga zbog sumnje u ozbiljno kazneno djelo, Todorić nastavlja s pisanjem blogova.

Tako konačni početak otapanja vrha sante leda (kad je u pitanju neviđeni gospodarski kriminal) nekadašnji Gazda, a danas bloger, bezbrižno naziva ‘političkom predstavom za javnost u režiji najviših državnih dužnosnika’.

Istodobno moralizira kako ljudi koji su zadržani na ispitivanju u istražnom postupku nisu ništa krivi, jer je riječ o vrhunskim gospodarstvenicima, a ako postoji i najmanja odgovornost, a on je siguran da je nema, onda je ona isključivo njegova.

No, naravno, unatoč tom uvjerenju, Todoriću ne pada na pamet pojaviti se u Hrvatskoj, na čijoj je grbači posljednjih dvadeset godina lijepo živio, da odgovori na ono što zanima Državno odvjetništvo, vjerovnike koje je pljačkao, ali i ukupnu javnost. I nemojmo se zavaravati, ako ne bude prisiljen, ni Todorić niti njegovi sinovi, koji se također terete u procesu, neće to učiniti. Jer što će reći suočeni s dokazima? Kako će opravdati golemo bogatstvo kojim su raspolagali, od otoka Smokvice do Kulmerovih dvora, a čime su se, već je dokazano, koristili nezakonito.

Todoriću je, stoga, preostalo jedino izigravati žrtvu političkog progona, optuživati državu i Vladu kako su mu oteli obiteljsku tvrtku, iako je istina da je tvrtka u vlasništvu vjerovnika… Brojnih malih i srednjih poduzeća koje je Gazda godinama beskrupulozno vukao u propast. Todorić se iz svoje londonske rezidencije, a teško da je tamo otišao siromašan kao crkveni miš, sada drsko pravi kako ne postoje pronevjere u financijskom poslovanju, da nisu otkrivene milijunske „grješke“ u vođenju trgovačkih poslovnih knjiga, da nije otkriveno krivotvorenje isprava… Šteta je tolika da ni ukupna vrijednost tog Todorićeva koncerna nije dovoljna da se vrate svi Gazdini dugovi.

Da je Todorić godinama iz sjene upravljao Hrvatskom, svima je jasno. Postavljao je svoje ljude u ministarstva i vlade, u novčarske institucije, uprave raznih fondova, držao je u šaci medijske vlasnike. I upravo stoga sada cijelu priču želi prebaciti na politički teren, nadajući se da će se nekim vremenskim odmakom po modelu ‘svi su znali – svi su krivi’ na njega zaboraviti te da će se javnost zabavljati brčkajući se u muljavim lokvicama domaćeg političkog jada. Dakako da moraju odgovarati svi koji su mu na bilo koji način pogodovali, a mnogi jesu, bez obzira na političku boju. Ali Gazda je prvi na toj podugoj listi.

S druge strane, ima i jakih igrača kojima ne paše Todorićev pad. Jer je jasno da bi taj za sobom mogao povući mnoge. U tom kontekstu zanimljivo je gledati kako i Todorić i glavna oporbena stranka žele isto. Žele saborsko istražno povjerenstvo, iako znaju da za njega nema zakonskog utemeljenja nakon što je krenula kaznena istraga. Uostalom, znaju i jedni i drugi da ni jedno istražno povjerenstvo nikad ništa nije riješilo pa zašto bi ovoga puta bilo drugačije. Najbolje je cijeli slučaj pretvoriti u sapunicu, a onda jednostavno jednog dana oprati ruke i krenuti ispočetka.
Možda se tome nada i Gordan Maras koji je prije četiri-pet godina kao ministar i član Nadzornog odbora HBOR-a šakom i kapom dijelio kredite, iako se već i tada znalo da puno toga s Agrokorovim poslovanjem nije u redu, a što je ovih dana neovisna revizija i potvrdila. Danas se, pak, Maras ponaša kao da su Agrokorovi problemi počeli tijekom posljednje godine dana, a ne puno, puno prije. I kao da on s tim nema nikakve veze!? Možda Maras hoće da javnost zaboravi kako je za vrijeme svog ministrovanja žestoko gurao i radio političke pritiske – o čemu su svojedobno svjedočili pojedini članovi skupštine HGK – da tadašnji potpredsjednik Agrokora Damir Kuštrak postane predsjednik Hrvatske gospodarske komore. I sad je taj Maras član saborskog istražnog povjerenstva u slučaju Agrokor, a mi bismo trebali vjerovati u to da će s takvim repovima iza sebe Maras biti objektivan?! I pošten?!
Naprotiv, svima je jasno da je Maras u tom tijelu veliki uteg SDP-u pa u tom kontekstu i ne čudi Bernardićevo forsiranje priče o navodnoj nagodbi s Todorićem. Kad se sve zbroji i oduzme, nagodbu u tom smislu mogli su imati samo oni koji su s Todorićem tikve sadili. A tu SDP nije imun. Upravo suprotno.

Silvana Oruč Ivoš/Hrvatsko Slovo

facebook komentari

Nastavi čitati

Reagiranja

HINA cenzurirala Ivu Pilara

Objavljeno

na

Objavio

Nakon što su u hrvatskome Srijemu održana tri izuzetno dobro posjećena predstavljanja i tribine na temu Pilarove knjige “Južnoslavensko pitanje” i nakon što su organizatori opetovano Hini slali materijale i molili za objavu, što je urednica kulture Duška Gerić Koren i obećala, ne samo da nijedna vijest na Hini nije objavljena, nego je D. G. Koren prekinula i komunikaciju, te se ne javlja više ni na pozive.

Podsjetimo, samo na jednoj tribini u Vinkovcima nazočilo je više od 160 mladih do 19 godina, što u svijetu predstavljanja knjiga i kulturno-povijesnih manifestacija u Hrvatskoj predstavlja itekako hvale vrijednu rijetkost.

Međutim, urednici nacionalne novinske agencije, spomenutoj Duški Gerić Koren ni to nije vrijedno objave, te je svojom u najmanju ruku dvojbenom uređivačkom procjenom, uskratila hrvatsku medijsku i opću javnost za ovu itekako vrijednu i bitnu informaciju.

Okupljanje više od 300 ljudi oko hrvatske povijesne knjige, koja ove godine slavi 100. obljetnicu nastanka, a koje se odvijalo u ionako sustavno zapuštenoj istočnoj Slavoniji i hrvatskome Srijemu, dotična urednica Hine, D. G. Koren uskratila je kao informaciju hrvatskoj javnosti.

Istodobno, svoje mjesto u agencijskim vijestima Hine, u rubrici kultura, a pod vodstvom te iste urednice, dobila je, primjerice nagrada katalonskim arhitektima u Španjolskoj, te izložba nakita jedne osobe u Zagrebu….

Ivo Pilar i njegovo Južnoslavensko pitanje bili su cenzurirani u Karađorđevićevoj Jugoslaviji, te u doba totalitarnog komunizma. U Hini su cenzurirani i danas, u slobodnoj i suverenoj Hrvoatskoj 2017. godine.

Tražimo smjenu urednice kulture u nacionalnoj novinskoj agenciji HINA, Duške Gerić Koren.

Pretisak knjige „Južnoslavensko pitanje“, Ive Pilara, predstavljen  u Vinkovcima i Nuštru.

GI Ivo Pilar

facebook komentari

Nastavi čitati