Akademik Davorin Rudolf: Srbi navješćuju odcjepljenje, a Bošnjaci sve čine da BiH ostane bez Hrvata

0

Na znanstveno-stručnome skupu “Hrvati Bosne i Hercegovine – nositelji europskih vrijednosti?”, održan prošloga tjedna u Neumu, sudjelovao je i akademik Davorin Rudolf, koji se svojim izlaganjem u mnogočemu razlikovao od ostalih referenata. Tragom toga izlaganja, a s obzirom na to da je riječ o bivšemu ministru vanjskih polova, dugogodišnjem veleposlaniku te stručnjaku u području međunarodnoga prava, željeli smo upozoriti na neke naglaske iz toga izlaganja, ističe Marko Curać za Hrvatski tjednik, prenosi HKV.

Smatrate li da je izborni zakon jedini problem Hrvata u BiH?

Nije izborni zakon jedini problem. Hrvatski politički, točnije stranački lideri u BiH, dužni su konačno jasno definirati svoju političku doktrinu i ciljeve. Ako se odluče za cjelovitu i demokratsku BiH, primjerice, za neku specifičnu inačicu poput četiriju zemljopisnih regija, kantoniziranu državu, trodijelnu federaciju ili uniju triju republika, ili neki drugi model, treći entitet primjerice, dužni su utvrditi tu svoju jasno definiranu politiku koja će im zajamčiti status jednakosti s Bošnjacima i Srbima. Krajnje je vrijeme. Srbi su s Republikom Srpskom maksimalno ostvarili svoje zahtjeve i ciljeve. Bošnjaci su postupnim preuzimanje poluga vlasti u Federaciji postigli minimum pretenzija. A Hrvati u BiH osipaju se, napuštaju svoju djedovinu ili se izlažu agresivnoj bošnjačkoj asimilaciji.

Mogu li Hrvati u BiH ostvariti svoje ciljeve bez podrške Hrvatske?

Iluzija je i velika naivnost, ako netko misli da Hrvati u BiH mogu ostvariti svoj status konstitutivnoga u svemu jednakopravnoga naroda s Bošnjacima i Srbima sami, bez jasne, odlučne i čvrste službene podrške Republike Hrvatske i njezina angažiranja u međunarodnoj zajednici. Bez podrške i zalaganja Republike Hrvatske odužit će se i primanje BiH u članstvo Unije.

Jesu li to zadatci samo za stranke na vlasti?

Ostvarivanje dužnosti koju nalaže naš Ustav u članku 10. o odnosima s Hrvatima u Bosni i Hercegovini, valja ostvarivati stalnom službenom suradnjom svih tijela državne vlasti Hrvatske i BiH, ali i suradnjom i angažiranjem vodećih političkih stranaka saborske većine u Republici Hrvatskoj, pa i vodećih stranaka oporbe u Hrvatskoj, s jedne strane, te vodećih i oporbenih hrvatskih političkih stranaka u BiH, s druge. Hrvatskim Ustavom zajamčenu “osobitu skrb i zaštitu dijelova hrvatskoga naroda u BiH” ne može ostvarivati samo stranka (ili koalicija stranaka) na vlasti u Republici Hrvatskoj, ma koja to stranka (ili koalicija) bila. Istaknuo bih također: institucije hrvatske državne vlasti i političke stranke u Hrvatskoj dužne su ostvarivati „osobitu skrb i zaštitu prava i interesa dijela hrvatskoga naroda u BiH” isključivo radi dobrobiti Hrvata u BiH i hrvatskoga naroda u cjelini, a nikako povremeno, radi pridobivanja glasova birača u BiH u vrijeme izbora koji se održavaju u Hrvatskoj.

Može li Hrvatska definirati vlastitu politiku prema BiH, neovisno o hrvatskim političkim strankama u BiH?

Može, kao i svaka druga suverena država. Ali tako definirana politika mora biti u skladu s čl. 10. Ustava Republike Hrvatske.

Čini se da je BiH ponovno na raskrižju putova?

Svi se pitaju kako će završiti stabilizacijski procesi u “nezavršenoj” državi Bosni i Hercegovini? Još uvijek je temeljno pitanje, rekao bih pitanje svih pitanja, hoće li BiH postići stabilnost kao cjelovita, zajednička, suverena demokratska država triju istinski ravnopravnih konstitutivnih naroda, Hrvata, Bošnjaka i Srba. Hoće li ostvariti taj model i državni ustroj, koji su po meni, u ovome povijesnome trenutku – ponavljam: u ovome povijesnome trenutku – jedino realni i samoodrživi.

EU nema državnika, a ne snalazi se ni NATO

Kao da se plašite i drugih inačica?

Lideri Republike Srpske otvoreno nagovješćuju amputaciju BiH i, čim se ukaže pogodno vrijeme, pripajanje Srbiji.

Amputacije teritorija redovito uzrokuju oružane sukobe i ratove, najčešće zbog razgraničenja. Pogledajte zemljovide i granice između entiteta u BiH. U Daytonu su granice povučene da se na svaki način zaustavi i okonča rat, a ne da se jednoga dana zbog njih započne novi.

U Federaciji BiH uzvik: “Marš kući”, upućen svojedobno hrvatskome premijeru, simbolizira bošnjačke aspiracije i cilj: postizanje apsolutne dominacije u Federaciji. Grubo govoreći: ostvarenje unitarne bošnjačke države bez Hrvata. Na žalost, među Bošnjacima nema hrabrih znalaca koji će upozoriti svoje lidere da je ostvarivanje nasilne bošnjačke dominacije u Federaciji BiH eksploziv koji će u konačnici definitivno razoriti državu Bosnu i Hercegovinu.

Dojam je da svima u BiH nije jednako važno pristupanje EU. Je li EU jedini izbor za BiH?

EU možda nije najsretniji izbor za jednu malu zemlju poput BiH jer su struktura i način odlučivanja u Uniji utemeljeni na koncepciji da najvažnije odluke donose najmoćnije države. Vidjeli ste kako je prije nekoliko dana izabran predsjednik Europskoga vijeća Donald Tusk, neformalni predsjednik EU-a. Poljska se vlada žestoko protivila izboru, ali Tuska je podržala gospođa Merkel. I on je izabran samo s jednim glasom protiv. Poljake nije podržao ni njihov veliki prijatelj Orban. To su realnosti u međunarodnim odnosima.

EU je generalno preslik Bečkoga kongresa iz 1814. i Jalte iz 1945. U takvu je ozračju umijeće za malu zemlju optimalno ostvarivati nacionalne interese i sačuvati nacionalni identitet. Valja mi ipak reći da je istodobno, usprkos svemu, članstvo u EU izuzetno važno. Možda EU doista nije najsretniji izbor za BiH – u sličnim dvojbama bila je svojedobno i Hrvatska – ali je jedini! Ako država nije članica Unije, osuđena je trajno trunuti na periferiji Europe.

Ali BiH će još dugo biti u čekaonici EU?

Po svemu sudeći – prema sadašnjim prognozama – BiH će godinama čekati, možda i desetljeće, do punopravnoga članstva. Nedavno je hrvatski premijer rekao da tromost EU u primanju novih članica ostavlja jugoistočni prostor Europe za penetriranje novih igrača. Rusije i Turske, primjerice. Po mojemu mišljenju, međutim, najporaznije je, najbrutalnije to što se tijekom toga dugog vremena čekanja još više produbljuje jaz između standarda postignutoga u ekonomijama država članica EU i standarda u BiH.

Računica koja kazuje da bi bilo potrebito – ako se zamrznu na sadašnjoj razini sva gospodarska i novčarska postignuća u Uniji – pet, čak i šest desetljeća, dok bi ih BiH dostigla. Ima takvih računica koje bacaju u očaj i razjaruju, pa se pitam: koliko su kratkovidni i nekompetentni aktualni europski lideri da ih ne brine taj nonsens, taj potencijalni izvor opasne nestabilnosti u Europi koji nastaje zbog kompliciranoga postupka i dugoga čekanja država kandidatkinja pred vratima Unije?

Zašto je EU tako spora i statična, bez imaginacije?

U institucijama EU-a namnožila se birokracija, spora i teška. Nema velikih državnika, primjerice, poput one garniture velikih lidera nakon završetka Drugoga svjetskog rata. Pogledajte aktualnu vodeću ekipu. Formalno prvi čovjek EU-a Donald Tusk, predsjednik Europskoga vijeća, kandidiran je i izabran unatoč prosvjedu poljske vlade. Predsjednik vrlo važne i utjecajne Europske komisije Jean-Claude Juncker svojim neozbiljnim i neodmjerenim izjavama stalno iznenađuje ozbiljan svijet.

Dok su bili zajedno Tusk, Juncker i Schulz, predsjednik Europskoga parlamenta, ta su trojica gotovo s radošću komentirali brexit. A britanski je brexit povijesna, tragična odluka s nesagledivim učincima za Europu. Brexit je uzrokovao potres u Uniji i potaknuo grmljavinu zbog moguće fragmentacije Europe. Vidjet ćemo što će se dogoditi u Škotskoj, koja ponovno priprema izlazak iz Velike Britanije. Potom u Sjevernoj Irskoj. U Europi ima oko 20 naroda i manjina koji bi željeli proglasiti odcjepljenje ili samostalnost.

Ali ne snalazi se baš ni NATO?

U pravu ste. Zar nije tragično da je između država članica NATO-a, vojnoga saveza, na granicama postavljena bodljikava žica! Između Hrvatske i Mađarske, Hrvatske i Slovenije, primjerice. Američki predsjednik Donald Trump oštro je kritizirao EU, posebice Njemačku. U Bruxellesu su skočili na noge, iznenađeni i ljutiti. A Trump je rekao istinu.Naravno, nas posebice zanima što će se dogoditi ako u Francuskoj pobijede radikalni populisti?

Svakojake su drame moguće. Posebice na ovim prostorima na kojima još nisu završeni povijesni procesi formiranja država. Svaki pomni analitičar zna da će svi Albanci, kad se stabiliziraju prilike na Kosovu, nastojati ostvariti jednu nacionalnu državu zamišljenu još u vrijeme Prizrenske lige i Berlinskoga kongresa 1878. Kako će završiti pokret za autonomiju Vojvodine, koji tinja? Koliko će Srbija biti ustrajna u ponovnome poticanju na pobunu hrvatskih Srba u nekadašnjim tzv. “krajinama”?

Sve su to događaji koji se mogu očekivati u bliskome razdoblju. Oslabljena EU i slinav NATO te zapletaje ne će riješiti. Dapače, možda će ih još i umnožiti. Srećom, moja je prognoza: Francuzi ne će napustiti EU. Amerikanci se ne će povući na klasični izolacionizam svoga predsjednika Jamesa Monroa iz 1823. jer je svijet postao malen. Konačno, probudit će se i tromi Europljani.

Ustav RH

“Republika Hrvatska štiti prava i interese svojih državljana koji žive ili borave u inozemstvu i promiče njihove veze s domovinom.

Dijelovima hrvatskoga naroda u drugim državama jamči se osobita skrb i zaštita Republike Hrvatske” (čl. 10. Ustava Republike Hrvatske).

facebook komentari