Akademik Josip Pečarić: Drugo pismo Hrvatskom saboru

0

Poštovani,

Sigurno još niste ni stigli pročitati što sam vam napisao u pismu od 02. 11. 2016., a evo pišem vam novo.

Prvo pismo je objavilo više portala:

http://narod.hr/hrvatska/akademik-pecaric-optuzio-hrvatsku-zakladu-za-znanost-za-unistavanje-hrvatske-znanosti

http://kamenjar.com/nagrada-hrzz-zbog-zasluga-unistavanju-hrvatske-znanosti/

http://hrvatskonebo.com/hrvatskonebo/2016/11/03/akademik-josip-pecaric-nagrada-hrvatskoj-zakladi-za-znanost-zbog-zasluga-u-unistavanju-hrvatske-znanosti/

http://glasbrotnja.net/pecaric-nagrada-hrvatskoj-zakladi-znanost-zbog-zasluga-unistavanju-hrvatske-znanosti/

http://www.makarska-post.com/index.php/josip-pecaric-nagrada-hrvatskoj-zakladi-za-znanost-zbog-zasluga-u-unistavanju-hrvatske-znanosti/

Kao što možete vidjeti niz portala je tako prenio i naslov moga teksta dok je narod.hr promjenio taj naslov. Međutim na tom portalu su dali i listu najboljih hrvatskih časopisa i samu nagradu tj. broj časopisa koji je drugi na Scopusovoj listi najboljih hrvatskih znanstvenih časopisa, a koji po zakladinoj ocjeni nije dobar časopis.

Također, portal narod.hr je potaknut, kako kažu, istupom pojedinih znanstvenika koji iznose negativne ocjene na rad Hrvatske zaklade za znanost, zamolio je svoju čestu komentatoricu dr. sc. Beatu Halassy za mišljenje.

http://narod.hr/hrvatska/dr-sc-beata-halassy-odgovor-kriticarima-funkcionira-hrvatska-zaklada-znanost

Razlog ovog mog pisma i jeste da vas upozorim na taj tekst jer se u njemu pokušava obraniti neobranjivo, tj. rad HRZZ-a.

Očito je kako se radi o nekakvom komentaru moga pisma vama. Zapravo trebalo bi biti jasno da se radi o podrugljivoj nagradi i da je pismo napisano s očitom nevjericom da će Hrvatski sabor uraditi ono što treba. A to je zaštita ustanove koju je sam osnovao i dovesti u nju ljude koji će štititi dignitet hrvatske znanosti, a ne raditi protiv njega.

Zato ću u ovom pismu pokazati da objavljen komentar na portalu narod.hr samo pojačava navode iz mog pisma vama., tj. da baš i neće imati velike koristi od ove „obrane“ HRZZ-a.

Već u samom početku teksta kolegica Halassy pokazuje da nije razumjela to o čemu sam pisao:

Koliko mogu pratiti, radi se redovno o pojedincima koji su sami doživjeli neki neuspjeh u radu sa Zakladom, ili se ne slažu s ocjenama njezinih vrednovatelja ili recenzenata o njihovim vlastitim projektnim prijedlozima, odnosno projektima koje provode, a financira ih Zaklada.

Ima puno onih koji su nezadovoljni radom Zaklade. Recimo dekanica TTF-a je još 09. 10. 2015. tražila od Rektora Sveučilišta u Zagrebu da organizira razgovor zbog niza nerazumljivih, bolje reći štetnih odluka Zaklade. Tada je bilo niz nezadovoljnih dekana koji su je podržavali.

A i ja sam tekst počeo s pismom jednog kolege koji nije javno istupao u svezi s projektom zaklade, ali je svoje nezadovoljstvo iskazao pišući mi da nije do sada prestao s tim zbog mlađih kolega ali ih je obavijestio da nema namjeru dalje surađivati s HRZZ-om.

Očito kolegica Halassy nije shvatila da ima puno onih koji nisu javno nastupili, a za razliku od nje, jako su nezadovoljni tom suradnjom. A i da je riječ jedino o dva akademika itekako bi trebala promisliti prije nego što iskaže svoje zadovoljstvo radom Zaklade:

Stoga mislim da vrijedi iznijeti osnovne informacije o sustavu nacionalnog financiranja znanosti u našoj zemlji, u kojem HRZZ zauzima centralnu i pozitivnu ulogu.

Osnovne informacije su mi besmislene, jer kada netko iznosi konkretne optužbe na nelogični, neznanstveni itd. rad Zaklade onaj koji pokušava obraniti rad Zaklade treba odgovoriti na konkretne primjedbe.

U svom tekstu nisam ni naveo sve bedastoće u radu Zaklade do kojih sam sam došao. Koristim riječ bedastoća citirajući svog prvog kolegu: bedastoće o samo jednom članu projekta na konferenciji. Naglasak je bio na konferencijama jer smo nagradu i dali zbog konferencije u Mostaru.

Drugi kolega kaže:

Ta priča o “u principu jednom čovjeku” po konferenciji nije za velike grupe gdje se radi puno različitih stvari.

On se javio i poslije slanja Pisma:

Hvala na završnoj verziji. Sada sam je pročitao. Podržavam u cijelosti.

Moj komentar je još oštriji jer su provodili nešto što je tako „u principu“. To podrazumijeva i izuzetke. A Zakladi nije izuzetak PRVA MEĐUNARODNA MATEMATIČKA KONFERENCIJA NA HRVATSKOM SVEUČILIŠTU U MOSTARU. Zakladi nije izuzetak konferencija koju organiziraju ljudi s projekta i koja je nastavak na seriju konferencija koje su održane prethodno dva puta u Trogiru, Pakistaanu i Južnoj Koreji, pa im dozvoljava troškove za jednog sudionika.

Pametnome dosta!

 Pri tome se necivilizacijski donesene odluke počinju primjenjivati odmah bez obzira što su ugovorom neke stvari bile donesene.

Još i gore oni odobre sredstva za nešto, pa kada se dogovoreno realizira onda traže povrat sredstava zato što im je npr. jedan recenzent napisao da smatra da za to ne treba davati novce. Nemoguće je da oni to ne znaju. Završili su više od osnovne škole. A rade to. Glupost ili zlonamjernost?

Posebno sam ukazao kako je to bilo u slučaju mog projekta s objavljivanjem u jedina tri časopisa koja su na CC i/ili SCIE listama. Problem je bio što se dva tiskaju u RH, a u trećem onom Springerovom sam ja u EB.

Zaklada kojoj je doista stalo do hrvatske znanosti tražila bi da više takovih primjera imamo u RH, a ne kažnjavala zbog toga. Izgovor da je neki „mali“ znanstvenik to tražio je ili glup ili zlonamjeran. Zar ne?

A slično je bilo s monografijama. Njih su mi objavljivale izdavačke kuće Naučna knjiga, Beograd, Kluwer Acad. Publ., Dordrecht-Boston-London, Academic Press, New York-London-Toronto-Sydney-San Francisco, World Scientific Publishing Co., Singapore, LAP Lambert Academic Publishing, a problem je nastao kada smo tiskali od Zaklade odobrenu monografiju uz obrazloženja koja su se mjenjala po potrebi. Da stvar bude smješnija dok smo ugovarali projekt prigovarali su to što tražimo sredstva za monografiju u prvoj i četvrtoj godini. Nisu razumjeli da mislimo tiskati više monografija! Kasnije smo čuli kako je rečeno da neće oni tiskati moje monografije. Još bih ih i razumio da su oni tiskali svi skupa toliko monografija u poznatim izdavačkim kućama, a seriju smo počeli tiskati u Zagrebu iako sam imao ponudu jedne izdavačke kuće iz SAD-a.

Čak su tražili povrat novca zbog kupovine odobrenih knjiga! Opet s mijenjanjem obrazloženja za to!

A pitanje financiranja je posebna glupost. Ne daju Ti sredstva niti odobre rad u slijedećoj godini tako da zbog njih ne možeš realizirati ono što si htio raditi i to traje skoro pola godine, a onda Ti slijedeće godine traže povrat tih sredstava jer ih nisi realizirao. Ili još gore daju Ti ocjenu C a u međuvremenu donesu odluku da moraš svake pola godine podnositi izvješće, čekati novce za realizaciju i u najboljem slučaju dobiješ ih na kraju godine kada Ti prođe vrijeme za sve što si planirao. Pa i mala djeca vide da je to ili glupo ili zlonamjerno, zar  ne? Ili je to neka teška filozofija?

Onaj koji brani zakladu, a ne nađe racionalno objašnjenje takovih gluposti treba se zamisliti nad svojim radom. Ili barem nađe primjer neke države u svijetu gdje su takove stvari moguće.

Zapravo kolegica Halassy se osvrće na kritike tek na kraju svog teksta.

Prvo kaže:

A što reći na kritike koje na rad HRZZ-a pristižu? Kod svake evaluacije (nacionalne, međunarodne) uvijek ima neslaganja i razmimoilaženja, jer se radi o ljudima koji su na istoj razini svoje obučenosti – oni koji prijavljuju projekt i oni koji ih evaluiraju (tzv. peer-review).

Podsjećam kolegicu da je na kraju mog teksta dano slijedeće mišljenje drugog mog kolege:

Kod Vas je jasno zašto imate problema. Baš sam pogledao Math Sci Net: imate 1115 radova, 3800 citata, masu suradnika što je sve izuzetno impresivno, a onda ”male” to smeta pa vas zezaju kroz ta nekorektna vrednovanja tj. smiješnim recenzijama.  Zaklada je trebala razmisliti koju ocjenu usvaja.

U tekstu će vidjeti kako ja objašnjavam kako se nikako ne može reći da smo „na istoj razini“ ja i recenzenti, tj. ovi „mali“ kako ih naziva moj kolega.

Ili barem treba objasniti što pod tim podrazumjeva. S obzirom da ona odgovara na moje kritike, pretpostavljam da smo nas dvoje na toj istoj razini.

Ta ista razina po web of sciences izgleda ovako: kolegica ima 44 rada, a ja 571. Pri tome ako je recenzent i imao radova koliko kolegica, treba napomenuti da je vjerojatno samo nekoliko iz problematike Projekta.

Sličnu usporedbu sa članovima Upravnog odbora Zaklade možete naći na str.350-353. moje knjige „Oba su pala“. Usporedio sam svoje podatke sa zbirnim podatcima svih članova Uprave. Na njihovu štetu.

Naime, iako je moj kolega govorio o „malim“ među recenzentima, meni je mnogo gora činjenica što su znanstvenici u upravnom odboru jedva dočekali da takove kako on kaže smiješne recenzije usvoje kao svoj stav.

Sabor će u svom odgovoru pokazati zalaže li se za takav razvoj hrvatske znanosti!

Kolegica dalje kaže:

Kako među znanstvenicima ima razmimoilaženja u interpretaciji onoga što je kvalitetno a što nije, tako se ponekad dogodi da se recenzenti, vrednovatelji ne slažu uvijek s idejama i mišljenjima prijavitelja. To se ne događa samo kod prijave projekata HRZZ-u, već i kod prijave različitih nacionalnih i međunarodnih projekata, kod publiciranja znanstvenih radova u međunarodnim časopisima, ili kod prijavljivanja inovacija različitim patentnim uredima. U takvim slučajevima postoje procedure kroz koje se može iznijeti svoje neslaganje, ali uvijek konačnu odluku donosi ili financijer (ako se radi o projektima) ili urednik (ako se radi o časopisu) ili patentni ured (ako se radi o patentu).

Tako ponovno pokazuje kako nije pročitala ili razumjela ono što sam ja napisao:

Kao što znate osnovno je pravilo u znanosti da autori imaju pravo odgovoriti na primjedbe koje su dane za njihov rad, a oni koji su odgovorni moraju se pobrinuti da na to dobiju odgovore. Kod HRZZ to ne postoji. Što su gluplje primjedbe njihovih recenzenata, to se manje može utjecati na njihovu odluku. Kažu, odluka je konačna!

Valjda će usporednim čitanjem svoga i moga teksta razumjeti da Zaklada upravo radi suprotno od onoga što ona tvrdi!

Kolegica kaže i slijedeće:

Nema nam druge već to prihvatiti i prijavljivati ponovno…To je život znanstvenika. I vrlo je lijep.

Život znanstvenika je u stvaranju i zato je lijep. Ustanove poput HRZZ čine ga ružnim, a za očekivati je da Hrvatski sabor promjenama ljudi koji Zakladu čine takovom to i promjeni.

Problem rada na mom projektu nastao je poslije prve godine rada na projektu, kada su na nerazuman način počeli u Zakladi primjenjivati svoje osnovno načelo za to:

“Ocjene su stručne i njihova svrha jest da voditelju projekta ukažu na kvalitetu rada na projektu te da, ukoliko je to nužno, ukažu i na problem i daju preporuke za daljni rad.”

Nisu htjeli ni prihvatiti susret i razgovor na kojemu bi seniori istraživači (ja sam bio vani) s Projekta dali svoje primjedbe, rad na Projektu (uz mene je tu još 36 istraživača) je prestao, bolje reći korištenje sredstava Zaklade. Grupa mlađih istraživača predvođeni znanstvenikom koji od svih nastavnika na FER-u ima najviše radova u CC i/ili SCIE časopisima pokušali su dobiti projekt. Nisu im dali jer su prijavili ono čime se bave, a toga ima u mom projektu s kojega ne koriste sredstva!

To je ta Zaklada s kojom hrvatska znanost treba biti ponosna

Akademik Josip Pečarić

facebook komentari