Pratite nas

BiH

Ako hrvatski narod nešto zna, onda je to sigurno kako sačuvati tajnu!

Objavljeno

na

Moram poslovno preko Oceana pa neću dočekati presudu VSH o žalbi Perkovića i DORH-a. Obzirom na moju informatičku (ne)pismenost jedina mi je nada da mi neka dobra duša putem goluba pismonoše javi rezultat žalbenog postupka. Još 21. siječnja, kad sam odlazio na put, nitko nije imao pojima koji će dim suknuti sa Zrinjevca: bijeli ili crni te čija će majka crnu vunu presti. Nobilo, Olujić, Novoselec i sudkinje Županijskog suda iz Velike Gorice čvrsto vjeruju da će žalbe biti usvojene. Sukladno takvom svom uvjerenju, Nobilo je već pripremio i tužbu Ustavnom sudu tražeći da sud donese privremenu mjeru zabrane izručenja Perkovića do okončanja postupka pred Ustavnim sudom. Reisman Nikada se ne bi doznalo što su naši vrhovnjaci zaključili u predmetu Perković. Mudri Indijci kažu kako samo treba strpljivo sjediti na obali rijeke i kad tad će leš vašeg neprijatelja doplutati niz rijeku do vas. Nemali broj zlobnika tvrdi kako se odluka VSH znala i prije negoli su žalbe stigle na VSH. Kaj god! Ja u to uopće ne vjerujem! Ako hrvatski narod nešto zna, onda je to sigurno kako sačuvati tajnu! Ako tri Hrvata žele sačuvati tajnu onda bar dvojica moraju umrijeti. A nakon dolaska Kukuriku koalicije mora umrijeti i treći! [pullquote_left]Ako tri Hrvata žele sačuvati tajnu, onda bar dvojica moraju umrijeti[/pullquote_left]

[dropcap]S[/dropcap]jeća li se još tko drage i šarmantne Judith Reisman? Nakon prekomjernog granatiranja od strane naše progresivne ljevice, začuđena profesorica mi je znala postaviti pitanje: “Zar Hrvati doista vjeruju da ja mrzim homoseksualce?” Naime homoseksualci su za Reismanicu bili apsolvirana tema i nije bila vrijedna pažnje jer je smatrala da su se oni već odavno izborili za svoja prava. Nju su ozbiljno zabrinjavali i užasavali pedofili. Bila je uvjerena kako je povika oko prava homoseksualaca samo dimna zavjesa za borbu za prava pedofila. Odavno je ona bila uočila usku vezu hrvatskih boraca za homoseksualce sa pedofilima, napose onih iz Nizozemske gdje se ta kriminalna aktivnost nad djecom enormno razvila. Nije mogla vjerovati da može u toj zemlji slobodno izlaziti mjesečnik pedofila, da imaju legalnu stranku pedofila itd. Neki opskurni tip iz portala “Index” napao je nedavno novinarku HRT-a jer se usudila reći da je po relevantnim američkim istraživanjima čak 82-85% pedofila ujedno i homoseksualne orijentacije. Naravno, lik iz Indexa se nije potrudio provjeriti ove navode Vidović-Krišto već je u stilu pedofilskog glasnogovornika naprosto sve to demantirao kao izmišljotinu. Bojim se kako će jednom, ne tako dalekog dana, u svijetu doći do sukoba između bolesne pedofilske falange i ostatka tzv: normalnog svijeta. Taj sukob bi mogao potresti temelje liberalnog I raskalašenog Zapada. Ovu mračnu temu ovih je dana spominjao i ruski predsjednik Putin. Srž njegove poruke prije početka zimskih olimpijskih igara u Sočiju je slijedeća: “Gay športaši klonite se naše djece!” On također poručuje: “Homoseksualci, u Rusiji možete mirno boraviti pod uvjetom da, molim vas, ostavite djecu na miru.” Upozorio je kako Rusija nema ništa protiv homoseksualaca naglasivši da je “u nekim državama SAD-a homoseksualnost još kažnjivo djelo!” “Mi ništa ne zabranjujemo i nema kazne za takve odnose” završio je Putin.

Cinici često postavljaju pitanje koja je razlika između pedijatara i pedofila? Odgovor je: za razliku od pedijatara, pedofili previše vole djecu.

Davor Butković opet zajahao na grbaču Lijepe naše! Mlati po VSH k’o Maksim po diviziji! Naime, vijeće VSH je, putem glasnogovornika, objavilo da će odluku o žalbi u slučaju Perković objaviti idućeg tjedna. Oko 40 godina pišem razne vrste žalbi i odlazim često na sjednice VSH. Znam da ta vijeća nikada ne objavljuju svoje odluke odmah nakon što su završili sa sjednicom. To je postupak, a u pravu je postupak jednako važan, pa čak i važniji od pravnog sadržaja. Ako to zna čak i Ante Tomić onda bi to trebao znati i Davor Butković. Međutim, kaže naš Bule: “Odluka VSH da ne objavi presudu, dok je ne pošalje Perkovićevom odvjetniku, eklatantni je primjer ignoriranja najšireg nacionalnog interesa.” Ni više ni manje! Zašto bi uopće bio neki nacionalni interes objava odluke o izručenju nekog udbaša Njemačkoj? Zamislite da je europski uhidbeni nalog izdala Velika Britanija. U kakvim bi se tek tada gov…. našla naša vladajuća nomenklatura? Lako je pljuckati protiv Švaba! Nek’ se netko usudi pljucnuti na naše nove sponzore Britance! Bi li se itko usudio ustvrditi kako Perković ne bi imao pošteno suđenje u Londonu? Znamo da su nam Britanci tradicionalno vjerni prijatelji koji su uvijek na našoj strani, čak toliko da se 1945.g., u Bleiburgu čamac prevrnuo. Za to vrijeme od Švaba nam nikada nije došlo, ama baš ništa dobroga! Možda su jedino malo pomogli nogometašima Partizana da nadmoćno osvoje prva dva prvenstva Jugoslavije. Kroz četiri godine rata Švabe su toliko naganjali partizane preko brda i dolina da su, nakon rata, igrači Partizana u prvenstvu ušli tako savršeno kondiciono spremni da su bez problema pomeli sve svoje protivnike. Prastaro pravilo VSH o otpravku odluke Bule je iskoristio da se i onako usput, s visoka, obračuna s hrvatskom desnicom. “Baš oni koji dugo vremena govore protiv EU odjednom su postali najveći zagovornici Unije i njezinih pravila. Desnica nije kadra prepoznati elementarni nacionalni interes poput ukidanja zastare za teška ubojstva”. Točno, druže Butkoviću! Svi mi znamo da je baš desnica zasrala stvar! Zbog desnice Merkelica nije došla u Zagreb na svečani ukrcaj na Titanic. Pošto je Lex Perković surađivao s Tuđmanom i Šuškom, desnica se uprla iz sve snage spriječiti njegovo izručenje Švabama. Baš je desnica optužila suca Turudića kako ne poštuje hrvatske zakone i da pokušava izvesti državni udar s pištoljem na vodu. Desnica, koja ima presudan utjecaj na Bajića, sredila je bez pol’ muke da se DORH žali na odluku koju je sam predložio sudu i tako izazvao salve smijeha u zemlji i inozemstvu, osim valjda u Velikoj Britaniji. Britanci su sigurno zadivljeni kako jedna mala zemlja može pokazati takav talenat za revolucionarno pravo, zastupajući istodobno obje suprostavljene strane u postupku izručenja. Na kraju, Bule nam opet jednom prodaje otrcanu šprancu o tobožnjem sukobu ustaša i partizana. Svi patizani koji nisu umrli prirodnom smrću i danas uredno primaju svoje penzije. Ustaše su pak uglavnom pobijene još na kraju rata od Bleiburga do kolona smrti. Oni su umirovljeni u jamama sjeverozapadne Hrvatske i Slovenije. Tko su onda te ustaše koje idalje gmižu kao nevidljiva zmija Lijepom našom? To su valjda po Buletu svi oni koji su 1991.g., krenuli bez oružja u rat za obranu domova i domovine, s vizijom održanja samostalne Hrvatske. To je Vukovarski stožer, pripadnici gardijskih brigada kojima se sada režu mirovine za 10%. Međutim, partizanima, koji su se borili za Jugoslaviju, penzije nitko ne smanjuje.

Prisjetih se jedne izjave bivše novinarke Večernjeg lista – Jasmine Popović kako je kod nas najveća uvreda nazvati nekoga imenom Ciganin ili Srbin. To je antisemitizam jer se preskaču Židovi.

Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike (KBSA), zajedno s mnogobrojnim srodnim organizacijama, uputio je otvoreno pismo Ivi Josipoviću kojim ga upozoravaju na njegovog glavnog savjetnika i analitičara dr. Dejana Jovića. Moram zlobno primijetiti kako im je trebalo puno duže negoli meni da prokuže Dejana i njegovu odanost prema CCCC. To je u redu, ali izvan Ureda Predsjednika RH. Neki dr. David Gibbs sklepao je knjigu “Humanitarno razaranje Jugoslavije”. Autor je jedan od poznatih apologeta Slobodana Miloševića koji u toj knjizi negira genocid u Srebrenici, a tvrdi kako su muslimani sami granatirali Sarajevo kako bi za to mogli optužiti Srbe. Sve tako u sličnom stilu, dr. David prodaje nam svima muda pod bubrege kao da smo se jučer rodili. Nismo svi! Dejan Jović je oduševljen što je netko ipak napisao pravu istinu o građanskom ratu i odmah sklepao nekritičku recenziju tog Davidovog smeća. “Gibbsova knjiga predstavlja izvrstan, originalan i uvjerljiv argument koji relativizira dosadašnje interpretacije i postavlja im alternative” piše Jović. Premudro! Njegova alternativa povijesti rata u BiH je da je vlada BiH sama granatirala svoje građane, a Srebrenica je nastala kao revolt Srba na ranije zločine Armije BiH prema Srbima. Eto, kakve nam savjetnike ima Predsjednik RH! Sad shvaćam da je najkvalitetniji savjetnik kojeg je predsjednik Josipović do sada imao bio savjetnik za šport Željko Mataja. Predsjedniku Josipoviću doista ne trebaju nikakvi neprijatelji dok je okružen takvim savjetnicima kao što je Dejan Jović!

Sad mi je jasno zašto je Predsjednik RH na godišnjoj komemoraciji žrtvama u Srebrenici izrazio sućut poznatom hrvatskom šutnjom!

Zvonimir Hodak/dnevno

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

BiH

NATO-ova vježba kod Tuzle u dvorištu vehabijskih uporišta

Objavljeno

na

Objavio

Jedna od najvećih NATO-ovih vježbi kojim će se BiH još više, barem simbolično, približiti Sjevernoatlantskome savezu, a koja počinje danas, održava se na osam lokacija Tuzlanske županije.

Izbor lokacija ove vježbe nije slučajan, piše Večernji list BiH.

Najprije jer se nalazi uz samu granicu dvaju entiteta i Distrikta Brčko, a što je puno važnije, ta vježba pokazuje i jasan odgovor na rastuću radikalizaciju koja je poseban problem, i to upravo u ovome dijelu zemlje. Iako je vježba zamišljena kao odgovor na prirodne katastrofe, jasno je da ima i brojne druge poruke.

Naime, vježbe se održavaju doslovno pred nosom vehabijsko-selefijskih zajednica i otkuda se novačio najveći broj ratnika koji su odlazili u redove terorističke organizacije Islamske države.

NATO-ovi vojnici, što uključuje i pripadnike partnerskih država, će na udaljenosti od dva do deset kilometara provoditi vježbe spremnosti za odgovor kod naselja u Živinicama u mjestu Gračanica, zatim Gornjoj Maoči, Gornjoj Dubnici, Kalesiji te u Ošvama kod Maglaja, zatim Petrovcima, Miljanovcima , Pascima kod Tuzle, gdje je nedavno ponovno istaknuta zastava koja izgledom podsjeća na terorističke organizacije. 
Prema ranijim obavještajnim podacima, upravo je područje Tuzlanske županije područje na kojemu se nalazi najveći broj zajednica u kojima su nastali i tzv. paradžemati koji nisu prihvatili poslušnost Islamskoj zajednici BiH.

Uz to, iz ovoga područja je u Siriju otišao najveći broj džihadista, ali su se i vratili u zemlju nakon sloma terorističke organizacije Islamske države. U središnjoj Bosni te na području Zenice je nakon Tuzlanske županije najveći broj pripadnika radikalnih pokreta. Prema izvješću hrvatske Sigurnosno obavještajne agencije, od početka rata u Siriji i osnivanja ISIL-a, njegovim redovima se priključilo tisuće Europljana, dok se s područja jugoistočnog susjedstva ISIL-u priključilo skoro 1000 osoba, uglavnom sljedbenika džihadističkog selefizma. SOA ni na jednom mjestu u tome izvješću ne spominje BiH.

Inače, prema najavama, NATO-ovi i drugi vojnici će zajedno s pripadnicima Civilne zaštite provoditi vježbe spašavanja na vodi, spašavanja pod vodom, potom odgovor u slučaju potresa te u slučaju potraga za preživjelima u ruševinama. U vježbi će sudjelovati oko 1300 osoba, od kojih će njih oko 500 biti sudionici iz 30-ak zemalja. Bit će tu 35 timova. Skupina subjekata koji će sudjelovati u vježbi vrlo je raznolika, počevši od timova za potragu i spašavanje koji donose različite sposobnosti, kapacitete i iskustva, objasnili su organizatori ove vježbe.

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Hercegovački proizvođači duhana traže od države da se ponovo otvore otkupne stanice

Objavljeno

na

Objavio

Zbog različitih trošarina na cigarete u pojedinim zemljama bivše države, sve se više obnavljaju stari duhanski putovi.

Razlika u cijeni kutije neke marke cigareta u dvije susjedne države zna iznositi četiri kune pa i više.

Govori se da se u pojedinim državama u okruženju svaka treća cigareta na tržištu našla nelegalno, na štetu državnih proračuna. Do pušača tajnim kanalima stižu izrezan duhan i cigarete iz „kućne radinosti“ po prihvatljivoj cijeni i za najsiromašnije. Policija i carinici na granicama love veće zvjerke, a poneki sitni švercer bude kolateralna žrtva, piše Večernji list

Postalo je nekako „in“ smotati cigaretu u „papirić“, jeftinije je, zabavnije, a mnogi vjeruju i – zdravije. Računa se da u EU svaki peti pušač sam savija cigaretu iz rezanog duhana na koji su, naravno, plaćene trošarine. Na crnom tržištu nađe se i duhana bez plaćenih trošarina, a najtraženiji je svakako onaj najbolji – hercegovački.

Kilogram lijepo izrezanog hercegovačkog duhana može se na crnom tržištu naći po cijeni od 20 do 40 konvertibilnih maraka (od 80 do 160 kuna). Duhan upakiran u „košuljice“ (kutije u kojima su se nalazile košulje) težine 30-ak dekagrama može se nabaviti po 50-ak kuna. Mogu se nabaviti i posebne naprave za  punjenje cigareta u „papiriće“ (prazni papirnati cilindri za cigarete) s filterima. Lijepo upakiran kvalitetan duhan tradicionalni je dar Hercegovaca prijateljima izvan Hercegovine.

Pojedini liječnici osobama koje se nikako ne mogu odreći duhanskog dima preporučuju hercegovačku „škiju“. „Zdravija“ je i kažu kako izaziva manju ovisnost. Podrijetlo riječi  „škija“ povezuje se s turskom riječi eškija, a znači i – hajduk! Dr. Marko Ivanković, direktor Federalnog agromediteranskog zavoda Mostar, ističe kako je hercegovački ravnjak poluorijentalni tip duhana s vlastitom aromom te dobrim organoleptičnim i pušačkim osobinama.

Dodaje kako se jedini može pušiti bez miješanja s drugim duhanima. Među hercegovačke sorte duhana spadaju i šeginovac, tanče, VH 32, visoki hercegovac (burmaz) i svijetli hercegovac (SH 2).

Mnogi koji dođu u Hercegovinu pitaju kako bi nabavili „škiju“. Nađe se tu i tamo. Neke su se estradne, filmske i televizijske zvijezde javno pohvale kako su „motale“ i pušile izvorni hercegovački duhan. Kad se spomene riječ duhan, odmah se pomisli na Hercegovinu. Više je medija u posljednje vrijeme objavilo „ekskluzivu“ o hercegovačkom  duhanu – o tome kako je Josif Visarionovič Staljin (koji je uglavnom pušio lulu) najradije pušio duhan iz cigareta „Hercegovina flor“ (flor je naziv  za fino izrezani hercegovački duhan) moskovske tvornice „Java“.

Do ovog saznanja mediji su došli zahvaljujući ulomku romana „Šum vremena“ Juliana Barnesa. Hercegovci bi radije da je njihov flor, „škiju“ pušio, primjerice Winston Churchill. Kažu da je hercegovački duhan do Rusije stigao zahvaljujući  zarobljenicima iz Hercegovine pa se počeo uzgajati i na Kavkazu. Mediji naglašavaju kako cigarete  marke „Hercegovina flor“  puši i Sergej Lavrov, aktualni šef ruske diplomacije. Književnik Mirko Kovač pisao je o velikoj važnosti proizvodnje duhana u Hercegovini.

U Hercegovini više ne postoji nijedna stanica za otkup duhana, uzgaja se za osobne potrebe i prijatelje, a ponešto i za crno tržište. Hercegovački proizvođači duhana traže od države da se ponovo otvore otkupne stanice, odredi „pristojna“ otkupna cijena koja bi jamčila koliku-toliku profitabilnost. Zadovoljni bi bili kad bi se kilogram prirodno oštavljene hercegovačke sorte duhana, ravnjaka, otkupljivao po cijeni barem deset posto trošarina na kilogram rezanog duhana, a ta trošarina iznosi oko 50 eura po kilogramu. Sve po zakonu, ne žele da se na vrijedne proizvođače hercegovačkog duhana gleda kao na krijumčare, švercere.

Odgovore na budućnost duhana u Hercegovini trebao bi dati znanstveno-stručni skup s međunarodnim sudjelovanjem „Duhan u BiH – jučer, danas i sutra“, koji će se u organizaciji Duhanskog instituta Mostar održati 2. i 3. listopada u Mostaru. Ovaj bi skup trebao dati odgovore na mogućnost revitalizacije i obnove proizvodnje hercegovačkog tipa duhana, mogućnost nadzora nad primarnom proizvodnjom, preradom, proizvodnje gotovih duhanskih proizvoda.

Uzgajivači duhana sudjelovali bi u ukupnom lancu vrijednosti i na kraju godine sudjelovali u dobiti. Dva Hercegovca, Željko Keko Mrvelj, podrijetlom iz Posušja,  i Širokobriježanin Markan Pinjuh, osnovali su u Zagrebu tvrtku „Duhanka“, koja u Udbini ima tvornicu za proizvodnju i prodaju rezanog duhana na hrvatskom tržištu pa i šire. Ta tvornica koristila je i hercegovački duhan pa se hercegovački uzgajivači duhana pitaju kako se još nitko od poduzetnih Hercegovaca nije „dosjetio“ i u Hercegovini pokrenuo nešto slično.

Tegobna je povijest duhana u Hercegovini gdje se uzgaja još od 17. stoljeća. Kristofor Kolumbo u svojim zapisima spominje Indijance koji puše smotuljke duhana. Prvi u Europi duhan je u 16. stoljeću uzgojio francuski liječnik na službi u Portugalu Jean Nicot po kojem je duhan dobio botaničko ime. Francuska je prva u Europi uvela monopol na duhan u drugoj polovici 17. stoljeća, a potom su to učinile brojne europske države.

Postoje zapisi koji govore o tome da je duhan u 17. stoljeću  stigao i u Hercegovinu, a ima i zapisa koji potvrđuju da su Hercegovci Dubrovčanima prodavali  u  tom, 17. stoljeću. Hrvoje Mandić u širokobriješkom časopisu „Vitko“ navodi da se duhan na prostoru današnje BiH uzgaja od prve polovine 17. stoljeća i dodaje da je prometno opadanje levantske trgovine natjeralo Mletačku Republiku da 1670. potraži bliže veze s turskim zemljama u unutrašnjosti Balkana.

Smatra se da je dolinom Neretve duhan unijet u Hercegovinu. Mandić naglašava i to da su na brzi razvoj uzgajanja duhana utjecale pogodne klimatske prilike, obradivo tlo i niska nadmorska visina. Fra Ivan Franjo Jukić 1842. piše kako su osmanlijske vlasti poticale duhansku proizvodnju, a tek su 1871. godine uvele monopol na duhan. No, izbija hercegovački ustanak, a tri godine potom Berlinskim kongresom 1878. područja BiH padaju pod austrougarski protektorat i upravu. Austro-Ugarska 1880. uvodi svoj duhanski monopol.

Postoje zapisi o tome kako je svaka obitelj mogla otkupiti dio svoga duhana u količini ovisnoj od broja muških glava u obitelji starijih od 16 godina. Ubrzo se utemeljila samostalna Bosanskohercegovačka duhanska režija koja je u svom vlasništvu imala i svoju tvornicu duhana u – Berlinu! Austrougarski protektori nisu mogli spriječiti šverc hercegovačkim duhanom iako je znalo biti i pogibeljno. U godinama gladi u Hercegovini, 1916. i 1917. godine, kad je fra Didak Buntić odveo 17.000 gladne hercegovačke djece u Slavoniju, Srijem i Bačku, povećao se šverc duhanom.

Tada se za kilogram duhana moglo dobiti deset kilograma žita, što je značilo spas od smrti gladne djece u Hercegovini. Hercegovke su znale duhan skrivati u dijelove odjeće i švercale u Slavoniju.  Postoje svjedočenja o tome kako su se neke žene razboljele od upaljenog duhana, a bilo je i smrtnih slučajeva.

Duhan je u obje Jugoslavije podlijegao monopolu, a tako je i u današnjoj BiH. Mnogi su Hercegovci preživljavali i školovali djecu zahvaljujući proizvodnji duhana. Otkupne cijene uglavnom su bile toliko niske da su jedva pokrivale troškove proizvodnje pa su se Hercegovci dovijali na razne načine da njihovo „žuto zlato“ potpuno ne potamni. Mnoštvo Hercegovaca pod okriljem noći s ruksacima („vrićama“, „žakama“) na ramenima pješice bi došli do Bosne, kako  bi pušačima prodali svoj izrezan duhan, „škiju“, te tako prehranjivali obitelj.

Žandari i financi u Kraljevini Jugoslaviji bili su više nego okrutni prema onima koji su pokušali prodati svoj uzgojeni duhan kako bi prehranili obitelji. No, tadašnji hercegovački šverceri duhanom znali bi se organizirati pa pružiti i oružani otpor svojim  progoniteljima. Hercegovački proizvođači duhana tada nisu imali ni pravo na otkup vlastitog duhana za pušenje, a cigarete tadašnjih tvornica bile su zbog velikih trošarina preskupe za siromašne Hercegovce. Sudovi su znali osuditi Hercegovca ako bi mu našli i praznu duhansku kutiju.

Mnogi bi zapaljenu cigaretu smotanu od vlastitog duhana znali čak i progutati ako bi „slučajno“ naišao žandar ili financ. Tadašnje vlasti brojnim su švercerima donosili sudske zabrane uzgoja duhana na više godina, kao o onima koji nisu predali zadužene količine, a te količine određivali su financi. Monopolska uprava u Beogradu nastojala je obezvrijediti hercegovački duhan i u prvi plan stavljati južnosrbijanski i makedonski.

Tako bi čitav godišnji trud hercegovačkih proizvođača duhana bio uzalud. Naoružani financi imali su ovlasti i ubiti hercegovačkog švercera pa se sve veći broj mladih iseljavao. Hercegovački duhanari znatno su bolje prolazili u vrijeme Banovine Hrvatske. I u komunističkoj Jugoslaviji mnogi Hercegovci zbog niskih otkupnih cijena  bili su primorani na ilegalnu prodaju kako bi nekako preživjeli. S vrećama  na leđima tajnim putovima pješačili bi do Bosne i prodavali duhan sa svojih vrtova siromašnim pušačima.

No, 70-ih godina prošloga stoljeća šverc duhanom sve se više „modernizira“, duhan se automobilima i vlakovima dostavlja do pušača u Bosni, Hrvatskoj, Crnoj Gori, Kosovu pa sve do Austrije, Njemačke… Otkupne stanice u Hercegovini 60-ih, 70-ih i dijelom 80-ih godina prošlog stoljeća  znale su otkupljivati i po tisuću i više tona duhana, sve zajedno blizu deset milijuna kilograma. Cigarete u bivšoj državi imale su znatan postotak hercegovačkog duhana zbog odličnog izgaranja i arome.

No, zbog sve većeg uvoza lošijeg i jeftinijeg duhana potamnio je sjaj onog hercegovačkog, ostalo mu je samo crno tržište. Krajem 80-ih i početkom 90-ih godina prošlog stoljeća uzgoj duhana u Hercegovini doživljava krah. Tranzicijske vlasti nisu reagirale na pravi način. Još je poneka otkupna stanica otkupljivala duhan, ali po mizernoj cijeni, uz višegodišnje čekanje naplate. Sad više nema nijedne otkupne stanice. I mostarska tvornica duhana s velikom tradicijom doživjela je krah.

No, kvaliteta hercegovačkog duhana neupitna je, potencijalni investitor treba ga kvalitetno brendirati i plasirati na europsko i svjetsko tržište. Tada bi i šverc duhana ostao samo kao folklor i zanimljiva priča s elementima političkog trilera i krimića. Mnogi su se današnji uglednici školovali zahvaljujući duhanu, i oni bi mogli dati svoj doprinos perspektivi hercegovačkog duhana.

facebook komentari

Nastavi čitati