Ako izgubimo u Haagu, bit će to zato jer su vladajući sabotirali hrvatsku tužbu

6

[dropcap]U[/dropcap] subotu 1. ožujka predstavljena je u Zagrebu moja knjiga “Hrvatska tužba za genocid protiv Jugoslavije” (Srbije i Crne Gore) u prepunoj velikoj dvorani Državnog arhiva Hrvatske, dva dana prije početka javne rasprave pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu. To je iznimno važan događaj za Hrvatsku. Prošlo je 15 godina od vremena kada sam kao ministar pravosuđa Republike Hrvatske podnio tu tužbu, koja je u međuvremenu prošla kroz različite faze osporavanja ne samo od protivne strane, što se moglo očekivati, već i od vodećih struktura Hrvatske što je skandalozno, nerazumno i krajnje štetno za nacionalne interese zemlje.

Račanova vlada je mijenjala tužbu tako da je izostavila odgovornost  srpske strane za organizirano i prisilno iseljavanje hrvatskih državljana srpske nacionalnost iz Knina i tzv. Krajine za vrijeme akcije “Oluja” i ispuštena je iz tužbe Crna Gora. Osim toga u tužbi su navedene samo tri činidbe koje se nameću Srbiji – da kazni krivce, da otkrije sudbinu nestalih i da vrati ukradena umjetnička djela. Genocid je mnogo više od toga. Ipak ostaje optužba za izvršeni zločin genocida.

Dva su događaja bila posebno istaknuta. Presuda istoga suda na tužbu BiH protiv Jugoslavije po nekima je umanjila šanse za uspjeh naše tužbe jer da Srbija nije osuđena, što je pogrešno. Za Srebrenicu je optužena Republika Srpska, ali i Srbija što nije spriječila genocid u BiH. Srbi su računali da će se sud proglasiti nenadležnim u tom postupku, međutim, sud je presudio 2009. godine da je nadležan za suđenje za genocid.

Za povlačenje tužbe protiv Srbije očitovali su se Stipe Mesić (Crna Gora nikada nije ratovala s Hrvatskom) Ivan Šimonović (ciljeve se može postići drugim sredstvima), Ivo Josipović (probleme se može bolje riješiti izvansudskom nagodbom), Zoran Milanović,  a najrevnija se u tome pokazala ministrica Vesna Pusić. To je kulminiralo nedavnim njezinim posjetom Beogradu kad je ne samo požalila što se nije uspjelo u povlačenju tužbe i protutužbe (!) već je u intervjuu lokalnoj televiziji izjavila da vlasti koje danas vode Srbiju i Hrvatsku nisu odgovorne za ratne zločine, a da su za događaje iz rata odgovorna tadašnja vodstva Srbije i Hrvatske! U tim je izjavama sve pogrešno i štetno za nacionalne interese. Ona izjednačuje zločinca i žrtvu, proglašava  jednako  krivim Miloševića i Tuđmana. Govori o ratnim zločinima, a ne o agresiji i srpskom genocidu. Ona olako oslobađa svake odgovornosti sadašnje srpsko vodstvo, premda je dobro poznato da je premijer Dačić bio u najužem krugu suradnika Miloševića, potpredsjednik Vučić, bio je za vrijeme rata u Kninu i zagovarao je veliku Srbiju, a predsjednik Srbije Tomislav Nikolić zvani Grobar, izabrani četnički vojvoda, sudjelovao je sa svojim dragovoljcima u ratu u Slavoniji i prema izjavama Jovice Stanišića: “Tomo Nikolić je lično ubio 10 do 15 baba u hrvatskom selu Antin”, o čemu je svojedobno Nikolić izjavio da “postoji mogućnost da sam nekog ubio”.

Vesna Pusić ovim je izjavama pokazala totalnu neodgovornost i dodvoravanje srpskoj strani. Stoga ne čudi da ovih dana na internetu možemo naći izjave srpskog povjesničara dr. Nikole Žutića,  savjetnika Instituta za savremenu istoriju u Beogradu i parlamentarnog kandidata Šešeljeve stranke, da je Hrvatska genocidna tvorevina, da su Hrvati izmišljeni narod, da su Dubrovnik i Vukovar srpski gradovi. Na službenom blogu Srpske radikalne stranke središnji motiv na izbornom plakatu je slika Velike Srbije sa Srbijom, Makedonijom, Crnom Gorom, BiH i hrvatski krajevi južno od poteza Karlobag-Ogulin-Karlovac-Virovitica.

Ipak hrvatska je tužba u Haagu preživjela. Nadamo se da ćemo u tom sudskom postupku i uspjeti dokazati da je u Hrvatskoj od strane Srbije izvršen genocid. Ako izgubimo bit će to zato što su vladajuće strukture, otuđene hrvatske vlasti, sabotirale hrvatsku tužbu.

Na kraju predstavljanja knjige “Hrvatska tužba” predložio sam da se utemelji narodni etički sud po uzoru na sud Russell-Sartre i Mandeline komisije istine u svrhu moralnog suđenja za veleizdaju.

60751174-zvonimir-separovic

Hrvatska tužbu protiv Srbije nije povukla, a suđenje u Haagu počinje. No, jesmo li pripremili dobru strategiju?

Nakon što smo uspjeli spriječiti Vesnu Pusić, Ivu Josipovića i ostale da Hrvatska povuče tužbu za genocid protiv Srbije, na pomolu je drugi scenarij, smatra pravnik i bivši saborski zastupnik Pero Kovačević. Kako piše na svom Facebook profilu, ekipa ‘stručnjaka kukurikavaca koja nas treba zastupati pred Međunarodnim sudom pravde odabrana (je) u cilju da izgubimo proces’.

“Osim Luke Mišetića, koji je naknadno uvršten u tim, prije svega za protutužbu Srbije, jedino mi u timu Miljenićevih ljudi povjerenje ulijeva profesor Mirjan Damašk, kojeg su bili smijenili, degradirali i rekli da je dao ostavku pa je naknadno vraćen u tim bez prave uloge”, ističe Kovačević. Naime, u ponedjeljak (3. ožujka) pa sve do 1.travnja pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu(ICJ) počinje ročište u vezi tužbe Hrvatske za genocid protiv Srbije. “Uz Crnić-Grotić Hrvatsku će na usmenoj raspravi pred ICJ-em zastupati pomoćnica ministrice vanjskih poslova Andreja Metelko-Zgombić, načelnica u Ministarstvu pravosuđa Jana Šparo, profesori međunarodnog prava iz Zagreba Maja Seršić i Davorin Lapaš, profesor Mirjan Damaška sa sveučilišta Yale, te američki odvjetnik Luka Mišetić”, nabraja pravnik. Domaćem timu pomagat će strani pravni savjetnici i profesori specijalizirani za međunarodno pravo – James Crawford, Philippe Sands i Kier Starmer. “Temeljni problem je u činjenici što su ovi Miljenićevi “najbolji ljudi” osim Mišetića i Damaške, slabo ili nikako uključeni u sam postupak”, zaključuje Kovačević.

Hebrang: Potpora Vlade samo formalna

Srbija je nedavno u medijima objavila strategiju svoje obrane, ali i protutužbu protiv Hrvatske. Ratni ministar i član HDZ-a Andrija Hebrang dobro je upoznat s ovom tematikom, ali isticao je da je materijal za raspravu tajan te da se o njemu ne može čitati u medijima, ali po njemu strategija koja se primjenjuje u tužbi i postupku prema njemu trebala je biti objavljena. Stoga je naveo kako se stvara dojam nedovoljne brige i manjkavog angažmana države u spomenutom procesru. Dužnost je svakoga domoljuba da podatcima iz toga razdoblja agresije pripomogne u pripremama, a sporna je prema njemu i atmosfera koja se stvarala uoči procesa. Predsjednik Ivo Josiović pokušao je na sve načine udovoljiti srpskim zahtjevima o povlačenju tužbe te nikada nije imao hrabrosti iznijeti i braniti vlastiti stav, ali njemu je, naglašavao je Hebrang, najvažnije nikome se ne zamjeriti. “U javnosti se može steći dojam da je potpora Vlade tužbi za genocid tek formalna”, zabrinuto je tvrdio bivši ministar. Prema podacima iz njegove posljednje knjige nad Hrvatima je zaista počinjen genocid. Iseljeno je gotovo 300 tisuća Hrvata s okupiranih područja. Ubijeno je 7263 civila, ne računajući oko tisuću nestalih. Silovano je 3000 žena, porušeno 17 bolnica, a u sabirne centre po Srbiji odvedeno je oko 30 000 ljudi. Teških ranjavanja bilo je 30 530, porušeno je 200 000 hrvatskih domova, crkvi, škola, tvornica i prometnica. Stoga stručni tim koji pred sobom ima težak zadatak mora raditi savjesno i stručno.

Potrebno je spomenuti i civile na suprotnoj strani, a agresorska vojska nije vodila evidenciju o ubijenim civilima na temelju identifikacija. To im je poslužilo da bi kasnije mogli falsificirati rezultate, stav je Andrije Hebranga. Tako Veritas Save Štrbca, kojega bivši ministar naziva falsifikatorom, govori o 2500 ubijenih civila, ali u njih ubraja i naoružane civile kao što su seoska straža, civili na službi u JNA, neuniformirani pripadnici tzv. Teritorijalne obrane, razne privatne naoružane paravojne četničke formacije itd. Čak i sam Štrbac ih svrstava u kategoriju “uvjetno civili”, iako u međunarodnoj klasifikaciji takvih nema jer su naoružani civili po toj klasifikaciji teroristi”. U analizi su izdvojeni ubijeni srpski civili koji su dokazano civili temeljem identifikacije, a takvih je u Štrpčevoj evidenciji oko 80. U ime HHO-a na sudu u Haagu svjedočio je Žarko Puhovski tvrdeći da je u Oluju ubijeno 667 srpskih civila, ali Hebrang navodi da je haški sud to učinio smiješnim te našao dokaze da su samo 42 od ubijenih civili. Nije na odmet spomenuti da je DORH proveo detaljne istrage na temelju identifikacije poginulih srpskih civila te utvrdio da ih je bilo 47 dok je još nedovršeno 156 istraga.

Uspjeh hrvatske tužbe ovisi o stručnom timu u koji Hebrang ne sumnja, ali moramo se kako je nedavno rekao, bojati domaćih zlonamjernika i suzdržane vlasti te pritisaka velikih sila koje ći i kroz ovaj proces pokušati promicati svoje viđenje pomirbe na ovim prostorima.

Hodak: Nimo se dobro spremili

Da se Hrvatska za ovu situaciju nije dobro pripremila tvrdio je i ugledni odvjetnik Zvonimir Hodak. Premda do povlačenja tužbi nije došlo zanimljivo je kako je Srbija jedanaest godina nakon Hrvatske podnijela svoju tužbu. Hrvatska politika, prema tvrdnjama odvjetnika, svoj stav o tužbama izrekla je kada je smijenila uglednog i poznatog profesora međunarodnog prava na prestižnom sveučilištu Yale, Mirjama Damaška sa čela komisije koja zastupa Hrvatsku u tužbi protiv Srbije. Doveli su sada “neku poznatu žensku za koju nitko nikada nije čuo”, a ugledni profesor ovom odlukom bio je jaka razočaran. Hrvatske se očito ponovno nalazi u situaciji da nakon oslobađanja generala Gotovine i Markača mora dokazivati čistoću svoje Oluje na koju su mnogi Hrvati ponosni, ali ono što mnoge muči je politika ‘ne bi se hteli mešati’. Vrijeme je ono koje će usprkos svemu pokazati hoće li pravda pobijediti i ovoga puta.

Piše: professor emeritus Zvonimir Šeparović/narod.hr/im/dnevno.hr

facebook komentari

  • Vesna Pusić ovim je izjavama pokazala totalnu neodgovornost i
    dodvoravanje srpskoj strani. Stoga ne čudi da ovih dana na internetu
    možemo naći izjave srpskog povjesničara dr. Nikole Žutića, savjetnika
    Instituta za savremenu istoriju u Beogradu i parlamentarnog kandidata
    Šešeljeve stranke, da je Hrvatska genocidna tvorevina, da su Hrvati
    izmišljeni narod, da su Dubrovnik i Vukovar srpski gradovi. Na službenom
    blogu Srpske radikalne stranke središnji motiv na izbornom plakatu je
    slika Velike Srbije sa Srbijom, Makedonijom, Crnom Gorom, BiH i hrvatski
    krajevi južno od poteza Karlobag-Ogulin-Karlovac-Virovitica.

    • peppermintt

      Eto čime narod i dalje lože s nekakvom velikom Srbijom-Vivovitica Kavlobag , malo su dobili po prstima izgleda još ih svrbi..:)))bre bre traktorče
      A Vesnica to je britanska kornjača ne jednom rečeno, nije ona osobito naklonjena niti jednoj naciji tako ni Srbima ali jeste krupnom kapitalu.

  • Vesna Pusić ovim je izjavama pokazala totalnu neodgovornost i
    dodvoravanje srpskoj strani. Stoga ne čudi da ovih dana na internetu
    možemo naći izjave srpskog povjesničara dr. Nikole Žutića, savjetnika
    Instituta za savremenu istoriju u Beogradu i parlamentarnog kandidata
    Šešeljeve stranke, da je Hrvatska genocidna tvorevina, da su Hrvati
    izmišljeni narod, da su Dubrovnik i Vukovar srpski gradovi. Na službenom
    blogu Srpske radikalne stranke središnji motiv na izbornom plakatu je
    slika Velike Srbije sa Srbijom, Makedonijom, Crnom Gorom, BiH i hrvatski
    krajevi južno od poteza Karlobag-Ogulin-Karlovac-Virovitica.

    • peppermintt

      Eto čime narod i dalje lože s nekakvom velikom Srbijom-Vivovitica Kavlobag , malo su dobili po prstima izgleda još ih svrbi..:)))bre bre traktorče
      A Vesnica to je britanska kornjača ne jednom rečeno, nije ona osobito naklonjena niti jednoj naciji tako ni Srbima ali jeste krupnom kapitalu.

  • peppermintt

    Hrvatska je pokazala izuzetnu velikodušnost i samilost pobjednika te je abolirala veliku većinu svojih građana srpske nacionalnosti za počinjenu oružanu pobunu.

    Međutim vrime je postaviti stvari na svoje mjesto pa podizati tužbe redom-protiv Save Štrbca za iznošenje laži ,protiv ondašnjeg političkog i vojnog vodstva pobunjenih Srba tzv Krajine za oružanu pobunu protiv ustavnog poretka RH..i tako sve redom.

  • peppermintt

    Hrvatska je pokazala izuzetnu velikodušnost i samilost pobjednika te je abolirala veliku većinu svojih građana srpske nacionalnosti za počinjenu oružanu pobunu.

    Međutim vrime je postaviti stvari na svoje mjesto pa podizati tužbe redom-protiv Save Štrbca za iznošenje laži ,protiv ondašnjeg političkog i vojnog vodstva pobunjenih Srba tzv Krajine za oružanu pobunu protiv ustavnog poretka RH..i tako sve redom.