Pratite nas

Povijesnice

AKO JE NESTALO UDB-e, NIJE UDBAŠA

Objavljeno

na

Prije više tjedana završila je dokumentarna serija “Jugoslavenske tajne službe”, u kojoj smo vidjeli i slušali o djelovanju UDB-e u vrijeme Titove strahovlade u drugoj Jugoslaviji. Vidjeli smo i slušali o Staljinovim učenicima, o njihovim metodama rada i odabiranja klasnih neprijatelja, te onih koji su mislili svojom glavom, pa nisu bili privrženi tomu totalitarnom režimu. Ono o čemu smo slušali u toj seriji, uglavnom su likovi s tzv. više razine, iz republičkih i saveznih organa UDB-e. No, kako su “neprijatelji” i neprijatelji jugoslavenskog režima potali metom UDB-ih metoda, to je već druga priča.

 Duvanjska bazilika

 52-1-DUVNO-BAZILIKA-DANAS (1)[dropcap]U[/dropcap] svakom mjestu, gotovo u svakom selu imali su svoje pomagače – doušnike, koji bi im prikupljali podatke o nepoćudnim pojedincima. Ti lokalni udbaši su motrili svaki pokret i bilježili svaku riječ, te na taj način stvarali sliku o neprijateljima i “neprijateljima”. Oni su dostavljali dopise republičkoj i saveznoj UDB-i, u kojima su opisivali ljude i događaje u zemlji i inozemstvu. Svake godine, najmanje jednom, općinski šefovi UDB-e su pisali strogo povjerljivi dokument pod naslovom “Procjena političko-bezbjednosne situacije u Opštini”. Tu informaciju su dostavljali predsjedništvu Saveza komunista u općini, općinskom i republičkom Sekretarijatu unutarnjih poslova, koji su to amalizirali i sažimali te dostavljali saveznim političkim i policijskim tijelima.

Ovdje ćemo prikazati fragmente informacija koje su pisali duvanjski UDB-aši Stipe Petrović i Rafael Pivić. Treba li posebno napominjati da ti udbaši i danas rade na visokim položajima u MUP-u: Stipe Petrović u Sarajevu, Skender Krivić u Zagrebu, a Rafael Pivić je načelnik MUP-a koji pokriva Livno, Tomislavgrad, Glamoč, Kupres i Grahovo? Odgovor se nameće sam po sebi, a dokumente kojima su ti drugovi autori, donosimo u izvornome obliku:

*

Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina
OPŠTINA DUVNO
OPŠTINSKI SEKRETARIJAT ZA UNUTRAŠNJE POSLOVE
STANICA MILICIJE
D U V N O
STROGO POVJERLJIVO
PROCJENA BEZBJEDNOSNE SITUACIJE na području SO Duvno

Duvno, 20.01.1989. godine

U oblasti opšteg kriminaliteta najbrojnija su krivična djela krađe i teške krađe, a među izvršiocima tih krivičnih djela sve češće se pojavljuju maloljetnici. Takođe, prisutne su i pojave mita i korupcije i razne vrste privilegija i malverzacija.

U organizacijama udruženog rada prisutne su teškoće u proizvodnji i snabdijevanju repromaterijalima (RO “Plastika” Duvno, OOUR “Tvornica kablova” Duvno. GRO “Vran” Duvno i dr. što je rezultiralo i obustavama rada u 1988. godini.

Životni standard je u opadanju, pogotovu radnih ljudi koji žive isključivo od dohotka.

C. DJELATNOST UNUTRAŠNJEG NEPRIJATELJA

Od kategorija unutrašnjeg neprijatelja na području opštine Duvno najznačajnija je djelatnost hrvatskih nacionalista i kleronacionalista, iako ne smijemo zanemariti i muslimanske i srpske nacionaliste, kao i dogmatsko-birokratske i informbiroovske strukture.

53-1-DUVNO-procjena-2-244[dropcap]D[/dropcap]jelatnost hrvatskih nacionalista je najznačajnija s obzirom da na području opštine Duvno živi 89,3% Hrvata, dok je Muslimana 8,3%, Srba 2,9% i ostalih 0,5%, a jednim dijelom i zbog historijskih razloga. Naime, u Duvnu kao izrazito nerazvijenoj sredini u predratnom periodu nije bilo organizirane radničke klase pa je u početku rata bio razvijen ustaški pokret, a u poslijeratnom periodu bilo je križara na ovom području. Sedamdesetih godina bio je jak i “maspok”, a u novije vrijeme sve učestaliji slučajevi javnog neprijateljskog istupanja ukazuju na pojačanu aktivnost ove strukture. Javni neprijateljski istupi koji se ispoljavaju kroz pjevanje pjesama nacionalističkog sadržaja, grubo vrijeđanje ličnosti druga Tita, napadi na osnovne tekovine revolucije i pisanje neprijateljskih parola i simbola i drugo ukazuje na aktivnost ove strukture.

Tako je od 1979. godine do kraja 1988. godine na području opštine Duvno registrovano 79 javnih neprijateljskih istupa sa 111 učesnika. Većina tih istupa su pojedinačni, dok se najgrublji oblik JNI desio u Brišniku 31. 07. 1981. godine, gdje je istupio veći broj lica. Osim toga, u julu 1983. godine u Duvnu su prilikom održavanja radničkih sportskih igara SOUR “INPO” Bugojno zapaljene državna i partijska zastava. U Duvnu je bilo slučajeva ispisivanja neprijateljskih parola i simbola. (Osnovna škola “Boriša Kovačević”, OOUR “Tvornica kablova”, hotel “Tomislav”). Početkom aprila1986. godine (9.4.1986. godine) ispred zgrade Srednjoškolskog centra u Duvnu gdje se nalazi spomen bista narodnog heroja Boriše Kovačevića odvaljen je jedan komad od postolja te spomen biste. Početkom 1987. godine u jednom razredu Srednjoškolskog centra u Duvnu razbijeno je staklo na slici druga Tita, a u noći 9/10. aprila 1987. godine nepoznati izvršilac ili više njih na zidovima ulaznog hola zgrade Srednjoškolskog centra u Duvnu ispisao 5 neprijateljskih parola i simbola.

Najistaknutiji pojedinci iz redova hrvatskih nacionalista su Vučemil Kažimir i Jolić Mijoiz Duvna, a u Duvno dolaze i poznati hrvatski nacionalisti Vlado GotovacKrišto Nikola,Perić JozoKrižanac Šimun, koji kontaktiraju sa svojim istomišljenicima. (Napominjem, da je pok. V. Gotovac bio doista moj prijatelj, koji je zaista kod mene svraćao skoro uvijek kad bi dolazio u rodni Imotski; Nikola Krišto je moj šurjak, a dr. Šimun Križanac je moj i susjed i prijatelj. Op. prir.)

Muslimanski nacionalizam nije izražen na području opštine Duvno, ali ga ne treba zanemariti. Ispoljavanje muslimanskog nacionalizma manifestira se u proturanju priča da je njihova nacija zapostavljena i ugrožena, kao i prilikom zapošljavanja.

Srpski nacionalizam nema vidljivog obilježja, ali tendenciozno prikazivanje istupanja pojedinih hrvatskih nacionalista, kao i proturanje priča da je njihova nacija ugrožena, ukazuje da je i ovaj nacionalizam prisutan na našem području.

I pored složene situacije na Kosovu, pripadnici albanske nacionalnosti koji žive u Duvnu imaju pozitivno držanje i do sada nije registrovan ni jedan slučaj neprijateljskog istupanja niti komentara pripadnika te nacionalnosti u Duvnu.

Kleronacionalisti, posebno iz redova RKC (Rimokatoličke crkve, op. prir.), organizovanjem masovnih vjerskih skupova nastoje pridobiti vjernike za svoju kleronacionalističku platformu, u čemu sve jasnije dominiraju težnje ka politizaciji crkve i pozivi vjernicima da se okrenu isključivo religiji kao jedinom zaštitniku morala, nacionalnih i drugih interesa. Sve je to često intonirano otvoreno antikomunistički i antisocijalistički. Pri tom se kler kao argumentima služi našim objektivnim teškoćama i subjektivnim slabostima, pa u tom smislu barata i sa podacima o nezaposlenosti mladih, o padu standarda itd. Pridobijanje omladine postaje sve naglašenija orijentacija. Tako se organizuju ekskurzije, hodočašća, maturantske mise, igranke itd. U ljeto 1985. godine u Duvnu je organizovana misa za maturante, nakon koje je oko 200 maturanata predvođeno sveštenikom bosonogo otišlo pješice u Međugorje. Nisu rijetki slučajevi da se povodom vjerskih praznika organizuju razne sportske i zabavne priredbe uz učešće i poznatih estradnih umjetnika. Kleronacionaistički utjecaj ostvaren na mlade manifestuje se u raznim oblicima, od pjevanja nacionalističkih i ustaških pjesama, verbalnog istupanja, pa do istupanja na ispisivanje nacionalističkih parola i simbola. I u vjerskom listu “Sveta baština” koji izdaje Franjevački samostan u Duvnu ima tekstova koji obrađuju tematiku koja izlazi iz okvira vjerskih pitanja. Sa pozicija kleronacionalizma posebno se ističu sveštenici Perković fra Ante (koji ne živi sada u Duvnu, ali povremeno dolazi), Križić fra Jozo i Vlašić fra Ferdo. Ne treba izgubiti iz vida ni vezu kleronacionalista sa ekstremnom ustaškom emigracijom.

U posljednje vrijeme izražena je pojačana aktivnost islamskoh sveštenika, koji na sve načine nastoje da pridobiju što više djece na vjersku pouku, tako da vjersku pouku pohađa daleko više djece muslimanske nacionalnosti nego ranijih godina.

Osim gore navedenih oblika ispoljavanja sa pozicija unutrašnjeg neprijatelja ne treba gubiti iz vida ni lica koja djeluju sa dogmatsko-birokratskih ili pak sa tehnokratskih pozicija. O nosiocima ovakvih djelovanja služba nema konkretnih podataka, ali u Duvnu često boravi Selim Numić koji je na IV. Plenumu CK SKJ zajedno sa Rankovićem osuđen. O njegovoj djelatnosti na području Duvna služba ne raspolaže sa konkretnim podacima osim kontakata sa određenim brojem lice pretežno muslimanske nacionalnosti.

D. DJELATNOST SPOLJNOG NEPRIJATELJA

Ekstremna emigracija u sprezi sa stranim reakcionarnim krugovima, međunarodnim terorističkim organizacijama, kriminalnim podzemljem i odgovarajućim strukturama unutrašnjeg neprijatelja, pokušava na sve načine da tešku ekonomsku situaciju u našoj zemlji učini još težom. Emigracija u vrijeme turističke sezone vrlo intenzivno subverzivno-propagandno djelije na odvraćanju stranih turista od posjeta Jugoslaviji prijeteći diverzijama u turističkim mjestima, zatim pojačano djeluje na pridobijanju naših građana na privremenom radu u inostranstvu.

Za područje opštine Duvno, karakteristična je ekstremna ustaška emigracija, kao i njene veze u inostranstvu i zemlji. Locirani su uglavnom u zapadnoevropskim zemljama, i to: SR Njemačkoj (Frankfurt, Minhen, Keln, Štutgart, Berlin), Austriji (Salcburg, Beč), Francuskoj (Lion, Marsej, Pariz), Švicarskoj (Cirih), Švedskoj (Štokholm, Malme), Španiji (Madrid), zatim u prekomorskim zemljama i to u: Australiji (Sidnej, Melburn, Kanbera, Đilong), SAD (Čikago, Njujork, Milvoki), Kanadi (Toronto, Hamilton, Vankuver), kao i u nekim zemljama Latinske Amerike, odakle i djeluju. Sa područja opštine Duvno u redovima ustaške emigracije ima oko 200 do 300 lica, od kojih su najistaknutiji pojedinci koji se bave terorizmom i to: Ledić Josip iz Prisike (Keln, SR Njemačka), Čirko Jakov iz Rašeljaka (Salzburg, Austrija), Pašalić Božo iz Šuice (Fridrihšofen, SR Njemačka), Dilber Marinko iz Bukovice (Dortmund, SR Njemačka), Stipić Markoiz Letke (Olstrom, Švedska), Bagarić Milan iz Mesihovine, Zrno Mate iz Šuice i braća Ćurić Stipe i Mate iz Korita. Određen broj lica sa našeg područja iz redova ustaške emigracije djeluju kao financijeri i to: Šiško Stjepan iz Vinice (Štutgart, SR Njemačka), Pavić Stipe iz Rašeljaka. Na propagandno-subverzivnom planu djeluju: Ljubas Stipe iz Raškog Polja, Ljubas Pavica iz Raškog Polja (Frankfurt, SR Njemačka), Gašpar Blaž iz Raškog Polja (Keln, SR Njemačka), Ljubas Mirko iz Raškog Polja (Keln, SR Njemačka), Sučić Ivan iz Prisoja (Dortmund, SR Njemačka), Bilobrk Vlado iz Vinice, Kovač Josip iz Vinice i Malić Ludvig iz Konoge (Kongore, op. prir.).

S obzirom na velik broj naših građana na privremenom radu u inostranstvu jedan manji dio njih je pao pod utjecaj emigracije i to mahom lica iz kategorije zaposlenih na “crno”. Ne treba zanemariti da emigracija na našem terenu ima još jedan broj svojih veza i to među licima koja su u inostranstvu boravila, i radila kao ugostitelji, vlasnici određenih firmi, taksisti, lica iz mješovitih brakova sa stranim državljanima i druga lica.

Isto tako radnici ovog Sekretarijata su zajedno sa radnicima CSB Livno uspješno razjasnili (sic! op. prir.) jedno krivično djelo ubistva i jedno djelo ubistva djeteta pri porođaju koja su izvršena po NN izvršiocu.

U toku 11. i 12. mjeseca 1988. godine radnici krim. službe i radnici Stanice milicije ovog Sekretarijata su zajedničkom organizovanom akcijom razotkrili dvije grupe lica koja su se bavila krađom vozila, provalama u kuće i odnošenjem tehničke robe i provalama u vozila kao i grupu lica njihovih saučesnika preko kojih je rasturana – prodavana ukradena roba.

U ovoj akciji razotkriveno je 18 krivičnih djela teških krađa koja su izvršena na području Duvna, a oduzeto je jedno ukradeno vozilo, 15 radio kasetofona i druge tehničke robe u vrijednosti od preko 50 miliona dinara i podnešene prijave nadležnom tužilaštvu protiv 11 lica svi sa područja Opštine Duvno.

Treba naglasiti da bi za uspješno otkrivanje kako krivičnih djela privrednog tako i za otkrivanje izvršilaca krivičnih djela opšteg kriminaliteta (posebno u OUR) bila neophodna daleko veća saradnja i povezanost svih subjekata u sistemu društvene samozaštite na području opštine Duvno.

KOMANDIR STANICE MILICIJE
Pavić Rafael

*

Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina
OPŠTINA DUVNO
OPŠTINSKI SEKRETARIJAT ZA UNUTRAŠNJE POSLOVE
D U V N O
Broj: 03/13-230-2/68-84
Dana: 19.09.1984. godine.
OPŠTINSKI KOMITET SKBiH
-predsjedništvo-
D U V N O

VEZA: Vaš dopis od 11.09.1984. godine broj 111/84

U prilogu teksta dostavljamo vam Informaciju o pojavama kršenja zakonitosti i samoupravno dogovorenih normi ponašanja.

PRILOG: – Informacija.-

SEKRETAR SEKRETARIJATA
Stipan Petrović

SAVEZ KOMUNISTA JUGOSLAVIJE
OPŠTINSKA KONFERENCIJA SAVEZA KOMUNISTA BOSNE I HERCEGOVINE
DUVNO
Broj: 118
Datum: 21.9.1984.
DRŽAVNA TAJNA
6 primjeraka
Evid. Broj: 05
OPŠTINSKI KOMITET SKBiH
D U V N O

P R O C J E N A
POLITIČKO-BEZBJEDNOSNE SITUACIJE U OPŠTINI
Duvno, jula 1984. godine

POLITIČKA SITUACIJA

Političko-bezbjednosna situacija u zemlji i u općini Duvno, i pored toga što su društveno-ekonomska, pa i politička kretanja u društvu, a posebno u opštini Duvno, opterećena ozbiljnim problemima i što se u osnovnim tokovima društvenog razvoja ne postižu dogovoreni i objektivno mogući rezultati, u osnovi je povoljna.

Takvo stanje je posljedica činjenice da su radni ljudi i građani, osim grupa i pojedinaca, odani idealima NOB-e i socijalističke revolucije, te da je njihov svakodnevni život i rad usmjeren na razvijanje i jačanje ravnopravnosti, bratstva i jedinstva, socijalističkog zajedništva naroda i narodnosti, nezavisne i nesvrstane spoljne politike, razvijanje socijalističkih samoupravnih odnosa i da se svestrano angažuju za brži samoupravni društveno-ekonomski i politički razvoj zemlje i Opštine. Takvo političko raspoloženje i orijentacija većine radnih ljudi i građana Opštine i njihova nepokolebljiva vjera u mogućnost razvoja društva na osnovama socijalističkog samoupravljanja uslovili su da u dosadašnjem razvoju nije bilo i da nema ozbiljnijih i po ustavni poredak opasnijih ekonomskih, političkih i socijalnih konflikata.

(nastavlja se)

Piše: Kazimir VUČEMIL

facebook komentari

Povijesnice

17. listopada 1990. Prva utakmica Hrvatske nogometne reprezentacije protiv SAD-a

Objavljeno

na

Objavio

Na današnji dan, 17. listopada 1990. godine, hrvatska nogometna reprezentacija odigrala je svoju prvu povijesnu utakmicu.

Na Maksimiru je gost bila ekipa SAD-a, a Hrvatska je golovima Aljoše Asanovića i Ivana Cvjetkovića slavila 2:1.

U toj legendarnoj utakmici za Hrvatsku su nastupili Dražen Ladić, Zoran Vulić, Drago Čelić, Darko Dražić, Vlado Kasalo, Saša Peršon, Kujtim Shala, Zlatko Kranjčar, Ivan Cvjetković, Aljoša Asanović, Marko Mlinarić, a još su zaigrali i Tonči Gabrić, Gregor Židan te Mladen Mladenović. Izbornik je bio bivši hrvatski nogometaš, reprezentativac, trener, danas nažalost pokojni Dražan Jerković.

Utakmica je odigrana u sklopu proslave vraćanja spomenika banu Josipu Jelačiću na zagrebački Trg bana Jelačića: pod visokim pokroviteljstvom predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana odigrana je pred 30-ak tisuća gledatelja na stadionu Maksimir dan poslije postavljanja spomenika – 17. listopada 1990. u 19 sati.

Ideja provedena u tajnosti

Kada je Nogometni savez SAD-a objavio da želi u Europi odigrati dvije prijateljske utakmice za koje traže suparnike, tadašnji glavni urednik Sportskih novosti Darko Tironi prvi je inicijator ideje dovođenja američke reprezentacije u Hrvatsku.

Tadašnji predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza Mladen Vedriš i dopredsjednik Rudolf Sabljak zbog političke situacije u tom trenutku proveli su tu ideju u velikoj tajnosti, najviše uz pomoć hrvatskog iseljenika Ivana Opačka i Vinka Hotka, te Jure Klarića, direktora tvrtke Voće koja je platila 90.000$ za troškove dolaska gostujuće reprezentacije.

Nakon što su dobili ukupno četiri ponude, Amerikanci su se odlučili za utakmice s Hrvatskom i Poljskom, koju su pobijedili u Varšavi (2:3) par dana prije utakmice s Hrvatskom.

Ante Pavlović je tada kao glavni tajnik Jugoslavenskog nogometnog saveza potpisao dozvolu za odigravanje utakmice bez znanja ikoga drugoga u Beogradu i prijavio je Fifi, s obzirom da je Hrvatski nogometni savez u to vrijeme bio član Jugoslavenskog nogometnog saveza.

Unatoč pokušajima Jugoslavenskog nogometnog saveza da spriječi odigravanje utakmice, to im nije uspjelo jer je FIFA izdala dozvolu za odigravanjem. Slična stvar se dogodila i sa slijedećom utakmicom hrvatske reprezentacije protiv Rumunjske u Rijeci.

Kako je Jugoslavenski nogometni savez u pokušaju sprječavanja utakmice zaprijetio da će kazniti sve nogometaše uz Jugoslavenske lige koji nastupe na ovoj utakmici, Izbornik Jerković je, da bi izbjegao eventualne kazne, momčad sastavio uglavnom od igrača koji su tada već igrali izvan Hrvatske. Igor Štimac, Davor Šuker, Željko Petrović i Borislav Cvetković nisu bili u sastavu zbog ozljeda, a Zlatka Vujovića (PSG), Tomislava Ivkovića (Sporting), Srećka Bogdana (Karlsruher SC), Harisa Škoru (Torino FC) i Davora Jozića (AC Cesena) unatoč njihovim osobnim željama za sudjelovanjem njihovi klubovi nisu pustili na utakmicu jer nisu imali tu obvezu, s obzirom se utakmica nije igrala u terminu predviđenom za nastupe A reprezentacija.

Vlado Kasalo je došao na utakmicu iz Nürnberga bez dozvole svoga kluba i za to je po povratku platio klupsku kaznu od 25 tisuća njemačkih maraka, a Aljoša Asanović, strijelac povijesnog prvog pogotka, je također imao problem s klubom, francuskim FC Metzom, koji je imao važnu utakmicu četiri dana poslije, ali je uspio nagovoriti vlasnika kluba da mu ustupi mali privatni zrakoplov kako bi došao na utakmicu i zanimljivo je da je morao izaći u 58′ minuti utakmice samo zato da bi stigao na zrakoplov, koji je morao sletjeti nazad u Francusku do ponoći.

Izbornik Jerković složio je svoj stručni stožer tako da je uključio glavne trenere iz tadašnja četiri hrvatska prvoligaša, to su bili Zdenko Kobeščak iz Dinama, Joško Skoblar iz Hajduka, Vladimir Lukarić iz Rijeke i Ivica Grnja iz Osijeka.

Prije utakmice bogat kulturno-zabavni program

Prije same utakmice priređen je bogati program. Bilo je tu velikih balona aeronautičkog društva Coning iz Varaždina, u velikom mimohodu prodefilirali su 110 sinjskih momaka i vitezova viteškog alkarskog društva, šibenska limena glazba, folklorni ansambli KUD-ova ‘Petar Zrinski’ iz Vrbovca i ‘Ivo Lozica’ iz Lumbarde na Korčuli u narodnim nošnjama, te viteško društvo ‘Kumpanija’ iz Blata na Korčuli. U glazbenom programu su nastupili Dubrovački trubaduri, Krunoslav Cigoj i Tomislav Ivčić, a u poluvremenu je nastupilo još i Prljavo kazalište.[

Prvi pogodak na utakmici – a samim tim i prvi pogodak za hrvatsku reprezentaciju u novijoj povijesti hrvatskog nogometa – postigao je Aljoša Asanović u 29-oj minuti. Četiri minute poslije Ivan Cvjetković je povećao vodstvo na 2:0, a oba su pogotka postignuta uz asistenciju Marka Mlinarića. Tim je rezultatom završilo prvo poluvrijeme.

U drugom je poluvremenu reprezentacija SAD-a pogotkom Troya Dayaka u 80-oj minuti utakmice ostvarila konačni rezultat 2:1. Kapetan hrvatske reprezentacije bio je Zlatko Kranjčar, a najboljim igračem utakmice bio je proglašen Marko Mlinarić kojemu je nagradu uručio doajen hrvatskoga sportskog novinarstva Mladen Delić.

Ova utakmica ima poseban značaj i po tome što na njoj promoviran dres hrvatske nogometne reprezentacije, koji će poslije postati i ostati jedan od najvećih hrvatskih brandova uopće. Taj prvi dres, prema kojemu su nastali sve ostale inačice dresa do danas, dizajnirao je akademski slikar Miroslav Šutej, kao i plakat za utakmicu.

facebook komentari

Nastavi čitati

Povijesnice

17. listopada 1990. – Prva postrojba hrvatskog ratnog zrakoplovstva

Objavljeno

na

Objavio

Iako je Hrvatsko ratno zrakoplovstvo službeno osnovano u prosincu 1991., manje je poznato da je više od godinu dana prije, 17. listopada 1990. osnovana njegova prva postrojba.

Ona je nastala prema dogovoru tadašnjeg Općinskog sekretarijata za narodnu obranu u Zračnoj luci Sinj i članova Aerokluba Sinj i Splita a vodio ju je pilot Matko Raos.

Postrojba je u travnju 1991. ustrojena kao Samostalni zrakoplovni vod sastavljen od dva odjeljenja: zrakoplovnog i padobranskog.

Vod je od početka rata pa sve do veljače 1992. djelovao pri 4. gardijskoj brigadi kada je prvo odjeljenje ustrojbeno potpalo pod Hrvatsko ratno zrakoplovstvo, a drugo je ostalo s gardistima. Prva borbena akcija izvedena je u lipnju 1991. na neprijateljski kamp kod Crvene zemlje.

Borbena djelovanja izvođena su ultralakim zrakoplovima s bombama domaće izrade, s malih visina u sumrak ili noću. Nešto veći zrakoplovi Utve-75 naoružane su s četiri ručna raketna lansera Osa i raznim bombama.

Jedno od najznačajnijih borbenih djelovanja Utvom bio je napad na RTV odašiljač Ćelavac koji je privremeno onesposobljen.

Vrhunac improvizacije bile su kasetne bombe napunjene bombicama zaostalima nakon napada neprijateljevih Orkana, ozloglašenim zvončićima.

U kolovozu 1992. dobavljen je zrakoplov Antonov An-2 koji ubrzo u zadaćama prijevoza ranjenika leti i do tri puta dnevno na relaciji Dubrovnik-Split-Zagreb. Potkraj 1993. Samostalni zrakoplovni vod Split pripojen je Zrakoplovnoj bazi Divulje.

15. listopada 1992. – Zračni most iz Pleternice (VIDEO)

facebook komentari

Nastavi čitati