Al-Thawra – ekskluzivni intervju sa sirijskim predsjednikom Basharom Al-Assadom

0

Povodom 50. obljetnice sirijskog dnevnog lista Al-Thawra sirijski predsjednik Bashar Al-Assad je dao ekskluzivni intervju u kojem je još jednom pojasnio svoj stav i stav vlade u Damasku, ali se dotakao i tema koje možda više interesiraju domaću publiku, kao što je njegovo tumačenje vjerskih sloboda, religije, sekularizma, demokracije i svega onoga što zemljama diljem svijeta, ne obazirući se pri tom na posebnosti svakog naroda i države, nameće zapad jer to smatra svojim ekskluzivnim pravom.

U početku je apelirao na jedinstvo zemlje, te izjavio kako je pokušaj unošenja razdora unutar kolektivnog identiteta sirijskog naroda kolonijalna strategija onih koji su Siriju napustili prije nekoliko desetljeća, ali se nikada nisu odrekli svojih pretenzija.

[dropcap]R[/dropcap]ekao je da u Siriji postoje dva ekstremizma, onaj vjerski i onaj kojeg nisu svjesni ljudi koji vjeruju u ‘zapadni san’ (Western Dream) do te mjere da su izgubili svoj identitet. Za događaje u Siriji tvrdi da se nikako ne mogu definirati kao ‘revolucija’, jer je revolucija spontana, narodna i kao takva ne može biti uvezena izvana.

Spomenuo je pad moralnih načela u pojedinaca kao jedan od uzroka pojave ekstremizma u Siriji. Za primjer je naveo slučaj pobunjeničkog zapovjednika, Sirijca, koji je jeo srce ubijenog pripadnika sirijske vojske. Za njega je izjavio kako se ne može usporediti ni sa životinjom, ‘jer životinje, jedino ako nisu gladne, nikada ne jedu meso svoje braće’.

Novost u promišljanju Bashara Al-Assada je kako ‘zapad svjesno i s namjerom podržava ekstremiste u Siriji kako bi tamo bili uništeni, a da ih pri tom nije briga za sirijski narod’. U već nekoliko intervjua zaredom, pa tako i u ovom, naglasio je kako je uloga Hezbollaha u borbama za Al-Qussayr važna s drugog aspekta i nikako se ne može govoriti o ‘sektaškom sukobu’ u Siriji. Naime, Hezbollah u Siriji sudjeluje u onim borbama koje su važne kao dio pružanja otpora izraelskoj okupaciji, a ne za rješavanje sirijske krize. Budući da se Hezbollah ne može suprotstaviti Izraelu bez sigurnog zaleđa, a ono se nalazi na sirijskom teritoriju, razumljivo je da će se sirijskoj vojsci pridružiti u što bržem čišćenju terena, tvrdi sirijski predsjednik.

Za zbivanja u Egiptu je izjavio ‘kako je znao da vladavina Muslimanskog bratstva neće uspjeti, jer je takav način vladanja nespojiv s ljudskom prirodom’, a pogotovo u narodima koji imaju civilizacije stare više tisuća godina.

Al-Thawra – Ekskluzivni intervju sa sirijskim predsjednikom Basharom Al-Assadom

Al-Thawra: U ova teška vremena ste često znali reći kako je Sirija dom za sve njene građane, ali vrijedi li to za sve? Što nas je dovelo do ove situacije?

Bashar Al-Assad: Prije svega, poželio bih vam dobrodošlicu u moj ured. Posebno mi je drago što se ovaj razgovor vodi na 50. obljetnicu lista Al-Thawra. Ovo je važan trenutak za sve sirijske domoljube bez obzira na političku pripadnost. Mi često gledamo narode kao skupinu ljudi koji zauzimaju određeni teritorij, a u stvari narod je osjećaj pripadnosti, kulturi koja se u konačnici oblikuje u kolektivni identitet. Sa snažnim osjećajem pripadnosti možemo imati ujedinjenu zemlju koja uključuje sve.

Kada su kolonijalne sile napustile Siriju, one su to učinile da bi je okupirale na drugačiji način. Njihova je ključna strategija: podjeli pa vladaj. Kada kažem ‘podjela’, ne mislim na prekrajanje nacionalne granice, nego rascjepkanost identiteta, što je daleko opasnije. Kad živimo na istom području, a imamo različite identitete, već smo podijeljena zemlja, jer svaka grupa se izolira od ostalog dijela. Kada se takvo što dogodi, onda se slobodno može reći da to nije zemlja svih njenih građana. U tom su kontekstu kolonijalne sile bile uspješne, jer su stvorile separatističke skupine koje svoju ideologiju i vrijednosti smatraju kao jedine legitimne koje mogu predstavljati našu zemlju, a sve ostalo odbacuju.

To se nije dogodilo preko noći, nego tijekom nekoliko faza. Prva faza je bila vladavina dinastije Umayyad, za čije su se vrijeme identiteti mijenjali. Stvorili su se ponori i uništeni su mnogi zajednički elementi što je na kraju dovelo do fragmentacije i uništenja države Umayyada. Isto vrijedi i za drevnu povijest, kao i kada je riječ o padu slučaj Palestine u modernoj povijesti. U suvremenoj povijesti smo svjedoci razdora koji se pojavio s dolaskom Muslimanskog bratstva. Ono je odigralo negativnu ulogu u mnogim arapskim zemljama kao što je Sirija i stvorili raskol između panarabizma i islama.

Najopasniji utjecaj Muslimanskog bratstva se dogodio nakon islamske revolucije u Iranu. Nakon revolucije se Iran otvoreno svrstao na stranu Palestine i podržao njihovu borbu što je suština arapskog identiteta. Muslimansko bratstvo je pokušalo pokrenuti sektaški sukob između šiita i sunita i na taj način su izravno ugrozili odnose između Arapa i Iranaca. Nakon 11. rujna 2001., te invazije na Afganistan i Irak, taj su raskol produbili takfiristi i ostale muslimanske sekte. Što je više razdora u zemlji u njoj je manje mjesta za cijeli narod. Međutim, Sirija se uvijek uspjela prilagoditi svim Sirijcima i još je uvijek takva. Sirija će biti zemlja svih njenih stanovnika sve dok uspijevamo suzbiti ove džepove ekstremizma i spriječiti da se prošire.
Bashar Al-Assad: ‘Muslimansko bratstvo je glavni krivac za raskol između šiita i sunita, a samim tim i između Arapa i Irana što samo ide na ruku Izraelu’.Al-Thawra: Rekli ste da ovo što se događa u Siriji nije revolucija. Sigurno imate razloga da tvrdite takvo što. Recimo ruski ministar vanjskih poslova, Sergej Lavrov, tijekom svog prvog susreta s izaslanstvom oporbe u Moskvi, kada su se predstavili kao revolucionari ih je upitao: ‘Ako ste revolucionari koji predstavljaju revoluciju, zašto vam je potrebna inozemna pomoć?’ Postoji stara izreka: ‘Nijedna država na svijetu ne može izdržati narodne revolucije’. Ja osobno u potpunosti podržavam tu teoriju. Što vi mislite o tome?

Bashar Al-Assad: Iz povijesne perspektive, sve su prave revolucije unutarnje i ne mogu biti povezane s ničim izvana. To je bio slučaj u francuskoj, ruskoj, pa čak i iranskoj revoluciji. Revolucije su prirodne, spontane i vođene su od strane intelektualnih i ideoloških elita. U Siriji se od samih početaka radilo o stranom uplitanju. Bilo je pokušaja da se to prikrije, no ubrzo je svima postalo jasno. To je vidljivo iz činjenice da mi stalno čujemo izjave u inozemstvu o tome što treba i ne treba činiti u Siriji.

Revolucija iz 1963, po kojoj nosi ime vaš list, bila je revolucija koja je oslobodila društvo i promovirala ljudske vrijednosti. Ona je unaprijedila znanost i znanje izgradnjom na tisuće škola, osvijetlila urbana i ruralna područjima Sirije izgradnjom električne infrastruktura, ojačala je gospodarstvo i pružala mogućnosti zapošljavanja u skladu s mogućnostima. Podržavala je cjelokupno društvo, uključujući poljoprivrednike, težake i radnike.

Revolucija je u to vrijeme izgradila vojsku kojoj su usađene nacionalne vrijednosti i koja se borila u teškim bitkama, te izvojevala pobjedu u ratu 1973. Sada smo možda u težim okolnostima, ali vojska pokazuje kako su joj revolucionarne tekovine i ideali jaki kao nekoć. Revolucije služe da se izgrađuju države i društva, a ne da se razaraju. Kako možemo nazvati revolucijom ono što se događa u Siriji? Pokušaji da se zbivanja na terenu prikažu kao dio revolucije bili su uzaludni od početka.

Al-Thawra: Postoji li barem manjina koja je vjerovala u ideju revolucije i time doprinijela da se tako na zbivanja gleda u početku?

Bashar Al-Assad: Točno i to nas vodi natrag na pitanje identiteta. Ono što se dogodilo ima dva razloga, od kojih oba vode u ekstremizam. Postoje neki koji su posve napustili svoj identitet i prigrlili ‘zapadni san’ sa svim svojim manama i postoje oni koji su otišli u potpuno suprotnom smjeru i napustili svoj identitet i prigrlili vjerski ekstremizam, koji je u biti opasniji i moćniji. Bez sumnje, postoje brojni aspekti zapadne civilizacije od kojih smo trebali nešto naučiti, ali se ne smije biti zaslijepljen zapadom i izgubiti vlastiti identitet. To je samo još jedna kategorija ekstremizma.

Naš izvorni arapski identitet predstavlja stapanje civilizacija tisućama godina i stoga je izgrađen na umjerenosti u svim aspektima: društvenom, kulturnom, političkom i vjerskom. Kada bi se taj identitet okrenuo u bilo kojem od dva smjera sam spomenuo, rezultat bi bio ključanje ekstremizma koje ste spomenuli. To me najviše brine. Zapadnjački ekstremizam djeluje destruktivno na naš identitet jednako kao i vjerski, a oba su uzroci onoga što vidimo u Siriji i ostalim zemljama. Mora se naglasiti da je element vanjskog uplitanja u Siriji još jači nego u drugim zemljama.

Al-Thawra: Slažete li se da su koncepti i oblici revolucija značajno drugačiji od primjera koje ste naveli, kao što su recimo ruska i francuska revolucija? Je li moguće ono što se događa u Siriji nazvati revolucijom prema nekom drugom konceptu? Je li to nužno da sve revolucije u povijesti slijede iste metode i putove?

Bashar Al-Assad: Sve se u svijetu mijenja, međutim, postoje temeljna ljudska načela koja moraju ostati konstantna. Religije se ne mijenjaju, iako se nose s promjenama. Načela se ne mijenjaju, no mehanizmi se moraju se prilagoditi i držati korak s vremenom. Ako promijenimo koncept da se sve mijenja, onda možemo i ovo u Siriji nazvati ‘revolucijom’, trebali bi prihvatiti da se i ono što Izrael čini Palestincima zove ‘izraelska revolucija protiv palestinskog ugnjetavanja’, pa čak i da je američka invazija na Irak i Afganistan ‘revolucija’. Možemo prihvatiti činjenicu da se mijenjaju okolnosti, ali to ne znači da se mogu promijeniti temeljna načela.

Krugovi na zapadu sa svojom propagandom uvijek pokušavaju interpretirati činjenice onako kako odgovara njihovim interesima. Pravda je postala nepravda, a nepravda se zove pravdom jer daje legitimitet njihovoj politici. No, ako oni tako čine, to ne znači da ih svi moramo slijediti kao omamljeni.

Al-Thawra: Neki izvan Sirije, pa čak i unutar same Sirije, ove događaje zovu revolucijom i to je kontroverza koju treba razjasniti.

Bashar Al-Assad: Ispravio bih vas, čak ni zapadni mediji u izjavama zapadnih dužnosnika neprijateljski nastrojenih prema Siriji ne mogu zanemariti činjenicu da nije bilo revolucije. Izraz ‘revolucionari’ se više ne koristi. Oni sada više raspravljaju o terorizmu i usvojili su američki pojam ‘dobrih’ i ‘loših’ terorista. Dakle, ako su oni neprijateljski raspoloženi prema Siriji bili u mogućnosti uvidjeti kako to nije revolucija, prirodno je da većina Sirijaca to vidi još bolje.

Postoje, naravno, oni koji odbijaju vidjeti istinu, jer ona ne koristi njihovim planovima. Neki koji su prigrlili takfirističku ekstremističku ideologiju misle da je to revolucija. Te skupine imaju malo utjecaja koje se postepeno smanjuje. U svakom slučaju, nismo značajno zabrinuti zbog vanjskih faktora, jer su događaji relevantni za one koji su izravno mogu utjecati na njih. Sirijske narod se bori u ovoj bitci i on je ustrajan.

Al-Thawra: Kada govorimo o vanjskim čimbenicima, dobro je poznato da je mnogo stranih boraca u Siriji, možda i do nekoliko desetaka tisuća prema zapadnim procjenama. Gospodine predsjedniče, zašto se Sirija pretvorila u zemlju za džihad, te kako se to dogodilo u tako kratkom vremenskom razdoblju?

Bashar Al-Assad: Sirija se nije pretvorila u zemlju za džihad. Džihad obično označava naklonost, nadgradnju, razvoj, obranu domovine i poruku koje se zalaže za religiju koja se temelji na kreposti, pravdi i jednakosti.

Ono što se događa u Siriji je potpuna suprotnost konceptu džihada, Sirija je pretvorena u zemlju za terorizam i to iz nekoliko razloga. Kaos je plodno tlo za terorizam. Kad je u Afganistanu oslabila država, terorizam je procvjetao. Isto se dogodilo u Iraku nakon invazije. Jednako tako su pokušali oslabiti Siriju, te kaos pretvoriti u terorizam. Osim toga, postoje zemlje koje podržavaju terorizam u Siriji kako bi uništili našu sliku u svijetu kao o čvrstoj i otpornoj zemlji. Te su naše karakteristike uvijek bile prepoznate na međunarodnoj razini, što kroz naše stavove što kroz našu kulturu i intelektualnu misao.

Ciljano se pokušalo uništiti nacionalno jedinstvo, potom infrastruktura, gospodarstvo i usluge koje je država uvijek pružala svojim građanima. Oni koji su neprijateljski nastrojeni prema Siriji rado gledaju njeno uništenje. Još jedan razlog zašto zapadne zemlje podržavaju terorizam u Siriji je njihovo uvjerenje da ove terorističke skupine, koje su za njih sigurnosna prijetnja već desetljećima, mogu biti uništene u Siriji i njih pri tom ne zanima sudbina Sirije.
Bashar Al-Assad: ‘Zapadne zemlje podržavaju terorizam u Siriji jer je njihovo uvjerenje da ove terorističke skupine, koje su za njih sigurnosna prijetnja već desetljećima, mogu biti uništene u Siriji i njih pri tom ne zanima sudbina Sirije’. Al-Thawra: Ne sudjeluju u svim bitkama u Siriji strani borci. Vidjeli smo kako Sirijac jede srce drugog Sirijca. Kako je došlo do toga?

Bashar Al-Assad: Kada se raspravlja o sirijskoj krizi, treba napomenuti da je riječ o krizi morala. Ekstremizam, takfiristi i njihova ideologija i vanjski utjecaj nikada ne bi mogli prodrijeti u naše društvo ako je ono zaštićeno jakim moralom. Moralna kriza otvara put za vanjsko uplitanje u naše unutarnje poslove. Lako je pronaći ljude kojima se može upravljati novcem i mržnjom. To su plaćenici koji su izgubili svoja nacionalna i domoljubna načela. Kada izgubite svoj moralni kompas, gubite ljudskost i pretvoriti ćete se u stvorenje koje nije niti životinja. Životinje ne jedu meso svoje braće iz mržnje. Možda to čine zbog gladi. Kada izgubite moral i svoje principe, izgubit ćete pravu vrijednost vjere. Religije su stvorene kako bi ojačale ljudskost i ne mogu ni na koji način biti izgovor za odsijecanje glava ljudima i da se jede njihovo meso. Kada izgubimo pravednost u vjeri, kao što se događa s nekima od tih skupina, vjera postaje puka fasada. Nijedna religija ne govori ljudima da počine takva djela.

Al-Thawra: Vratimo se natrag na vašu definiciju džihada. Nažalost sve više prevladava oblik džihada koji se temelji na borbi i ubijanju. Što se može učiniti po tom pitanju?

Bashar Al-Assad: Rješenje je u Kur’anu u kojem su jasne riječi Božje. Islam je vjera milosti i oprosta, riječ ‘milosrđe’ se spominje više od 70 puta u Kur’anu. Islam se temelji na promicanju ljudskih vrijednosti, uzdiže milosrđe i ljubav i zabranjuje ubojstvo. Nije li poslanik Muhamed rekao u Hadith al-Sharifu: ‘Lakše će Bog oprostiti smrt univerzuma od nezakonitog ubijanja vjernika?’ Kur’an i Hadith su i jasni u promicanju ljubavi, oprosta, pravde i humanosti. Oni koji tvrde da oponašaju poslanika Muhameda trebaju imati na umu njegovo ponašanje kao ljudskog stvorenja, prije i nakon što je postao poslanik. Htio bih postaviti pitanje za vas i vaše čitatelje. Te vehabije i takfiristi i njihova djela, nalikuju li u bilo kojem obliku na ponašanje našeg velikog poslanika za vrijeme njegova života; bilo prije ili nakon što je postao poslanikom? Tijekom mojih susreta sa svećenicima, često sam znao reći da život poslanika Muhameda treba dublje proučiti na svim razinama, od strane klerika i među studentima, jer poslanik nije samo prenijeti riječi Božje, on je utjelovio njihovo značenje i prakticirao ono što je propovijedao. Ako se vratimo Kur’anu i na život i ponašanje poslanika, vidjet ćemo nešto sasvim suprotno od onoga što su ti teroristi propovijedaju.

Al-Thawra: Znači li to poziv da se vrate Kur’anu i poslanikovu načinu ponašanja?

Bashar Al-Assad: Kad kriminalac, lopov ili ekstremista potiče iz jednog društva, to je kolektivna društvena odgovornost na čelu s vladom, budući da je odgovorna za nadgledanje svih aspekata društvenog života, uključujući i religije. Vlada dijeli tu odgovornost s raznim vjerskim institucijama, uključujući ministarstvo vjerskih poslova, vjerskim školama i institutima, uključujući i one koji su nedavno dobili dozvolu za rad. Ta tijela su odgovorna za sigurnost da su naši vjerski učitelji osposobljeni za promicanje ispravne vjerske ideologije, umjesto ekstremizma koji se infiltrirao u područja našeg javnog života.

Al-Thawra: Neki tvrde da vlada snosi najveću odgovornost u smislu da su ekstremističke vjerske skupine nastajale praktično pred njenim pred očima. Navode se primjeri vjerskih škola koje ne podliježu nadzoru i nemaju odgovarajuće nastavne planove i programe, te izgradnji džamija kako bi se izbjeglo plaćanje poreza, itd.

Bashar Al-Assad: Čuo sam mnogo puta tijekom raznih sastanaka kako vlada nije trebala poticati ove vjerske škole i da samo sada vidimo posljedice takve politike. Ovo je apsolutno netočno. U stvari sasvim suprotno, tijekom krize nismo imali jedan incident kojega su uzrokovali predstavnici bilo koje službene vjerske institucije. Što je još važnije, oni su shvatili što se krije iza svega i pokušali su sve spriječiti. U prethodnom razgovoru sam raspravljao o ulozi vjerskih klerika. Što se tiče vjerskih institucija, one nisu pridonijele širenju sektaštva. Većina onih koji su izlazeći iz džamije na početku uzvikivali ‘Allahu Akbar’, činili su to kako bi izazvali kaos i mržnju. Nikakve veze nemaju i ništa oni ne znaju o religiji. Dolazili su u džamije i kao mantru ponavljali ‘Allahu Akbar’, a u stvarnosti se ne znaju niti pomoliti.

Al-Thawra: Prije nekoliko desetljeća sektaški sukobi su potresali Libanon, što se dogodilo i u Iraku nakon američke invazije. Nismo li mogli pretpostaviti da će to neminovno će doći i do nas? Što smo učinili da se tome suprotstavimo?

Bashar Al-Assad: Naravno da smo znali za to i zato smo zauzeli odlučan stav protiv politike zapada koja promiče ovaj kaos. Mi smo se odlučno suprotstavili ratu u Iraku unatoč ozbiljnim američkim prijetnjama u to vrijeme. Zauzeli smo takav stav ne samo zato što smo generalno protiv bilo koje agresije prema arapskim ili prijateljskim zemljama, nego zato što smo bili svjesni katastrofalnih posljedica koje će uslijediti.

Isto tako smo izrazili zabrinutost zbog rata o Afganistanu, pogotovo tijekom mojih susreta s američkim dužnosnicima nakon 11. rujna 2001. Oni su se nadali da će nam biti drago što će napasti teroriste, pogotovo jer Sirija od 1985. više puta zatražila jasnu definiciju terorizma i potrebu da se formira međunarodni savez protiv njega. U to vrijeme to nije shvaćeno ozbiljno, jer terorizam tada još nije pogodio zapad unutar njihovih granica. Stalno smo upozoravali američke dužnosnike da će rat na Afganistan promicati i širiti terorizam.

Terorizam je poput raka. Ne možete se baviti posljedicama, nego uzrocima. U protivnom će se još više širiti. Dakle, terorizam mora biti iskorijenjen. To se ne može postići ratom, nego obrazovanjem, kulturom, ljudskom interakcijom i razvojem društva. Oni nisu obraćali pozornost na našu zabrinutost i još uvijek trpe posljedice agresije na Afganistan. Što se tiče Iraka, upozoravali smo da će situacija eskalirati u sektaške napetosti i dovesti do podijele zemlje koja se polako nazire. Kad smo se umiješali u Libanonski sukob 1976., učinili smo to kako bi zaštitili i Libanon i Siriju, jer je taj rat od prvog dana imao posljedice i na nas. Vidjeli smo što se događa i to pokušali spriječiti, jer se ne možete izolirati od susjedstva. Nastojali smo spriječiti da događaji u Iraku utječu na Siriju. To je bilo moguće odgoditi, ali ne i spriječiti u potpunosti. Od 2004. su se počeli formirati ekstremistički elementi koji u početku nisu bili sirijski, ali su s vremenom to jednim dijelom postali.

Al-Thawra: Bilo je pokušaja da se Sirija sačuva od sektaške podijeljenosti. Na zapadu sve više spominju primjer Hezbollaha kao argument za sektašku podjelu, jer Hezbollah navodno brani samo jednu sektu. Kakav je vaš stav o tome?

Bashar Al-Assad: Oni su koristili sve metode u ovoj regiji; izravnu i neizravnu okupaciju, prijetnje, zastrašivanja. Pokušali su sve i Sirija će uvijek biti prepreka ostvarenju njihovih ciljeva. U događajima u arapskim zemljama su vidjeli priliku da se udari na Siriju, kako bi se oslabila osovina otpora u regiji. Njihov cilj je sada u tim zemljama redefinirati tko je neprijatelj, a tko saveznik. Izrael postaje nevidljivi neprijatelj, pa čak i saveznik za neke, dok osovina otpora postaje neprijatelj. Umjesto da nas gledaju kao dio pokreta protiv izraelske okupacije, pokušavaju nas prikazati kao neprijatelja i to na način da nas se umjesto pokreta otpora prikaže kao sektaški pokret. To se pokušalo, ali se neće dogoditi.

Sirijski narod nije tako lako zavesti i prevariti. Za nas naše saveznike ciljevi su jasni i dobro definirani. Bez obzira na to što oni govorili, mi ćemo postići naše ciljeve, kako u smislu našeg otpora prema izraelskoj okupaciji, tako po pitanju unutarnjeg blagostanja. Mi ćemo to učiniti na svoj način i bez oklijevanja. Bez obzira što oni kažu, uvijek ćemo djelovati vodeći se onim što je najbolje za Siriju.

Al-Thawra: Jesu li nama potrebni borci Hezbollaha?

Bashar Al-Assad: Ovo nije prvi put da odgovaram na to pitanje i moj odgovor je jasan. Sirijska vojska se bori u nekoliko dijelova zemlje, nije nam potrebna pomoć izvana kako bi postigli zacrtane ciljeve. Međutim, ono što se dogodilo u Al-Qussayru je u izravnoj vezi s osovinom otpora, a ne unutarnjom krizom u Siriji. Al-Qussayr nije tako strateški važan kao što se to prikazuje.

Al-Thawra: Ali na Zapadu je bio prikazan kao majka svih bitaka?

Bashar Al-Assad: To je samo zato jer je bitka za Qussayr utjecala i na unutarnju krizu u Siriji, a kao pogranični grad i na zbivanja u regiji. Hezbollah ne može pružati otpor Izraelu bez strateški sigurnog zaleđa, a ono se nalazi na sirijskom teritoriju. To je područje geostrateški važno zbog veze između Sirije i Libanona i to je osnovni razlog zašto je Hezbollah pridružio sirijskoj vojsci u borbama, jer to njih pogađa jednako kao i Siriju. Njihovo je sudjelovanje bilo nužno i mi smo potpuno transparentno po tom pitanju. Nećemo oklijevati to ponoviti i bježati od toga. No kako to da nam je Hezbollah trebao u Al-Qussayru, a ne i u Damasku, Aleppu i drugim ključnim područjima? Mi imamo jaku vojsku koju podržava veći dio naroda.
Bashar Al-Assad:”Hezbollah ne može pružati otpor Izraelu bez strateški sigurnog zaleđa, a ono se nalazi na sirijskom teritoriju. To je područje geostrateški važno zbog veze između Sirije i Libanona i to je osnovni razlog zašto se Hezbollah pridružio sirijskoj vojsci u suzbijanju pobune u graničnim područjima”.Al-Thawra: Pojedinci iz oporbe, osobito oni koji su izvan Sirije, inzistiraju da je glavni problem sektaško nasilje i da ga potiče vlada kako bi zadobila prednost na terenu.

Bashar Al-Assad: Kada bi vlada poticala sektaški razdor u Siriji, to bi značilo da želimo podijeliti zemlju. Mi se borimo diljem Sirije i u zemlji želimo sačuvati demografsku različitost i jedinstvo, što u suštini diskreditira taj pojam. Sektaški sukobi nisu u interesu vlade. Vlada želi sačuvati ujedinjenu Siriju; jaku i prosperitetnu. Sektaškim bi pristupom izgubili bitku. Ako netko i vodi takvu strategiju, to sigurno nije vlada. Mi radimo za dobrobit nacije i činimo sve da se osigura jedinstvo društva.

Al-Thawra: Postoje optužbe od strane zapada da kada su izbili prosvjedi vi ste poručili manjinama kako su ugrožene, samo da bi vas podržale.

Bashar Al-Assad: Kada bi ta tvrdnja bila istinita ova bi država odmah po izbijanju građanskog rata propala, jer nema manjine koja bi mogla zadržati većinu. Vlada se oslanja na većinu, ali ne nužno etničku, vjersku ili sektašku, nego narodnu. Naša zemlja i naši ljudi su sve izdržali jer većina podržava vladu, a ne manjine. Ovi pojmovi manjina i većina su isključivo zapadnjački.

Kako su podijelili Siriju za vrijeme francuske kolonijalne okupacije? Oni je podijelili na sektaškoj osnovi. Teritorij Alavita, Druza, Damask, Aleppo, itd. Naši su preci bili oprezni i upozorili na opasnosti takvog plana. Nezamislivo je da smo mi danas toga manje svjesni. Takav pokušaj je unaprijed osuđen na propast. Ovaj scenarij nikada neće proći u Siriji. To će se dogoditi samo ako prevlada ideologija takfirista i Muslimanskog bratstva. Tada će se doći do podijele kao u ostalim arapskim zemljama.

Al-Thawra: Optužbe da vlada potiče sektaško nasilje ne dolaze samo od strane ekstremista, nego i od intelektualaca koji tvrde da su sekularisti.

Bashar Al-Assad: To je nažalost istina. Nas ekstremisti optužuju da smo previše sekularni, svjetovni. Mi smo međutim u više navrata izjavili kako sekularizam nije protiv religije, već oblik slobode ispovijedi. Postoje i neuki ljudi koji tvrde da su religiozni bez razumijevanja suštine vjere. Ono što je zajedničko između skupine koja tvrdi da je svjetovna i one koja tvrdi da samo ona razumije istinsku suštinu religije je neznanje.

Nepoznavanje vjere dovodi do sektaštva. U ovom slučaju ja ne mislim na vjerske doktrine koje se temelje na intelektualnoj misli. Stari vjerski učenjaci su obogatili naše razumijevanje vjere, što nije promicanje sektaštva. Ono što je važno je da većina vjernika koji razumiju istinsku suštinu religije ne promiču sektaštvo, jer se to protivi vjeri. Oni koji tvrde kako slabo poznajemo religiju usvojili su koncept sektaštva jednako kao i oni koji uzdižu sekularizam ne shvaćajući pravo značenje ili pravi smisao vjere.
“Bashar Al-Assad: ‘Ekstremisti nas optužuju da smo previše sekularni, svjetovni, a mi tvrdimo kako sekularizam nije protiv religije već oblik slobode ispovijedi. Tvrde kako slabo poznajemo religiju i da smo usvojili koncept sektaštva jednako kao i oni koji uzdižu sekularizam ne shvaćajući pravo značenje ili pravi smisao vjere.’ Al-Thawra: Uzimajući u obzir ono što se događa u našem društvu, je li to znači poraz arapskog nacionalizma od strane fanatika iz takfirističke ideologije?

Bashar Al-Assad: Arapski identitet je ugrožen od tri čimbenika. Prvo; apsolutno priklanjanje zapadu, kao drugo, sklonost prema ekstremizmu i treće, neke su se arapske vlade odmakle od jezgre arapskog nacionalizma. Ove tri smrtonosne prijetnje su zadale teške udarce panarabizmu, ali arapski nacionalizam je još uvijek živ i to se osjeća u raspoloženju u narodu. Panarabizam neće propasti jer je duboko ukorijenjen u našem identitetu.

Al-Thawra: Od početka krize je bilo poziva iz Turske da se prizna Muslimansko bratstvo, dok je Sirija kategorički odbacila da ih prizna kao politički entitet. Sirijska vlada je najavila svoju namjeru da prisustvuje Ženevskim pregovorima bez prethodno postavljenih uvjetima. Hoćemo li razgovarati s Muslimanskim bratstvom?

Bashar Al-Assad: Mi razgovaramo sa svima. Pregovarali smo s Muslimanskim bratstvom nakon što su poraženi u Siriji 1982. Vjerujemo da je dijalog način za dogovor strana kako bi se pronašao pravi put kojim će ići nacija. Ako ćemo razgovarati o islamu, oni bi se prvi trebali vratit natrag na izvorni islam za sve Sirijce. Taj dijalog nikad nije prestao i bilo je nekoliko pokušaja, ali svaki put smo uvidjeli da Muslimansko bratstvo ne želi napustiti svoj licemjerni stav.

Njihova glavna briga je vlast i vladanje, a ne religija ili interes zemlje. Mi s njima možemo razgovarati kao s pojedincima, a ne kao političkom strankom. Naš ustav i zakoni zabranjuju političke stranke na temelju vjerske ideologije. Ovo ne treba shvatiti kao stav protiv religije, naprotiv, podupiremo religiju. Vjera je poziv, častan je poziv učiti Božju riječ i za to treba biti uzdignut na mnogo višoj razini nego kada se vlada u svakodnevnom životu. Vjera pripada cijelom čovječanstvu, a ne isključivo određenoj skupini. Vjera se ne smije svesti na političko djelovanje. Vjera jača moralne vrijednosti, što slijedom jača politiku, ekonomiju i napredak društva. Iz tih razloga ih ne prepoznajemo kao političku stranku.

Oni su ubili tisuće Sirijaca pod istim vodstvom koje još uvijek postoji izvan Sirije. Ne zaboravite to. Prihvaćamo dijalog sa svim strankama, ali znajući da je nemoguće da će oni, nakon jednog stoljeća što slijede jednu ideologiju promijeniti mišljenje i postati umjereni muslimani s nacionalnim vrijednostima, može se surađivati samo s pojedincima. Kao što sam spomenuo ranije, mi smo surađivali s pojedincima unutar Muslimanskog bratstva i oni su se vratili u Siriji. Održali su svoja religijska vjerovanja, što mi poštujemo, te su, umjesto da je uništavaju, pridonijeli izgradnji zemlje. Rezultati dijaloga će biti predmet javnog referenduma na kojem će birači odlučiti što je dobro za zemlju.

Al-Thawra: Što kažete na zbivanja u Egiptu i tamošnje Muslimansko bratstvo?

Bashar Al-Assad: Ono što se događa u Egiptu je u suštini pad političkog islama, vrsta sustava kojega je Muslimansko bratstvo pokušali zagovarati na regionalnoj razini. Ponavljam kako religija ne bi trebala biti u potpunosti odbačena u određenoj političkoj praksi, ali vjersko propovijedanje treba biti neovisan proces.

Religiju treba držati podalje od specifične dinamike i zamršenosti političkog manevriranja. Ovo iskustvo je propalo vrlo brzo jer u temelju sadrži brojne nedostatke. Naša percepcija Muslimanskog bratstva se odnosi uglavnom na zbivanja u Egiptu. Korištenje religije u politici ili za pojedine političke stranke neminovno je osuđeno na propast bilo gdje u svijetu.

Al-Thawra: Da li je Muslimansko bratstvo prevarilo egipatski narod ili su se Egipćani odjednom probudili s Muslimanskim bratstvom na vlasti?

Bashar Al-Assad: Zemlje poput Egipta, Iraka i Sirije su povijesno strateški važne već tisućama godina. Prema tome, narodi tih zemalja imaju bogato znanje, svijest, kulturu i civilizaciju, što ih čini imunima na prijevare. Kao što izreka kaže: ‘Možete lagati sve ljude neko vrijeme, čak možete lagati neke ljude svo vrijeme, ali ne možete lagati sve ljude svo vrijeme’. To se posebno odnosi na Egipćane koji imaju civilizaciju staru na tisuće godina i posebnu arapsku ideologiju. Godinu dana nakon prosvjeda protiv bivše vlade, Egipćani su jasno vidjeli o čemu je riječ i kako su stari narod nije im dugo trebalo da otkriju pozadinu koja se krila iza vladavine Muslimanskog bratstva.

Al-Thawra: U rekordnom vremenu?

Bashar Al-Assad: Da, zahvaljujući samom Muslimanskom bratstvu.

Al-Thawra: Je li to pošteno reći da je ipak jedno iskustvo propast vladavine MB?

Bashar Al-Assad: Mi smo previdjeli njihov neuspjeh prije nego su uopće počeli vladati. Takvoj vrsti upravljanja je suđeno da propadne, jer je to u suprotnosti sa ljudskom prirodom. Muslimansko bratstvo je licemjerno, jer mu je cilj stvoriti raskol u arapskom svijetu.

Oni su bili prvi koji su potakli sektaške podjele Siriji 70-ih. U to vrijeme, sektaštvo nije bilo uobičajena pojava u Siriji. Njihov cilj je stvoriti sukobe, no to nije moguće u društvima koja imaju visoku razinu društvene svijesti i to je razlog zašto smo znali da neće uspjeti.

Al-Thawra: Neki tvrde da je ono što se događa u Egiptu danas posljedica odluke da prekine odnose sa Sirijom. Reuters citira vojni izvor i navodi da je vojska počela mijenjati svoje stajalište nakon Morsijeve izjave za vrijeme susreta sa sirijskom oporbom.

Bashar Al-Assad: Ne želim govoriti u ime Egipćana, ali mogu vam reći da kada je Muhamed Morsi prekinuo odnose sa Sirijom prije nekoliko tjedana da je bilo je pokušaja od strane Egipćana za postizanjem kompromisa. Ministar vanjskih poslova Walid Al-Moallem je otkrio detalje u svojoj nedavnoj konferenciji za novinare. To znači da nisu svi u egipatskoj vladi podržali Morsijevu odluku jer je ona zapravo pogrešna. Uslijedile su i kritike od strane egipatskih intelektualaca i novinara koji su istaknuli stratešku i povijesnu prirodu odnosa između dviju zemalja.

Čak su i faraoni bili svjesni strateške važnosti vojnih i političkih odnosa između Sirije i Egipta, stoga njihova bitka Kadesha protiv Hetita. Hetiti u Anatoliji su također shvatili važnost svojih odnosa sa Sirijom. Faraoni su shvatili da Sirija za Egipat predstavlja strateški važnu dubinu. Bitka je završila bez pobjednika, što je kulminiralo jednim od najstarijih poznatih u povijesti sporazuma između Hetita i Egipćana 1270. prije nove ere. Budući da su faraoni već tada bili svjesni važnosti Sirije, kako može netko tko živi u 21. stoljeću to ne razumjeti? To je sramotno neznanje.

Al-Thawra: Pristajete na dijalog, pokrenuli ste političke procese i poduzeli neke konkretne korake, čak rasvijetlili našu poziciju na Ženevskoj konferenciji, no dotaknimo se humanitarnog aspekta: tolerancije, praštanja i pomirenja. Neki su se pitali kako se pomiriti i iznutra i izvana?

Bashar Al-Assad: Što se tiče unutarnjeg pomirenja, a to je najvažnije za mene, zabunom smo stavili sva jaja u istu košaru. Ima onih koji su ubijali, onih koji su nanosili štetu, ali nisu ubijali, ima i onih koji su pomagali, a da sami nisu ubijali, kao i onih koji su omogućili ubijanje drugih. Dakle, postoje različite uloge. U svim slučajevima koji nisu rezultirali ubojstvom, država će biti blaža pod uvjetom da se počinitelji vrate u normalan civilni život. U slučajevima dokazanog ubojstva, a to je želja obitelji žrtava, država mora djelovati u njihovo ime. Veliki broj porodica poginulih govori: ‘Ako je potreba krv da se riješi naš problem, onda smo spremni oprostiti.’ Svi moramo učiti od takvih obitelji, koje su izgubile svoju djecu i njihove bližnje.

Praštanje je bitno u rješavanju nacionalne krize, pod uvjetom da se radi na narodnoj razini, a ne na službenoj, jer će samo na taj način biti održivo. To je znak snage i domoljublja, kada možemo staviti opće interese iznad naših osobnih i ovaj koncept treba biti usvojen od strane svih.

Kao i većina obitelji i moja obitelj je osjetila posljedice krize. Mi smo izgubili voljene osobe, ali u konačnici, slično bilo kojoj drugoj obitelji, moramo staviti interese zemlje ispred našeg osobnog gubitka.

Vanjski faktor je više politički. Vanjska politika se ne temelji na emocijama, nego nacionalnim interesima. Postoje načela i interesi koji su neraskidivo vezani. Beskrupulozno je insistirati na svojim principima, ako je to protiv interesa. Ili su pogrešni principi ili interesi. Praštanje se može pozitivno gledati kao humanu i vjersku vrlinu. Kad oprost služi da se poboljšaju odnosi s određenom zemljom i to je u interesu Sirijaca, nema razloga da se ne oprosti, jer u središtu pozornosti države je interes svog naroda. To je ono što želimo činiti, ali postoje političari iz nekoliko zemalja koji su neprijateljski raspoloženi prema nama. Naš cilj je uvijek bio samo i isključivo interes sirijskog naroda.
Bashar Al-Assad: “Veliki broj porodica poginulih govori: Ako je potreba krv da se riješi naš problem, onda smo spremni oprostiti.” Al-Thawra: Sirijci danas imaju dva problema: jedan je eskalacija terorizma i krvoprolića na ulicama, udar na državne institucije, tvornice i druga ključna mjesta.  Drugi problem je povećanje troškova života. Što bi rekli sirijskim građanima na pitanje koje se odnosi na gospodarstvo?

Bashar Al-Assad: Kako bi mogli dati objektivnu ocjenu, mora se početi od početka.  Da bi gospodarstvo bilo zdravo, ono zahtijeva stabilnost i sigurnost. Gospodarstvo ne može napredovati u turbulentnim vremenima i u nedostatku sigurnosti. Stoga, sigurnosne prijetnje izravno utječu na nas, bez obzira što radila vlada s najboljim stručnjacima. Drugo, mi znamo da su određene zemlje pokušale napasti Siriju, prvo kroz ideju revolucije, koja nije uspjela jer je ljudi nisu prihvatili, a onda su pokušali putem terorizma, što također nije uspjelo jer su se oduprle oružane snage i lokalne zajednice. Budući da nisu uspjeli u oba ta područja, njihov treći pokušaj bio je gospodarstvo i to kako bi onim Sirijcima koji su podržali svoju zemlju nanijeli najveću patnju.

Ako uzmemo u obzir ove faktore, neizbježno je da postoji velika cijena koju moramo platiti.  U tim okolnostima, najbolje što možete učiniti je ograničiti štetu. Moramo pronaći strategiju koja je pogodna za današnje vrijeme i okolnosti. Neki pogrešno ocjenjuju politiku i vlast, jer to rade na isti način kao i prije krize. To nije realno. Mi smo u potpuno drugoj situaciji. Neostvariv je gospodarski rast kao prije izbijanja pobune. Moramo promijeniti naš način života kako bi se ublažio pritisak i prilagoditi se okolnostima i sve možemo postići kada se u zemlji vrati puna sigurnost. Moramo shvatiti naše gospodarsko. Ova kriza je utjecala na sve Sirijce neovisno o njihovom političkom opredjeljenju, čak i na one koji su u početku podržavali takozvanu ‘revoluciju’. I njih je pogodilo povećanje siromaštva što je bio katalizator  da shvate da su i oni na gubitku. Žalosno je da su neki počeli razmišljati o tome tek kada su i sami pogođeni siromaštvom.

Međutim, svi moramo surađivati u borbi protiv terorizma kako bi gospodarstvo vratili na bivšu razinu. Od izuzetne je važnosti da narod surađuje s državom i da se ne oslanjaju na druge kako bi riješili problem. Također, ako naši državni dužnosnici ne surađuju jedni s drugima i s našim građanima, poteškoće će se samo gomilati. Svi moramo preuzeti inicijativu u pronalaženju što boljih gospodarskih rješenja u ovim turbulentnim okolnostima.

Naglašavam da se prvenstveno moramo boriti protiv terorizma i gospodarstvo će se oporaviti i biti će jače nego prije. Mi smo zemlja autohtone civilizacije koja nije bila uvezena iz inozemstva i imamo sposobne ljude. Bez obzira na poteškoće u prošlosti, izgradili smo našu zemlju s vlastitim novcem i znanjem. Dakle, nakon što povratimo sigurnost, možemo ponovno pokrenuti naše gospodarstvo i doseći bivšu razinu.

Al-Thawra: Što je s naftnim i plinskim resursima u sirijskim teritorijalnim vodama, što je dokumentirano i potvrđeno u izvješćima  brojnih istraživačkih centara i stručnjaka?

Bashar Al-Assad: To je točno, ti su resursi u našim teritorijalnim vodama i na sirijskom tlu. Početne studije su pokazale velike zalihe plina, osobito u moru. One se protežu od Egipta, pa do Palestine skroz uz obalu. Također je dokazano da su ti resursi bogatiji od onih na sjeveru. Neki čak misle da je jedan od razloga ove krize plin. Nikada se o tome nije raspravljalo s nama,  ali je sasvim logično da se ne može ignorirati. To je još uvijek rano za reći.

Al-Thawra: Vlada je povećala plaće dva puta tijekom krize. Prvu se povišicu očekivalo i neki su mislili da je to bilo potrebno učiniti, ali drugi su iznenađeni činjenicom da je vlada bila u mogućnosti odobriti to povećanje u trenutnim uvjetima. Unatoč teškoćama, postoji nada u ono što dolazi nakon krize. Jesmo li poduzeli korake u tom smislu? Kakvi su planovi za budućnost?

Bashar Al-Assad: Budući da smo pogođeni skoro do uništenja, najvitalniji dio sirijske ekonomije će biti rekonstrukcija. Mi smo izradili planove i gdje je to moguće započeli provedbu iako nas sigurnosna situacija uvelike sprečava u tome. Doneseni su posebni zakoni, ali provedba zahtijeva bolje sigurnosne uvjete kako bi se olakšao proces obnove i osigurali radnici da mogu slobodno raditi i mogu slobodno djelovati. Druga važna točka koju ste spomenuli je povišica. Za zemlju u ovakvoj situaciji biti u mogućnosti nastaviti davati plaće i pružati usluge, iako je slabije kvalitete nego prije, je veliki uspjeh. Postoje pozitivni pomaci, no naši su ciljevi veći i vjerujem da možemo surađivati i ostvariti ih.

Al-Thawra: Spominje se i odgovornost granične kontrole, što je doprinijelo da nema državne kontrole nad tržištem, a samim tim i cijena na njemu. Jesu iznenađeni time ili je to posljedica nepažnje nadležnih državnih institucija?

Bashar Al-Assad: Postoje nedostatci koji su bili prisutni u državnim institucijama i prije krize, na što sam često ukazivao. To su korupcija, nemar, odugovlačenje i izostavljanje pravih i prikladnih ljudi za određene funkcije. Kriza je samo iznijela na vidjelo te nedostatke, što i ne čudi. No nije realno procijeniti ulogu i utjecaj države, a zaboraviti vanjsko uplitanje.  Kriza nije ograničena samo na unutarnje faktore; korupciju, kaos, nedostatak sigurnosti ili prisutnost naoružanih bandi, kao je slučaj u drugim zemljama. Naša situacija je potpuno drugačija, kao da smo suočeni vanjskom agresijom. Dakle, bilo bi netočno donositi ocijene po istim kriterijima.

Sirijska vlada nije promijenila svoja načela, niti iznutra niti izvana. Naš stav prema pokretu otpora se nije promijenilo, naš stav o Palestini je isti, mi ostajemo okrenuti prema širim slojevima društva, radnika i seljaka. I dalje ćemo davati plaće i pružati javne usluge, unatoč velikom razaranju. Pokrenuli smo nove projekte i planove i sve je to postignuto vlastitim sredstvima. Zato naša vlada ne posustaje ni  u ratnim okolnostima.

Al-Thawra: Naše državne institucije su oštećene ili uništene. Postoje oni koji tvrde da je na pomolu raspad sirijske države.

Bashar Al-Assad: Njihov cilj je bio uništiti naše infrastrukture, potkopavati našu sigurnost, opljačkati naše gospodarstvo i stvoriti kaos koji bi oslabio državu. Ništa od toga se nije ostvarilo. Svakodnevni život traje i dalje, ali s većim izazovima. Gospodarstvo još uvijek funkcionira, unatoč ozbiljnim teškoćama. Osobna sigurnost je veliki problem, ali ljudi još uvijek idu na posao.

Sirijski narod je pokazao da ima ogromnu energiju i izdržljivost. Nakon svake eksplozije, kada su žrtve bile evakuirane, a šteta sanirana, svakodnevni život se nastavljao. Ovo nismo nikada vidjeli u Siriji i nismo znali ovo o sebi.

Ljudi idu na posao unatoč riziku od terorističkog napada, samoubilačkih napada ili minobacačkog granatiranja. Oni idu na posao i njihovim svakodnevnim zadaćama s jakom vjerom i stoga nikada ne padaju u stanje očaja. Sve je korišteno protiv nas, uključujući i gospodarsko, vojno i psihološko ratovanje. Jedino što nisu pokušali je izravna vojna intervencija, što je iznad njihovih mogućnosti iz više razloga. Kao što sam već rekao kada je počeo rat, nitko nije mogao reći kako će završiti. Ovo je kritično i opasno područje, što je razlog zašto postoji puno oklijevanja kod većine zemalja.

Ako smo prevladati sve te faze s visokom razinom javne svijesti i solidarnosti, ne postoji ništa čega bi se trebali bojati. Zato nisam zabrinut.

Al-Thawra: Dakle, gospodine predsjedniče, vi ste optimistični?

Bashar Al-Assad: Da nisam optimist ne bih bio u stanju izdržati teškoće zajedno sa sirijskim narodom. Da je sirijskom narodu nedostajalo optimizma, ne bi uspio ustrajati. Očaj je početak i bit poraza, a poraz je prije svega psihološki. Često sam susretao ljude kod kojih se osjetio njihov optimizam. Svi kažu da se sirijska kriza bliži svom kraju. Neki će reći da Siriju štiti Bog ili da je to stoga što se ne bojimo. Mi moramo vjerovati, iz duhovne i nacionalne perspektive, da će krizi doći kraj. Bez optimizma nema vjere, bez vjere ne postoji optimizam.

Al-Thawra: Gospodine predsjedniče, za kraj, naš list slavi svoju pedesetu godišnjicu od objavljivanja svog prvog broja. Mogu li vas pitati o ovom prigodom da kažete nešto o našim kolegama iz lista? Oni su bili uzorni u svojoj predanosti i naporno radili. Nisu bili potaknuti političkim ambicijama, nego osjećajem domoljublja i pripadnosti ovoj instituciji. To je ono što ih drži na radnom mjestu i nakon ponoći, kada se vraćaju kući zaustavljaju se na brojnim kontrolnim točkama i riskiraju svoj život.

Bashar Al-Assad: Primjer vaših kolega odnosi se na sve one koji rade u našim medijima i to dokazuje otpornost sirijskog naroda. Molim vas da prenesete moje tople pozdrave cijelom osoblju pogotovo jer vaš je list jedan od najstarijih nacionalnih listova u Siriji. Njegova se obljetnica poklapa danom revolucije koju sam ranije spomenuo sa svim prednostima koju je donijela za sirijski narod u slijedećim desetljećima (08. 03. 1963. ‘March 8 Revolution’ op.a.). Kada je vaša obljetnica u pitanju, kao da živimo još jednu pravu revoluciju. Međutim, ne njihovu takozvanu ‘revoluciju’, nego stvarnu revoluciju koju vode naši narodi i vojska protiv terorista. Nadam se da će ova obljetnica obilježiti novi početak za vaše novine, tako da će njegovo ime (Arabic: الثورة The Revolution) u budućnosti simbolizirati ne jednu revoluciju, nego dvije: revoluciju 1963. i revoluciju 2013.

Izvor: Syrian Arab News Agency – President al-Assad to al-Thawra daily: Syria still home for all..what is taking place in Egypt the fall of so-called Political Islam

izvor(i): Al-Thawra | Syrian Arab News Agency

facebook komentari