Aleksandar Vučić: Čovjek koji iskreno – laže

    0

    Karijeru je započeo kao šovinist i zagovornik četništva, a danas ga se smatra jamcem europskog puta Srbije, a njegova uvjerljiva pobjeda se tumači kao konačni poraz onih koji ne žele, poput Koštunice, da Srbija uđe u EU.

    Aleksandar Vučić apsolutni je izborni pobjednik u Srbiji. Na parlamentarnim izborima koalicija predvođena njegovom Srpskom naprednom strankom osvojila je 48,34 posto glasova i 158 mandata od 250 koliko ih ima u Narodnoj skupštini Srbije.

    Vučić je na izborima verificirao ono što svi od 2012. godine znaju – on je najmoćniji i najpopularniji političar u Srbiji, a to je na kraju potvrdio uvjerljivije nego što se očekivalo.Predsjednik SNS-a vodio je vrlo agresivnu kampanju kako bi postigao takav rezultat. Znao je da će pobijediti, ali nije mu bilo svejedno s kolikom će razlikom pobijediti. Budući da je Vučić vješt demagog posljednjih dana kampanje govorio je o tome kako lista mora osvojiti 50 posto glasova kako bi bila sigurna, ne u pobjedu, nego u to da će moći ostvarivati svoj program nakon izbora. SNS je vodio vrlo agresivnu kampanju protiv svojih političkih protivnika, posebno Demokratske stranke Dragana Đilasa koja se nije oporavila od izbornih poraza 2012. godine i koja je dodatno uzdrmana stranačkim raskolom neposredno prije izbora kada je Boris Tadić napustio stranku i osnovao Novu demokratsku stranku. Poruka SNS-a i Vučića bila je »ili mi ili tajkuni« i time su jasno poručili da su »mi«, odnosno SNS pošteni za razliku od svih drugih – posebno Đilasa koji je i uspješan poslovni čovjek s donekle sumnjivim poslovima – koji su povezani s tajkunima i samim time lopovski. Istovremeno je Vučić vodio koncilijantnu kampanju prema nacionalnim manjinama što ne čudi ima li se na umu da mu je jedan od koalicijskih partnera Socijaldemokratska partija Srbije Rasima Ljajića, ali čudi ima li se na umu njegova prošlost. Vučiću je koalicija s Ljajićem pripomogla i da donekle spere svoju šovinističku prošlost. Na predizbornom skupu u Novom Pazaru 13. ožujka kazao je da je »najlakše proizvesti nacionalne sukobe i trvenja, ali nama, Bošnjacima i Srbima i nikome, to nije potrebno i nikada neće biti potrebno«. Vučić je kazao da to govori jer zna kako je i sam u prošlosti griješio i što i kako je mislio prije 20 godina, »ali život pametne ljude nečemu nauči, a oni koji nisu pametni mogu tri života da žive, ništa neće naučiti«.
    Munjeviti napredak

    Vučić je političku karijeru započeo prije 21 godinu učlanjenjem u Srpsku radikalnu stranku Vojislava Šešelja. Prije 1. svibnja trebao bi doživjeti formalni vrhunac svoje političke karijere. Najavio je da će do toga datuma biti formirana nova vlada, a nakon što je u prošloj vladi Srbije on bio prvi potpredsjednik (i najmoćniji član vlade), sada će biti njen predsjednik.

    Aleksandar Vučić rođen je 5. ožujka 1970. godine u Beogradu. U njegovim službenim biografijama navodi se da je bio odličan učenik, da je sudjelovao u natjecanjima iz povijesti, bio pionirski prvak Beograda u šahu, izvrstan student Pravnog fakulteta. Prije nego što je započeo političku karijeru radio je na Kanalu S na Palama 1992. i 1993. godine gdje je bio zadužen za vijesti na engleskom jeziku.

    Nakon učlanjenja u SRS politički je munjevito napredovao i izabran je za poslanika u Narodnoj skupštini. Već 1995. godine postao je generalni tajnik stranke, a poslije pobjede radikala na lokalnim izborima u Zemunu 1996. postaje direktor Sportsko-poslovnog centra Pinki. Direktorsko mjesto napušta 1998. godine i ulazi u vladu Mirka Marjanovića kao ministar informiranja. Petnaest mjeseci koliko je bio ministar informiranja zapamćeno je kao crno razdoblje za medije u Srbiji. Tada je usvojen novi, restriktivni zakon o javnom informiranju kojim su uvedene visoke novčane kazne koje su, pak, izricane novinarima koje je režim Slobodana Miloševića doživljavao kao svoje neprijatelje. U to su vrijeme ugašeni »Evropljanin«, »Naša borba« i »Dnevni telegraf«, svi redom neskloni Miloševiću. Za vrijeme intervencije NATO-a 1999. godine usvojena je Uredba o posebnim mjerama, a na osnovi te Uredbe ugašen je niz radio postaja poput Radio Indeksa.
    Zagovornik četništva

    U vrijeme kada je Vučić bio ministar ubijen je i Slavko Ćuruvija, novinar čije ubojstvo se posljednjih mjeseci pokušava rasvjetliti i u čemu, paradoksalno, sudjeluje Vučić. Još nekoliko puta biran je u parlament (što savezni za vrijeme postojanja SR Jugoslavije, što Narodnu skupštinu), neuspješno se 2004. kandidirao za gradonačelnika Beograda. Nakon sukoba u SRS-u, odnosno sukoba između Vojislava Šešelja kojemu se sudi u Haagu za ratne zločine i Tomislava Nikolića, koji je završio raskolom stranke Vučić je sredinom rujna te godine objavio da se privremeno povlači iz politike. Ta privremenost bila je doista kratkog vijeka i već početkom listopada priključio se Nikoliću u osnivanju Srpske napredne stranke čiji je potpredsjednik bio sve do 2012. godine i izbora Nikolića za predsjednika Srbije nakon čega napušta mjesto stranačkog predsjednika.

    Vučić kao političar nametnuo se kao majstor demagogije i populizma, ali je pokazao i da je sposoban izvoditi radikalne političke preokrete koje ne samo da uspijeva preživjeti nego ga ojačaju. Karijeru je započeo kao šovinist i zagovornik četništva, granica velike Srbije koji je o Srbima koji ne dijele njegovo mišljenje i ljubav prema istim granicama govorio kao o »srpskoj fukari«. Danas se Vučića smatra jamcem europskog puta Srbije, a njegova uvjerljiva pobjeda se tumači kao konačni poraz onih koji ne žele, poput Koštunice, da Srbija uđe u EU. Pobjeda Vučića tumači se kao pobjeda političkih snaga sklonih Srbiji u Europi i pri tome se zaboravlja da su takve političke snage u Srbiji redovito pobjeđivale od 2000. godine, te da europska orijentacija nije došla s Vučićem.

    Budućeg premijera Srbije izvanredno je opisala Branka Prpa, dugogodišnja ravnateljica Arhiva grada Beograda i partnerica ubijenog Ćuruvije. Prije nešto više od mjesec dana jednostavno je kazala »ne vjerujem ni u šta što Vučić kaže jer on iskreno laže«. On ima izvanredan odnos s medijima, zapravo kontrolira velik dio medijske scene u Srbiji i redovito se pobrine da ono što mu odgovara dopre do medija. To je Vučić kao političar koji brine o malom čovjeku, Vučić kao fanatični borac protiv korupcije, Vučić kao čovjek koji danonoćno radi na privlačenju stranih investicija u Srbiju, Vučić kao čovjek koji izgara na putu europskih integracija.
    Vino i žene

    U prosincu prošle godine pobrinuo se da do javnosti dopre priča o tome kako je urlao na vodstvo Agencije za kontrolu letenja koje je tražilo dopuštenje da sebi i zaposlenima isplati 13. plaću. Vučić se toliko razbjesnio da je polomio bravu na vratima svog kabineta, u blizini se zatekao novinar »Blica«, a Vučićevi suradnici bili su voljni novinarima ispričati što se dogodilo i kako je Vučić urlao »bando lopovska, marš napolje! Kako vas nije sramota! Nikad vam nije dosta para, a imate najveće plate u Srbiji!«. Nakon toga ministar financija Lazar Krstić dobio je nalog da zabrani isplatu 13. plaće u svim javnim poduzećima u Srbiji. O njegovim fantastičnim investicijama već se pisalo na stranicama ovog priloga. Jedna od njih, ona za »Ikarbus« gromoglasno je reklamirana u samom finišu kampanje. Riječ je o poslovnoj suradnji »Ikarbusa« i »Mercedesa« u proizvodnji autobusa što je predstavljeno kao velika i važna investicija prestižne njemačke tvrtke u Srbiju. Uoči izbora proizveden je prvi autobus koji je posljedica te suradnje, prvi koji se njime prošetao bio je Aleksandar Vučić, a sve to su zabilježili mediji. Poteškoća se krije u tome što »Mercedes« ne investira u »Ikarbus« nego mu prodaje podvozje, a »Ikarbus« ima pravo na te autobuse, poštujući standarde kvalitete, na kraju proizvodnje staviti mercedesovu zvijezdu.

    Vučića povremeno pogodi kakav manji skandal, ali za njega ti skandali kao da se ne lijepe. Pitanje je je li to zato što je on doista teflon političar ili zato što čvrsto kontrolira medije.

    Prije nekoliko godina o svojoj supruzi Kseniji s kojom ima sina Danila i kćer Milenu izjavio je »ženu mnogo volim i ni za što na svijetu ne bih je mijenjao. Naprosto je obožavam. Kao ličnost veoma je suzdržana i odmjerena. Nikada me ne pita gdje idem i kada se vraćam. A ona ne ide nigdje bez svoje djece i bez muža. S drugaricama u kafić izlazi kada ocijenim da je u pitanju neki prikladan datum«. Ta izjava odražava duboku Vučićevu patrijarhalnost, a u međuvremenu ju je Vučić i čini se i demantirao. Koncem prošle godine navodno se vjenčao s Tanjom Đukanović, medijima je zabranio da o tome pišu, a Ksenija Vučić inače iznimno aktivna na društvenim mrežama, posebno Twitteru, iznenada se s njih povukla i na njih vratila tek uoči izbora.

    Vučiću je u ožujku 2002. godine razrezan porez na ekstraprofit u iznosu od 48.500 eura na stan od stotinjak četvornih metara kojeg mu je kao ministru informiranja dodijelila vlada Srbije, a koji je potom povoljno otkupio. U životu je znao imati problema s plaćanjem računa. Punih 15 mjeseci, od siječnja 2003. do ožujka 2004. nije plaćao telefonski račun, a kao razlog za neplaćanje naveo je niska primanja u Skupštini Srbije. Račun je podmirio nakon što mu je telefon isključen. Isti razlog, niska primanja u Skupštini Srbije naveo je i kao razlog za četveromjesečno neplaćanje računa beogradskom komunalnom poduzeću Infostan tokom 2006. godine. Sve to ne znači da je Vučić siromah čovjek.

    Njegov hobi su vina, dobra i skupa, i voli se pohvaliti kako u Srbiji ima možda stotinu ljudi koji o vinima znaju više od njega.

    novilist.hr

    facebook komentari