Pratite nas

Kronika

Alija Izetbegović nije 
želio multietničku BiH

Objavljeno

na

CIA se posebno bavila povezanošću Iranaca s BiH. Zaključili su kako male grupe Iranaca žive na prostoru cijele BiH

CIA je skinula iznaku tajnosti s 300 dokumenata koji se odnose na vrijeme prije početka rata na Balkanu s početka ‘90-ih godina, te na ratno razdoblje. Objavljeni dokumenti su samo mali dio onoga što su Amerikanci pisali i analizirali na ovim prostorima prije 20 godina. Američki stručnjak za Balkan Steven Meyer izjavio je da najava objavljivanja više od 300 američkih obavještajnih dokumenata predstavlja dobru vijest, ali je istakao da je to veoma mali broj, jer su obavještajne, vojne i diplomatske službe tijekom rata prikupile na tisuće dokumenata. “Dakle, to je dobra vijest, ali nije ni približno dovoljno dobra”, rekao je Meyer. Naglasio je da je potrebno da postoji mnogo brži i potpuniji proces skidanja oznaka povjerljivosti sa dokumenata – ne samo da bi se bolje razumio rat u BiH, nego da bi se razumjela obavještajna uloga u procesu donošenja odluka administracije bivšeg predsjednika SAD Billa Clintona tijekom rata u BiH. “To će pomoći istraživačima da analiziraju ne samo ulogu Clintonove administracije, nego i pitanja koje se odnose na rat u BiH uopće”, naglasio je Meyer. U dokumentima koje su već objavile banjolučke Nezavisne novine nalazi se niz zanimljivih konstantacija CIA-e.

Najava rata krajem 1991.

Ova agencija je još 19. prosinca 1991. predvidjela kako će doći do rata u BiH, te kako će početku sukoba doprinijeti priznavanje bivših jugoslovenskih republika od strane Njemačke i nekih europskih država. Iz dokumenata koji su već sada dostupni javnosti vidi se kako su Sjedinjene Američke Države neodlučne po pitanju priznanja samostalnosti bivših jugoslovenskih država jer strahuju kakve bi reakcije na terenu mogao izazvati takav čin. – Odluka Njemačke i drugih zemalja Europske zajednice da priznaju neovisnost jugoslovenskih republika će vjerovatno izazvati Srbe i Hrvate (u BiH) da srpska i hrvatska područja priključe Srbiji i Hrvatskoj. Ovo bi moglo izazvati lančanu reakciju nasilja dok lokalne grupe budu nastojale spriječiti ili pospješiti aneksiju tih područja – navodi se u dijelu jednog od objavljenih dokumenata. Zanimljivo je kako je CIA tražila i scenarij prema kojemu bi se mogao izbjeći sukob većih razmjera. Amerikanci su smatrali kako kontrolu nad stanjem u BiH u tome trenutku treba uzeti umjerena struja, koja će kasnije kroz pregovore podijeliti BiH i stvoriti većinske hrvatske i srpske teritorije koji bi se možda priključili Hrvatskoj i Srbiji. Za Bošnjake su predviđali vjerojatno pripajanje Hrvatskoj, a razmatrana je i mogućnost stvaranja islamske države na dijelu teritoriju Bosne i Hercegovine. “Perspektiva za BiH izgleda dosta tmurno, čak i ako se Srbija i Hrvatska dogovore. Obavještajni podaci pokazuju da su i Slobodan Milošević i Franjo Tuđman spremni za priključenje dijelova BiH njihovim teritorijima. Štoviše, izvještaji pokazuju da su njih dvojica sve vrijeme u kontaktu usprkos sukobima. Ljetos je Tuđman njemačkim političarima rekao da je BiH apsurdno prevelika i da ju je on spreman podijeliti”, navodi CIA. Dokumenti otkrivaju i događaje iz 1995. Točnije, podatci govore o pripremama Amerika za napad na srpske položaje. Sve se događana nakon što je ispaljena granata na Markale. Radilo se o drugom zločinu na istom mjestu, a u ovom događaju 28. kolovoza 1995. u 11 sati ujutru ubijeno je 43, a ranjeno 90 osoba. Amerikanci su u tome trenutku željeli pokrenuti vojnu kampanju protiv snaga Vojske Republike Srpske, ali istodobno nisu željeli ostaviti dojam pred svjetskom javnošću kako su se stavili na stranu Armije BiH. Zanimljiva je njihova tvrdnja da se Alija Izetbegović, kojeg su 1991. zvali “umjerenim muslimanom”, 1995. zalagao za islamsku državu u BiH i da nije bio voljan prihvatiti kompliciranu multietničku BiH u kojoj bi sve strane morale međusobno dijeliti moć. “Izetbegovićev krajnji zahtjev da je mirovni sporazum potreban kako bi vratio izgubljeni muslimanski teritorij je donekle oslabljen njihovim nedavnim vojnim uspjesima. Istodobno, to je pojačalo poziciju Harisa Silajdžića, koji je imao maksimalističke zahtjeve za kreiranje unitarne države”, navodi se u dokumentima. Objavljene informacije djelomično se bave i Slobodanom Miloševićem. Američka je procjena bila kako službeni Beograd neće braniti Banju Luku u slučaju da taj grad bude ugrožen ili padne u ruke hrvatskih i bošnjačkih strana koje su tada potiskivale srpske snage na svim frontovima. CIA se osvrnula i na reakciju Miloševićevog režima za vrijeme akcije Hrvatske vojske “Oluja”. Otvoreno je izražena nevjerica izostankom bilo kakve reakcije Miloševića i njegovih ljudi za vrijeme “Oluje”. Može se primijetiti kako su Amerikanci očekivali mnogo burniju reakciju službenog Beograda. U dijelu koji se bavi procjenama rizika za američke vojnike u akciji IFOR-a u BiH, ističu da su se iranski elementi ozbiljno infiltrirali u muslimansko rukovodstvo. Ističu da se Izetbegovićev krug ozbiljno povezao s iranskim elementima, a da su Silajdžić i Muhamed Šaćirbej bili protiv toga jer su strahovali da bi to moglo oslabiti američku podršku. U dokumentu od 22. studenoga navode da bi se trupe IFOR-a mogle suočiti s radikalnim islamskim ekstremistima pod iranskim kišobranom.

Iranske grupe u cijeloj BiH

“Uz njihovu vojnu i obavještajnu prisutnost u BiH, Iran je uspostavio male grupe u cijeloj BiH koje su sposobne da obavljaju razne subverzivne akcije za račun Teherana. Nedavne konfrontacije mudžahedina s mirovnim snagama sugeriraju njihovu sve veću agresivnost”, navodi se u dokumentu. Navode, također, da poziv Vlade BiH da islamski ekstremisti napuste BiH neće uroditi plodom. “Štoviše, tijesna suradnja Sarajeva i Teherana predstavlja barijeru odlaska Iranaca iz zemlje”, navodi se. Može se slobodno zaključiti kako veze o kojima je govorila CIA prije 18 godinai danas postoje u BiH. Nedavna deportacija iranskih obavještajaca iz Bosne i Hercegovina, te reakcije koje su uslijedile nakon toga jasno pokazuju kako veze koje su stvorene u ratu do danas nisu prekinute. Amerikanci su procijenili da teroristička prijetnja od Srba i Hrvata u BiH ne postoji. Ističu da su Srbi bili glasni u javnim prijetnjama zapadnim interesima, ali da su aktivnosti na tom planu bile minimalne. Ova informacija i procjena se u konačnici pokazala točnom. Sigurno je kako će ovi dokumenti izazvati brojne reakcije na prostoru cijele regije. Najavljeno je kako će bivši američki predsjednik Bill Clinton tijekom listopada organizirati konferenciju na kojoj će se govoriti o 300 objavljenih dokumenata CIA-e. Na konferenciji bi trebali biti ponuđeni brojni odgovori oko uloge tadašnje američke administracije u ratnim događanjima na prostoru bivše Jugoslavije. I danas postoje brojne kontoverze oko toga koliko su Amerikanci pomagali jednim, a odmagali drugim zaraćenih stranama. Bilo je očekivano kako će brojna haaška suđenja otkriti znatno više podataka, ali nakon pojedinih sudskih procesa ostalo je više pitanja nego odgovora. Uskoro će biti objavljeni i ostali tajni dokumenti koji bi trebali ponudite barem neke od odgovora oko ratnih događanja na prostoru Hrvatske, BiH, Srbije. S obzirom da u BiH i dalje postoje tri verzije istih događaja, očekuje se kako će nove informacije doprinijeti boljem razumijevanju onoga što se događalo tijekom protekloga rata.

vecernji

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Kronika

Žepče (Kiseljak) – zločin Armije BiH nad Hrvatima i kako se hrvatski grad junački obranio u okruženju?

Objavljeno

na

Objavio

Dana 16. kolovoza 1993., prije točno 24 godine, u malom bosanskom selu Kiseljaku pored Žepča počinjen je javnosti gotovo nepoznat ratni zločin nad Hrvatima. Zločin su počinili pripadnici Armije BiH, točnije diverzanti 303. i 304. brigade 3. korpusa Armije BiH.

Vojnici Armije BiH, među kojima je prema tvrdnjama žepačkih Hrvata bilo i mudžahedina, upali su preodjeveni u vojnim odorama HVO-a u Kiseljak. Za vrijeme dok su se vojnici HVO-a i stanovnici Kiseljaka snašli i konsolidirali već je vatrenim i hladnim oružjem život izgubilo 43 vojnika i civila.

Sliku užasa toga dana u selu Kiseljak opisala je jedna svjedokinja, rođena 1958. godine ovako:

“Kad smo došli možda deset metara od ceste, zapucali su vojnici Armije BiH po nama. Svi smo popadali po tom putu. Moj se sin bacio malo u stranu i nije niti ranjen. Kad je došao sebi podigao je malu Ivanu i pitao me; ‘Majko, što je ovo?’ A mala Ivana govorila je: ‘Joj, što ću…’ to su bile njene zadnje riječi. Ja sam samo govorila: ‘Dijete, ne daj se!’ Florijan nije progovorio nijednu riječ kao ni majka mu Kata. Mala Ivana Širić je rođena 11. ožujka 1980., Kata Krezić 12. rujna 1933., Franjo Krezić 2. veljače 1934., a Florijan Krezić 27. veljače 1963. Svi su oni u jednom trenu ubijeni. Janja Bulajić je teško ranjena i poslije je ostala u bolnici u Banja Luci. To se sve dogodilo pored mene. Ležala sam medu njima mrtvima. Onda sam se, u toj svojoj panici, sjetila Boga i to mi je jedinu snagu dalo. Tad sam izmolila ‘Pokajanje’, za mrtve. Franjo Krezić je nakon pucnjave još davao znakove života i sin mi je rekao: ‘Mama, odoh ga ja pokušati spasiti, samo ako ga uspijem dolje prenijeti’. Pitao me jesam li ja ranjena, ja sam rekla da jesam, ali da ne krvarim puno… 

Tad sam se morala nasloniti na mrtvog Florijana Krezića. Pazila sam da ne ugazim u njegovu krv i tad sam vidjela njegov mozak u toj krvi. Onda sam dopuzila natrag do svoje kuće i kad sam došla do zida, naslonila sam se na njega. Tada sam ranjena i u drugu nogu te sam pala. To je bila samo prostrjelna rana. Ostala sam ležati ispod terase. Sin je odnekud došao do mene i rekao. ‘Mama, od Franje nema više ništa. Mrtav je.’ 

Nije bilo nikakvih nagovještaja da će nas Muslimani napasti. Mi smo odmah uz rijeku Bosnu. Spremali smo zimnicu, ništa nismo znali. Baš sam spremala paradajz za zimnicu, pilili smo i drva. E, da smo znali što će nas snaći. Florijan Krezić je pogođen u glavu, točno iza uha. Vidjela sam kako mu je mozak iscurio iz glave. Mala Ivana Šarić je pogođena u lijevu stranu tijela. Od naprijed je rana izgledala kao crvena ruža na njenoj majici. Lice i tijelo su joj dobili plavu boju, a na prsima se ‘otvorila’, baš kao rascvjetana ruža. Kata Krezić je svukud pogođena, krv joj je curila iz usta, iz prsa, iz ruku i nogu. Franjo Krezić je pogođen u trbuh i u leđa. Ja sam pogođena u noge. Kad sam došla u Teslić, vidjela sam još naših ljudi koji su tog dana stradali. Rekli su mi da su Zovko i Božo Širić ubijeni. Jedna moja susjeda leži u bolnici, ostala je bez ruke i noge”. 

Ratni zločin pripadnika Armije BiH nad hrvatskim pučanstvom u selu Kiseljaku, općina Žepče, u svjetskoj javnosti nije bio zapažen.

Žepče – hrvatski grad koji su prvo napali Srbi, a onda i Muslimani

Srednjobosanski gradić Žepče leži na rijeci Bosni, na cestovnoj i željezničkoj prometnici Sarajevo-Doboj. Sjedište je istoimene općine. Prema popisu stanovništva iz 1991. godine općina Žepče imala je 22.966 žitelja, od toga Muslimana-Bošnjaka 10.820 ili 47,11 posto, Hrvata 9.100 ili 39,62 posto, Srba 2.278 ili 9,91 posto, a ostalih 768 ili 3,34 posto. U odnosu na popis stanovništva iz 1971. godine udio Hrvata u ukupnom broju žitelja spao je se 42,4 na 39,6 posto, a Srba čak sa 16,9 na 9,9 posto. Samo je rastao udio Muslimana-Bošnjaka. Njih je 1971. godine u ukupnom broju stanovništva bilo 44,5.

S početkom srpske agresije na Bosnu i Hercegovinu žepački kraj zajednički brane žepački Hrvati i Muslimani-Bošnjaci organizirani i politički i vojno kroz HVO. Muslimani-Bošnjaci i Hrvati su imali zajedničku ratnu bolnicu, zajedničke ratne medicinske ekipe, borili se skupa na bojišnicama. S prvim ratnim okršajima između Muslimana-Bošnjaka i Hrvata i u Žepču rastu međusobne napetosti. Muslimani-Bošnjaci napuštaju bojišnice, čak bježe iz rovova pa zbog toga neke linije “pucaju” i ginu hrvatski vojnici, a mnogi su ranjeni. Kada je formirana Armija BiH i u Žepču, napetosti su još veće. Na katolički blagdan Sv. Ivana Krstitelja, 24. lipnja 1993. godine, dok se služila sveta misa, počeo je napad muslimansko-bošnjačkih snaga na Žepče. Napadnut je grad Žepče, ali i sela Papratnica, Bistrica, Ljeskovica i Novi Šeher.

Žepče u okruženju Srba i Muslimana

Žepački kraj je od toga sukoba u potpunom okruženju srpskih snaga s jedne i Armije BiH s druge strane. Borbe su žestoke, s mnogo ranjenih i poginulih vojnika je na sve tri strane.

Dan sv. Ivana, 24. lipnja 1993., hrvatski je praznik, pa se i te godine većina žepčanskih Hrvata spremala na misu kad je bez ikakva upozorenja uslijedio udarac što ga je svojedobno najavio Ivo Lozančić. Zapravo, prva provala sukoba zabilježena je još 23. lipnja uvečer, kad su mudžahedini iz Željeznog Polja napali hrvatsko selo Golubinja. Sutradan ujutro dijelovi pet muslimanskih brigada – oko 12.500 ljudi – napredujući u dvije kolone s jugozapada (Zenica) i jugoistoka (Kakanj), krenuli su u glavni napad sjeverno od Željeznog Polja i ubrzo opkolili Žepče. Muslimanske su snage zauzele uzvisine zapadno, južno i istočno od Žepča, a u sljedećih nekoliko dana hrvatski živalj iz područja na južnoj obali rijeke Bosne kojima su dominirali Muslimani, izbjegao je u većinska hrvatska područja. U samom Žepču vatra se začula oko 9:15, kad su paljbu na grad otvorili topništvo i minobacači ABiH-a, a muslimanske „Zelene beretke” opkolile stožer vojne policije HVO-a u hotelu Balkan.

Za bitke obje su strane nemilosrdno bombardirale grad. Postrojbe ABiH-a izvan Žepča držale su uzvisine zapadno, istočno i južno od grada, ali nisu ulazile u sam grad, prepuštajući oštre ulične borbe lokalnim muslimanskim snagama. Jedan je svjedok tvrdio kako je grad bombardiran sedam dana uzastopno. Razaranja grada uzrokovana borbama bila su zapravo strahovita; vjerojatno je svaka druga zgrada izgorjela u borbama. Ljudske žrtve na obje strane također su bile goleme, među civilima i vojnim osobljem.

Velika pobjeda HVO-a i predaja dvije brigade Armije BiH!

Naposljetku, HVO je nadvladao i uspio potisnuti Muslimane do južne obale rijeke, odnosno do mjesta poznatog pod imenom Papratnica. Do 30. lipnja HVO je uspio očistiti od muslimanskih napadača najveći dio zapadne obale rijeke Bosne i zapadni dio Žepča. Bitka je završila 30. lipnja uvečer predajom 305. i 319. brigade Armije BiH. Zapovjedniku ABiH-a Galibu Derviševiću poziv na predaju upućen je još 25. lipnja, ali ga je on odbio. Dok se bombardiranje pojačavalo 26. lipnja, HVO je polako uspostavljao kontrolu nad gradom, a Muslimanima je počelo nedostajati streljiva. Dervišević je predaju dogovorio s Božidarom Tomićem 30. lipnja, pristavši na predaju glavnine svojih snaga u gradu u 17 sati.

Prema knjizi „Muslimansko-hrvatski građanski rat u Srednjoj Bosni“ Charlesa Shradera herojska 111. Xp žepačka brigada imala je čak 450 poginulih od 1992. do 1994. godine.

Kao rijetko gdje, ovdje u ovom hrvatskom gradu su poginula i šestorica mladih zapovjednika HVO-a.

facebook komentari

Nastavi čitati

Kronika

25. srpnja 1992. u selu Briševo kod Prijedora zvjerski je ubijeno 67 Hrvata tog mjesta.

Objavljeno

na

Objavio

Pokolj u Briševu je bio ratni zločin, počinjen početkom srpske agresije na BiH 24. i 25. srpnja 1992. Počinili su ga srpski teroristi nad Hrvatima iz sela Briševa u župi Stara Rijeka, 4 km južno od Prijedora.

U selu Briševo kod Prijedora zvjerski je ubijeno 67 Hrvata tog mjesta. Pokolj u Briševu 1992., hrvatskom selu između Prijedora i Sanskog Mosta počinili su pripadnici 5. Kozaračke brigade i 6. Krajiške brigade iz Sanskog Mosta, što je jedno od najmasovnijih stradanja Hrvata u jednom danu tijekom proteklog rata na području Bosne i Hercegovine.

I zlodusi bi krvnicima pozavidjeli na maštovitim metodama gašenja čitavih obitelji Briševa: Matanovića 13, Buzuka 10,Ivandića devetero, Marijana sedmero, Mlinara i Komljena po petero.

U pokolju su ubijeni i otac Mladen Matanović, te dva sina: 16- godišnji Ervin i 18-godišnji Johan Matanović.

Preživjeli svjedoci tvrde da su zločini strašni i da su u njima stradale cijele obitelji. Prije ubojstva gotovo sve žene su silovane, a muškarci masakrirani odsijecanjem noseva, spolnih organa, uši i drugim zvjerstvima.

Ubijeno je i deset članova obitelji Buzuk, a Buzuk Marku, nećaku fra Stanka Buzuka, oderano je lice u obliku križa na živo. Nakon toga je zaklan. Buzuk Mato je masakriran, odsječene su mu uši, nos i genitalije, te je nakon toga zaklan….

 

 

facebook komentari

Nastavi čitati