Pratite nas

DAVOR DOMAZET LOŠO: Alkarski govoreći moje procjene bile su usridu

Objavljeno

na

Davor Domazet Lošo u nekadašnjoj Jugoslavenskoj ratnoj mornarici u činu kapetana fregate bio je zapovjednik razarača Split i načelnik analitike u obavještajnom odjelu za NATO.

domazet_loso_kamenjarU vrijeme slovenskog tzv. operetnoga rata pobjegao je iz JNA u Zbor narodne garde, koji je prerastao u Hrvatsku vojsku, gdje je obnašao dužnost načelnika Obavještajne uprave GSOSRH-a, zatim bio zamjenik načelnika GSOSRH-a i načelnik GSOSRH-a, za što je primio jedanaest odličja. Dosad je objavio nekoliko knjiga u kojima se bavi geostrategijom, što je i povod ovom razgovoru.

Gospodine admirale, već godinama za vas lijevi mediji pišu da ste katastrofičar i zagovornik ideje o svjetskim urotama. Zašto takav odnos prema vama?

Zato što živimo u prostoru koji bi skidao glave kao nekada u totalitarnim sustavima, ali kako to ne smije, čini sve da glave postanu suvišne. Naime, kada otkrivate nečije planove, a svi planovi proistječu iz interesa, tada se prokazuju oni koji to otkrivaju. Ako otkrivate planove i argumentirano napišete da netko želi vladati svijetom, da želi Europu bez kršćanstva i bez Krista, tada se takvi proglašavaju teoretičarima urote. Prokazivače ne zabrinjava što su od postanka svijeta urote na djelu i što je prvi urotnik bio Lucifer. Zato me diskreditiraju, prikazuju čudakom i zato mi lijepe etiketu teoretičara urote.

Tako ne pišu o drugim teoretičarima urota.

Ne pišu jer su to W. F. Engdal, John Coleman, Andreas von Bilow, Patrick Buchanan, Carrol Quigley, Carole Hoge, Naomi Klein itd.

Možda vas zato u posljednje vrijeme manje ocrnjuju?

Razlog su moje knjige Gospodari kaosa, Klonovi nastupaju i Strategija vučjeg čopora, zbog kojih me ljudi zovu ili pri susretu kažu: Admirale, ono što se napisali događa se prokleto točno.

Što ste napisali?

Napisao sam da će se bitka za svjetsku prevlast voditi od prvih vrata Euroazije, dakle od Hrvatske do Izraela, preko drugih vrata od Iraka, Irana i indijskoga potkontinenta te trećih vrata od Filipina do Koreje. Prednost će imati onaj tko vlada prostorom zvanim i Put svile, za što je zaslužan i Hrvat, Marco Polo, gdje se nalaze dvije trećine fosilnih goriva i još veće pričuve pitke vode. To su razlozi što me nema na HRT-u ni u drugim medijima kojima vladaju oni o kojima pišem.

Vi ste predviđali da će Hrvatska ući u EU 2014, a ipak je ušla 2013.

Ja sam to govorio 2005. i nisam mnogo pogriješio ako primijenimo delta-odstupanje. A tako bi i bilo da Sjedinjene Države iz strateških interesa nisu željele da Hrvatska uđe ranije.

Tko je bio protiv?

Protiv su bile neke europske sile i naša vlast koja je sve činila do posljednjeg trenutka da Hrvatska ne pristupi Uniji. Zato su namjerno provocirale prijepore sa Slovenijom koja je bila na strani igrača koji su htjeli zaustaviti Hrvatsku. Slovenija je neprekidno na strani Srbije, a obje kontrolira Velika Britanija. Da nije bilo SAD-a, Hrvatska bi još bila u raljama Zapadnog Balkana.

Zašto je to bio interes SAD-a?

Zato što su od 2000. u Hrvatskoj na vlasti bile četiri vlade od kojih je svaka sljedeća bila lošija od prethodne i zato što je Hrvatska bila partner SAD-a. Hrvatska je programirano slabljena, nametnut joj je teret krivnje preko Haškog suda i svih ostalih unutarnjih vučjih čopora. Postala je talac britanske politike koja pod svaku cijenu nastoji Srbiju osloboditi krivnje zbog agresije na Hrvatsku i BiH. Zato im je trebala slaba Hrvatska. No dogodilo se nešto što nisu mogli predvidjeti, a to je u mojim knjigama najavljeno i opisano, nije došlo do jednopolarnoga svijeta, nego je svijet postao višepolaran, nisu očekivali da će se Rusija dignuti i postati sila. Rusija se pod Putinom obnovila vojno i duhovno, pravoslavlje joj je dalo novu duhovnu snagu, što protivnici nisu predvidjeli.

Zato je Putin posjetio papu Franju?

Da. Uz Rusiju se i Turska vratila islamskom identitetu i lišila nasljeđa Kemala Atatürka, koji je forsirao laicističku Tursku. Rusija je preko Srbije, Crne Gore i Republike Srpske ušla na Jadran, odnosno na sredinu Sredozemlja, tamo gdje nije uspjela za vrijeme hladnog rata. A i Turska je, kada je u pitanju Zapad, preko BiH ušla tamo gdje nije mogla ni za vrijeme Otomanskog Carstva, a to su dva školjića u Neumskom zaljevu preko kojih izlazi na Jadran. Slaba Hrvatska, jaka Rusija, ojačana Turska dovele su do preslagivanja strategijskih planova i zato SAD hoće jaku Hrvatsku. U ovom trenutku po geopolitičkim parametrima ima dosta sličnosti s devedesetim godinama, kada su nam Amerikanci davali političko, naglašavam političko, zeleno svjetlo za Oluju. Nisu pomagali vojno, da to jednom svima bude jasno, ali bez političkoga svjetla ne bismo mogli.

Zašto Engleska, koja je partner SAD-a, radi suprotno od američkih interesa?

Nema ništa jednoznačno, pa tako nisu jednoznačni ni anglosaksonski interesi, mogu se preklapati u 95 posto, ali onih pet posto ne moraju.

Mislite da će Velika Britanija preko Srbije istisnuti Rusiju?

Britanska politika želi rehabilitirati Srbiju, a preko Srbije i svoju politiku iz 1990-ih, koja je bila otvoreno protuhrvatska. Treba samo pročitati knjigu Velika Britanija i Balkan sveučilišne profesorice Carole Hodge, pa će biti sve jasno. Nasuprot tomu, SAD želi jaču ili jaku Hrvatsku i zato Hrvatska sa Zapadnog Balkana ide u Uniju. Zato Hrvatska pristupa šest mjeseci prije 2014, kako sam bio predvidio.

I zato Britanci stalno potkopavaju EU?

Da. Englezi osim što žele jaku Srbiju žele i poništenje srpske agresorske uloge u ratu, dok SAD želi jaku Hrvatsku kako bi se zaustavio prodor Rusije i Turske. I zato SAD ovaj put kao novoga partnera za jugoistok Europe izabire Njemačku. Prošavši kroz katarzu Njemačka je danas stabilizirajući čimbenik jer je gospodarska velesila, stabilna demokracija i vodeća snaga Unije. Drugi razlog i u geostartegiji važan element jest činjenica da Europa više nema uloge kakvu je imala za hladnoga rata jer se strateško područje iz sredine Europe preselilo na Jadran, prva vrata Euroazije, pri čemu Njemačka, kao središnja kontinentalna država, veže Baltik i Jadran. Zato je Hrvatska geopolitički bitan čimbenik.

Vratimo se urotama, jesu li urote i Huntingtonovi ratovi civilizacija?

Huntington je glasnogovornik Komiteta 300, tajnih vladara svijeta, kako ih je nazvao Coleman. Hungtington nije ništa drugo napravio nego samo obznanio gdje će biti sukob civilizacija, a to su područja od Jadrana do Filipina. Tko bude kontrolirao naftu i sutra pitku vodu, taj će kontrolirati svijet. To je strategija Sir Halforda Johna Mackindera stara sto godina. Zato Huntington i rabi termin civilizacije, a ne narodi, savezi, blokovi, religije…

U ime civilizacijskog napretka radi se protiv svih civilizacija?

Tako je. Oni zagovaraju civilizaciju budućnosti o kojoj se samo zna da je bez Boga i da se mora obračunati sa svim postojećim civilizacijama. Sa svime što je još ostalo od kršćanstva, judaizma, islama, hinduizma, budizma…

No čini se da se taj komitet od 300 mudraca ipak preračunao u procjeni snage Rusije?

Da. Sirija je najbolji primjer. Bili su sigurni da će Siriju riješiti kao Libiju ili kako su se 2003. obračunali s Irakom, kada su optužili Irak za uporabu kemijskog oružja kojim se nije koristio. Zaboravili su da je sada, za razliku od 2003, Rusija na nogama, nisu očekivali da će im Putin reći njet, da neće ići kako su zamislili. Potpuno su krivo kombinirali jer vide samo svoje ciljeve. Zaboravili su da nikada ne postoje dva ista rata, a oni su mislili da je sve isto. Sada je Rusija u igri i određuje pravila igre. To dokazuje da uvijek u svim strategijama, koliko god one pripadale moćnim imperijima, uvijek postoji i protustrategija.

Znači li to da danas zapravo svijetom vlada kaos?

Ne može se tako u cjelini reći, ali postoji programirani, determinirani kaos. Padom bipolarne podjele svijeta, koja je planirana, Berlinski zid pao je 1986. dogovorom američkoga predsjednika Reagana i predsjednika SSSR-a Mihaila Gorbačova u Rejkjaviku. Potkraj 1980-ih godina razrađene su dvije doktrine nastupanja; jedna je doktrina kirurškoga rata, a druga je doktrina upravljanje krizom. Prva je primijenjena u Pustinjskoj oluji, a istodobno je na prostoru bivše Jugoslavije primijenjena i doktrina upravljanja krizom.

Kako se upravlja krizom?

Uzme se prostor u kojemu se programirano stvore generatori krize, koji se onda kontroliraju i nadziru ograničenim kaosom. Unutar toga uvijek se dozira količinom nasilja. Za tu doktrinu ne postoje nevine strane, nego svi moraju biti krivi i kažnjeni raznim sankcijama: ekonomskim, vojnim, pravosudnim… Kontrolor regulira krizu kako mu odgovara.

Zato se ne rješava problem BiH?

Točno, jer je BiH u središtu prostora krize. Za upravljanje krizom postavljaju se operateri krize, u slučaju Jugoslavije to je bio Milošević, kojega su odabrali James Baker, a prije svih lord Peter Carrington, koji je došao Miloševiću i rekao: Brzo, bez mnogo prolijevanja krvi. I kada je Milošević odigrao ulogu operatera krize, a zadnja je bila Kosovo, više nije bio potreban i zato je završio kako je završio.

Je li točno da današnjim svijetom zapravo vladaju Komitet 300, Bilderburška skupina, G8, tajna društava i masoni?

Tomu se još, kako piše Coleman, može pridodati Trilateralna komisija. To su u biti, da se vojno izrazim, postrojbe koje izvode neku od kriza svijeta, odnosno nadziru kaos. Ne zaboravimo osim vojnih kriza postoji i monetarna kriza. Recimo Bilderberška skupina sastala se u Ateni i vidjeli smo što se dogodilo s Grčkom, koja je nastradala i zato što je cilj bio srušiti euro, odnosno Njemačku.

I Sanader je pokušao destabilizirati njemački bankarski sustav.

To je točno, ali ne zaboravimo da od 2000. sve hrvatske vlade, a poglavito Sanaderova, to čine. Sanader je 1993. u Londonu dušu prodao đavlu i zato je provodio britansku politiku. Znam sigurno da je četiri puta obećao američkoj politici da će potpisati povelju o neizručivanju američkih građana i da neće biti optužnica hrvatskim generalima u Haagu, a ni jedno od četiri obećanja nije ispunio.

Zato što je provodio britansku politiku?

Zato je doveden. Da je njegova taština pet puta veća od znanja, a gramzivost neizmjerna, znali su Britanci dobro. Sanader je imao tri zadaće: odreći se Hrvata u BiH i iseljeništva, izručiti generale Haagu i dovesti Srbe na vlast mimo Erdutskog sporazuma i Pisma namjera. Sve je to učinio po želji britanske politike i kada je to uradio maknuli su ga kao i Miloševića.

Što je s našim današnjim političarima?

Podsjećam ih da je Hrvatska od 1102, od Pacta conventa, prolazila razne kalvarije i opstala. Zato vjerujem da će se jednoga dana osvijestiti. Naši današnji političari moraju znati da mudrost stoluje u narodu, a ne u njima, ma iz koje stranke bili. To smo vidjeli na primjeru obilježavanja Dana sjećanja u Vukovaru i na referendumu o definiciji braka kao zajednici muškarca i žene.

Mislite li da se ikoja vlast boji naroda?

Da se ne boji, ne bi upregnula sve medije da referendum proglase zaostalošću, što je nelogično jer za sebe tvrde da su demokrati i liberali. Čovjek bi zaplakao gledajući nesreću koja se još zove Hrvatska televizija. Što sve ta televizija ne čini, koje nelogičnosti, da laž pretvore u istinu.

Dozira li lijeva ideologija kaos današnjega svijeta?

To nije ništa novo. To je posljedica i sadašnjega stanja Europe, koja se prema tome programirano vodi od Francuske revolucije, poslije koje se Francuska nikada nije oporavila. Francuska revolucija bila je prvi juriš terora oličena bezbožnom napravom – giljotinom, a svoj još strašniji pir skidanja glava nastavila je u Oktobarskoj revoluciji. I nacizam je zaživio kada u Njemačkoj nije uspjela zaživjeti ekstremna crvena ideologija, sjetimo se Karla Liebknechta i Rose Luxembourg. Totalitarne ideologije nisu izišle iz tzv. desne ideje, nego iz lijeve, koja ruši sve pred sobom.

Mislite i na demokraciju?

U Prvome svjetskom ratu stradao je vertikalni ustroj vlasti, četiri carstva, i tada nastaju republike kao posljedica demokracije. A što je demokracija, najbolje nam govori Platon, za kojega nitko ne može reći da je glupan i desničar, kako danas naši brojni ljevičari govore za sve koji ne misle kao oni. Platon je shvatio da je demokracija vladavina koja najviše izobličuje i izopačuje moć čovjeka, to se danas itekako vidi. Zato Platon piše svoje čuveno djelo, Državu, u kojoj na vrh hijerarhije stavlja filozofe.

Za koje suvremeni političari govore da nisu praktični.

Da. Dakle, srušivši svoja carstva i kraljevstva, Europa je krenula u kaos u kojem se danas nalazi. Programiranom kaosu pridonose i tzv. civilne udruge koje generiraju i održavaju kaos, tu permanentnu revoluciju. Djeluju po metodi „dalekosežno prožimanje ili promjenjiva slika čovjeka”, što je stručan naziv.

Pojasnite.

Riječ je o čovjeku koji konzumira informacije u dobu u kojem u svim medijima, poglavito elektronskim, konzument od deset informacija dobiva devet lažnih. Čak i da zapazi istinitu, teško će je moći razlučiti jer će ga bombardirati devet lažnih. Budući da mu je um bombardiran i zasićen, on postaje osigurač koji pregara kao žičica u osiguraču kada je snaga struje prejaka. Zato imamo neprekidno proizvođenje kaosa.

Koje nastoji sakriti komunističko nasljeđe?

Da. Danas se ljudi čude, ne vjeruju da komunističke ideje i dalje žive.

Gdje sve?

Žive prerušene u militantni liberalizam. Naš je liberalizam komunizam u drukčijem kostimu i perfidnije djeluje.

Zalaže se za ljudska prava, a ne za čovjekovo zaposlenje.

Tako je. To je zato što se malotko zauzima za Božja prava, za prava naroda, za prava obitelji, zajednice. Napada se čovjek, kojega bi morala zaštititi država, a ona to ne čini. Liberalizmu država smeta. Čak i država kakva je sada Hrvatska. Prvo je liberalima smetao vertikalni ustroj vlasti pa su kralja zamijenili republikom, a sada im smeta država, bila socijalističkog ili kapitalističkoga uređenja. Smeta im svaka država koja služi narodu i čovjeku pojedincu.

Čovjeka pretvaraju u poslušnika?

Tako je. Oni žele čovjeka koji nema uporište ni u državi koja bi ga zaštitila, ni u obitelji, i zato se obitelj proglašava tvrđavom konzervativizma i nazadnosti. Zato se danas napada sve što ima veze s državom i obitelji. Destrukcija obitelji legitimitet je dobila od Gramscija i Marcusea, koji je naučavao da su država i obitelj izvorište nasilja koje treba uništiti. Danas je na djelu provedba te doktrine.

Kolika je uloga novca i banaka u svemu tome?

Najveća. Kada uništavate čovjeka, njegove duhovne vrijednosti, nametnete mu materijalne, a to je novac. Novac uništava Europu koja se temelji na duhovnim vrijednostima. U Europi sve što vrijedi u kulturi, umjetnosti, znanosti, temelji se, između ostaloga, i na kršćanstvu, zato se Europa programirano uništava.

Uništava je novac?

Novac je novi Bog kojemu se svi klanjaju. Više se ne gleda je li čovjek pošten, moralan, pametan, hrabar, je li spreman na žrtvu. To su odbačene vrjednote i na njihovo mjesto ustoličen je novac kao Bog. Nije bitno ni jesi li do njega došao radom jer je rad proskribiran iako je temelj čovjekove egzistencije. Bez rada nema čovjeka. Nisu slučajno benediktinci napisali Ora et labora, moli i radi. No, da bi se novac ustoličio kao novi Bog, moraju postojati i nove katedrale, a to su šoping-centri. Zato nedjelja više nije neradni dan i dan za odlazak u Crkvu, kada se uz čovjeka odmaraju čak i robovi i stoka, kako to piše u Bibliji.
Sada Božić počinje u jedanaestom mjesecu, nema više Krista, radosne vijesti, nove nade, danas je važnije tko je više darova dao i kakvim se sve mirisima namirisao. Potrošački centri postali su nove katedrale i zato su maknute iz grada, one su otuđenje. Nema simbioze ljudskosti.

Iz svega što govorite proizlazi da suvremeni čovjek, bez obzira radi li se o političarima ili intelektualcima, nije svjestan da se odljuđuje?

Nemam pravo suditi tko je manje ili više svjestan, ali iz svega što se očituje u djelovanju intelektualna elita ne prepoznaje opasnosti.

Zašto ih ne prepoznaje?

Jer je prihvatila konformizam, jer se ne želi izložiti militantnom liberalizmu, jer ne želi prihvatiti kako je ponekad bolje da vam glavu skinu nego da živite kao suvišni, kao zombiji. To ne znači da nema intelektualaca koji se bore, ali mediji, koji manipuliraju javnošću, ne daju da ih se čuje. Primjerice, ja sam na HRT-u bio kada su oslobođeni generali, i to u trećem Dnevniku, i prije mjesec dana kada je na vidjelo izišla afera o američkom prisluškivanju. Ne žele da se čuje ovo o čemu govorimo. Tako je vjerojatno i s drugim intelektualcima koji bi govorili.

Mislite da je tako i s akademicima?

Posebno smeta šutnja HAZU-a, koja bi trebala biti najviša umna, umjetnička i znanstvena institucija hrvatskoga naroda. Čemu služi takva Akademija?

Što bi akademici trebali govoriti?

HAZU ne želim uspoređivati sa SANU, ali ako su hrvatski akademici misleći ljudi Hrvatske u svim područjima ljudske djelatnosti i ako se ova zemlja programirano nalazi u kaosu i propada, onda bi se HAZU morala očitovati kojim putem treba krenuti. Nažalost, danas u Hrvatskoj dominira intelektualna inertnost uzrokovana konformizmom, sinekurama, ideologijom, svjetonazorom itd. Zar nije porazno za HAZU da njezinim akademicima Stjepan Mesić govori o gospodarskom oporavku Hrvatske? Zar to nije sramota nad sramotama? Nije stvar u Mesiću nego u njima jer su dopustili da se to dogodi.

Je li ideološka polarizacija našega društva posljedica komunizma ili militantnog liberalizma?

Jednoga i drugoga. Komunizam je s crvene boje prešao na narančastu, što je kombinacija crvene-komunizam i žute-liberalizam. Uz političare, glavni vojnici tog liberalizma su mediji i tzv. nevladine udruge, svi skupa jurišaju na četiri vrednote: obitelj, čovjeka, domovinu i vjeru otaca.

Nakon svjedočenja u Haagu 2009. Žarko Puhovski rekao mi je da je zdravo društvo ono koje je polarizirano. Slažete li se s tim mišljenjem?

Njegov mentalni sklop zastupa isto što i Lav Trocki, a to je trajna revolucija koja se može provoditi ako neprestano imate polarizaciju i sukobe. To znači da on zagovara tezu da hrvatsko društvo neprekidno mora ratovati između sebe, što je protivno Tuđmanovoj ideji pomirbe na kojoj je stvorena hrvatska država. Umjesto pomirbe danas se prolijeva hrvatska krv u Vukovaru i Gvozdu, gdje je sin četnika ubio dvojicu mladih Hrvata. Da je ubijen Srbin, vrištali bi svi Jugoslaveni i militantni liberali.

Znači li to da je u pravu Ivo Banac koji je 2009. tvrdio da je naše društvo natopljeno mržnjom?

Banac je u pravu, mržnja nažalost postoji, ali prema kome i prema čemu? Postoji mržnja militantnoga liberalizma, odnosno njihovih protagonista Jugoslavena, prema hrvatskoj državi! Ne postoji mržnja Hrvata prema Srbima, koje smo pobijedili u najčistijem ratu u povijesti ratovanja, o čemu smo dobili potvrdu 16. studenog prošle godine. Srbi su naši sugrađani i državljani, a mnogi i branitelji protiv velikosrpske agresije, i oni nisu problem. Temeljni su problem današnje Hrvatske Jugoslaveni.

Totalitarizmi se temelje na strahu, to nije ništa novo. Strah baštini i militantni liberalizam, to je opisala Naomi Klein u knjizi Doktrina šoka i obamrlosti. Ali od straha je jača moralna snaga naroda i zato na sve načine nastoje uništiti tu snagu.
Rezolucija Europskoga parlamenta od 2. travnja 2009. poziva na otkrivanje komunističkih zločina, priznavanje odgovornosti, pomirenje, traženje oprosta i poziva na moralnu obnovu, a naši potomci komunizma ipak to ne žele.
Ne žele jer računaju da zapadna Europa ne razlikuje praksu komunizma i ideju komunizma, koju je zapadna demokracija upoznala. U Hrvatskoj to nije slučaj jer je agresiju na Hrvatsku izvela oružana sila pod znakom petokrake, simbolom komunizma. Osim toga komunisti su ostali živjeti unutar hrvatskih stranaka; ostaci Udbe i KOS-a nalaze se u strankama, u medijima, u institucijama i praktično, koliko god to sada izgledalo čudno, vladaju Hrvatskom. Hrvatski domoljubi još nisu preuzeli vlast od tih kadrova i zato je Hrvatska nikakva. Dakle, mi tek trebamo izići iz komunizma.

Zašto o tome malo govore naši intelektualci?

Neki zato što šuteći o prošlosti brane svoj ugled. Većini naših intelektualaca nedostaje stava i organiziranosti da prevladaju nenacionalni i anacionalni osjećaj koji je protiv hrvatske države i njezinih nacionalnih interesa.

Nije li razlog i sluganski hrvatski mentalitet?

Jest. Boje se slobode koja je u istini. Istina je sloboda, a oni se boje slobode jer još žive od komunističke laži i simbola komunističke laži. Ako uništite simbol, a to znači ako se ukine Trg maršala Tita u Zagrebu, njima prestaje život.

Maršal nešto znači i u masoneriji?

Maršal je bio najviši čin u templarskom redu, odakle konce vuku masoni. Nije slučajno Tito kao maršal ustoličen u Jajcu, koji je bio kraljevski grad zadnjih vladara narodne krvi. Ništa nije slučajno.

Mislite da je Tito bio mason?

Natpis na njegovu grobu u Beogradu po stilu je istovjetan natpisu na masonskoj piramidi ispred dvorane Lisinski u Zagrebu. Tito i Pavelić imali su istoga šefa. Pavelić je imao zadaću proskribirati nacionalnu svijest i hrvatsku državu prikazati zločinačkom i zato je mirno umro u svojem krevetu u Španjolskoj. A Tito je na temelju toga idućih četrdeset i više godina ubijao Hrvate po svijetu. Jedini koji je shvatio tko su Pavelić i Tito bio je zagrebački nadbiskup, kasniji kardinal i blaženik Alojzije Stepinac. Zato je rekao: Bio bih ništarija kada ne bih osjetio bilo svoga naroda, a to je država. Zato je imao jednaki otklon od Pavelića i od Tita i zato je završio mučeničkom smrću i podignut na čast oltara, a bit će proglašen i svetim.
Zašto uvijek govorite samo Tito? Ne vjerujete da je Tito doista pravi Josip Broz?
Pročitajte što kaže CIA.

Što kaže CIA?

Kaže da po jeziku nije bio Hrvat. Svi smo odrasli u nekom jeziku, u nekom specifičnom govoru, ja sam u Sinju u Dalmatinskoj zagori, i do kraja života neću se riješiti boje toga govora, to je materinsko moje. Govor je vjerojatno i ponukao CIA-u da se time pozabavi pa su zaključili da Tito nema nikakve veze s kajkavskim govorom kumrovečkoga kraja. On ni hrvatski nije znao govoriti, a kamoli kajkavski.

Je li istina da je na samrti u Ljubljani govorio njemački?

Pa njemački mu je bio materinski jezik.

Mislite da je bio Austrijanac?

Nije bio Hrvat.

Otvara li negiranje komunističkih zločina vrata novim zločinima?

To je opasno, ali ne znači da će izroditi neke nove zločine. Sa stajališta upravljanja krizom, zataškavanje zločina znači da je takav narod dugoročno zakinut za katarzu i da će kaskati za demokracijom. Ne može se stabilizirati, nema unutar sebe mir, i ne može doći do toga da ga vode najsposobniji, najumniji i najdomoljubniji. Zato hrvatski narod želi odgovor na pitanje: Zašto nas se ubijalo pedeset godina?

Zar zato što smo htjeli svoju državu i što smo vjerni Papi?

To su dva razloga zbog kojih Hrvati ne bi smjeli imati samostalnu državu čak i sada kada je imaju. Zato Viktor Novak piše Magnus crimen i zato Jugoslaveni zaboravljaju da Hrvatska postoji, da je članica NATO-a i EU-a. I zato se ne bojim za opstanak hrvatske države, bez obzira na žrtve koje nam se još pripremaju.

Andrija Tunjić/matica.hr

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

BiH

Bakir Izetbegović: Moj otac Alija je pred smrt ostavio BiH Erdoganu u amanet, da skrbi o njoj

Objavljeno

na

Objavio

Bošnjački član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakir Izetbegović ponovo je u četvrtak eksploatirao problematičnu tezu po kojoj je njegov pokojni otac Alija prije smrti sadašnjem predsjedniku Turske Recepy Tayyipu Erdoganu povjerio ulogu svojevrsnog skrbnika nad BiH.

Sudjelujući u obilježavanju četrnaeste obljetnice smrti Alije Izetbegovića koji je bio prvim predsjednikom Predsjedništva BiH kao samostalne države, njegov sin je novinarima u Sarajevu kazao kako je veza između njegova oca i sadašnjeg turskog predsjednika bila veoma važna, a o tome svjedoči kako je Erdogan bio jedna od posljednjih osoba s kojom je razgovarao prije smrti.

“On (Alija) je u njemu je prepoznao budućeg jakog lidera i ostavio mu u amanet brigu za BiH. Ja mislim da Erdogan itekako dobro nosi taj amanet”, kazao je Bakir Izetbegović.

Na reakcije u povodu konstatacije o Erdoganu kao osobi kojoj je BiH ostavljena na skrb nije trebao dugo čekati a prvi je to učinio Izetbegovićev ogorčeni politički protivnik Milorad Dodik.

Kazao je kako je ta izjava “skandalozna i opasna” poručivši kako Bakir Izetbegović Erdoganu može dati na čuvanje samo ono što je katastarsko vlasništvo njegove obitelji.

“U BiH žive dva kršćanska naroda u čije ime Alija nikada nije govorio niti je imao mandat govoriti”, kazao je Dodik.

Sam Bakir Izetbegović u stalnim je kontaktima s Erdoganom, a jedan drugoga redovito oslovljavaju s “brate”. Zbog tako bliske suradnje Izetbegović je često izložen kritikama i optužbama da BiH dovodi u poziciju turskog vazala na Balkanu.

Turska se posredstvom svog veleposlanstva u Sarajevu izravno uključila u obilježavanje ovogodišnje obljetnice smrti Alije Izetbegovića i to ponudivši u četvrtak sarajevskoj publici premijeru turskog televizijskog dokumentarca pod naslovom “Alija, posljednji bedem islama”.

U filmu se veliča lik i djelo pokojnog bošnjačkog lidera, no čak je i njegovu sinu koji je nazočio projekciji zasmetao naslov koji je ocijenio “malo pretencioznim i jednodimenzionalnim”.

“Alija je naravno čovjek koji je borac za obranu islama na ovim prostorima, ali je bio i borac za demokraciju, slobodu, uvođenje višestranačkog sustava te obranu multietične supstance u BiH”, kazao je Bakir Izetbegović komentirajući film.

Začudio se ipak što se nitko u BiH nije sjetio snimiti film o njegovu ocu pa su to morali učiniti Turci koji su otišli i korak dalje jer njihova državna televizija TRT producira igrani serijal o Aliji Izetbegloviću koji se još snima.

Višnja Starešina: Pomozimo Bakiru vidjeti mudžahedine

facebook komentari

Nastavi čitati

Kolumne

Maras se ponaša kao da nije imao veze s Agrokorom! On bi trebao biti objektivan u Povjerenstvu?

Objavljeno

na

Objavio

(“Da je Todorić godinama iz sjene upravljao Hrvatskom, svima je jasno. Postavljao je svoje ljude u ministarstva i vlade, u novčarske institucije, uprave raznih fondova, držao je u šaci medijske vlasnike. I upravo stoga sada cijelu priču želi prebaciti na politički teren, nadajući se da će se nekim vremenskim odmakom po modelu ‘svi su znali – svi su krivi’ na njega zaboraviti te da će se javnost zabavljati brčkajući se u muljavim lokvicama domaćeg političkog jada”. Silvana Oruč Ivoš)

Iz sigurnosti nekakve rezidencije negdje u Londonu,  nakon što je godinama upropaštavao hrvatsko gospodarstvo, a zbog čega je započela istraga zbog sumnje u ozbiljno kazneno djelo, Todorić nastavlja s pisanjem blogova.

Tako konačni početak otapanja vrha sante leda (kad je u pitanju neviđeni gospodarski kriminal) nekadašnji Gazda, a danas bloger, bezbrižno naziva ‘političkom predstavom za javnost u režiji najviših državnih dužnosnika’.

Istodobno moralizira kako ljudi koji su zadržani na ispitivanju u istražnom postupku nisu ništa krivi, jer je riječ o vrhunskim gospodarstvenicima, a ako postoji i najmanja odgovornost, a on je siguran da je nema, onda je ona isključivo njegova.

No, naravno, unatoč tom uvjerenju, Todoriću ne pada na pamet pojaviti se u Hrvatskoj, na čijoj je grbači posljednjih dvadeset godina lijepo živio, da odgovori na ono što zanima Državno odvjetništvo, vjerovnike koje je pljačkao, ali i ukupnu javnost. I nemojmo se zavaravati, ako ne bude prisiljen, ni Todorić niti njegovi sinovi, koji se također terete u procesu, neće to učiniti. Jer što će reći suočeni s dokazima? Kako će opravdati golemo bogatstvo kojim su raspolagali, od otoka Smokvice do Kulmerovih dvora, a čime su se, već je dokazano, koristili nezakonito.

Todoriću je, stoga, preostalo jedino izigravati žrtvu političkog progona, optuživati državu i Vladu kako su mu oteli obiteljsku tvrtku, iako je istina da je tvrtka u vlasništvu vjerovnika… Brojnih malih i srednjih poduzeća koje je Gazda godinama beskrupulozno vukao u propast. Todorić se iz svoje londonske rezidencije, a teško da je tamo otišao siromašan kao crkveni miš, sada drsko pravi kako ne postoje pronevjere u financijskom poslovanju, da nisu otkrivene milijunske „grješke“ u vođenju trgovačkih poslovnih knjiga, da nije otkriveno krivotvorenje isprava… Šteta je tolika da ni ukupna vrijednost tog Todorićeva koncerna nije dovoljna da se vrate svi Gazdini dugovi.

Da je Todorić godinama iz sjene upravljao Hrvatskom, svima je jasno. Postavljao je svoje ljude u ministarstva i vlade, u novčarske institucije, uprave raznih fondova, držao je u šaci medijske vlasnike. I upravo stoga sada cijelu priču želi prebaciti na politički teren, nadajući se da će se nekim vremenskim odmakom po modelu ‘svi su znali – svi su krivi’ na njega zaboraviti te da će se javnost zabavljati brčkajući se u muljavim lokvicama domaćeg političkog jada. Dakako da moraju odgovarati svi koji su mu na bilo koji način pogodovali, a mnogi jesu, bez obzira na političku boju. Ali Gazda je prvi na toj podugoj listi.

S druge strane, ima i jakih igrača kojima ne paše Todorićev pad. Jer je jasno da bi taj za sobom mogao povući mnoge. U tom kontekstu zanimljivo je gledati kako i Todorić i glavna oporbena stranka žele isto. Žele saborsko istražno povjerenstvo, iako znaju da za njega nema zakonskog utemeljenja nakon što je krenula kaznena istraga. Uostalom, znaju i jedni i drugi da ni jedno istražno povjerenstvo nikad ništa nije riješilo pa zašto bi ovoga puta bilo drugačije. Najbolje je cijeli slučaj pretvoriti u sapunicu, a onda jednostavno jednog dana oprati ruke i krenuti ispočetka.
Možda se tome nada i Gordan Maras koji je prije četiri-pet godina kao ministar i član Nadzornog odbora HBOR-a šakom i kapom dijelio kredite, iako se već i tada znalo da puno toga s Agrokorovim poslovanjem nije u redu, a što je ovih dana neovisna revizija i potvrdila. Danas se, pak, Maras ponaša kao da su Agrokorovi problemi počeli tijekom posljednje godine dana, a ne puno, puno prije. I kao da on s tim nema nikakve veze!? Možda Maras hoće da javnost zaboravi kako je za vrijeme svog ministrovanja žestoko gurao i radio političke pritiske – o čemu su svojedobno svjedočili pojedini članovi skupštine HGK – da tadašnji potpredsjednik Agrokora Damir Kuštrak postane predsjednik Hrvatske gospodarske komore. I sad je taj Maras član saborskog istražnog povjerenstva u slučaju Agrokor, a mi bismo trebali vjerovati u to da će s takvim repovima iza sebe Maras biti objektivan?! I pošten?!
Naprotiv, svima je jasno da je Maras u tom tijelu veliki uteg SDP-u pa u tom kontekstu i ne čudi Bernardićevo forsiranje priče o navodnoj nagodbi s Todorićem. Kad se sve zbroji i oduzme, nagodbu u tom smislu mogli su imati samo oni koji su s Todorićem tikve sadili. A tu SDP nije imun. Upravo suprotno.

Silvana Oruč Ivoš/Hrvatsko Slovo

facebook komentari

Nastavi čitati