Američki profesor: Hrvati, nije Fincima bolje jer su bolji ljudi od vas

1

Pogledajmo samo studente. Svi se uvijek žale na to koliko su lijeni ili ne mare ni za što. A zašto bi bili drukčiji? Nezaposlenost mladih trenutno je na 43,9 posto.

Cody

Cody Brown je Amerikanac i hrvatski zet. Iz rodne Oklahome preselio je u Zagreb i, kako kaže, često je šokiran, zbunjen i ugodno iznenađen razlikama u načinu života između SAD-a i Hrvatske. Njegov blog naslova ‘Hrvatska krivnja u hrvatskom srcu’ prenosimo u cijelosti.

‘Nedavno sam pitao nekoliko studenata zašto Finska ima veću slobodu medija od Hrvatske (Finska na prvom, Hrvatska na 65. mjestu). Parafraziram odgovor: finski političari, novinari i ljudi općenito jednostavno su bolji i iskreniji od Hrvata.

U zadnje se vrijeme, slična tema redovito iskrsne u razgovorima. Izgleda da među Hrvatima vlada mišljenje kako su hrvatska kultura i mentalitet glavni uzroci svih problema ove države. U Americi rijetko raspravljamo o kulturi, osim kad pokušavamo prikriti rasizam. Ipak, po dolasku u Hrvatsku naišao sam na kulturne razlike (kava, naleti vjetra i papuče). Ne mislim, međutim, da bismo trebali posezati za kulturom kad tražimo krivca za trenutno stanje u Hrvatskoj.

Najbolji u društvu

U najmanju ruku, Hrvati nisu ništa gori od drugih. Naprotiv, s društvenog aspekta, Hrvati su među najboljim ljudima koje sam ikada upoznao. Darežljivi, gostoljubivi i prilično iskreni u svojim namjerama (s pokojom ubačenom psovkom – ravnoteže radi). Ono što ovoj zemlji, po mom mišljenju, nedostaje, nisu razvijena kultura ili mentalitet, već stvarni poticaji koji bi nas motivirali da radimo sve ono što želimo raditi.

Svatko voli mrziti studente

Pogledajmo samo studente. Svi se uvijek žale na to koliko su lijeni ili ne mare ni za što. A zašto bi bili drukčiji? Nezaposlenost mladih trenutno je na 43,9 posto. Današnja generacija studenata odrasla je u recesiji i ekonomskoj krizi. Uz to, studentske školarine u velikoj su mjeri besplatne, neovisno o ocjenama.

Može li nas, s obzirom na sve, zaista iznenaditi kad studenti koji svoje obrazovanje ne plaćaju, i čije su šanse za zaposlenje minimalne, noći radije provode s društvom nego s knjigom? Moje godine provedene na fakultetu koštale su mene i moju obitelj desetke tisuća dolara. Također, znao sam da mi o uspjehu na faksu ovisi bilo kakva postdiplomska budućnost. Ove dvije stavke su uistinu veliki poticaji za učenje i neprestani pojačani angažman.

Raditi više za manje

Uopće, kako od ikog očekivati naporniji rad kada se čini (ili je zaista tako) da promaknuće dolazi samo onima s dobrom ‘vezom’ ? Kako očekivati da će netko 8 do 12 sati dnevno raditi još više, za plaću od koje se ne može ni živjeti (srednja plaća u Hrvatskoj je 450 eura, a prosječna 750 eura)? Netko bi mogao reći: vidiš, u ovim smo problemima jer smo jednostavno takvi. Ne. Žao mi je. Pogrešno.

Patronat: sveprisutan

Hrvatskoj, čini se, nedostaju politike i zakoni koji otvaraju put stvarnim poticajima. Dokle god se možete ili ne možete zaposliti temeljem nekakve ‘veze’, teško da ćete se pokušati istaknuti većim trudom. Mislim, čemu? Do prije 70 godina, veze su igrale značajnu ulogu u američkoj politici (u nekim slučajevima igraju i dalje, ali u manjoj mjeri). To nije bio rezultat američke kulture (američke… kulture?), nego slabih institucija i zakona u SAD-u u to vrijeme. Političke stranke bile su birane po principu zapošljavanja svojih pristaša (poznato i kao spoils system).

Republika Hrvatska je relativno nova država. Još uvijek se suočavamo s tranzicijom iz bezbrojnih godina diktature, 45 godina socijalizma, 4 godine rata i uporne ekonomske krize. Dok se nosimo s nasljeđem i posljedicama svih tih stvari, svaljivanje krivice na nešto tako trajno i prilično nepromjenjivo kao što su nacionalni karakter, mentalitet ili kultura, priječi nas u postavljanju pravih pitanja. Samim time, zatvoren nam je put pronalaska pravih odgovora.’

Autor: Cody Brown/HRT.hr

facebook komentari