Pratite nas

Amerika protiv ukidanja Republike Srpske

Objavljeno

na

Šef Predstavništva Republike Srpske u Washingtonu Obrad Kesić kaže da nema više prijetnji iz Amerike da će Srpska biti ukinuta.  Kesić je istaknuo da je Republika Srpska u posljednjih šest-sedam godina, vodeći koordiniranu akciju u Americi, postigla mnogo toga.

“Poslije šest ili sedam godina rada imate situaciju da više nitko iz Amerike ne prijeti da će biti ukinuta Republika Srpska, čak se Srpska i brani i onima koji joj prijete govori da to ne mogu ostvariti”, rekao je Kesić za “Nezavisne novine”.

Kada je riječ o Predstavništvu Republike Srpske u Washingtonu, koje je registrirano prije desetak dana, Kesić kaže da je već bilo poziva malih i srednjih poduzeća koja traže partnere u Srpskoj, te da će ekonomija biti glavni projekat na kojem će raditi.

Odgovarajući na pitanje je li odlazeći američki veleposlanik Patrick Moon nedavno kritizirao Republiku Srpsku i njezinog predsjednika Milorada Dodika kao pojedinac ili je govorio u ime američke administracije, Kesić je rekao da tko god govori o tome da se Amerika bavi pitanjem Balkana – ne govori istinu.

“Da netko govori u ime administracije, to je nemoguće”, rekao je Kesić i dodao da pitanje Balkana ostaje srednjerazrednim i nižerazrednim činovnicima koji bi voljeli da mogu  upravljati time kako će vlade da se formiraju i kako da odlučuju.On je izrazio nadu da Srpska neće biti ugrožena, jer je posljednjih godina postignuta jedna vrsta konsenzusa opozicije i vlasti kada je riječ o njezinoj poziciji.

“Nadam se da izbori koji će biti održani sljedeće godine neće poremetiti odnos opozicije i vlasti po pitanju Republike Srpske samo zbog parcijalnih interesa političara. Mislim da građani Republike Srpske mogu biti sigurni da postoji odgovornost prema Srpskoj koje, nažalost, nema u Srbiji”, kaže Kesić.

Prema njegovim riječima, svi imaju istu želju – da vide jaku i funkcionalnu Republiku Srpsku koja garantira dobar standard svojim građanima.

“Nadam se da je sve krenulo u tom pravcu. Kada ne bi bilo miješanja sa strane, mnogo lakše bi se sve ostvarilo. Međunarodni dužnosnici neće priznati da su oni iskomplicirali svaku situaciju – ekonomsku i političku. Visoki predstavnik je kršio volju birača i institucija”, ocijenio je Kesić.

dnevno.ba

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Herceg Bosna

dr. sc. Denis Radoš tvrdi: Blidinjsko jezero nije glacijalno, napravili su ga ljudi prije 140 godina

Objavljeno

na

Objavio

Blidinje jezero ili Blidinjsko jezero je najveće planinsko jezero u Bosni i Hercegovini. Zaštićeni je geomorfološki spomenik prirode u sastavu Parka prirode Blidinje, piše Večernji list BiH. Smješteno je na Dugom polju između planina Čvrsnice i Vrana.

Jezero je na 1183 metara nadmorske visine. Površina mu se uglavnom kreće oko 3,5 km2. Najveća dubina jezera je 4,5 metara, a najvećim dijelom je dubine od jednog metra.

Nema površinskih tokova koji vode do i od jezera. Voda u jezero dolazi s padalinama i procjeđivanjem vode s okolnih planina Vrana i Čvrsnice, ponajviše s proljetnim otapanjem snijega. Ljeti veliki dio vode nestaje isparavanjem i otjecanjem kroz ponore, zbog čega znatno opadne razina jezera. Procijenjeni gubici vode iz jezera su veliki s obzirom na malu zapreminu i iznose 10 mm/dan.

Blidinje jezero

Blidinje jezero umjetno je jezero kojeg su napravili ljudi prije 140 godina, a teza o glacijalnom postanku jezera može se u potpunosti odbaciti. Zaključak je to opširnog istraživanja kojeg je proveo dr. sc. Denis Radoš, znanstvenik sa Sveučilišta u Zadru, a koje je objavljeno u posljednjem broju znanstvenog časopisa Geoadria (Vol. 22, No. 1), pod naslovom “Povijest nastanka Blidinjskog jezera”. Iako godina nastanka jezera niti u jednom izvoru nije izričito spomenuta, nju je bilo moguće rekonstruirati te je nastanak smješten u razdoblje između 1881. i 1885. Do tada je Blidinje (polje) redovito plavilo u proljeće svake godine nakon topljenja snijega, a voda bi otjecala u ponore u blizini Ivan Doca. Zbog velike potrebe za vodom, ljudi su odlučili začepiti ponore i stvoriti lokvu koja bi zadržavala vodu tijekom ljeta, piše Večernji list BiH. No, zbog plitke depresije polja, voda se razlila puno većim područjem i potopila obradive površine na kojima su uzgajane uglavnom žitarice i krumpir. Lokalni stanovnici koji su živjeli na Blidinju (Blidinjama) oduvijek su tvrdili da su jezero napravili ljudi, no čini se da je nedostajala znanstvena potvrda ovih tvrdnji. Istraživanje je podijeljeno na tri temeljna poglavlja kroz koje se detaljno analizira nastanak jezera: narodna predaja i pisani izvori, stare karte i geomorfologija.

Pisani izvori i narodna predaja

Prve spomene nastanka jezera u zapisanoj narodnoj predaji donosi duvanjski učitelj Stojan Rubić 1899. godine. On navodi kako je to nekada bilo polje na kojemu je nastalo jezero kada su se začepili ponori. Sličnu priču ispričao je i kazivač, bivši lovočuvar na Čvrsnici i Prenju, Andrija Jurić iz Jablanice (1921. – 2017.), zaključivši kako “od blinje (lokve) nasta Blidinje”. Pisci koji su prolazili područjem Blidinja ili su o njemu pisali u prvoj polovici 20. st., redovito spominju narodnu priču da je jezero nastalo začepljivanjem ponora, a Đorđe Protić zabilježio je i postojanje kamenog nasipa koji je zadržavao jezersku vodu da ne oteče u ponore, što je jedini spomen postojanja takve brane na Blidinju do izgradnje današnje brane 1990. godine. O začepljivanju ponora i svjedočenju ljudi o nastanku jezera pisali su i agronom Jovo Popović te etnograf i arheolog Vejsil Ćurčić. Oni navode da su u vrijeme njihova boravka na Blidinju još uvijek postojali živi svjedoci tih događaja, a da se jezero iz godine u godinu sve više širilo.

Raniji izvori, iz 19. stoljeća, pogotovo radovi franjevaca fra Petra Bakule (Šematizam) i fra Ivana Franje Jukića (“Zemljopis i poviestnica Bosne”), nigdje ne spominju postojanje jezera na Blidinju, kao ni ranija izvješća o biskupskim pohodima na ovo područje. Istovremeno, Bakula, koji je inače bio iz Posušja, znao je za postojanje jezera na vrhu Čvrsnice, vjerojatno jezera (lokve) Crljenak.

Stare karte

Stare karte iznimno dobro dokumentiraju pojavu jezera. Iako sve do 1870-ih godina nema dobrih kartografskih prikaza područja Blidinja, zanimanje Austro-Ugarske za Bosnu i Hercegovinu rezultiralo je izradom do tada najboljih i najpreciznijih karata ovog područja od Vojnogeografskog instituta iz Beča. Prije ulaska Austro-Ugarske u BiH (1878.), godine 1876. izdana je generalna karta na kojoj je prvi put prikazano Blidinje, i to kao poplavno polje (blato), na isti način kao i druga poplavna polja: Duvanjsko polje, Buško blato, Prološko blato i dr. Zapravo i sami toponim blidinje potječe od blinje, koja označava poplavnu ravnicu na kojoj se zadržava voda.

Godine 1881. izlazi nova detaljnija karta, koja područje Blidinja prikazuje iznimno detaljno i na kojoj su, među ostalim, prikazana naselja, ceste, toponimi i izvori. To je dakle zadnja karta (sa sadržajem iz 1880.) na kojoj se prikazuje područje Blidinja bez jezera. Prvi prikaz jezera potječe iz austrijske topografske karte 1:75.000, nastale na temelju geodetske izmjere BiH od 1880. do 1884. Tada kartirano jezero bilo je 5 puta manje od današnjeg i nalazilo se uz istočni rub polja podno Jelinka, odnosno istočno od ceste koja je nekada prolazila sredinom polja, od Barzonje prema Dugom polju, a koja je danas potopljena jezerom.

Postojanje ove ceste potvrdile su Kata Petrović i Luca Šarić iz Rakitna, što je zabilježio turizmolog Ljubo Mihić 1973. godine. Tom cestom određena je nekadašnja granica između kotareva Županjac i Mostar, a danas predstavlja granicu između općina Tomislavgrad i Posušje, koja jezero administrativno dijeli na dva dijela. Ostatak polja, danas potopljen jezerskom vodom plavio je samo u proljeće, što je izričito navedeno na karti.

Takvu situaciju donose i katastarske karte u mjerilu 1:6.250 iz 1882. godine, na kojima su prikazane parcele unutar poplavne površine jezera. Sve kasnije karte ovog područja, ovisno o mjerilu, nastavile su prikazivati Blidinje jezero na tri različita načina: kao jezero na cijelom poplavnom području, kao malo jezero podno Jelinka i kao poplavno polje (blatište). Zbog toga je nejasno kada je došlo do širenja jezerske površine i poplavljivanja oranica koje je uzrokovalo probleme, budući da ljudi više nisu mogli obrađivati zemlju od koje su i do tada vrlo oskudno živjeli. Zbog toga su početkom 20. st. započeli radovi na ponovnom otvaranju ponora i puštanju vode u njih, koje je predvodio fra Jozo Bencun.

Jedno takvo iskopavanje fotografirao je liječnik i planinar Radivoj Simonović 1907. godine, a fotografija se čuva u Muzeju Vojvodine u Novom Sadu.

Odbacivanje glacijalne teorije

U poglavlju o geomorfološkoj analizi područja, autor zaključuje da se jezero nalazi na propusnom krškom području, i to na dijelu na kojemu su taloženi sitniji mlađi sedimenti koji usporavaju, ali ne sprečavaju otjecanje vode u podzemlje. Također, zaključuje kako je glavni razlog gubitka jezerske vode otjecanje prema ponornoj zoni Ivan Dolac, a ne procjeđivanje na cijeloj površini jezera. Detaljnom geomorfološkom analizom u potpunosti odbacuje glacijalnu teoriju o postanku Blidinjskog jezera, koja nije zapravo ni zaživjela, ali se nerijetko spominjala u različitim publikacijama. Istovremeno ne odbacuje mogućnost da je na ovom području moglo postojati jezero u kasnom pleistocenu ili mlađem holocenu, ali takvo paleo-jezero, ukoliko je postojalo, nije u nikakvoj vezi s današnjim jezerom. Današnje jezero opstaje isključivo zahvaljujući nasipu izgrađenom 1990. godine ispred ponorne zone Ivan Dolac, čime je spriječeno otjecanje jezerske vode. Nasip je izgrađen nakon što je tijekom ljeta 1990. godine Blidinje gotovo u potpunosti presušilo. Rad je moguće preuzeti na stranicama časopisa Geoadria: https://hrcak.srce.hr/geoadria.

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Josip Jović: Referendum će se ipak dogoditi

Objavljeno

na

Objavio

Nema sumnje kako će jedna od glavnih tema sljedećih mjeseci biti referendumska inicijativa o izmjenama Zakona o izboru zastupnika u Hrvatski sabor, koju najavljuje udruga “U ime obitelji”, predvođena agilnom Željkom Markić, piše Josip Jović u Slobodnoj Dalmaciji.

Taj je mogući referendum prvenstveno usmjeren na ukidanje zastupničkih mjesta predstavnika nacionalnih manjina, a inicijativa je već nazvana protusrpskom jer joj je cilj u prvom redu ukidanje zastupničkih mjesta predstavnika srpske nacionalne manjine.

Razlozi koji idu u prilog ovoj inicijativi su višestruki. Najčešće se ukazuje na kršenje ustavnog načela o jednakom i općem biračkom pravu.

Naime, kandidatima s manjinskih lista dovoljan je neusporedivo manji broj glasova da bi postali zastupnicima, u odnosu na zastupnike s općih lista, pa prema tome glas birača ne vrijedi jednako. Usporedba s drugim državama EU-a govori kako je hrvatski slučaj gotovo jedinstven.

U čak šesnaest država EU-a manjine nemaju svog zastupnika, a u ostalima tek jednoga, dvojicu ili trojicu. Možda sve ovo skupa ne bi imalo neku naročitu važnost niti bi izazivalo javnu pozornost da se manjinske stranke i političari ne postavljaju kao arbitri u sastavljanju Vlade i u odlučivanju o nekim važnim političkim pitanjima, zagovarajući najčešće rješenja koja su suprotna raspoloženju većine, što za mnoge u zemlji djeluje iritantno.

Napokon, za ostvarivanje prava nacionalnih manjina nazočnost njihovih zastupnika u Saboru i nije presudan faktor. Dovoljan bi na toj razini bio i odgovarajući saborski odbor, na primjer.

Postoje, naravno, i oni drugi razlozi koji kompliciraju cijelu situaciju. Manjine će se zacijelo protiviti i pozivati na stečena prava, koja se moraju respektirati. Dovođenje u pitanje tog stečenog prava izazvalo bi mnoge žestoke, već započete rasprave i političke sukobe.

Uslijedit će i intervencije iz Bruxellesa. Radikalnije promjene neće biti moguće bez promjene Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, a možda i samog Ustava. Navodno će o svemu svoju riječ morati kazati i Ustavni sud koji dosadašnjom praksom nije zajamčio političku neovisnost.

Najslabija točka inicijative jest ta što se među glavne inicijatore, uz Željku Markić, gura Anto Đapić, političar koji ne uživa naročit kredibilitet, a kojega u tu ulogu guraju baš protivnici inicijative kako bi inicijatorom kompromitirali inicijativu.

Osim ovoga manjinskog pitanja, otvorena su i pitanja je li bolji većinski, proporcionalni ili pak kombinirani sustav, jesu li iseljenici zastupljeni na primjeren način i ne bi li bilo demokratski omogućiti dopisno, odnosno elektroničko glasovanje, je li podnošljiva velika razlika u broju birača po izbornim jedinicama, treba li država biti jedna izborna jedinica…

Promjene su svakako potrebne jer je sadašnji sustav nedorečen i nelogičan. Bilo bi bolje da se one dogode bez referenduma konsenzusom u Saboru. Ali, kako je takav scenarij teško zamisliti, sva je prilika kako će se referendum ipak dogoditi.

facebook komentari

Nastavi čitati