Pratite nas

Intervju

Andrej Plenković: Uspjeli smo da kriza u Agrokoru ne upravlja nama nego mi njome

Objavljeno

na

HDZ ima predsjednicu Republike, predsjednika Hrvatskog sabora i predsjednika Vlade, kao i 19 od 21 članova Vlade. Pred ljetnu pauzu držimo nešto više od 34 posto rejtinga. Sve to govori o iznimno čvrstoj poziciji HDZ-a kakvu nismo imali dugi niz godina.

Možemo biti zadovoljni zbog profiliranja HDZ-a kao moderne europske stranke desnog centra čvrsto ukorijenjene u vrijednostima naše platforme i naše obitelji, Europske pučke stranke. Zbog toga mislim da sam uspio u namjeri da postupno mijenjamo HDZ i na taj način mijenjamo i Hrvatsku nabolje! – istaknuo je, među ostalim, predsjednik Vlade RH i HDZ-a mr. sc. Andrej Plenković u opširnom razgovoru za Glas Slavonije.

Intervju donosimo u cijelosti, zajedno s uvodom novinara Bojana Divjaka.

Prije samo 12 mjeseci Andrej Plenković izabran je za predsjednika HDZ-a, a ubrzo nakon toga, poslije pobjede na parlamentarnim izborima postao je i predsjednik Vlade. No, danas kada se pogledaju izazovi s kojima se Hrvatska suočila tijekom tog kratkog razdoblja, doima se kao da je prošlo daleko više vremena. Hrvatski premijer za Glas Slavonije govori kako je doživio prvu četvrtinu svoga mandata, koliko je zadovoljan rezultatima Vlade i što očekuje u preostale tri godine.

Prošlo je godinu dana od kada ste postali predsjednik HDZ-a, nešto kraće predsjednik Vlade. Bila je to iznimno intenzivna godina, sručili su se na Vas problemi koji su se gomilali gotovo od osamostaljenja…. Agrokor, Petrokemija, Ina, Borovo, arbitraža sa Slovenijom, dug je niz problema kakve mnogi ne dožive u cijelom mandatu. Kako sada s odmakom gledati na tu burnu i dramatičnu godinu i sve promjene koje su se dogodile u HDZ-u i u Hrvatskoj?

Nakon što sam izabran za predsjednika HDZ-a 17. srpnja prošle godine, HDZ je pokazao svoju snagu i kapacitet povratka, osobito u odnosu na sredinu lipnja prošle godine, kada smo imali negativan trend rejtinga. Uspješno smo vodili intenzivnu kampanju za parlamentarne izbore, pobijedili s boljim rezultatom nego na izborima 2015., formirali vlast, a u svibnju i na lokalnim izborima ostvarili uvjerljivu pobjedu. Dobili smo povjerenje birača za upravljanje s 13 županija, 62 grada i 204 općine, a prvi put otkada se izravno biraju gradonačelnici i u drugom gradu po veličini – Splitu.

HDZ ima predsjednicu Republike, predsjednika Hrvatskog sabora i predsjednika Vlade, kao i 19 od 21 članova Vlade. Pred ljetnu pauzu držimo nešto više od 34 posto rejtinga. Sve to govori o iznimno čvrstoj poziciji HDZ-a kakvu nismo imali dugi niz godina. Možemo biti zadovoljni zbog profiliranja HDZ-a kao moderne europske stranke desnog centra čvrsto ukorijenjene u vrijednostima naše platforme i naše obitelji, Europske pučke stranke. Zbog toga mislim da sam uspio u namjeri da postupno mijenjamo HDZ i na taj način mijenjamo i Hrvatsku nabolje.

Umjerena retorika

Koliko je HDZ danas drugačija stranka nego što je bila prije nego što ste ju preuzeli? Nesumnjivo je da je na pojavnoj razini sada čvrsto na desnom centru, no koliko su te promjene unutar stranke doista duboke? Naime, HDZ je i u vrijeme Ive Sanadera krenuo prema desnom centru, ali očigledno je da su tadašnje promjene, zapravo, bile vrlo plitke, da nisu zahvatile šire slojeve stranke i da je ona lako zastranila previše udesno dok ju je vodio Karamarko. Mislite li da ste uspjeli u ovoj godini dana HDZ promijeniti toliko da čvrsta pozicija desnog centra više ne može biti ugrožena?

Mislim da smo u tom pogledu uspjeli mnogo toga učiniti. Kada pogledate retoriku političara na hrvatskoj sceni, moj je dojam da HDZ-ovi dužnosnici na nacionalnoj, županijskoj i lokalnoj razini imaju najumjereniju i najkorektniju retoriku. Kroz proteklu godinu nismo otvarali ni jednu temu kojom bismo potencirali populističke teze ili niske strasti. Uvjeren sam i da članstvo i biračko tijelo HDZ-a prepoznaje taj umjereni trend koji odražava mentalitet većinskog dijela hrvatskoga nacionalnog bića.

Dakle, ljudi koji imaju vrijednosti vezane uz domovinu, uz crkvu, obitelj, za sve tradicionalne hrvatske vrijednosti. Kada to stavite u jedan širi europski kontekst, jednu novu kulturu dijaloga, politiku orijentiranu na poboljšanje životnog standarda, na gospodarske teme, onda mislim da dobivamo paket koji uživa potporu većinskog dijela hrvatskih birača neovisno o kojim je izborima riječ. To vidim kao veliko postignuće.

Koliko još imate namjeru mijenjati stranku u pogledu unutarstranačke demokracije? Naime, čini mi se da je upravo nedostatak unutarstranačke demokracije jedan od ključnih hrvatskih problema, i to kod svih stranaka. Većina odluka uvijek se donosi u krugu četvero, petero ili šest osoba, i to se ponavlja neovisno o tomu tko je na vlasti. Koliko će HDZ ići duboko s tim promjenama, i očekujete li slične procese i u drugim hrvatskim strankama?

Procesi demokratizacije u političkim strankama rezultiraju učinkovitijom hrvatskom demokracijom u cjelini i sazrijevanjem svih političkih aktera. Što se tiče HDZ-a, u razdoblju moje prve godine mandata jednostavno nije bilo ni vremena, ni potrebe ponovno ići u unutarstranačke izbore nakon održanih izbora u proljeće 2016. Ujedno, mislim da ne bi bilo dobro ni da se stekne dojam da se stranke i političari kontinuirano bave sami sobom.

Drugo, HDZ je velika stranka koja počiva na načelu supsidijarnosti. Vodimo intenzivan dijalog s našim županijskim organizacijama, Središnjim odborom, Nacionalnim vijećem. Uveli smo praksu da se svakog prvog ponedjeljka u mjesecu održava sastanak Predsjedništva zajedno s Nacionalnim vijećem, dakle, okupljaju se praktički svi čelnici županijskih organizacija. Na taj način ta su dva tijela do u detalje informirana o svim bitnim političkim zbivanjima u zemlji, o tome što radi Vlada, što radi Hrvatski sabor i što radimo kao stranka. To se pokazalo jako korisnim.

Percepcija politike

Prošle godine imali smo značajne izmjene statuta i smatram da trebamo ići dalje u procesu demokratizacije uključivanjem što više članova u aktivnosti stranke. Jer ako članovi nisu na nekoj dužnosti, s vremenom se osjete isključeni, ili se pasiviziraju. Stoga moramo naći mehanizme kako da, posebice mlade, nove članove, stručne ljude, zadržimo s visokim stupnjem angažmana. Osigurati da se svi oni koji mogu pridonijeti zajednici i društvu učinkovito angažiraju kroz rad stranke jedna je od najzahtjevnijih, ali i najvažnijih zadaća HDZ-a.

Vjerujete li da se može na takav način promijeniti odnos javnosti prema političkim strankama, prema politici i političarima općenito, prema državnoj upravi, prema ministrima. Vodimo ovaj razgovor u 19 sati, radili ste cijeli dan i čeka Vas još nekoliko sastanaka, ali Vaš rad i rad Vaših kolega iz Vlade i Sabora javnosti većinom doživljava negativno. Kako mislite da se može mijenjati percepcija građana prema politici i ljudima koji se bave ovim poslom?

Izgradnja povjerenja građana u politiku, a i u vjerodostojnost HDZ-a kao stranke, bila je osnovna tema moje unutarstranačke kampanje. Povjerenje i vjerodostojnost preduvjeti su da ljudi doživljavaju stranke kao instrumente koji su u stanju artikulirati političku volju naroda u određene javne politike, ciljeve, mjere, nešto što je dobro za ovo društvo. Naravno da kod jednog dijela ljudi zbog određenih pogrešaka i negativnosti postoji nezadovoljstvo, indikator čega je i postotak sudjelovanja na izborima.

Ako je izlaznost oko 50 posto to znači da se veliki broj naših ljudi apriori ne žele uključivati u javne poslove. Moramo se truditi da zajedničkim naporom i kroz otvoren dijalog s medijima, poštujući kritike i sugestije, mijenjamo percepciju politike, stranaka i institucija. Postoji trend favoriziranja isključivo negativnih vijesti i negativnih tema. Borba protiv toga ponekad je Sizifov posao, ali moramo u njoj ustrajati, jer nemamo drugoga rješenja.

Učinili ste jedan iznimno značajan korak kada ste se odlučili za koaliciju s HNS-om. Bio je to potres, raspad ukorijenjenih odnosa na političkoj sceni. Zašto ste, uopće imajući u vidu prethodna iskustva, išli u suradnju s Mostom znajući za njihovu nesposobnost funkcioniranja na razini ozbiljne politike i fokusiranost na lokalne izbore zbog kojih su bili spremni riskirati sve što se na kraju i dogodilo?

Dobili smo 61 mandat, Most je dobio 13, a zastupnici nacionalnih manjina osam. Kada smo na Nacionalnom vijeću i Predsjedništvu HDZ-a dan nakon izbora razmotrili opcije, glavni razlog zašto smo išli s Mostom upravo je taj. Vodstvo HDZ-a u prilično velikom dijelu činili su, kao i danas, ljudi koji nisu imali izravne vodeće uloge u prethodnoj suradnji na razini Vlade. Tu polazim od sebe, od nekoliko najbližih suradnika ministara, u krajnjoj liniji i glavnog tajnika, i političkog tajnika, dakle, ljudi koji nisu bili involvirani u raskid prethodne suradnje. U razgovore smo ušli s ciljem da ostvarimo dugoročnu stabilnost političkog sustava i pronađemo točke našeg i njihovog programa koje se mogu pretočiti u program Vlade i u tom procesu, moram reći, bili smo korektni, uviđavni i uspješni.

Iskorak HNS-a

Ono što se dogodilo kasnije elementarno je pitanje političke lojalnosti partnera u vlasti. Imali smo situaciju u kojoj je naš partner podržao inicijativu opozicije koja ruši jednoga ministra. I tu nisam imao nikakve dvojbe, jasno sam prethodno dao do znanja čelniku Mosta Boži Petrovu da je naša suradnja gotova ako će Mostovi ministri rušiti svoga kolegu. I to se dogodilo. Drugi element koji mi se čini važan jest taj da se u politici Mosta osjećao refleks koji ima vidljiv antisistemski karakter. Dakle, oni su i nastali kao svojevrsna reakcija na dugogodišnje prakse na lokalnim razinama, i to se vidjelo na nacionalnoj razini u nekim populističkim i demagoškim potezima čiji je vrhunac bio na toj sjednici Vlade.

Što se tiče HNS-a, moja je logika bila da je nakon svega prilično realno s ovakvim profilom HDZ-a pronaći partnere u okviru stranaka u aktualnom sazivu Hrvatskog sabora. S više stranaka vodili smo razgovore, donekle otežane s obzirom na to da smo bili u lokalnim izborima. Iznimno cijenim velik iskorak HNS-a, odnosno ovog većinskog dijela koji je napravio gestu da uđe u suradnju s HDZ-om. Suradnja pučana i liberala postoji diljem Europe i na europskoj razini, i ne vidim ništa neobično.

Dokument koji smo usuglasili uzima u obzir naše različitosti, ali isto tako daje nam mogućnost suradnje za dobrobit hrvatskih građana. Predizborna Narodna koalicija više nije postojala nakon što je poražena na izborima, a u Saboru su formirani odvojeni klubovi, tako da sve te stranke imaju pravo donositi svoje političke odluke i nova partnerstva.

Ta nova politička paradigma u kojoj centar može, ovisno o rezultatima i programima, ići lijevo ili desno, da nije predefinirano kako je vezan uz SDP bio je jedini izlaz iz niza prijevremenih izbora i slabih vlada sa sve snažnijim utjecajem antisistemskih opcija. Vjerujete li da je sada ta nova podjela, razmicanje lijevih i desnih populista, ali krajnje desnice i ljevice u nastajanju, ušla u fazu koja jamči dulju stabilnost?

Jedna od mojih glavnih ambicija jest jačati politički mainstream, jer mislim da je to dobro za demokraciju, da je dobro za funkcioniranje institucija. Čini mi se da ljudi jednostavno s vremenom jasno prepoznaju tko su stranke koje imaju znanja, ljude, politike i kapacitete upravljanja i razlikuju ih od onih koje u svom habitusu ipak imaju više protestnog karaktera, pa pomalo i rušilačkoga. Uostalom, i nasilni prosvjedi u Hamburgu dolaze iz nekih političkih ideologija i političkih premisa koje ljude upućuje na to da na takav način iskazuju svoju volju.

U Hrvatskoj smo daleko od toga, ali dobro je da se definira tko je tko na sceni. U takvom kontekstu vjerodostojan HDZ, kao najveća stranka, bez ikakvih dvojbi ima tu posebnu odgovornost na svim razinama vlasti. Moramo biti pažljiviji od svih ostalih u svemu što radimo. Cilj jačanja mainstreama koristan je za zemlju.

Rok za reforme

Prije nego je dogovorena suradnja HDZ-a i HNS-a tadašnji mi je predsjednik HNS-a Vrdoljak u jednom razgovoru kazao da promatra moguću suradnju ove dvije stranke kroz dogovor Kohla i Genschera 1982., nakon kojega je njihova koalicija ostala na vlasti 16 godina. Vjerujete li da savez HDZ-a i HNS-a ima slične potencijale, i vidite li u budućnosti HNS kao predizbornog partnera?

Sada smo u razdoblju u kojem sljedeće dvije godine ne bi trebalo biti novih izbora, što je jako dobro za Vladu, i daje nam dovoljan rok da pokrenemo strukturne reforme iz programa Vlade i Nacionalnog programa reformi. Mi nismo u ovom trenutku razgovarali o predizbornim koalicijama i savezima, ali mislim da ako budemo učinkoviti, dobri u ovom što radimo, to će se vidjeti i ojačati i jednu i drugu stranku.

Za stabilnost političke scene važan je i jak SDP kao drugi pol, protuteža HDZ-u, čini li Vam se, imajući vidu recentne događaje i trendove koji vuku SDP prema dolje i izostanak snaga koje bi ga zamijenile, da bi se ravnoteža mogla urušiti?

Moja je zadaća prije svega brinuti o rejtingu i snazi HDZ-a. Mislim da to za sada ide vrlo dobro. Što se tiče SDP-a, njihov predsjednik Bernardić na dužnosti je malo više od pola godine i treba još određeno vrijeme da konsolidira sve procese u stranci. Na lokalnoj razini nisu ostvarili rezultate koji su na razini onoga što bi po snazi druga politička stranka u zemlji vjerojatno željela. Moram reći da smo svi zajedno u jednoj fazi promjene generacija u hrvatskoj politici. Lideri SDP-a i Mosta deset su godina mlađi od mene, iako mene ljudi percipiraju kao da sam novi. Događa se velika transformacija, rapidno se mijenjaju akteri i sigurno im treba određeno vrijeme da se pozicioniraju, pa onda formiraju politike i ostvaruju rezultate.

Transformativni učinak

Vratimo se ključnim izazovima koji stoje pred Vladom, ponajprije Agrokoru. Potpredsjednica Dalić za Novu TV prije neki dan izjavila je kako je uvjerena da je najgore iza Agrokora, da je postignuta određena stabilnost, da kreće postupak restrukturiranja i da on neće izazvati kobne posljedice po ostatak hrvatske ekonomije. Dijelite li njen optimizam?

Približavamo se proteku prvih 100 dana od aktiviranja Zakona o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku, i moram reći da smo uspjeli u tom izrazito zahtjevnom zadatku. Sada se čini kao da je sad ovo sve normalno, međutim, malo je toga bilo normalno u trenucima kada smo postali svjesni da su problemi u koncernu Agrokor mnogo veći i mnogo dublji nego što je to godinama izgledalo prema van.

Ostvarili smo dva temeljna cilja. Prvi je da smo uspjeli vratiti povjerenje. Zato što kompanija s bivšim vlasnikom više nije uživala povjerenje kreditora i partnera, sve je dolazilo na naplatu. Tog trenutka Vlada je napravila taj iskorak i krenula u izvanrednu upravu i omogućila ne samo dobivanje, i to u dva navrata, svježe likvidnosti, nego i novu vrstu dijaloga između dobavljača, vjerovnika, same kompanije, dijaloga koji je izvanredni povjerenik imao u zemljama u okruženju.

Drugo, uz odabir međunarodnih savjetnika za poslovno i financijsko restrukturiranje došli smo u poziciju da se prvo snimi stanje u cijeloj tvrtki, zatim uspiju dogovoriti novi krediti prema povoljnijim uvjetima koji su omogućili otplatu velikoga dijela starih obveza, i ono što je najvažnije novac i vrijeme za restrukturiranje sljedećih godinu dana. Dakle, tu smo praktički bez izgubljenih radnih mjesta, bez potresa za financijsku stabilnost zemlje, došli u poziciju da upravljamo procesom. Kriza ne upravlja nama, nego mi njome, što je, prema mome mišljenju, najvažnije u ovome trenutku.

Pravosuđe će reći svoje o tome kako je do svega došlo. Što Vlada misli poduzeti da se slučaj Todorić više nikada ne ponovi?

Na sastanku s Hrvatskom udrugom poslodavaca, još u travnju, rekao sam da ovaj slučaj mora imati transformativni učinak za metodologiju poslovanja u Hrvatskoj. Dakle, stvorio se jedan akter na tržištu u odnosu s kojim su svi bili manje ili više u nekoj vrsti podređenog položaja, ili čak pune ovisnosti u ekonomskom smislu. I to nije dobro. Moramo osnažiti sve regulatorne mehanizme, dakle, tu posebno govorim o mjeničnom poslovanju, nadzoru faktoring društva, tu treba jačati i kontrole HNB-a, HANFA-e i svih regulatora koji postoje, kao i same države. Vodimo računa također i o pitanjima kvalitete revizije, ali i potrebi jačanja kvalitete korporativnog upravljanja i odnosima odgovornosti unutar same kompanije.

Drugi ključni veliki problem jest arbitražna odluka razgraničenja sa Slovenijom. Koliko je daleko Hrvatska spremna ići u stavu da ne priznaje odluku arbitraže i da inzistira na tome da se pristupi bilateralnim dogovorima sa Slovenijom?

Nekoliko je poruka koje su važne za Hrvatsku, ali i za slovensku javnost i druge međunarodne partnere, države i organizacije. Sama međunarodna arbitraža bila je teško kompromitirana i siguran sam da bi bilo koja druga država da je bila na našem mjestu jednako postupila. Za Hrvatsku odluka nema nikakav pravni učinak, mi želimo razgovor, i tu sam vrlo jasan. Otvaranje bilateralnog dijaloga da se granični problem riješi za nas je izrazito važno, i na tome ćemo ustrajati. Način kako ćemo doći toga sada ovisi o spremnosti slovenske strane. To je čvrsta pozicija koju imamo, koju sam ovoga tjedna izložio i predsjedniku vlade Slovenije Miri Ceraru te nećemo podleći pritiscima bilo koga.

Čvrst stav

Pritisaka svakako ima. Većina zemalja Unije, uključujući i Europsku komisiju, stala je na stranu Slovenije, unatoč svim pokazateljima da se radi o procesu koji je bio duboko kontaminiran…

Relativni su ti pritisci. Prvo, mogu stvarno reći da to nije tema od kapitalnog značaja za članice Europske unije, niti funkcioniranje EU-a. Moje je mišljenje da se Komisija kao posrednik u dolasku arbitražnog sporazuma također identificirala s njegovom realizacijom.

Dakle, oni zanemaruju ovaj korumpirani dio, a više bi htjeli da se problem riješi pa da je to dobar signal za druge zemlje jugoistoka Europe, u krajnjoj liniji i kao poruka poštivanja arbitraža i međunarodnih sudišta generalno. Međutim, nisu to pritisci koji mogu na Hrvatsku utjecati na način da bi promijenili naš stav jer on je čvrst i jasan. Mnoge zemlje EU-a godinama, desetljećima, imaju komisije koje rješavaju granična pitanja sustavno, temeljito, polako i tiho.

A koliko je u skladu s realnošću očekivanje da u 2017. konačno zaključimo da je Drugi svjetski rat gotov. Možemo li se osloboditi partizana i ustaša koji su, što je naprosto nevjerojatno, dio svakodnevnih rasprava i zauzimaju medijsku pozornost kao da smo u 40-im ili 50-im godinama prošloga stoljeća?

Radije bih više govorio o projektu Slavonija, izlasku iz procedure prekomjernog proračunskog manjka, padu nezaposlenosti, rastu zaposlenosti, stabilnim kreditnim rejtingom i pozitivnim makroekonomskim pokazateljima. Dakle, gospodarstvo, demografija, poljoprivreda, zdravstvo, uprava, pravosuđe, ozračje za investicije – to su teme koje će Vlada forsirati u sljedeće tri godine. Mislim da je to najvažnije i da ljudi to od nas očekuju. No, istodobno sam svjestan osjetljivosti tema koje ste spomenuli, a to je racionalni smireni odnos suočavanja s prošlošću.

Mi smo 90-ih godina bili žrtva velikosrpske agresije i Miloševićevog režima, i u tim trenucima prvi predsjednik HDZ-a i Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman jako je dobro prepoznao da je to trenutak za jedinstvo domovinske i iseljene Hrvatske, neovisno o tome tko kakvom ideološkom ili političkom spektru pripada. Međutim, povijesno-ideološke teme otvorile su se proteklih nekoliko godina i dovele su do velike polarizacije hrvatskog društva, kroz medije i političke rasprave i te antagonizirajuće atmosfere.

Mislim da će formiranje Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima pridonijeti da dođemo, ako ne do konsenzusa, onda bar do zajedničkog nazivnika koji bi bio svima prihvatljiv. I kada je riječ o razdoblju od 1941. do 1945., ali i o razdoblju od 1945. do 1990. Zato vjerujem da se do toga može doći mirnim radom politologa, povjesničara i pravnika, ljudi iz ključnih hrvatskih institucija, predvođenih predsjednikom HAZU-a akademikom Kusićem. Suočavanje s prošlošću nedemokratskih režima posao je koji hrvatsko društvo još nije dovršilo.

Rješenje za obrazovanje

Hoće li onda reforma obrazovanja biti oslobođena svjetonazorskih ratova? Vjerujete li da ste s novom ministricom pronašli formulu kako obje strane, od kojih je do sada jedna uvijek bila podzastupljena i stoga je sve antagonizirala, staviti u funkciju djece koja nasušno trebaju sustav obrazovanja koji će im davati jednaku priliku za uspjeh kakve imaju njihovi vršnjaci iz drugih EU zemalja?

Reforma obrazovanja tema je koja je dobila, čvrsto sam uvjeren, preveliki publicitet prema sličnoj logici razdvajanja umjesto spajanja. Ljudi prosvjeduju, a kada bismo sad išli procjenjivati koliko je ljudi stvarno čitalo te dokumente, postotci bi bili dosta tanki. Također, ne vidim razloga da ne bismo pronašli, posebice u ovoj vladi pučana i liberala, dovoljno zrelosti da okupimo sve aktere i da se konsenzualno usvoje i akcijski planovi te drugi dokumenti za reformu.

U krajnjoj liniji i kurikulum koji bi omogućio da nam mladi ljudi i nove generacije odlaze iz obrazovnog ciklusa samosvjesni o tome što znači biti Hrvat, što znači imati svoju domovinu, svoj jezik, svoju kulturu, tradiciju i vrijednosti, a da istodobno izlaze i s općom kulturom, znanjem i, što je najvažnije, vještinama analize i sinteze kritičkog promišljanja, te da kada iziđu na tržište rada budu i traženi.

Jer demografski brojevi ne idu nam u prilog, konkurencija na europskom i globalnom tržištu je snažna. U takvom tržištu rada obrazovni sustav mora biti ta magična formula povezivanja obrazovanja i gospodarstva uz asistenciju državnih institucija kojom se onda kreira uspjeh. To je zadaća koju ima ministrica Divjak, predsjednica Posebnog stručnog povjerenstva rektorica Vican, uz političku potporu HDZ-a i HNS-a, kao i, nadam se, svih drugih aktera. Na nama je da nađemo rješenje i mislim da ćemo to uspjeti u našem mandatu.

Projekt Slavonija

Kroz projekt Slavonija pokušavamo objediniti sve napore državne, županijske i lokalne razine, kao i privatnog sektora i europskih fondova, usmjerene na poboljšanje gospodarske i društvene situacije na području Slavonije, Baranje i Srijema. To se posebice odnosi na povećanje zaposlenosti i ravnomjerniji razvoj dijela Hrvatske koji zaslužuje posebnu pozornost, prije svega zbog posljedica agresije.

Početkom srpnja, na 2. sjednici Savjeta za Slavoniju, Baranju i Srijem, u Požegi su rezimirana postignuća u provedbi projekta, razmotrene dvije specifične teme – poljoprivreda i ruralni razvoj te zapošljavanje, a predstavljeni su i najvažniji strateški razvojni projekti Slavonije.

Projektom se osigurava 2,5 milijardi eura iz europskih fondova isključivo za projekte pet slavonskih županija. Zbog svega toga uvjeren sam da ćemo na kraju mandata biti zadovoljni, jer smo postigli opipljive rezultate za revitalizaciju istoka Hrvatske.

Bojan DIVJAK / Glas Slavonije

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Intervju

Grčić je, zanemarujući struku, pripremao i ugovarao EU projekte daleko ispod potrebne razine!

Objavljeno

na

Objavio

Potpredsjednica HDZ-a i eurozastupnica Ivana Maletić dala je opširan intervju za Slobodnu Dalmaciju. Intervju koji je vodio urednik SD-ova tjednog priloga „Spektar“ Hrvoje Prnjak, prenosimo u cijelosti:

Koliko možemo biti zadovoljni dosadašnjim povlačenjem EU sredstava? Znam da je pitanje slojevito, no kakva bi bila vaša generalna ocjena?

Za brzo i uspješno korištenje EU fondova neophodno je pojednostavniti procedure, pomoći krajnjim korisnicima u pripremi i sufinanciranju, ubrzati ugovaranje, prilagoditi kriterije potrebama korisnika. Posebno je važno uložiti znatna sredstva u pripremu projekata i otkloniti osnovne prepreke, a to su neriješeni imovinsko-pravni odnosi, presporo sudstvo i dugotrajni postupci dobivanja rješenja, odgovora i potvrda državne uprave. Te prepreke ne usporavaju samo korištenje EU fondova, nego i provedbu svih ostalih projekata financiranih iz drugih izvora te tako smanjuju razinu investicija i razvojni potencijal Hrvatske. Na svim ovim preduvjetima se dugo nije radilo, Vlada je počela otklanjati prepreke, ali rezultati se ne mogu vidjeti odmah. U 2018. ćemo moći sagledati ozbiljnije rezultate Vlade i novo stanje u provedbi.

Nekidan je bivši potpredsjednik Vlade Branko Grčić izjavio da je u njegovo vrijeme iskorištenost EU sredstava bila na 87 posto, kritizirao je Vladu za usporavanje korištenja EU fondova i zapitao gdje ste sad Vi da na to upozorite. Što kažete na to?

Bivšem potpredsjedniku Vlade Grčiću nikako ne idu brojke i postoci. Može sad otvoriti stranice Europske komisije i vidjet će da je čak i u ovom trenutku iskorištenost EU fondova iz razdoblja 2007.-2013. ispod postotka o kojem on govori i iznosi 80 posto. Ako govori o ugovorenosti, upravo tu i je problem i na to sam ga upozoravala. Ugovorenost je trebala biti znatno iznad 100 posto da bismo imali šansu uspješno koristiti sredstva. Vlada radi punom parom i popravlja nepopravljivo, godine su iza, projekti se nisu pripremali i ugovarali na razini na kojoj su trebali. Kako sam i rekla, u 2018. ćemo moći dati prve ocjene uspješnosti rada ove Vlade.

Nema dugo, Vlada je odobrila zapošljavanje upravo kadrova koji bi se bavili EU natječajima i povlačenjem sredstava. Navodno je problem i prelazak državnih službenika koji znaju raditi taj posao u privatni sektor, odnosno, u susjedne zemlje koje „barataju“ pretpristupnim fondovima. Jesmo li zakasnili s tom kadrovskom „obnovom“?

Ljudi su jedan od glavnih preduvjeta uspješnog korištenja EU fondova. Konačno smo dobili Vladu koja je to prepoznala i pokrenula zapošljavanje. Plaće tih ljudi se većim dijelom financiraju iz EU fondova, tako da zaista dosadašnja zanemarivanja izgradnje kapaciteta za korištenje EU fondova nisu imala opravdanje. Pred Vladom je sad uvođenje sustavnih edukacija, testiranja i praćenja kvalitete rada zaposlenih jer nas greške mogu skupo stajati. Nikad nije kasno za kadrovsku obnovu i promjenu u pozitivnom smislu, ali obnova tek tijekom 2016. i 2017. odražava se na brzinu provedbe i razinu iskorištenosti sredstava. Kadrovski smo trebali biti ojačani i spremni još 2013. godine.

Kako se što bolje pozicionirati kad je riječ o korištenju EU fondova u bliskoj budućnosti, pred nama je novo razdoblje za povlačenje sredstava?

Već sad bismo trebali raditi na strateškim dokumentima za buduće razdoblje i utvrditi u njima što kao država na kojem području, i to geografski i tematski, želimo postići. Odmah pripremati i projekte te novu perspektivu dočekati na način da već u prvoj godini krenemo s implementacijom. Samo tako ćemo se moći dobro pozicionirati u novom proračunu. Na kongresu Europske pučke stranke održanom na Malti izborili smo se da u dokument EPP-a „Europa osigurava našu budućnost“ uđe amandman kojim se traži da kohezijska politika ostane proporcionalno jednako zastupljena u EU proračunu kao u sadašnjem razdoblju i to je važna politička poruka Europskoj komisiji.

Dosta toga se promijenilo otkako smo se pridružili EU-u; od krimske krize, sankcija Rusiji, odnosno, EU-u od strane Rusije, suočili smo se s izbjegličkim valom iz Sirije i drugih zemalja, tu je i teroristička opasnost koja je postala europska realnost… Koliko se to sve odrazilo na funkcionalnost samog EU-a, odnosno, ideju snažne Unije?

Zaista je ovo vrlo turbulentno razdoblje u kojem se nalazi Europa i cijeli svijet. Odgovor Unije cijelo vrijeme je stabilnost, sigurnost, povjerenje, jačanje zajedništva i solidarnost, uz rad na mjerama za ubrzanje gospodarskog rasta. Sve prepreke i krize pojačale su potrebu za jedinstvom. Čak 74 posto ispitanika iz svih država članica smatra da je puno više zajedničkih točaka koje spajaju EU nego onih koje bi razdvajale EU. Građani žele snažnu i stabilnu Europsku uniju.

Kako Hrvatska može biti lider u jugoistočnoj Europi? Koliko je to uopće važno pitanje?

Hrvatska ima najnovije iskustvo procesa pristupanja Europskoj uniji. Sve zemlje kandidatkinje i potencijalne kandidatkinje u jugoistočnoj Europi korištenjem naših znanja i iskustava mogu biti brže u ispunjavanju i dobrom razumijevanju postavljenih kriterija te implementaciji u praksi. S iskustvom u prekograničnoj suradnji i makroregionalnim strategijama možemo se pozicionirati i kao lider i promotor važnih zajedničkih infrastrukturnih i razvojnih projekata – što je predsjednica s Inicijativom tri mora i započela. Naravno ta Inicijativa ima i puno šire značenje i obuhvat. Upravo to je pravi put, istaknuti se kvalitetnim idejama, znanjem i izvrsnošću i tako se pozicionirati kao lider.

Što mislite, kojom dinamikom će se odvijati daljnje širenje EU-a? Tu prije svega mislim na države u našem susjedstvu?

Raduje me što je predsjednik Europske komisije Juncker u svom govoru o stanju Unije u srijedu u Europskom parlamentu istaknuo da će u sljedećem razdoblju broj članica biti sigurno povećan sa 27. Nijedna država u ovom trenutku nije spremna, ali vrata Unije su otvorena, naravno kada se ispune zadani kriteriji. Još je dosta posla pred državama kandidatkinjama i o tome redovno raspravljamo u Europskom parlamentu, ali europska perspektiva je neupitna.

Brexit je, među ostalim, intenzivirao i polemike oko proračunske i općenito financijske budućnosti Unije. EU proračun će sada biti „tanji“ za oko 11 milijardi eura godišnje, ističe se princip štednje, da svaki uloženi euro mora donijeti dodanu vrijednost, kako je to rekao povjerenik Europske komisije za proračun Guenther H. Oettinger. Upravo se vode razgovori o višegodišnjem financijskom okviru, što u našoj javnosti prolazi nekako nezapaženo, ali to nipošto ne znači da je riječ o nevažnom pitanju. Jednom ste kazali da proračun EU-a svakog Europljanina stoji manje od cijene jedne šalice kave dnevno. Što mislite, hoće li se to mijenjati?

Proračun će se sigurno mijenjati. Jedna je mogućnost povećati izvore financiranja, odnosno prihode i doprinose država članica, a druga je smanjiti rashodnu stranu. Puno je izglednije smanjenje rashodne strane, ali i to je problem s obzirom na nove prioritete na razini EU-a, poput zajedničke obrambene politike, koje u budućnosti treba financirati, a jednako su nam važne i dosadašnje politike, poput kohezijske, koja je od posebnog značaja za Hrvatsku. U svom govoru Juncker je istaknuo da će u svibnju 2018. biti predstavljeno kako će budući proračun zadovoljiti sve ambicije i osigurati da možemo ispuniti obećano. Iz ove najave mogli bismo iščitati da će se ipak ići na povećanje doprinosa država članica u proračun, uključivanje novih prioriteta za financiranje, ali i osiguravanje kontinuiteta kohezijske i poljoprivredne politike.

Upozoravali ste kako regulativa u području kohezijske politike treba biti donesena najkasnije do sredine 2019. godine. Što sve to može značiti za Hrvatsku u predstojećem razdoblju, što će biti s datumima provedbe ako regulativa bude kasnila?

Bilo bi jako važno regulativu za novo razdoblje imati već u 2018. kako bi države sve pripreme za korištenje EU fondova završile do početka novog razdoblja i u prvoj godini započele provedbu. S obzirom na Brexit i rasprave koje se vode, teško možemo očekivati regulativu prije 2019., dobro će biti ako je usvojimo u ovom sazivu Komisije i Parlamenta. Upravo zbog toga države članice bi trebale sve pripreme odraditi neovisno o regulativi i nakon donošenja regulative napraviti samo prilagodbe, ako budu potrebne. U protivnom, u novom razdoblju provedba će kasniti i države članice neće uspjeti iskoristiti sredstva EU fondova.

Svako toliko se povede i priča o Europi u „dvije brzine“, u kojoj bi naprednije zemlje napredovale još brže, a zaostalije bi države-članice bile isključene iz nekih procesa? Bi li to oslabilo EU? Vi zastupate koncept jake monetarne i ekonomske unije?

Tako je. Baš sam predala amandmane i u raspravama o ekonomskim politikama za eurozonu, isticala da se eurozona ne može razvijati bez jedinstvenog pristupa državama članicama u i izvan eurozone, usprotivila sam se posebnom proračunu za eurozonu dok u njoj nisu sve države članice. Jako me obradovalo što je predsjednik Juncker u svom govoru istaknuo da vidi jedinstvenu Europu u kojoj će sve članice biti i članice monetarne unije, i bankovne unije i Schengena. Time se sve ove rasprave prekidaju. Nema Europe više brzina, svi ćemo biti jednaki, ravnopravni i solidarni. Državama koje nisu trenutno u monetarnoj uniji pomoći će se instrumentom tehničke pomoći da što prije zadovolje kriterije. Postavio je vrlo ambiciozan rok za ostvarenje ovog cilja – 30. ožujka 2019. To su dobre vijesti za nas u Hrvatskoj.

Koliko je bliska budućnost u kojoj će hrvatsko gospodarstvo biti spremno za uvođenje eura?

Za ulazak u eurozonu postoje dvije vrste kriterija: ekonomski kriterij i pravni kriterij. Jedan od uvjeta pravnog kriterija je da nema monetarnog financiranja, odnosno da Središnja banka ne smije financirati državni proračun. Jedina država koja to poštuje, a da je izvan eurozone, jest Hrvatska. Od ekonomskih kriterija zanimljiv je onaj koji se veže na stabilnost tečaja. Jedine dvije države izvan eurozone koje imaju stabilan tečaj i vode takvu politiku su Bugarska i Hrvatska. S obzirom na to da Hrvatska ispunjava sve uvjete pravnog i veliki dio ekonomskog kriterija, možemo reći da se kao država de facto nalazimo u eurozoni, ali de jure ne i zato nam je važno što prije i formalno postati dio monetarne unije.

Prije ljetne stanke u EP-u, u povodu izglasavanja rezolucije o razvoju ambiciozne industrijske strategije EU-a, ukazali ste da se udio industrije u BDP-u EU-a tijekom zadnja dva desetljeća smanjio s 19 na manje od 15,5 posto. „Cilj nam je to promijeniti i do 2020. postići razinu od 20 posto udjela u BDP-u“, kazali ste. Gdje je u toj priči Hrvatska? Gdje smo mi u priči o reindustrrjalizaciji, s kojim kapitalom je to uopće moguće očekivati?

U odnosu na pretkriznu 2008. godinu, industrijska proizvodnja u Hrvatskoj je na kraju 2016. bila niža za 6 posto dok je prosječno u ostalim državama članicama jugoistočne Europe narasla za 14 posto. Dakle, pred nama je veliki posao na oporavku i razvoju industrije. Za ostvarenje tog cilja potreban je potpuni preokret: smanjenje ovisnosti o sirovinama iz drugih zemalja, povećanje energetske učinkovitosti, obrazovanje u skladu s potrebama industrije, povezivanje industrije i znanosti, poticanje inovacija. Za to moramo koristiti sva raspoloživa sredstva EU fondova, Europski fond za strateška ulaganja, povoljne izvore financiranja iz EIB-a, EBRD-a i drugih institucija.

Mađarska se solidarizirala sa Slovenijom i objavila je da neće poduprijeti hrvatski zahtjev za članstvom u OECD-u. Očito je riječ o nastavku diplomatskog sukoba sa Slovenijom nakon nedavne arbitraže drugim sredstvima…

OECD je ekonomska organizacija koja štiti poslovnu klimu te lobira za svoje članice, pomaže znanjima, analizom dobrih praksi i razmjenom iskustava. Hrvatska ispunjava sve kriterije za ulazak – demokracija i poštivanje ljudskih prava, slobodno-tržišna ekonomija, BDP po glavi stanovnika – koji je bar jednako visok onom najsiromašnije članice OECD-a. Slovenija se poziva na vladavinu prava, a baš temeljem toga ne bi smjela pribjegavati ucjenama i državu koja ispunjava sve kriterije kočiti u procesu učlanjivanja u OECD. Do rješenja trebamo doći razgovorima i dogovorima, ne zato što nam je članstvo u OECD-u neophodno, nego radi razrješenja bilateralnih pitanja i uspostave dobrih odnosa sa susjedima. Mislim da smo sad na dobrom putu. Premijer je sazvao i sve čelnike parlamentarnih stranaka, ne znam kad se to zadnji put u Hrvatskoj nakon pregovora dogodilo.

Najavljuje se i reforma javne uprave. No, nije ovo prva Vlada koja to najavljuje, isto kao i recimo, olakšavanje uvjeta poslovanja za poduzetnike, promjenom famozne „antipoduzetničke klime“. Je li država napokon u stanju pokazati da je spremna mijenjati samu sebe, počevši od javne uprave?

To je definitivno jedna od najvažnijih reformi i mislim da za to više nema prostora za čekanje. Vlada je toga svjesna i vjerujem da su sve pripreme u tijeku. Ta reforma treba rezultirati dobro opisanim i propisanim poslovnim procesima i procedurama u svim ministarstvima i ostalim državnim institucijama pa temeljem toga jasnom podjelom poslova, prava i odgovornosti, koja je temelj za uklanjanje preklapanja i praćenje kvalitete, brzine i uspješnosti obavljanja posla. Bez toga nema niti sustava prepoznavanja izvrsnih kadrova, motiviranja i nagrađivanja. I za lokalne jedinice treba utvrditi mehanizme usporedbe, postaviti kriterije praćenja uspješnosti i na temelju (ne)uspješnosti rada ih reorganizirati.

Dosta ekonomskih analitičara pohvalno je govorilo o poreznoj reformi i vođenju državnih financija… No, porez na nekretnine ipak se pokazao problematičnim, pa je premijer nakon žestokih reakcija u javnosti najavio „odgodu“ primjene. Je li Vlada tu napravila „korake“, prije svega u komunikacijskom smislu?

Vlada čitavo vrijeme u prvi plan stavlja partnerstvo, transparentnost, otvorenu i jasnu komunikaciju. Ne želi nametati rješenja nego ih donositi zajedno sa zainteresiranim stranama. U slučaju poreza na nekretnine tek kada su se počele prikupljati potrebne informacije za njegovu implementaciju postalo je jasno da građani nisu dovoljno upoznati sa značenjem i ciljevima ovog poreza. Vlada nije tu da zastrašuje ljude nego da bude partner i služi građanima. Zato je i donesena odluka da se dok građani ne budu spremni za novo rješenje – a koje je doneseno s ciljem pojednostavljenja i manjih nameta – ne ide s primjenom.

Ovo je primjer kako neka dobra rješenja zbog „loše percepcije“ nastale od prije ne mogu zaživjeti u praksi. Najvažnija je poruka svima da je Vlada pokazala da joj je stalo do stavova građana, da sluša i nema velikih ega koji pošto poto provode ono što su zamislili. To je zaista demokratizacija društva.

U Hrvatskoj se, eto, još uvijek više strasti diže oko tema iz prošlosti, negoli oko uspješnosti korištenja EU fondova. Komunizam i fašizam, ploča sa spornim natpisom „Za dom spremni“ i dalje su važne teme u domaćoj javnosti?

Komunizam i fašizam su našem narodu nanijeli jako puno zla. Braniteljski pozdrav u grbu HOS-a „Za dom spremni“ nešto je sasvim drugo od pozdrava koji se veže uz ustaše. Prema braniteljskom pozdravu i svemu vezanom uz branitelje gajim duboko poštovanje i zahvalnost. Međutim, mnogi su propatili od ljudi koji su vikali „Za dom spremni“ u Drugom svjetskom ratu, kao i od zločina partizana i kasnije komunizma. Sigurna sam da je našim braniteljima i svima nama na prvom mjestu jaka Hrvatska na vrhu ljestvice razvijenosti europskih država, i zato smatram da je vrijeme da osudimo zlo i totalitarne režime, uklonimo njihova obilježja i okrenemo se poduzetnicima, gospodarstvu, znanju, izvrsnosti, ustrajnom i vrijednom radu.

Ovaj tjedan je Europski parlament u Strasbourgu usvojio izvješće kojim se pozdravlja pristupanje Europske unije Istanbulskoj konvenciji o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji te se pozivaju države članice da je što prije ratificiraju. Za usvajanje izvješća glasalo je 489 zastupnika, uz 114 glasova protiv i 69 suzdržanih. Zašto ste bili suzdržani?

Ne volim biti suzdržana, ali u ovom slučaju to je najbolje odražavalo moj stav. S jedne strane podržavam Istanbulsku konvenciju jer sam za nultu stopu tolerancije nasilja nad ženama, a s druge strane sam protiv ove Konvencije jer sam protiv nametanja rodne ideologije i uvjeravanja žena da je odluka o pobačaju odluka o njihovu tijelu, a ne o životu i smrti drugog bića. Takve konvencije ne bi trebale ulaziti u svjetonazorska pitanja i to nametati državama. Tada ne bi bilo problema s ratifikacijom u pola država članica EU-a.

Sastav Vlade je dosad doživio nekoliko promjena u hodu, zadnju zbog koaliranja s HNS-om. I Vaše ime se spominjalo u kontekstu izbora ministara nakon pobjede HDZ-a na izborima prije godinu dana, no na kraju niste postali jedna od ministrica. Žalite li za tim na bilo koji način?

Uvijek je izazov i želja biti u Hrvatskoj i raditi u Vladi. Ovaj put smo se tako posložili, trebao je netko od ekonomista ostati i u Europskom parlamentu s obzirom na to da je u Vladi četvero izvrsnih ekonomista, doktora znanosti.

facebook komentari

Nastavi čitati

Intervju

Biskup Košić: Dobio sam tri prijetnje. Ljevičari bi ubijali i nakon 70 godina

Objavljeno

na

Objavio

– Kada bi se provela lustracija, tada bi i naša dijaspora – a računa se da još toliko Hrvata živi diljem čitavoga svijeta koliko nas ima u RH – sudjelovala u tome da se ovdje pokrenu investicije – tvrdi biskup Košić

Sisačkom biskupu Vladi Košiću ne može se reći da je neprincipijelan. Kritizirao je bivšu Vladu Zorana Milanovića, Ivi Josipoviću spočitavao što kao agnostik ide na hodočašća, Most je prozvao jer je bio spreman na koaliciju sa SDP-om, a danas je tu HDZ-ova Vlada premijera Plenkovića, za koju također smatra da nije demokršćanska jer je u koaliciji s HNS-om.

Koja bi to Vlada i kakva bi po Vama onda trebala biti na vlasti u Hrvatskoj?

Volio bih kada bi u Hrvatskoj bili na vlasti političari koji su izraz biračkog tijela i njegove volje, što sada nije slučaj. Naime, kada je na snazi ovaj i ovakav izborni zakon, moguće je da nam život određuje jedna minorna politička skupina i čak nacionalna manjina. Zato se ja zalažem za izmjenu izbornog zakona. Sjetite se kako je u Milanovićevoj Vladi ministar Bauk svojim notornim iznošenjem neistine spriječio referendum koji je pokrenula udruga U ime obitelji upravo radi izmjene izbornog zakona. On je tada tvrdio da je u RH 4,5 milijuna birača što je nemoguće jer je tada bilo toliko stanovnika u RH, a ne birača. Mislim da je ta izmjena zakona pretpostavka boljeg, dapače jedino pravog, demokratskog funkcioniranja naše države.

Je li trebala ostati spomen-ploča poginulim braniteljima HOS-a u Jasenovcu?

Ta je spomen-ploča trebala ostati u Jasenovcu jer su tamo ti naši branitelji poginuli za našu domovinu. Ako nisu smetali kad su ginuli za Hrvatsku, zašto bi smetali danas, 26 godina poslije? I ako su se tada, kad je bilo najteže, tako organizirali i uzeli svoje simbole, zašto to sada nakon toliko godina mijenjati? Moji Gromovi, koji su oslobađali Petrinju – jer sam i sam bio ratni župnik Petrinje i Hrastovice pa sam se s njima susretao i upoznao ih – imaju i danas svoj znak, pesnicu koja je uhvatila gromove s geslom: Jednom grom, uvijek grom. Pa kad to smiju i trebaju imati Gromovi, Tigrovi i sve druge postrojbe HV-a nastale u Domovinskom ratu, zašto to ne bi smjeli imati pripadnici HOS-a? A jednako su ginuli za domovinu, i to 1991.-1995., a ne 1941.-1945. Da, to što pozdrav „za dom spremni“ asocira na NDH nekima ne odgovara, ali nije to bila borba za NDH, nego za suvremenu modernu Hrvatsku. I zato treba ostati spomenik poginulim pripadnicima HOS-a. Ako je političkom trgovinom pogažena žrtva poginulih branitelja, doći će, nadam se, vlast koja će taj spomenik vratiti tamo gdje mu je mjesto. Problematizira se samo mjesto Jasenovac, no o tome bi trebali dati službeno mišljenje stručnjaci, povjesničari i forenzičari. Dok toga nema, politika se poigrava sa žrtvama, ali i s istinom o Jasenovcu, a to nije dobro!

Na Facebooku branite pozdrav “za dom spremni”, potpisnik ste i peticije koju je pokrenuo akademik Pečarić da se taj pozdrav vrati u uporabu u vojsci.

Mnogo je primjera da su taj pozdrav koristili Hrvati u borbi puno prije Drugog svjetskog rata. Npr. Nikola Šubić Zrinski braneći Siget 1566. pošao je u odlučujući boj s povikom: „U boj, za dom!“ Tako je uostalom to 1876. Hugo Badalić, pisac libreta opere Nikola Šubić Zrinski, napisao. K tome je i ban Josip Jelačić pozdravljao svoje vojnike pozdravom: „Za dom!“, a oni su odgovarali: „Spremni umrijeti!“ Kada bismo sve što je bilo u NDH željeli izbaciti iz upotrebe, tada bi bio dugačak popis tih riječi i simbola, a to nije moguće ni potrebno. Ja se pitam kako su se pozdravljali domobrani, redovna vojska NDH? A i oni imaju povijest još od Prvog svjetskog rata pa preko Drugog svjetskog rata do Domovinskog rata. Kad bi se sve što je postojalo u NDH trebalo ukinuti, zašto su u Domovinskom ratu ponovno oživljeni domobrani, kao vojne postrojbe? Ako je NDH i kompromitirala pozdrav ZDS, opet su ga u najpozitivnijem smislu očistili i afirmirali upravo pripadnici HOS-a koji su se borili i mnogi poginuli za modernu Hrvatsku.

Pobornik ste lustracije. Smatrate li da je moguće danas provesti lustraciju u Hrvatskoj?

Lustracija je moguća još uvijek jer u javnom su prostoru i danas prisutni oni koji su, kako bi to rekao biskup Egidije Živković, okrvavili ruke. Lustracija je u Makedoniji uvedena prije dvije godine, a Hrvatska i Slovenija jedine su dvije zemlje iz bivšeg komunističkog bloka u EU koje nisu provele lustraciju. Ljudi koji su bili dio represivnog totalitarnog sustava ne bi smjeli obnašati javne službe. Samo je o tome riječ i mislim da to moramo kad-tad učiniti. Proces dovođenja pred lice pravde ubojica i zločinaca iz Drugoga svjetskog rata i poraća ide tako sporo, gotovo nikako, jer nije bilo lustracije. Mi činimo što možemo, udruge također, ali država bi to morala preuzeti i već jednom riješiti. Očito to nije moguće kad još uvijek mnogi „s okrvavljenim rukama“ drže mnoge uzde našeg društva i štite sebe i svoje.

Koristite društvene mreže. Koliko su one uopće korisne u društvu, “pomažu” li ili ne u podjelama i hoćete li i dalje prijavljivati one koji vam prijete?

Ja sam dobio već treću prijetnju. Zanimljivo je da je u svim slučajevima – barem su se tako i u prve dvije, koje nisu otkrivene – potpisivali kao Antife, a bilo je to i nakon kritika na račun prijašnjih vlada, kao i u posljednjem slučaju. Dakle, tzv. ljevičari su nasilnici, oni bi još i danas likvidirali i ubijali. Nije li neobično da se nisu ni poslije 70 godina promijenili? I nije li neobično to da je posljednja osoba koja mi je prijetila i dalje član SDP-a, kojeg su i lokalni i nacionalni šef te partije, umjesto da ga isključe kao nepoželjnog, uzeli u zaštitu? Toliko o tome. No, moja je savjest mirna, ja nikome ne želim činiti nasilje, a pravo misli i govora nitko mi ne može oduzeti. I moja je prednost što se ne borim silom, nego istinom. I znam da me Bog štiti jer on je Istina. A danas je sudjelovanje na društvenim mrežama jedan od suvremenih načina kako doći do ljudi i navijestiti im evanđelje našega Gospodina. Pa i kad ne govorim izričito o evanđelju, ali kad govorim o istini koja se prešućuje, o pravednosti koja se progoni i o dobru koje se guši, ja naviještam Gospodina, rekao je sisački biskup Vlado Košić za tiskano izdanje Večernjeg lista

Biskup Košić komentirao ‘sramotno postupanje vlasti, šarafciger-vlasti’

facebook komentari

Nastavi čitati