Pratite nas

Povijesnice

ANDRIJA MATIJAŠ PAUK: Vrli muž domoljublja i ratničke časti

Objavljeno

na

ANDRIJA MATIJAŠ PAUKDok su susjedni nam narodi baštinili blagost mira štićenu utvrdom Predziđa, mi smo redovito najbolje svoje sinove zidali u to Predziđe, braneći tu među uvijek tvrdog sraza religija i civilizacija, čas ovdje čas ondje, ali svaki puta na zemlji hrvatskoj.

Kroz vihor vjetrometina kojima je prohodio hrvatski je narod povijesnom pamćenju, uz najveće svoje sinove duha i stvaralaštva, darovao vrle muževe živog svjedočanstva domoljublja i ratničke časti. Dok su susjedni nam narodi baštinili blagost mira štićenu utvrdom Predziđa, mi smo redovito najbolje svoje sinove zidali u to Predziđe, braneći tu među uvijek tvrdog sraza religija i civilizacija, čas ovdje čas ondje, ali svaki puta na zemlji hrvatskoj.
Još jedanput, sada značajnije nego ikada, kao feniks iz pepela, krvlju najbiranijih sinova našeg roda uzdiže se naša Domovina iz ropstva dvostruka i biva svakodnevno većom, sigurnijom i poštovanijom.
Vraćajući čast obeščašćenim našim svetinjama, donoseći slobodu prijestolnicama hrvatskih plemića i kraljeva, još jedanput povijesni usud upravo nama dodjeljuje ulogu obrane vrednota zapadne civilizacije i postizanja crte nove globalne podjele interesa svjetskih moćnika.
Iz tih je razloga ovaj sam konac drugog milenija razdoblje prevažno; bijahu to godine kušnje i strepnje, prkosa i nade, viteških podviga i, na koncu, ploda obilata.
U jedva tri mjeseca, od srpnja do današnjeg dana, snaga hrvatskog oružja i srdaca junačkih pregazi pred sobom neman još uvijek žilavu. Grahovo i Glamoč, pa onda Knin, Jug i Sjever, Šipovo, Jajce i Drvar, Varcar Vakuf i kliješta ranjenom četnolikom čudovištu nastanjenom usred Banove Luke – tog hrvatskog biser grada na Vrbasu. Trebalo je proći svu surovu ćud Dinare i Golije, istjerati zvijeri iz šuma Vitoroga i Mliništa, slomiti tu silinu oružja od Drvara grada do Vrbas rijeke.

pauci

Nu, prohod bijaše maestralan, do sada neočitovan, ratničkim umijećem i najprobranijim bojovnicima danomice se ulazilo u nove dosege vještine ratovanja.
Kroz ove ljute boje, sa svojom Četvrtom, na samom njezinu čelu, jedan je bojovnik, ljuta kova, svojim podvizima pisao živu legendu. Stožerni brigadir Andrija Matijaš bojevi postroj svojih tenkista redovito je vodio iz samih središta okršaja, bijaše to zapovjednik za kojim se išlo, čijoj se lucidnosti i odlučnosti vjerovalo, čije je junaštvo uvijek bilo poticajem za naprijed.
U ljutom kršu hrvatskog Juga ’92., tenkist bez tenkova, ali ratnik srca junačkog, već tada biva prepoznat i upamćen kao vitez neupitan.
Rastom Četvrte i Mate sa svojim tenkistima izrasta u samu oštricu ubojitosti naše najmoćnije postrojbe, u njoj je promaknut sve do njenog dozapovjednika.
Svi podvizi Andrije Matijaša jesu spomenička baština Četvrte, nadahnuće ratnicima koji će okončati ono što su s Matom zajedno naumili.
Njemu nije trebalo poginuti da bi bio velik, on je jednostavno, prije nego je pao, veliki grob sebi pripravio. Jer Andrija je Matijaš uz sve ratničke kreposti u sebi nosio širinu čovještva, očitovanu toliko puta pravičnošću, solidarnošću, i nadasve duhovitošću kojom je obilovao.
Mi, koji smo ga poznavali, imali smo privilegij dijeliti tvrde vojničke zalogaje s čovjekom čiji je život, u punini značaja, bio vrijedan da se zbude. Veličina njegova viteštva zrcali se u trostrukom ranjavanju u jednome danu, tijekom operacije Maslinica, ali Mate nije posustajao sve do u osvit samog konca rata.
Umorno tijelo Andrije Matijaša naći će smiraj u škrtoj crvenici hrvatskog juga, u kolijevci i Arki našeg trajanja, a veličina njegova duha priskrbit će mu mjesto u Panteonu hrvatskih vojskovođa, velikaša i vitezova!
Njegovoj duši Svesilni neka podari pokoj vječni!

U Drvaru na dan pogibije generala Matijaša, 9. listopada A.D. 95.

dnevno.hr

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

19. listopada 1991. – Konvoj liječnika bez granica

Objavljeno

na

Objavio

Konvoj humanitarne organizacije „Liječnici bez granica“ tek je 19. listopada 1991. napokon propušten u opkoljeni Vukovar.

Jedan od pokušaja ulaska 11. listopada zaustavljen je zato što je u kolima Hitne pomoći navodno pronađena ručna bomba.

U međuvremenu, 13. listopada zadnji veliki pokušaj proboja prema Vukovaru nije uspio, a hrvatske snage zaustavljene su, uz velike gubitke, na ulasku u Marince.

Unatoč svemu Europska zajednica zatražila je prekid operacija JNA kako bi humanitarni konvoj ušao u grad.

Nakon što su uz brojne prijetnje i opstrukcije ipak uspjeli ući, „Liječnici bez granica“ izvukli su iz vukovarske bolnice 112 ranjenika. No s druge strane ulazak konvoja u Vukovar srpske postrojbe zapravo su iskoristile da poprave i učvrste napadačke položaje, piše HRT

Kada je 19. listopada konvoj oko 11 sati krenuo prema Nuštru preko Bogdanovaca i Marinaca, započela je pucnjava te je  kolona zaustavljena. Do 15 sati konvoj s ranjenicima još uvijek je bio u Bogdanovcima, a napadi teškog topništva JNA na Nuštar nisu prestajali.

Konvoj je stoga nastavio put prema Srbiji, ali je jedan  kamion naletio na minu pri čemu su ranjene dvije medicinske sestre iz Švicarke i Luksemburga.

Konvoj je ipak nastavio prema Šidu, a na povratku, kod Lipovca, preuzeli su ga hrvatski redarstvenici. Tako je, nakon više od 12 sati lutanja, konvoj stigao u sigurne ruke. Zbog svih opasnosti kojima su bili izloženi medicinski djelatnici i ranjenici, odustalo se od daljnjih pokretanja humanitarnih akcija izvlačenja ranjenika.

Mali dio ranjenika nekako je ipak uspio naći put do slobode izvlačeći se početkom studenog. No najveći dio pacijenata vukovarske bolnice, naočigled europskih promatrača, po okupaciji odveden je na Ovčaru i likvidiran, što će ostati upamćeno kao najprimitivniji oblik neljudskosti velikosrpskog agresora.

facebook komentari

Nastavi čitati

Povijesnice

19. listopada 1991. – Bitka za Novi Farkašić

Objavljeno

na

Objavio

Na današnji dan 1991. godine odigrala se konačna bitka za Novi Farkašić, malo mjesto na desnoj obali Kupe.

Novi Farkašić, selo na lijevoj strani rijeke Kupe, potkraj listopada 1991. bilo je poprište velike bitke kombinirane tenkovsko-pješačke postrojbe agresorske JNA te pobunjenih Srba s malobrojnim gardistima Prve satnije 2. brigade ZNG-a, legendarnih Crnih mambi.

Sudeći prema zapovijedima JNA, konačni cilj napadača bio je prodor preko Kupe i spajanje s postrojbama JNA kod Velike Gorice, ne bi li u predviđenim deblokadama vojarni JNA bili izravna prijetnja gradu Zagrebu. No u Novi Farkašić samo nekoliko dana prije stiglo je 20-ak pripadnika Crnih mambi koji su brzo uočili njegovu stratešku važnost kao jedinog pravca kojim se agresorska vojska morala kretati, piše HRT

Uz pomoć nekoliko domaćih branitelja pripremili su kružnu obranu, iskopali rovove na rubovima sela koje su osigurali protutenkovskim minama. 18. listopada, nakon zračnog i topničkog bombardiranja, slijedio je kombinirani tenkovsko-pješački napad mnogo nadmoćnijeg neprijatelja iz dva smjera, Vratečkog i Donjih Mokrica. Trajao je cijeli dan, a završio je potpunim porazom agresora kojemu je onesposobljeno više tenkova i borbenih vozila te je iz stroja izbačen velik broj pješaka.

Nakon ostvarene pobjede, branitelji su izvidjeli rezervni položaj neprijatelja koji se pripremao za novi napad. Ustanovili su da unatoč tome što je dodatno ojačan ljudstvom i tehnikom, zbog velikih gubitaka u redovima protivnika vlada rasulo i zbunjenost.

Stoga su rano izjutra, 19. listopada 1991. izveli iznenađujući napad koji je nadmoćnog neprijatelja demoralizirao i natjerao u panično povlačenje. Ojačana satnija Crnih mambi krenula je u progon te nekoliko dana poslije doprla skroz do Glinske poljane gdje se neprijatelj napokon uspio reorganizirati.

Sam uspjeh motivirao je zapovjedništvo u Sisku za daljnje protunapade i oslobađanje niza okolnih sela. Pobjeda Davida nad Golijatom kod Novog Farkašića omogućila je prvo oslobađanje okupiranog teritorija Hrvatske 1991. godine i stoga se s pravom obilježava kao Dan branitelja Sisačko moslavačke županije.

Premijerno prikazan “Boj za Novi Farkašić”

facebook komentari

Nastavi čitati