Aneks VII. tog daytonskog manifesta ne važi za prognane Hrvate

2

Bosanskohercegovački Hrvati kao suvereni i konstitutivni narod te zajednice u Daytonu je oslobođen od slobode, deteritorijaliziran od teritorija, desuvereniziran od suverenosti, obespravljen od pravde. Sve to, i još puno drugih negativnosti i sramote Daytona, nepravda, priznanje genocida i genocidnih ostvarenja, uspjeha ratnog zločina, dvodjelna dioba tronacionalne BiH, poticaj je ratnim dobitnicima, Srbima i Muslimanima, u toj američkoj vojnoj bazi oružja za masovno ubijanje, da danas nekažnjeno govore o svojim uspjesima u ratu, „ovo je cjelovita zemlja“, „nema trećeg hrvatskog entiteta“, „ovo je turski amanet“, „bit će rata ako netko besmisleno govori o beha  cjelovitosti“, „ustaše su izvršile agresiju na našu zemlju“, „ustaše i četnici su isti agresori“, „mi smo za provedbu Aneksa VII. Daytonskih sporazuma, ali nema povratka prognanih Hrvata i Srba“. I tako redom čuje se pjesma muslimanskih dobitnika u Daytonu.

https://i0.wp.com/balkans.aljazeera.net/sites/staff.balkans.aljazeera.com/files/styles/aljazeera_top_feature/public/dayton11-pixsell.jpg?resize=300%2C200

Druga dobitnička i nagrađena genocidna strana u Daytonu, srpska, glasno pred cijelom svjetskom zajednicom koja je navodno došla graditi neku svoju BiH, pjeva „ovo je Republika srpska“, „BiH je tvorevina“, „mi ćemo se otcijepiti“, „mi smo za Aneks VII. Daytonskog sporazuma, ali nema povratka prognani Hrvata i Bošnjaka“. I jedni i drugi uz te antieuropske, antidemokratske, i anticivilizacijske političke, zapravo ratne pjesme neometano dovršavaju ratne planove etnički čisti nacionalni vjerski sprski i bošnjačkih prostora, na darovanim im teritorijama, Republici Srpskoj i Federaciji. Govore i viču kako je Bosna i Hercegovina zemlja nacionalnih, vjerskih i kulturnih šarolikosti, a na najgrublji mogući način u svojim okružjima, u svojim feudima na teritoriju koji su osvojili i okupirali, brišu sve boje koje nisu njihove nacije i vjere.

Bosna i Hercegovina takvom politikom dobitnika u građansko-konfesionalnom sukobu, i daytonskoj nepravdi, poprima oblik spomenika Daytonu na kojem se ispisuje „ovdje počiva sloboda, pravda, jednakost, demokracija, ravnopravnost“ „nema pravde“, „sloboda je fikcija“, „slobodan si koliko si jak“, „priznanje genocida i etničkog čišćenja“. Tutnje po Bosni i Hercegovini daytonski dobitnici, Srbi i Muslimani, o nacionalnoj ugroženosti svojih naroda od strane daytonskih gubitnika beha Hrvata, kako se u toj tutnjavi, koja je zapravo progon Hrvata iz Republike srpske i Federacije, ne bih čuo hrvatski vapaj za pravdom i pravednošću, jednakošću i ravnopravnošću, demokracijom i slobodom, konstitutivnošću i suverenošću. Tim „ugroženim“ daytonistima usta su puna Daytona, ali svakim spomenom te „američke političke biblije“ zaustave prognane i izbjegle Hrvate na svojim osvojenim feudima i nedaju im da se vrate na svoju zemlju, u svoje porušene i spaljene kuće.

https://i0.wp.com/www.mapsofworld.com/location-maps/newimages/usa-dayton-oh.jpg?resize=391%2C331

Aneks VII. tog daytonskog manifesta ne važi za prognane Hrvate niti u Republici srpskoj niti u Federaciji, i stoga je ta beha skupina i izbačena iz Bosne i Hercegovine i protjerana iz beha društva na njegovu periferiju, več i rastjerana diljem svijeta. Dayton i daytonisti su im oteli zemlju na način kako su to Amerikanci  oteli Indijancima, zatvorili im tim zločinačkim vratima nepravednog daytonskog sporazuma ulazak i povratak u Bosnu i Hercegovinu, te otvorio  puteve prognanim Hrvatima u bespuća tuđine, iz kojih više nema povratka. Onom malom hrvatskom ostatku ostataka koji je preživio srpsko muslimanski agresiju svijet je napravio nekoliko odvojeni mali rezervata u Bosni i Hercegovini, držeći ih kao spomenik daytonske nepravde i američke svemoći.

Taj spomenik Daytonu, ta hrvatska žrtva srpsko-muslimanske podijele Bosne i Hercegovine i svjetskog priznanja i legaliziranja tih tajnih beogradskih pregovora Srba i Muslimana u ograđenim rezervatima podsjeća na strahote vlastitog stradanja i brutalnosti „beha Amerikanaca“ u procesu otkrivanja i osvajanja Bosne i Hercegovine, na ono stradanje američkih Indijanaca u otkrivenoj i osvojenoj Americi. Bosnu i Hercegovinu sa njenim domicilnim, autohtonim,  hrvatskim narodom Amerikanci su otkrili u Daytonu, nakon ćega je taj narod doživio sudbinu otkrivenih Kolumbovih Indijanaca. Nakon američkog otkriča Hrvata u Bosni i Hercegovini 1995. godine u tu zemlju su navalili i slani mnogi politički, vojni, vjerski i ekonomski avanturisti iz cijeloga svijeta s ciljem daytoniziranja te zemlje, praveći od nje dva nacionalna entiteta, srpski i muslimanski i nekoliko malih hrvatskih rezervata. U Bosnu i Herecgovinu su poslani gotovo svi istrošeni ili kažnjeni političari, vojskovođe, pa čak i kriminalci koji su se zemlje htjele zauvijek riješiti sa svojih prostora i iz svog društva. To su svjetski poslanici gradnje mira i suživota, pravde i slobode u Bosni i Hercegovini.

Petsto i tri godine poslije Kolumbova otkrića Amerike daytonisti predvođeni Holbrookom otkrili su Bosnu i Hercegovinu, jedan europski teritorij i na njemu nad njegovim autohtonim hrvatskim narodom primjenili svoju poznatu i dokazanu doktrinu amerikaniziranja Indijanaca, amerikaniziranje i daytoniziranje beha Hrvata. Sve to govori o čvrstoj stagnaciji i nazadovanju, ubitstvu, pravde i slobode naroda, ali i ljudske suvremene civilizacije uopće.

Stoga, taj spomenik Daytonu i daytonistima, nepravdi i genocidu, ropstvu i obespravljenosti, morao bi biti opomena budućim generacijama, budućnosti svijeta, da se takav mirnodopski zločin genocida nad jednim narodom kojemu je oduzeto svako pravo i teritorij, nikada i nigdje više ne ponovi. Ovaj spomenik Daytonu u Bosni i Hercegovini spomenik je i svjetske sramote na kraju dvadesetog stoljeća. On će zauvijek podsjećati na hrvatske žrtve tih prostora, na zločin genocida koji je počinjen, koliko u građansko konfesionalnom beha sukobu za teritorij, toliko i u Daytonu, nad beha Hrvatima.

Vinko Đotlo

facebook komentari

  • peppermintt

    Dobar tekst 🙂