Pratite nas

Pregled

Ante Nazor: Prikaz rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini u ‘zajedničkoj čitanci’

Objavljeno

na

Krajem 2016. godine u Solunu su na engleskom jeziku objavljene dvije čitanke (“knjige izvora”) za nastavnike suvremene povijesti u jugoistočnoj Europi – The Cold War 1944-1990 (volume 1) i Wars, Divisions, Integration 1990-2008 (volume 2). Spomenute čitanke objavio je „Center for Democracy and Reconciliation in Southeast Europe“. U spomenutom projektu sudjelovali su i pojedini povjesničari iz Hrvatske s Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, a jednom od njih, poznatom profesoru srednjovjekovne povijesti na Filozofskom fakultetu prof. dr. sc. Nevenu Budaku, povjerena je odgovornost suurednika prve čitanke. No, predmet ovoga osvrta su znanstveno neutemeljene tvrdnje i netočni podatci u drugoj čitanci, u dijelu sadržaja o ratu u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

Svakom autoru se prilikom pisanja i objavljivanja radova i knjiga mogu potkrasti faktografske i druge pogreške, problem je kad je takvih pogrešaka mnogo, kao u ovoj čitanci. Još ozbiljniji problem je to što su u spomenutoj čitanci, uključujući i kronologiju na kraju, izostavljeni ili netočno navedeni događaji važni za razumijevanje povijesnog procesa u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini tijekom 1990-ih. Govoriti samo o posljedicama, pod krinkom „neutralnosti“ ili „multiperspektivnosti“, kao što je to uglavnom riječ u dijelu ove čitanke koji se odnosi na rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, a izbjegavati reći što ih je uzrokovalo, te izbjegavanje uporabe primjerenih i jasnih termina (npr. okupacija ili oslobađanje) tamo gdje su oni nedvojbeni, odnosno znanstveno potvrđeni, ne može pomoći pomirbi sukobljenih strana nakon rata.

Selektivnost i manipulacija

Navođenje članaka iz medija u čitanci samo radi prikazivanja različitosti pogleda dviju strana na isti događaj – primjerice, izjava Vuka Draškovića da je „Vukovar Hirošima srpskog i hrvatskog ludila“ (str. 52), nije primjereno, ako se pritom ne prokomentira njihov sadržaj i upozori na činjenice. Selektivno i neprecizno prikazivanje izvora najčešće je u službi manipulacije i relativizacije, kojom se želi skrenuti pozornost s glavnih procesa kako bi se izbjeglo određivanje prema odgovornosti pojedinih čimbenika u njima. U ovoj čitanci izbjegava se navesti ili se umanjuje odgovornost Srbije, odnosno tadašnje srbijanske vlasti, za rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Tako se, između ostaloga, jednim apelom povjesničara s Beogradskog sveučilišta da JNA ne dira Dubrovnik, jer je to „dio povijesti i Srba i Hrvata i svjetska baština“ (str. 92), želi prikazati suosjećajnost za stradanje kulturne baštine u Hrvatskoj, a zapravo se pokušava zatamniti jedna tamna činjenica, da je znatan dio srpske intelektualne javnosti krajem 1980-ih i početkom 1990-ih podržavao Slobodana Miloševića i ekspanzionističku srpsku politiku. Licemjernost toga apela je u tome što se spominje samo Dubrovnik, valjda kao odraz velikosrpskoga mita o „srpskoj Atini“, a ne spominje se ostala svjetska kulturna baština u Hrvatskoj koja je napadnuta (npr. šibenska katedrala).

Neki navodi u čitanci su skandalozni. Primjerice, navodi se da su Vukovar napale JNA, Teritorijalna obrana i paravojne postrojbe, bez spomena da je to TO Srbije i da su paravojne postrojbe srpske, kao što je i JNA bila u službi velikosrpske politike (str. 51). Također, navodi se da je do eskalacije rata u Jugoslaviji došlo nakon međunarodnog priznanja Hrvatske, dakle u siječnju 1992. (str. 103). Nevjerojatno je i to što se u kronologiji (str. 271) ne spominje da je u Hrvatskoj u jednom danu, 2. svibnja 1991., ubijeno 13 hrvatskih policajaca, što je važna činjenica za uočavanje i razumijevanje uzročno-posljedičnih veza koje su dovele do rata.

Poprilično je neznanje o ratu u BiH, posebice o ulozi Hrvata i Hrvatske u obrani i oslobađanju BiH. Tako se navodi da su postrojbe Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) u BiH bile „pod kontrolom hrvatske države“ (str. 57), da je „muslimansko-hrvatski“ rat u BiH započeo u lipnju 1992. (str. 275), a uz podatak da su 16. travnja 1993. „hrvatske snage ubile Bošnjake (muslimane) u selu Ahmići“ (str. 276), što je nažalost točno i što treba znati, prešućuje se da je istoga dana Armija BiH u Trusini ubila hrvatske civile, kao što se prešućuje da je sustavno ubijanje civila Hrvata u središnjoj Bosni na području pod nadzorom Armije BiH započelo već od siječnja 1993. I to je, nažalost, točno i to također treba znati. Ne spominje se ni unitarizam bošnjačko-muslimanskoga vodstva, a činjenica je da se danas i u Europskom parlamentu prepoznaje da su za opstanak BiH opasne dvije politike – separatistička Republike Srpske i unitaristička bošnjačko-muslimanskog vodstva. Osim toga Hrvati svoju Hrvatsku zajednicu Herceg-Bosnu (HZ HB) nisu proglasili zato što su „slijedili primjer Srba“, kako netočno piše u čitanci (str. 39), nego zato što tadašnja središnja bosansko-hercegovačka vlast nije mogla zaštititi Hrvate od velikosrpske agresije. Uostalom, u Odluci o uspostavi HZ HB jasno je navedeno da će „Zajednica štovati demokratski izabranu vlast Republike BiH dok postoji državna nezavisnost BiH u odnosu na bivšu ili svaku drugu Jugoslaviju“. Autori čitanke također bi morali objasniti što je to separatističko u politici Hrvata, koja se izjednačava s politikom Srba u BiH (str. 39), kada se zna da su jedino Hrvati podržali sve planove međunarodne zajednice o unutarnjoj podjeli BiH, a da je Hrvatska odmah priznala BiH, što Srbija nije učinila do kraja rata.

U sadržaju spomenute čitanke je 50-ak netočnih ili barem dvojbenih zapažanja ili izostavljenih događaja važnih za razumijevanje karaktera rata u Hrvatskoj i BiH, o čemu će više riječi biti u sljedećem broju Vijenca (časopisa Matice hrvatske), a opširnije i detaljnije o tome moći će se pročitati u Časopisu za suvremenu povijest, Hrvatskog instituta za povijest. S obzirom na navedeno, spomenuta čitanka ne zaslužuje biti službeno prihvaćena kao dio literature za nastavnike povijesti u Hrvatskoj.

„Podobnost“ ili znanost

Budući da se sadržaj spomenute čitanke odnosi i na razdoblje Domovinskog rata, zanimljivo je da niti jedan hrvatski povjesničar koji se ozbiljno bavi istraživanjem toga razdoblja hrvatske povijesti u čitanci nije naveden kao suradnik. Nije konzultirana ni središnja ustanova hrvatske historiografije – Hrvatski institut za povijest. Takvo ignoriranje, koje za posljedicu ima brojne pogreške u čitanci, zapravo zorno ocrtava odnose i podjele u hrvatskoj historiografiji. Naime, uključivanje pojedinih povjesničara u projekte ili rasprave o temama koje su znatno izvan fokusa njihova znanstveno-istraživačkog rada, samo pojačava sumnju da je njihov cilj zapravo pokušaj monopolizacije prava na prezentaciju hrvatske povijesti. Pojedinci u svojoj bahatosti u javnim priopćenjima napadaju one s čijim se mišljenjem ne slažu, proglašavajući ih „podobnima“, a sebe „sposobnim“. Ne smeta im pritom što istodobno prozivaju „podobne“ i stoje ispod obilježja stranke kojoj pripadaju, niti im smeta što su na položaje s kojih su oblikovali strategiju obrazovanja i „kurikulnu reformu“ postavljeni voljom stranačkog čelnika, odnosno tadašnjega premijera. Prema onoj narodnoj – „drž’te lopova“, bezobrazno optužujući druge – uglavnom „nacionaliste“ i „klerofašiste“ – za navodno zaustavljanje reforme obrazovanja, zapravo pokušavaju zamagliti činjenicu da je za njeno usporavanje (zaustavljena nije!) odgovorna upravo njihova isključivost, jer su prema načelu „oni ili nitko“, odlučni i umišljeni da je mogu provoditi samo oni, svojedobno odbili proširenje Ekspertne radne skupine znanstvenicima na čiji odabir nisu mogli utjecati. Toliko o podobnosti i isključivosti!

Na kraju, nije problem usporediti strukturu bivšeg ERS-a i skupine koja ga je zamijenila u mandatu ministra Šustara, a koju je vodio tandem Vican – Glunčić, pa zaključiti koja je skupina bila podobnija, a koja sposobnija, odnosno stručno raznovrsnija. Nije problem ni usporediti životopise bivšeg voditelja i sadašnje voditeljice ERS-a, pa zaključiti je li razlog najave novog masovnog čekanja tramvaja na Trgu bana Jelačića 1. lipnja „nesposobnost“ i „nestručnost“ nove voditeljice ili pokušaj rušenja Vlade koja nije prihvatila ultimatum da oni koji su svojedobno samoinicijativno podnijeli ostavke opet zaposjednu kormilo ERS-a. Možemo samo pretpostaviti koliko bi reforma obrazovanja već odmakla daleko u proteklih godinu dana da su ondašnji članovi ERS-a prihvatili njeno proširenje novim članovima, uglednim znanstvenicima iz raznih područja znanosti. S obzirom na to da bi svi dotadašnji članovi ostali u takvom novom, proširenom ERS-u, koji bi i dalje vodio isti dotadašnji voditelj, pitanje je li njihova kolektivna ostavka u takvim okolnostima bila moralni čin ili protest zbog gubitka monopola, čini se suvišnim.

Narod.hr

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Pregled

Kolinda Grabar-Kitarović pisala Kavazoviću: I dalje ostajem pri izrečenim stavovima

Objavljeno

na

Objavio

U pismu se predsjednica Grabar-Kitarović zahvaljuje na upućenom pismu, uvažavanju i iskrenim riječima, ali i dalje ostaje pri izrečenim stavovima.

Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović uputila je pismo reisul-ulemi Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein-ef. Kavazoviću, kao odgovor na njegova dva ranije upućena pisma, te poručila kako “i dalje ostaje pri izrečenim stavovima”.

Kavazović je od Grabar-Kitarović tražio da pojasni javno izrečene tvrdnje o tisućama dobrovoljaca koji se sa sirijskog ratišta vraćaju u Bosnu i Hercegovinu, ali i o radikalizaciji islama u toj državi.

U pismu se predsjednica Grabar-Kitarović zahvaljuje na upućenom pismu, uvažavanju i iskrenim riječima, ali i dalje ostaje pri izrečenim stavovima.

Kavazović je u izjavi za agenciju MINA izrazio zahvalnost Grabar-Kitarović na odgovoru ističući kako se s njom slaže da je “iskrena komunikacija najbolji put da se otklone bilo koje i bilo kakve dvojbe koje bi mogle naštetiti odnosima država i naroda kojima pripadamo”.

On je u posljednjem pismu od predsjednice Hrvatske i drugih organa i dužnosnika te zemlje tražio da “prestanu sa zlonamjernom kampanjom koja za cilj ima diskreditovanje Bošnjaka i sijanje straha od njihovog prisustva u Europi”.

Također je zatražio od predsjednice Hrvatske da, radi očuvanja dobrosusjedskih odnosa, pojasni dokaze na osnovu kojih iznosi tvrdnje o tome da su muslimani u Bosni i Hercegovini i okruženju opasnost po Hrvatsku i Europu.

Prethodno je hrvatska predsjednica izjavila kako “retorika koja stiže iz Bosne i Hercegovine prema Hrvatskoj nije zdrava i prijateljska” nakon što je hrvatska obavještajna agencija objavila podatke o “prijetnji islamskog radikalizma u regiji”.

“U posljednje vrijeme primjećujem retoriku protiv Hrvatske, pa i protivljenje Pelješkom mostu, koji nikako ne može ugroziti Bosnu i Hercegovinu”, rekla je Grabar-Kitarović novinarima.

Bošnjački dužnosnici u Bosni i Hercegovini protive se tomu da se gradnja Pelješkog mosta počne prije nego dvije susjedne zemlje riješe granicu na moru.

“Ta retorika nije zdrava, nije dobra, jer su Bosna i Hercegovina i Hrvatska orijentirane jedna na drugu”, dodala je hrvatska predsjednica.

Hrvatska Sigurnosno-obavještajna agencija u izvješću objavljenom ranije navodi da se s područja hrvatskog jugoistočnog susjedstva ISIL-u priključilo gotovo 1.000 ljudi, uglavnom “sljedbenika džihadističkog salafizma”.

Upitana je li reakcija Bošnjaka, s obzirom na to izvješće, pretjerana, Grabar-Kitarović je rekla da SOA radi objektivno, kvalitetno i bez političkog utjecaja.

“Brojke same nisu bitne koliko su bitni trendovi rasta radikalizma i pojedinaca koji su ili dio ekstremističkih skupina ili su samoradikalizirani pojedinci”, kazala je predsjednica Hrvatske.

Istaknula je da se protivi tomu da se ekstremizam i radikalizam izjednačuju s bilo kojim narodom, etničkom ili religijskom skupinom.

Predsjednica: Apsolutno nema nikakve kampanje protiv BiH, nego upravo suprotno

facebook komentari

Nastavi čitati

Pregled

Kapetan Dragan osuđen na 15 godina zatvora za ratni zločin

Objavljeno

na

Objavio

Dragan Vasiljković, poznatiji kao kapetan Dragan, osuđen je na 15 godina zatvora zbog ratnog zločina.

Na Županijskom sudu u Splitu izrečena je presuda Draganu Vasiljkoviću, poznatijem kao kapetan Dragan, zbog ratnih zločina nad hrvatskim vojnicima i civilima.

Proglašen je krivim po dvije točke optužnice: zlostavljanje zatvorenika na Kninskoj tvrđavi i napad na policijsku postaju u Glini.

Postupak protiv Vasiljkovića trajao je godinu dana i u njemu je ispitano 60 svjedoka. Optuženom se sudilo prema tri točke optužnice, i to za zločin protiv ratnih zarobljenika i civilnog stanovništva od sredine 1991. do početka 1993.

Prošli je tjedan Dragan Vasiljković u svojoj obrani ustvrdio da je žrtva montiranog političkog procesa. Odbacio je sve navode iz optužnice, posebno onaj da je imao zapovjedništvo nad zatvorom u Kninu. Rekao je da je samo jednom prigodom dao prijedlog da se zatvor preseli.

Tužiteljice Županijskog državnog odvjetništva iz Šibenika Živana Beroš Dodig i Sanda Pavlović Lučić završni su govor držale tri i pol sata i među ostalim rekle da je tužiteljstvo dokazalo da je Vasiljković bio zapovjednik Jedinice za posebne namjene u sastavu paravojnih postrojbi SAO Krajine, koja je sjedište imala u prostoru tvrđave u Kninu.

Vasiljković je optužen da je kao zapovjednik Jedinice za posebne namjene u sastavu paravojnih srpskih postrojbi, odnosno zapovjednik Nastavnog centra za obuku pripadnika specijalnih postrojbi Alfa, postupao suprotno odredbama Ženevske konvencije. Na teret mu se stavlja da je u lipnju i srpnju 1991. u zatvoru na kninskoj tvrđavi te tijekom veljače 1993. u Bruškoj kod Benkovca mučio, zlostavljao i usmrćivao zarobljene pripadnike Hrvatske vojske i policije.

Usto je optužen i da je tijekom srpnja 1991. u Glini, u dogovoru sa zapovjednikom tenkovske jedinice JNA, izradio plan napada na tamošnju policijsku postaju te prigradsko naselje Jukinac, sela Gornji i Donji Viduševac, a zatim i njihovo zauzimanje. Tijekom napada oštećeni su i uništeni civilni objekti, stanovništvo natjerano na bijeg, opljačkana imovina, a ubijeni su i ranjeni civili među kojima i jedan strani novinar.

Ivan Šantek: Očekujem da će ‘kapetan Dragan’ biti osuđen za sve zločine

facebook komentari

Nastavi čitati