Ante Nazor: u očekivanju presude

4

“Mogući ishod današnje tužbe Hrvatske pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu protiv Srbije zbog povrede odredbi UN-ove Konvencije iz 1948. o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida, ne želim prognozirati. Uostalom, i procesi pred Međunarodnim sudom za bivšu Jugoslaviju u Haagu pokazuju da je nezahvalno prognozirati rezultat nekog suđenja, ne samo zbog toga što pravo i pravda nisu uvijek isto. Naime, zbog svojih posebnosti, metodologija korištenja izvora i način donošenja zaključaka u pravnom procesu nije uvijek isti kao u povjesnoj znanosti, pa se može dogoditi da neke činjenice iz materijala prezentiranoga na sudu ne dođu do izražaja”, rekao je Ante Nazor ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata.

“Mnogi pravnici, među njima i hrvatski suzastupnik pred Međunarodnim sudom pravde, dr. Ivan Šimonović, objasnili su da postoji ‘vrlo visok prag za dokazivanje genocida’, međutim, Hrvatska Srbiju nije mogla tužiti samo za agresiju, jer zato nijedan sud nije nadležan. I pravna zastupnica hrvatske strane Vesna Crnić Grotić istaknula je da je ‘Hrvatskoj kao jedino sredstvo za pravdu ostao ovaj sud, jer žrtve do sada nisu imale priliku nastupiti na bilo kakvom međunarodnom forumu i reći što se zapravo dogodilo u Hrvatskoj’”, pojasnio je rekavši: “Stoga, bez obzira na ishod spomenute tužbe Hrvatske protiv Srbije (srpsku protutužbu za genocid, s obzirom na mišljenje struke i dosadašnje presude međunarodnih sudova nije potrebno posebno komentirati), može se zaključiti da je ona bila potrebna da bi se svjetska javnost na cjelovit način upoznala s događajima iz Domovinskog rata, a posebice s njegovim uzrokom”.

Da nije bilo oslobodilačkih operacija ‘Bljesak’ i ‘Oluja’, odnosno da se takva velikosrpska politika nastavila provoditi, Hrvati bili istrebljeni.

“Važnost spomenute tužbe Hrvatske protiv Srbije je i u tome što su otvorena neka pitanja o kojima do sada nije raspravljano na međunarodnim sudovima (npr. odgovornost srbijanskoga vodstva i vrha JNA za agresiju na Hrvatsku i počinjene zločine). Dakako, posebna važnost je i u samoj činjenici da se Međunarodni sud pravde u Haagu (koji je zadužen za sporove među državama) proglasio nadležnim za spomenutu tužbu, jer to potvrđuje zaključak da rat u Hrvatskoj nije bio građanski”, naglasio je Nazor te dodao: “Neovisno o tome hoće li Sud potvrditi genocid ili namjeru provedbe genocida Srbije u Hrvatskoj, ostaje činjenica da izvori (pisani dokumenti i svjedočenja žrtava), te razmjeri zločina koje su nad Hrvatima i ostalim nesrpskim stanovništvom 1991. počinile srpske snage, kao i stanje na okupiranom teritoriju RH od 1991., jasno pokazuju da bi s okupiranoga područja RH, da nije bilo oslobodilačkih operacija ‘Bljesak’ i ‘Oluja’, odnosno da se takva velikosrpska politika nastavila provoditi, Hrvati bili istrebljeni.

“Vjerujem da će spomenuti sudski proces prije svega dokazati odgovornost srbijanskoga vodstva iz 1990-ih za agresiju na Hrvatsku, koja je provedena zajedno s JNA. Izvori jasno pokazuju da je JNA 1991. praktično djelovala kao srpska vojska i da je zapravo postala sredstvo provođenja velikosrpske politike, koja je ustanove i vojsku bivše države iskoristila za okupaciju gotovo trećine Republike Hrvatske i ostvarenje svoga cilja da ‘svi Srbi žive u jednoj državi’. To su činjenice koje ne ovise ni o kakvoj sudskoj presudi”, ocijenio je te dodao: “Također, bez obzira na ishod ovoga procesa, uz činjenicu da je uzrok ratu u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini 1990-ih kontinuitet velikosrpske politike, vjerujem da je hrvatski pravni tim sudskom vijeću i svjetskoj javnosti uspio objasniti zašto nije primjereno izjednačavati odgovornost vodstva Srbije i Hrvatske za rat na prostoru bivše Jugoslavije u 1990-im”.

“U svojoj završnoj riječi u Haagu, naglašavajući da ‘Hrvatska nije imala nikakve zločinačke namjere prema Srbima, kao što je to dokazano i u brojnim presudama Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju’, to je poručila i zastupnica hrvatskog pravnog tima Vesna Crnić Grotić: ‘Nismo svi isti i tražimo da Srbija preuzme odgovornost za svoju politiku’ Sve to pokazuje da će, bez obzira na presudu, i nakon ovoga suđenja budući hrvatsko-srpski odnosi ovisiti o spremnosti vodstva obiju država na suočavanje s prošlošću, odnosno s činjenicama. No, činjenica je da se niti jedna srbijanska vlast od 1990. nije jasno odredila prema postojanju osvajačkih velikosrpskih programa i agresivnoj politici srbijanske vlasti u 1990-im”, ustvrdio je Nazor te dodao kako nasuprot tome, sve vlade u suvremenoj Repubici Hrvatskoj osudile su zločine i politiku koju je provodila NDH, posebice zločinačke i sramotne Rasne zakone i koncentracijske logore u NDH.

“Vlasti Republike Hrvatske osudile su i zločine koje su neki pripadnici hrvatskih postrojbi počinili u Domovinskom ratu, kao što su za osudu i pokušaji da se ti zločini prikažu kao ‘udruženi zločinački pothvat’, a ‘Oluja’ kao genocid. Kad velikosrpsku politiku iz 1990-ih osude i vlasti u suvremenoj Srbiji, steći će se uvjeti za zdrave dobrosusjedske političke odnose i trajan mir, čemu bi svi trebali težiti. U tom kontekstu, ovaj je proces u Haagu bio potreban i zbog sadašnjega srbijanskoga vodstva, koje negira odgovornost Srbije i srbijanskog vodstva iz 1990-ih za rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Prema tome, na aktualno pitanje kakvi će biti hrvatsko-srpski odnosi nakon presude Međunarodnog suda pravde u Haagu, može se odgovoriti da to ne ovisi toliko o spomenutoj presudi, koliko o tome hoće li srbijansko vodstvo priznati odgovornost za agresiju te okupaciju i razaranje Hrvatske početkom 1990-ih”, zaključio je Ante Nazor.

facebook komentari

  • Sramota

    Uzalud napori Ante, sabotirani smo od pocetka 🙁

  • Herceg-Bosna

    majku im heben četničku,
    al doće i njma sud božiji, polako,,

    • Sramota

      Nisam nista ni ocekivao od ICJa. svejedno je ovo pljuska za sve zrtve rata. Mi ce mo uvijek znati tko nas je napao, ne mora nam haag reci da je to velikosrpska politika.

      • Herceg-Bosna

        gade mi se,,,