Ante Nobilo slijedi Mesićevu taktiku blaćenja žrtava

0

Vladimir Šeks optužuje Antu Nobila da je znao da KOS priprema likvidaciju Franje Tuđmana i Josipa Manolića, i da su mozak operacije činili pripadnici terorističke grupe “Labrador”. Znamo da je to laž i da su Udba ili KOS odlučili smaknuti Tuđmana ne bi ga spasio nitko.

Vlada RH pričekala je da Bundestag ratificira naš ugovor sa EU i onda postavila niz ograničenja za uhidbene naloge EU – veli nam njemački parlamentarac Gunther Krichbaum. Zoran Milanović izigrao je najmoćniju članicu EU. Hrvatsku vode naši neprijatelji.

Već stotinu godina imamo trend blaćenja žrtava, za potrebe opravdavanja zločina. Židovi u logorima bili su buržoazija, nesretnici na Križnom putu bili su gubitnici, branitelji Vukovara rušitelji poretka, a žrtve Srebrenice islamski fundamentalisti.

Pokradena nafta

[dropcap]A[/dropcap]nte Nobilo tvrdi da je Stjepan Đureković bio agent Zapadne Njemačke. Nobilo sebe promovira u eksperta koji zna kako je Zapadna Njemačka dolazila do informacija u inozemstvu, kao da je bila republika u Jugoslaviji. Što se događalo u Ini, cijeli je svijet znao preko crnog novca koji se izvlačio za potrebe komunističke elite, pa i za crne operacije, poput ubojstava hrvatskih domoljuba. Znali smo da nešto ne štima i po par-nepar redovima na Ininim benzinskim postajama. Arapske zemlje zalijevale su nas naftom, a nafta je na crno odlazila dalje i punila džepove korumpirane političke elite. Da je Đureković radio za Nijemce, ne bi tiskao svoje knjige u nekakvoj jadnoj udbaškoj tiskari u Bavarskoj, gdje je svoju brošuru ovjekovječio i Vladimir Šeks. Udbaške tiskare i “emigrantske” novine pod kontrolom Udbe imale su zadaću blaćenja emigracije i hrvatske nacionalne ideje. Naprotiv, zapadni Nijemci bili su oprezni i nisu formirali klasičnu agenturu u Jugoslaviji, koja se u sklopu Hladnog rata gledala kao saveznica protiv Sovjetskog Saveza. Zapadna Njemačka otvorila je svoja vrata našim radnicima i tako dozvolila poplavu jugoslavenske agenture na svome tlu. Što se događa u Jugoslaviji, Nijemci su znali preko svoje diplomacije, preko svoje trgovačke mreže, i preslušavajući bez prisile pojedine gastarbajtere, nakon što bi stigli na rad. Nijemci su preko vlastite arhive o jugoslavenskoj agenturi na svome tlu, svim tim švercerima, trgovcima kvalifikacijama, običnim uličnim džeparošima i jeftinim cecama, složili vjerodostojnu sliku Jugoslavije. Koliko pamtim, Njemačke tajne službe nisu ubile nikoga na tlu Jugoslavije, pa niti pripadnike terorističkih crvenih brigada, kada su se sklanjali u Beograd i u Zagreb. S druge strane, jugoslavenska tajna policija počinila je niz svirepih ubojstva na njemačkom tlu. Stoga je Njemačka znala koja stoka vlada u Jugoslaviji. Mogu svi udbaši zamijeniti svoje “partizanske” kape sa šeširima, ali znamo da je to gluma i da su bili teški primitivci. Kasapini! Svakom kretenu koji slavi zločinca Josipa Broza Tita i brani njegovo ime na Kazališnom trgu, treba podastrijeti nevjerojatnu činjenicu da su ubojice Udbe i Partije u inozemstvu pobila više osoba nego sovjetski KGB!

Tužitelj ili krivotvoritelj?

Ante Nobilo pripadao je jugoslavenskim strukturama, pa ih pokušava dignuti na visok civilizacijski nivo. Nobilo nije značajno stršio u uvjetima horizontalne represije, ali možete zamisliti koliko je rigidan bio u svojim prvim dužnosničkim danima. Kada se dokazivao Partiji i Titu. Nobilo proziva njemačko pravosuđe za pristranost, relativizira zločine Udbe, kompromitira Vladimira Šeksa, daje političke ocjene i kvalifikacije. A ono, haaški Tribunal iznosi sumnju da je Nobilo falsificirao dokaze u slučaju Tihomira Blaškića, što na određeni način repozicionira Nobila prema obavještajno-kriminalnom podzemlju. Ako je to istina, Nobilu ne možemo baš ništa vjerovati. Zanimljivio, Artukovićev sin pokrenuo je u SAD tužbu kojoj tvrdi da je presuda protiv njegovog oca donesena na temelju lažnih papira. “Zakon Perković” poznat i kao “Zakon ubojica” zapravo štiti kriminalce i jugoslavensku političku elitu. Udba je ubijala mimo važećih zakona SFRJ – svako političko ubojstvo Jugoslavije formalno i neformalno bilo je zločin, kriminal. Dakle, djelovanje Udbe nije nikakav politički šminkeraj – u svim svojim oblicima uklapa se u takozvano jugoslavensko obavještajno-kriminalno podzemlje. Ubojstvo Stjepana Đurekovića dogodilo se zbog velikih provizija i muljaža oko nafte, što je Đureković trebao preuzeti kao svoj grijeh a da novci odu drugima. Primitivno mafijaško ubojstvo, svirepo, monstruozno,  prezentira se kao političko. Nobilo svemu pokušava dati viši aureol, ali to ne prolazi – stoka ostaje stoka. Kriminalce trebamo tretirati kao kriminalce, bez obzira jesu li radili za Komitet ili za nekog korumpiranog komunističkog kretena osobno.

Nobilo je hapsio!

Dugi niz godina mnogi se zločini pokušavaju zaodjenuti u antifašizam, što bi trebalo zakonski sankcionirati. Nobilo se ovih dana prilično raspričao za jednog pravnika. To nije karakteristika udbaša, ali nema nikakve dvojbe da je Nobilo pripadao jugoslavenskim strukturama, reklo bi se bez ostatka. Nije ubijao, ali je izvršavao naloge druge vrste. Nobilo je bio tužitelj u slučaju Andrije Artukovića, što se moglo dati samo onome činovniku u kojeg su Partija i Udba imali bezgranično povjerenje. Pa i da sve napisano nije točno, Nobilo nije jedan od nas, bez obzira što se u posljednje vrijeme pokušava zgurati među raju. Ako dođe do lustracija, one svakako trebaju zahvatiti Antu Nobila i slične osobe. Nobilo nabraja slučajeve koji ga prezentiraju kao prikrivenog hrvatskog domoljuba, koji eto ima manu da se strogo drži zakona. Danas očajnički nabacuje predmete koje je tajio, kao da sam želi izbjeći izručenje nekom tribunalu. Nobilo veli da je nadnevka 1. prosinca 1990. kao dežurni u zagrebačkom Okružnom sudu, imao u rukama letak potpisan od strane Tuđmana, Manolića i mlađeg Bobetka, kojim se pozivaju Hrvati da fizički spriječe planirano “događanje naroda” – miting Šolevića u Zagrebu, i da nije pohapsio Tuđmana (on je hapsio!) i ostale jer za to nije bilo pravne osnove. A to je vrijeme bliske suradnje Tuđmana, Manolića i Perkovića – posljednja dvojica usko su surađivala s tužiteljstvom. Kada je pokrenuo proces protiv Tuđmana zbog njegovog narušavanja zabrane istupanja u Javnosti, Nobilo je našao pravnu osnovu i totalitarnu osnovu: sam instrument zabrane javnog istupanja. Pravnu i ljudsku osnovu slijedio je jučer sudac Dobronić sa svojom presudom protiv devizne klauzule i promjenjive kamate. Danas su neprijateljski letci banaka – Ante Nobilo je strašilo iz naše ružne povijesti. Ovih se dana pitam jeli Nobilov lobi kreirao “Zakon Perković” samo zato da bi Nobilo i njegovi pajdaši imali posla. I da bi se održali na političkoj sceni. Gledano od 18. stoljeća na ovamo, nije se razvijao Hrvatski Sabor, nego susjedna tiskara. Sabor se pretvorio u udbašku tiskaru iz Bavarske, u kojoj je Vladimir Šeks tiskao svoje “brošure”, koje će poslužiti kao osnova za zakonitu pljačku.

Sumnjivi zapisnici za sumnjivu povijest

Vladimir Šeks optužuje Antu Nobila da je znao da KOS priprema likvidaciju Franje Tuđmana i Josipa Manolića, i da su mozak operacije činili pripadnici terorističke grupe “Labrador”. Znamo da je to laž i da su Udba ili KOS odlučili smaknuti Tuđmana ne bi ga spasio nitko.  Nobilo opet kaže da je “kao tužilac” vodio akciju uhićenja labradorovaca. “Zaboravio je (Šeks) da sam sa istražnim sucem vodio istragu, pronašao na Sljemenu i u Zagrebu bunkere s uskladištenim oružjem i eksplozivom namijenjenim terorističkim akcijama u Hrvatskoj i Zagrebu posebno. Ali isto tako zaboravio je da sam ja saslušao pripadnike hrvatske državne sigurnosti – članove grupe Labrador. Zaboravio je da su neki od pripadnika meni sve ispričali, uključujući i izvorno agente Udbe iz Osijeka, koji su stvorili HDZ. O tome postoje potpisani zapisnici. Postoje i živi svjedoci. Treba li dalje. Tu ću stati. zasad” – Nobilo time prijeti Šeksu da će ga kompromitirati ako Šeks ne prestane kompromitirati njega, Nobila. Dobro je za nas ostale kada se dva aparatčika dohvate. Kaže se da je “neprijatelj mog neprijatelja moj prijatelj”, ali tko može akceptirati Nobila samo zato što je u sukobu sa Šeksom. Zašto su se agenti Udbe iz Osijeka ispovijedali Nobilu? Perkovićevom prijatelju! I još potpisivali zapisnike! Tko nam garantira da to nisu bile krivotvorine? I zašto se Nobilo u tom slučaju nije držao pravne osnove i podigao tužbu protiv agenture?

“Labrador” i “Janjičar” su obmane

Da shvatite kontekst “Labradora”, moram vas podsjetiti na svjedočenje Mustafe Čandića na suđenju Slobodanu Miloševiću u Haagu. Beograd je imao snažnu doušničku mrežu u službama sigurnosti RH. KOG – kontra operativne grupe u kolovozu 1991. minirale su urede i molitvenu dvoranu židovske općine u Zagrebu, kao i židovski dio groblja na Mirogoju. U RH je i danas aktivna agentura kojoj je zadaća komromitirati Hrvatsku i Hrvate. Javnost je 90-tih obmanuta nekakvom bajkom o Labradoru – Nobilo ima svoju verziju. Nobilo se pokušava prikazati kao osoba koja je riješila stranu mrežu, a beogradska agentura nesmetano je nastavila svoje djelovanje u RH. Veću štetu od bombaša načinili su agenti za specijalni rat, ubačeni u državne strukture, medije i društvene asocijacije. Nikada razjašnjeni “Labrador” poslužio je kao dimna zavjesa za beogradsku agenturu i petu kolonu u RH. Lažna Perkovićeva evidencija “Janjičar” imala je za funkciju skrivanje udbaške mreže. Široka skupina nametnika u Obavještajnoj zajednici imala je računicu da prihvati obmanu, jer su udbaši i novi krkani tako prikazivali da nešto rade. Nobilo je neki dan izjavio kako Perković nije razotkrio niti jednog svog čovjeka. Sama ta činjenica trebala bi biti dovoljna da ga zatučemo bez suđenja. Sumnjivi likovi u strukturama RH nesmetano su sabotirali protuobavještajnu zaštitu RH. Knjiga “Urota Blaškić” Jasne Babić govori o referentnoj Zavjereničkoj skupini iz Sesvetskog Kraljevca. Riječ je o druženju jugoslavenskih obavještajaca, od Bjelovara i Koprivnice, do Sesvetskog Kraljevca i Brestja, pa sve do Karlovca i Duge Rese. Željko Peratović tvrdi ovih dana da je Josipa Perkovića i Jozu Radoša povezao Ante Damjanović. Mišljenja sam da Damjanović nije radio za Udbu, nego je prišao “Zavjereničkoj skupini” nakon što je odstranjen iz SIS-a, zbog nerazjašnjenih odlazaka u BiH. Bivši nacionalista prišao je Perkoviću i Nobilu, da bi u konačnici stao uz Vesnu Pusić. Radoš je u Saboru žestoko branio “Zakon Perković”, kao da mu o njemu ovisi život.

dnevno.hr

facebook komentari