Ante Rašić: Treba li se hrvatsko društvo sučeliti sa prošlošću?

0

Zašto u naslovu ne spominjem lustraciju?

Zato što bih onda otvorio pandorinu kutiju, a to ne želim ali zar hrvatska definicija lustracije, nije sučeljavanje sa prošlošću. Zašto je hrvatsko društvo toliko podijeljeno doslovno po svim shvaćanjima, pogledima, stavovima. Dijelimo se po svjetonazoru, moralu, ekonomskom statusu i političkom uvjerenju. Podjelili smo se na one koji rade i one koji ne rade, one koji imaju i one koji nemaju, blokirane i ovršene, ljevicu i desnicu, na ustaše i partizane, na naše ili vaše. Postali smo Mi ili Oni

Da li smo sve to mogli izreći i zašto je težnja prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana , trajala tako kratko, samo do njegove smrti. Od 1989 pa sve do smrti Franje Tuđmana, svi oni koji su krivci za ovo što se događa u Lijepoj našoj, bili su skriveni, radili su u ilegali, okupljajući se u zamračenim prostorima i smišljali kako će se vratiti na vlast i uništiti ono što oni nisu htjeli, za što su se njihovi djedovi i očevi ali i oni sami borili. Počelo je dolaskom Ivice Račana i SDP-a na vlast, pojačanu tkz liberalima i iznenada osviještenim desničarima i pokajnicima koji su zamijenili ustašku kapu partizanskom šajkačom. Počelo je rasprodajom nacionalnog srebra da bi kupovali socijalni mir i provodili svoj neuspješni ekonomski model neoliberalnog kapitalizma, zadužujući se da bi isplatili plaće svima onima koje su instalirali su sve segmente administracije ovisne o državnom takuinu. Prošle se četiri godine vlasti, Račan je umro, HDZ je rastao predviđen novim mladim, pametnim, obrazovanim predsjednikom, a u SDP se pojavio njegov protukanditat sa istim takovim osobinama. Vrijeme će pokazati da u osnovi imeđu ta dva nasljednika i nema baš neke razlike jer i jedan i drugi napraviti će nemjerljivu štetu sebi ali i državi.

[ad id=”93788″]

Odlaskom SDP-a na vlast se vraća HDZ, bolje rečeno HDZ i SDSS, kreće era Ive Sanadera. Sanader u svojoj šestogodišnjoj eri radi „čuda“. BDP raste do neslućenih visina, njegov glavni pokretač investicije i graditeljstvo su na vrhuncu. Grade se prometnice, stanovi, tržni centri, dižu se krediti na sve strana. Svaka kamata je prihvatljiva, građani se zadužuju. Kupuje se sve od stanova, apartmana na moru, luksuznih automobila, nezaposlenost je rekordno mala, Hrvatska otvara i zatvara poglavlja, istina malo nas Slovenija koči ali……..

I onda jednog dana Sanader izađe pred okupljeno novinarsko mnoštvo i reče : Ja odlazim. I tako ode Ivo, a Jadranka Kosor preuze na njegov zahtjev njegovo mjesto u stranci i Vladi . Kako je to čudno, u svom prvom potezu nije se držala svog obećanja upravo njemu, jer sjetimo se rečenice: – Kuda Ivo tuda i ja. Jadranka preuze Vladu, Hrvatska potpisa pristupni sporazum i evo nas u EU.

A onda, onda se dogodio.

Sve stiže na naplatu, sistem se urušava, sposobni , pametni, elokventni vođa HDZ-a uhvaćen je sa prstima u medu, slijedi hapšenje, suđenje i kalvarija HDZ-e. Na vlast, lako bez otpora dolazi ekipa kukurikavaca. Uskoro Hrvatska doživljava promjene, i svi oni za koje su mnogi mislili da su deratizirani izlaze iz svojih brloga. Mladi ulickani pijevci i našminkane kokice zauzimaju pozicije koje su njihovi preci napustili već tamo dalekih osamdesetih i početka devedesetih godina prošlog stoljeća.

Veliki ekonomski stratezi, koji su sve svoje znanstvene radove temeljili na teoriji i praksi samoupravnog socijalizma, hvataju se u probleme za hrvatskom ekonomijom, a mlade koke i pijevci u cvijetu mladosti uvode reda u oronilo hrvatsko društvo. Postavljaju se nove vrijednosti društva, sve po postulatima novog libertijanskog poretka. Moralno postaje sve ono što je do tada bilo amoralno, a amoralno sve ono zašto je hrvatski narod ginuo. Kako se drugovi nisu baš snašli u novim gospodarskim i društvenim okolnostima, kako je dodatna vrijednost za njih ne rješiva enigma, a strah od socijalnog bunta izrazito visok, zadužuju se na sve strane. S vremenom pijetlovi postaju sve očerupaniji, mlade koke postaju kokoške, perje leti na sve strane, a pogotovo kad slučajnog pijanistu zamijeni žena iz naroda Kolinda Grabar Kitarović.

Zašto ovo pišem, ovo je sve poznato , pišem jer poslovica kaže – trut be told

No sad kad sam ovo sve napisao, postavlja se pitanje da li bi do svega ovog došlo da smo se ako već nismo mogli početkom devedesetih, bar krajem tih istih devedesetih suočili sa istinom.

Nismo, a mogli jesmo i trebali jesmo i ne onako kako neki to zazivaju. Ni jedna koja je prošla tranziciju, a izvela je lustraciju, nije to napravila na isti način niti su u svakoj zemlji okolnosti bile iste.

U domovinskom ratu , jednako su se borila djeca ustaša, domobrana , partizana. Nekadašnji pripadnici JNA i milicije rame uz rame sa hrvatskim vojnikom, pripadnikom HOS-a i hrvatskim redarstvenikom. Bivši piloti JNA, bježali su zajedno sa zrakoplovima u hrvatske zračne luke pa kako onda lustrirati te ljude. Kako lustrirati generale JNA koji su odabrali braniti svoju Hrvatsku domovinu i biti generali hrvatske vojske. Sve je moguće, na ovaj ili onaj način.

Sva ta ljevičarska elita, nastala je kao plod rada tkz Hrvatske lijeve inteligencije okupljene na hrvatskim sveučilištima, pogotovo koncentrirana na filozofskom i pravnom fakultetu. Upravo u tom vakumu, nastalom izbjegavanjem da ih se natjera na povijesnu zbilju, oni su se konsolidirali i počeli još više indoktriranjem studenata, psiholozi bi to nazvali ispiranjem mozga i usađivanjem kolektivne svijesti i razvijanjem kolektivne krivnje zasnovane na laži i mitu.

Hrvatska je po broju nerješenih predmeta na sudovima rekorder u EU. Broj onih koji su štitili samoupravni socijalistički poredak smanjivao se samo biološkim putem, a zahvaljujući radu profesora na pravnim fakultetima i oni koji su stigli na upražnjena mjesta nisu ništa bolji od onih koji su otišli.

Zanimljivo je pogledati sastav sudaca Vrhovnog i Ustavnog suda, po kriterijima baltičkih zemalja, Poslje ili Bugarske vrlo malo tih sudaca ostalo bi na pozicijam koje obnašaju. Da li bi se u tim državama moglo dogoditi da odvjetnik koji brani udbine egzikutore , bivši državni odvjetnik koji je u zatvor slao svećenike zbog izrečene riječi i molitve, javno istupa i širi propagandu o navinosti ubice, a odgovornosti žrtve.

Represivni apartat se dobrim dijelom očistio, što bijegom još devedestih što specifičnim poslom ograničenim godinama. Tu je protok vremena učinio svoje.

Politika, ona se pokazala kao sigurno utočište, da ne bude zabune, i lijevih i desnih.

Kako smo sve ovo mogli izbjeći, jednostavno zakonom koji stane na jedan list formata A4.

Zakonom u kojem nitkoga ni zašto ne bi kažnjavali, jer kažnjavali bi oni sami sebe jer nekoga natjerati da se suoči sa istinom nije kazna već moralna obaveza svih članova društva.

Za kazneno gonjenje svih onih koji su na bilo koji način načinili nekome zlo u bilo kojem obliku nije ga potrebno suočiti sa istinom nego sa kaznenom odgovornosti jer sve to postoji u hrvatskom važećem zakonodavstvu. Za one koji su radili u bivšem zakonodavstvu, bilo u sudstvu ili tužiteljstvu, a u svom radu su donosili odluke i kazne koje su kršile moralne i zakonske odredbe demokratskog društva jednostavno treba donjeti članak zakona da ne smiju javno djelovati niti obavljati rad u pravosuđu.

Naravno, da svim takovim treba zabraniti rad u bilo kojem dijelu sustava, i što je još važnije zabraniti im javni rad i istup.

A političari i mediji, karcinogeno tkivo hrvatskog društva, tkivo koje treba odstraniti i omogućiti zdravom da se razvija. Suočiti političare i medije je najlakše i najbezbolnije. U nekim stranka će otpora biti, a neke su zahvaljujući njihovom vodstvu to već obavile ili obavljaju.

Mediji, hrvatski mediji i medijski tajkuni ili udružena zločinačka organizacija.

Zašto zločinačka!?

E pa zato što onaj koji reketari vlast i političke stranke na vlasti čini kazneno djelo. Mediji kojima se opraštaju na stotine miliona kuna poreznog duga i u kojima rade novinari od zadatka, a neki su bili i visoko pozicionirani članovi CK SKH ili mediji koji rade u interesnoj sprezi sa krupnim kapitalom. Mediji koji će na bilo koji pokušaj ukidanja ovršnog zakona pucati teškom artiljerijom po Vladi jer im je vlasnik te iste medije kupio ovršujući hrvatsku sirotinju. Zanimljivo je gledati informativni program jedne privatne TV kuće kako pokušava ublažiti svoje protuvladino djelovanje, a onda se sjetite da je počela sezona Velikog brata i eksciplitnih i nedopuštenih scena u TV programu, a gle čuda sad vijeće za elektroničke medije kontrolira vlast koju su oni još jučer progonili i reketarili. Kači li njih sučeljavanje, ne ali ako nekog kači i oni žive u strahu.

Otprilike kao onaj vic kad zec bježi iz šume jer kastriraju medvjede.

Ante Rašić

facebook komentari