Pratite nas

Komentar

Ante Rašić: Treba li se hrvatsko društvo sučeliti sa prošlošću?

Objavljeno

na

Zašto u naslovu ne spominjem lustraciju?

Zato što bih onda otvorio pandorinu kutiju, a to ne želim ali zar hrvatska definicija lustracije, nije sučeljavanje sa prošlošću. Zašto je hrvatsko društvo toliko podijeljeno doslovno po svim shvaćanjima, pogledima, stavovima. Dijelimo se po svjetonazoru, moralu, ekonomskom statusu i političkom uvjerenju. Podjelili smo se na one koji rade i one koji ne rade, one koji imaju i one koji nemaju, blokirane i ovršene, ljevicu i desnicu, na ustaše i partizane, na naše ili vaše. Postali smo Mi ili Oni

Da li smo sve to mogli izreći i zašto je težnja prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana , trajala tako kratko, samo do njegove smrti. Od 1989 pa sve do smrti Franje Tuđmana, svi oni koji su krivci za ovo što se događa u Lijepoj našoj, bili su skriveni, radili su u ilegali, okupljajući se u zamračenim prostorima i smišljali kako će se vratiti na vlast i uništiti ono što oni nisu htjeli, za što su se njihovi djedovi i očevi ali i oni sami borili. Počelo je dolaskom Ivice Račana i SDP-a na vlast, pojačanu tkz liberalima i iznenada osviještenim desničarima i pokajnicima koji su zamijenili ustašku kapu partizanskom šajkačom. Počelo je rasprodajom nacionalnog srebra da bi kupovali socijalni mir i provodili svoj neuspješni ekonomski model neoliberalnog kapitalizma, zadužujući se da bi isplatili plaće svima onima koje su instalirali su sve segmente administracije ovisne o državnom takuinu. Prošle se četiri godine vlasti, Račan je umro, HDZ je rastao predviđen novim mladim, pametnim, obrazovanim predsjednikom, a u SDP se pojavio njegov protukanditat sa istim takovim osobinama. Vrijeme će pokazati da u osnovi imeđu ta dva nasljednika i nema baš neke razlike jer i jedan i drugi napraviti će nemjerljivu štetu sebi ali i državi.

[ad id=”93788″]

Odlaskom SDP-a na vlast se vraća HDZ, bolje rečeno HDZ i SDSS, kreće era Ive Sanadera. Sanader u svojoj šestogodišnjoj eri radi „čuda“. BDP raste do neslućenih visina, njegov glavni pokretač investicije i graditeljstvo su na vrhuncu. Grade se prometnice, stanovi, tržni centri, dižu se krediti na sve strana. Svaka kamata je prihvatljiva, građani se zadužuju. Kupuje se sve od stanova, apartmana na moru, luksuznih automobila, nezaposlenost je rekordno mala, Hrvatska otvara i zatvara poglavlja, istina malo nas Slovenija koči ali……..

I onda jednog dana Sanader izađe pred okupljeno novinarsko mnoštvo i reče : Ja odlazim. I tako ode Ivo, a Jadranka Kosor preuze na njegov zahtjev njegovo mjesto u stranci i Vladi . Kako je to čudno, u svom prvom potezu nije se držala svog obećanja upravo njemu, jer sjetimo se rečenice: – Kuda Ivo tuda i ja. Jadranka preuze Vladu, Hrvatska potpisa pristupni sporazum i evo nas u EU.

A onda, onda se dogodio.

Sve stiže na naplatu, sistem se urušava, sposobni , pametni, elokventni vođa HDZ-a uhvaćen je sa prstima u medu, slijedi hapšenje, suđenje i kalvarija HDZ-e. Na vlast, lako bez otpora dolazi ekipa kukurikavaca. Uskoro Hrvatska doživljava promjene, i svi oni za koje su mnogi mislili da su deratizirani izlaze iz svojih brloga. Mladi ulickani pijevci i našminkane kokice zauzimaju pozicije koje su njihovi preci napustili već tamo dalekih osamdesetih i početka devedesetih godina prošlog stoljeća.

Veliki ekonomski stratezi, koji su sve svoje znanstvene radove temeljili na teoriji i praksi samoupravnog socijalizma, hvataju se u probleme za hrvatskom ekonomijom, a mlade koke i pijevci u cvijetu mladosti uvode reda u oronilo hrvatsko društvo. Postavljaju se nove vrijednosti društva, sve po postulatima novog libertijanskog poretka. Moralno postaje sve ono što je do tada bilo amoralno, a amoralno sve ono zašto je hrvatski narod ginuo. Kako se drugovi nisu baš snašli u novim gospodarskim i društvenim okolnostima, kako je dodatna vrijednost za njih ne rješiva enigma, a strah od socijalnog bunta izrazito visok, zadužuju se na sve strane. S vremenom pijetlovi postaju sve očerupaniji, mlade koke postaju kokoške, perje leti na sve strane, a pogotovo kad slučajnog pijanistu zamijeni žena iz naroda Kolinda Grabar Kitarović.

Zašto ovo pišem, ovo je sve poznato , pišem jer poslovica kaže – trut be told

No sad kad sam ovo sve napisao, postavlja se pitanje da li bi do svega ovog došlo da smo se ako već nismo mogli početkom devedesetih, bar krajem tih istih devedesetih suočili sa istinom.

Nismo, a mogli jesmo i trebali jesmo i ne onako kako neki to zazivaju. Ni jedna koja je prošla tranziciju, a izvela je lustraciju, nije to napravila na isti način niti su u svakoj zemlji okolnosti bile iste.

U domovinskom ratu , jednako su se borila djeca ustaša, domobrana , partizana. Nekadašnji pripadnici JNA i milicije rame uz rame sa hrvatskim vojnikom, pripadnikom HOS-a i hrvatskim redarstvenikom. Bivši piloti JNA, bježali su zajedno sa zrakoplovima u hrvatske zračne luke pa kako onda lustrirati te ljude. Kako lustrirati generale JNA koji su odabrali braniti svoju Hrvatsku domovinu i biti generali hrvatske vojske. Sve je moguće, na ovaj ili onaj način.

Sva ta ljevičarska elita, nastala je kao plod rada tkz Hrvatske lijeve inteligencije okupljene na hrvatskim sveučilištima, pogotovo koncentrirana na filozofskom i pravnom fakultetu. Upravo u tom vakumu, nastalom izbjegavanjem da ih se natjera na povijesnu zbilju, oni su se konsolidirali i počeli još više indoktriranjem studenata, psiholozi bi to nazvali ispiranjem mozga i usađivanjem kolektivne svijesti i razvijanjem kolektivne krivnje zasnovane na laži i mitu.

Hrvatska je po broju nerješenih predmeta na sudovima rekorder u EU. Broj onih koji su štitili samoupravni socijalistički poredak smanjivao se samo biološkim putem, a zahvaljujući radu profesora na pravnim fakultetima i oni koji su stigli na upražnjena mjesta nisu ništa bolji od onih koji su otišli.

Zanimljivo je pogledati sastav sudaca Vrhovnog i Ustavnog suda, po kriterijima baltičkih zemalja, Poslje ili Bugarske vrlo malo tih sudaca ostalo bi na pozicijam koje obnašaju. Da li bi se u tim državama moglo dogoditi da odvjetnik koji brani udbine egzikutore , bivši državni odvjetnik koji je u zatvor slao svećenike zbog izrečene riječi i molitve, javno istupa i širi propagandu o navinosti ubice, a odgovornosti žrtve.

Represivni apartat se dobrim dijelom očistio, što bijegom još devedestih što specifičnim poslom ograničenim godinama. Tu je protok vremena učinio svoje.

Politika, ona se pokazala kao sigurno utočište, da ne bude zabune, i lijevih i desnih.

Kako smo sve ovo mogli izbjeći, jednostavno zakonom koji stane na jedan list formata A4.

Zakonom u kojem nitkoga ni zašto ne bi kažnjavali, jer kažnjavali bi oni sami sebe jer nekoga natjerati da se suoči sa istinom nije kazna već moralna obaveza svih članova društva.

Za kazneno gonjenje svih onih koji su na bilo koji način načinili nekome zlo u bilo kojem obliku nije ga potrebno suočiti sa istinom nego sa kaznenom odgovornosti jer sve to postoji u hrvatskom važećem zakonodavstvu. Za one koji su radili u bivšem zakonodavstvu, bilo u sudstvu ili tužiteljstvu, a u svom radu su donosili odluke i kazne koje su kršile moralne i zakonske odredbe demokratskog društva jednostavno treba donjeti članak zakona da ne smiju javno djelovati niti obavljati rad u pravosuđu.

Naravno, da svim takovim treba zabraniti rad u bilo kojem dijelu sustava, i što je još važnije zabraniti im javni rad i istup.

A političari i mediji, karcinogeno tkivo hrvatskog društva, tkivo koje treba odstraniti i omogućiti zdravom da se razvija. Suočiti političare i medije je najlakše i najbezbolnije. U nekim stranka će otpora biti, a neke su zahvaljujući njihovom vodstvu to već obavile ili obavljaju.

Mediji, hrvatski mediji i medijski tajkuni ili udružena zločinačka organizacija.

Zašto zločinačka!?

E pa zato što onaj koji reketari vlast i političke stranke na vlasti čini kazneno djelo. Mediji kojima se opraštaju na stotine miliona kuna poreznog duga i u kojima rade novinari od zadatka, a neki su bili i visoko pozicionirani članovi CK SKH ili mediji koji rade u interesnoj sprezi sa krupnim kapitalom. Mediji koji će na bilo koji pokušaj ukidanja ovršnog zakona pucati teškom artiljerijom po Vladi jer im je vlasnik te iste medije kupio ovršujući hrvatsku sirotinju. Zanimljivo je gledati informativni program jedne privatne TV kuće kako pokušava ublažiti svoje protuvladino djelovanje, a onda se sjetite da je počela sezona Velikog brata i eksciplitnih i nedopuštenih scena u TV programu, a gle čuda sad vijeće za elektroničke medije kontrolira vlast koju su oni još jučer progonili i reketarili. Kači li njih sučeljavanje, ne ali ako nekog kači i oni žive u strahu.

Otprilike kao onaj vic kad zec bježi iz šume jer kastriraju medvjede.

Ante Rašić

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Komentar

Slaven Letica: Vesna Pusić u koži – ili kožuhu – slovenskog premijera Mira Cerara

Objavljeno

na

Objavio

Vesna-Pusic-UN

VESNA PUSIĆ U KOŽI – ILI KOŽUHU – SLOVENSKOG PREMIJERA MIRA CERARA

Dio govora predsjednika VRH-a Andreja Plenkovića na Općoj skupštini Ujedinjenih nacija ili Sjedinjenih nacija (tako bi se na hrvatskom trebala zvati „svjetska organizacija“: jer su njene članice nacije, države, a ne narodi) bio je razlog zbog kojeg je slovenski predsjednik vlade Miro Cerar otkazao posjet Zagrebu, a bio je i povod nizu diletanskih „liberalnih“ i „dobrosusjedskih“ kritika u hrvatskoj političkoj i političko-komentatorskoj javnosti:

Evo tog dijela: “Kompromitacija nepristranosti ili neovisnosti međunarodnih arbitraža i sudova, kao što je bio slučaj u arbitražnom postupku između Hrvatske i Slovenije, čini njihove odluke pravno nevažećima i nije Hrvatskoj ostavila drugog izbora osim da se povuče iz arbitražnog procesa. Smatramo da ovaj primjer nepoštivanja vladavine prava obeshrabruje države da sporove rješavaju pred nekom trećom stranom.”

Najjasniju kritiku uputila mu je nesuđena glavna tajnica UN-a i bivša ministrica vanjskih i europskih poslova dr. Vesna Pusić koja mu je namijenila riječi pune spoznajne samosvijesti i gorkog „diplomatskog“ prijekora: “Mislim da je govor premijera Plenkovića pred Općom skupštinom UN-a bio apsolutno kontraproduktivan, nediplomatski, krivo i pogrešno intoniran. Smanjio nam je šanse da na jedan civiliziran način riješimo prijepor sa Slovenijom. Mislim da šansi ima, ali ovaj govor je bio apsolutno štetan. Opća skupština UN-a nije mjesto gdje se takve stvari rade, postoji tiha diplomacija. Ovime su nam šanse smanjene, jako sam razočarana i iznenađena.”

Dok je govor vlastitog predsjednika VRH-a ocijenila „apsolutno kontraproduktivnim“, „nediplomatskim“, „krivo i pogrešno intoniranim“ i „štetnima“, ne nalazeći u njemu ničega dobrog i mudrog, članica nove stranke „GLAS“, pokazala je potpuno razumijevanje i odobravanje za odluku slovenskog premijera da otkaže posjet Zagrebu. Tu je odluku nazvala „dobrim potezom slovenskog premijera“.

Svoju je ocjenu o „dobrom potezu“ ovako objasnila: “Pokušajte se staviti u Cerarovu kožu. Teško je mogao nakon takvog nastupa inzistirati unutar slovenske političke situacije i išta drugo napraviti. Njega pritišću unutar Slovenije. Ja razumijem njegov potez. Cerar je očito bio spreman izdržati pritisak i sudjelovati u tim razgovorima, ali ovo je definitivno korak unazad.”

Nasuprot dr. Vesni Pusić, osobno, kao bivši savjetnik Ujedinjenih nacija (njene agencije Svjetska zdravstvena organizacija), u potpunosti odobravam odluku Andreja Plenkovića da na Općoj skupštini progovori o pokušaju slovenske „kompromitacija nepristranosti ili neovisnosti međunarodnih arbitraža i sudova“, posebice zbog toga što hrvatskom premijeru nije nimalo lako u njegovoj „koži“.

Naime, nakon nečuvenog pokušaja prevare i korumpiranja arbitražnog postupka, slovenski političari – manje Miro Cerar, a više ministar vanjskih poslova Karl Viktor Erjavec – ne biraju ni mjesto, ni forum, ni organizaciju, ni vrijeme da pred političarima i institucijama Europske unije ULTIMATIVNO ZAHTJEVAJU da Hrvatska primjeni odluke arbitraže.

Lobiraju i Hrvatsku ogovaraju svukud i kod svakoga: Berlinu, Briselu, Vašingtonu, Pekingu, Moskvi i drugdje.

Jedan od posljednjih pokušaja prisiljavanja Andreja Plenkovića i njegove vlade da primjeni arbitražne odluke zbio se nedavno na Bledu na dvodnevnoj međunarodnoj konferenciji održanoj pod geslom “Nova realnost”. Nakon sastanka s s potpredsjednikom Europske komisije Fransom Timmermansom, slovenski premijer je izjavio: “Dobio sam potvrdu da Komisija smatra kako je poštivanje međunarodnih ugovora obveza, te da se to odnosi i na arbitražni sud. Timmermans je naglasio da je arbitraža bila jedna od obveza Hrvatske u njezinim pristupnim pregovorima s Europskom unijom.”

Pokušaj prinude Hrvatske na prihvaćanje arbitražne presude osnažen je održavanjem izvanredne sjednice Odbora za obranu slovenskog Državnog zbora pod predsjedavanjem mladog Janšinog jastreba Žana Mahniča na temu Pripremljenost slovenskih oružanih snaga za implementaciju arbitražnog sporazuma.

U situaciji kad slovenski političari stvaraju klimu kako Hrvatska naprosto MORA prihvatiti i primijeniti odluke arbitraže dok to SAMA NE ĆINI – mogla se je i morala već povući sa Svete Gere i time pokazati da poštuje, prihvaća i primjenjuje arbitražne odluke – Andrej Plenković DRŽAVNIČKI LOGIĆNO I POMALO DRSKO odlučio je problem simbolički podići s kontinentalne (EU) na svjetsku (UN) razinu.

Javna ocjena Vesne Pusić kako je ta odluka, između ostaloga, „nediplomatična“ potpuno je promašena zbog toga što na Općoj skupštini GOVORE DRŽAVNICI – ŠEFOVI DRŽAVA ILI VLADA – A NE DIPLOMATI I DIPLOMATSKI TEKLIĆI.

Anderju Plenkoviću bile su dostatne 54 njujorške riječi (342 slova-glasa) da slovenskog premijera izvede na čistac: njegov posjet Zagrebu bilo bi izgubljeno vrijeme za sve – jer Slovenija naprosto ne želi i neće priznati da je ONA I SAMO ONA ODGOVORNA za to što HRVATSKA NEĆE I NE MOŽE PRIHVATITI ARBITRAŽU.

Da slovenski POLITIČARI – ne građani i ne slovenski narod – nisu bili pohlepni i glupi, hrvatska bi država naprosto morala prihvatiti odluku arbitraže. Koja je, usput budi rečeno, također bila rezultat “dobrosusjedske” ucjene, komentirao je Slaven Letica

Kao stari profesor-ocjenjivač i onaj koji Andreju Plenkoviću često upućuje javne kritike za skupljanje (kao hrčak) problema, a ne njihovo rješavanje, ovog puta mu javno poručujem:

„Andrej, sjedni u UN klupu, odličan 5!“

Cerar sazvao novi sastanak državnog vrha nakon Plenkovićeva govora u UN-u

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Stevo Culej o Pupovčevim i Milakovićevim Srbima: Terorist križanci četnika

Objavljeno

na

Objavio

Saborski zastupnik HDZ-a Stevo Culej na društvenoj mreži podijelio je tekst iz novina, a koji se odnosi na, kako tamo piše, izvješće CIA-e.

Terorist križanci četnika, kratko je prokomentirao Culej.

 

facebook komentari

Nastavi čitati