ANTE TOMIĆ Velika Gospa, najslasniji blagdan: Kako je izgledala marijanska fešta u mom kraju prije nego što su je otkrili mediji

    37

    Posljednjih je dvadeset godina to važna marijanska fešta, na televiziji je obavezno spomenu. ‘Koncelebrirano misno slavlje u Zelenoj katadrali’, reče reporter državne televizije svečano, a ja mislim da je sve počelo na Veliku Gospu one godine, 1993. je, čini mi se, bila, kad je pokojni Franjo Tuđman helikopterom došao u Donji Proložac.“Predsjednik se spustio zrakomlatom!”, vikali su seoski hadezeovci trkajući put nogometnog igrališta Šarampov, što od uzbuđenja, što od žege strahovito se znojeći u ganc novim bijelim košuljama. Gdjekoji je možda još imao čiodu zaboravljenu u kragni. Nije ih ipak mnogo stisnulo junačku desnicu Tuđmanu jer je osiguranje bilo vrlo strogo. Što ja pamtim, samo je Mate Laušić lično pištoljem ustrijelio najmanje petoricu proloških napasnika. Nekakav je biskup vjerojatno vodio službu, jer kako bi drugačije moglo biti kad dođe predsjednik države, i svi smo bili vrlo ponosni na naše malo misto, a u okolnim su se mistima, Zmijavcima, Runovićima, Vinjanima, Zagvozdu, pa i u samom Imotskom, ne trebam ni spominjati, požderali od zavisti. I tako je naš dernek završio u televizijskom dnevniku i otad nema godine da ne uslikaju Zelenu katedralu.
    zelena katedrala

    A nekad je to bilo medijski mnogo skromnije. Taj ubavi gaj topola oko studene rječice, za početak, nije ni imao nekakvo ime, ili ga se bar ja ne sjećam. Zelenu katedralu izmislio je, pretpostavljam, nekakav reporterski lirik poput Ante Ivankovića. U staro doba, kad sam ja bio dijete, mi smo na Gospu naprosto išli “na Vrljiku”. Prva je misa bila zorom i na nju su odlazile samo starije žene koje ne mogu spavati. Pregrizle bi ujutro dvije smokve ili grožđa s kruhom, popile kap rakije i prije nego bi zarudilo pješke se uputile rubom ceste. Do dana današnjeg mi nije jasno kako su sve žive došle u crkvu jer su obično bile u crnini. Hodati po mraku, pa još u crnini, prometnicom kojom se iz drugog smjera pijana mlađarija vraća iz diska u Glavini, nije im bilo naročito inteligentno. Danas bi im vjerojatno dali one fosforescentne prsluke kakve nose cestari.

    Baba bi se onda oko devet, umorno se gegajući na natečenim nogama, vratila, a did bi joj postavio pitanje koje je uvijek, ali baš uvijek postavljao kad bi ona došla s mise. “Šta pratar kaže?”, upitao bi on, nešto kao i posprdno, u dvorištu pod murvom, u sokolskoj majici, utrljavajući krupnu sol u janjeću utrobu, a ona bi njegovu provokaciju uvrijeđeno prešutjela. Umjesto toga bi rekla:

    “Nemoj ga prisolit.”

    “A kad san ga ja prisolio?”

    “Svake godine ga prisoliš.”

    Tada bi se nekako, kroz jutro, i rodbina iz gradova pojavila, noseći kutiju piškota i dvadeset deka kave u zrnu. Znali bi oni kad treba doći. Ako bi ih zovnuo da okopaju krumpir ili modrom galicom poliju loze, svi su bili zaposleni. Ali, kad bi se peklo janje, do jedan bi se guzičar nacrtao. Zaustavili bi se autom poviše sela i dalekozorom vrebali kad će did u dvorištu zapaliti vatru kod ražnja.

    “Je li naložio?”

    “Je.”

    “Pokret, drugovi.”

    Ravnomjerno okretanje ražnja s janjećom lešinom, pognut na bančiću s tri noge, na kolovoškom zvizdanu, u jari od grabove žerave, zacijelo je najmučnija zadaća koju je dragi Bog namijenio malim dječacima, no naš je narodni genij tome spretno doskočio kad su konstruirani uređaji za vrtnju, prerađeni od elektromotora vešmašina ili brisača starih Opel Kadetta.

    Za to vrijeme dernek bi se lagano zahuktavao. Mladići i djevojke drhtavih su nogu silazili s ringišpila i teturali po travi, a koji bi možda ošamućen i upao u Vrljiku. Muzika je treštala, cika i dovikivanje odjekivali preko livada, da bi sve smjerno zamuklo kad bi krenula procesija i misa. Gomile su ljudi, tisuće i tisuće slušale službu pod krošnjama, čak i onda kad se, kako legenda kaže, nije smjelo kazati da si Hrvat i kad su udbaši popisivali tko ide u crkvu. Ako je koji komunistički špicl došao na Vrljiku na Veliku Gospu, mali Lipa blokić na kvadratiće ne bi mu bio od bogzna kakve pomoći. Morao je nevoljnik imati sitan rukopis i debelu bilježnicu da bi sve prisutne evidentirao.

    Službeni bi se dio fešte obično odužio. Propovjednik je u beskraj kitio, mlađi svećenici padali s nogu dok bi silu naroda pričestili, ali najviše bi, čini mi se, trajalo dok bi na kraju s oltara u razglas pedantno nabrojali tko je koliko novca dao. Ime, prezime i iznos, obično u devizama, takvu fiskalnu disciplinu u životu niste vidjeli. Svi su vjernici davali za obnovu crkvenog krova, uređenje mrtvačnice ili tako nešto, ali podrazumijevalo se, naravno, da će od većeg dijela para župnik kupiti Passatta s ful opremom.

    Kad sam ženu prvi put doveo na Veliku Gospu u selo, taj je se dio najviše dojmio. Svećenik je stao licitirati kao na aukciji, a moja se pobožna gospođa, ni pet ni šest, demonstrativno okrenula i otišla.

    “Koji ste vi divljaci”, rekla mi je kasnije konsternirano.

    “Pa, onako, malo…”, priznao sam ja sramežljivo.

    U popodnevnim satima, nakon mise, dernek bi dosegnuo vrhunac. Zaorile se gange, izvlačile gajbe piva i lubenice ohlađene u Vrljici i teške sjekire rasijecale janjetinu za one koji nisu, poput nas, pekli kod kuće.

    “Kume, nemoj da mi bude krvavo i meti malo više od rebara”, molile bi mušterije ponizno.

    “Ih! Rebara?”, odgovorio bi onaj s druge strane poznatom pošalicom. “Svi bi rebara, ko da je janje radijator.”

    “Tuti, kvatro, kvatro, due, due, due, oto! Moje! Ajde u pičku materinu!”, mitraljirali su gastarbajteri šijavicu, krupnim šakama mlateći po stolovima od neoblanjanih puntižela.

    A onda bi nekako, sporo, ali neumoljivo, rumen oblila nebo na zapadu i mrak bi se usporo spustio, rodbina se vratila u gradove, zrikavci bi zapjevali i seoski se džukci oglašavali samotnim lavežom, a mi bi s velikog plavog lonca večerali meso što je ostalo iza ručka. I hladno je pečenje fino za jesti, ali bio mi je to tužan obrok. Božić je lijep, i Uskrs jednako tako, ali Velika Gospa, ljudi, Velika Gospa bio je i ostao moj najdraži, najslasniji katolički blagdan.
    Ante Tomić, Jutarnji list

    facebook komentari

    • Alan B’Stard

      Ante Bog te pomoga, pa kako si se ti tako odmetnuo od svojih korijena!

      • peppermintt

        u njegovom kraju vele-otiša na kvasinu
        :)))
        ali zelena katedrala je prekrasna 🙂

        • Alan B’Stard

          Prekrasna je katedrala i okolni prirodni ambijent, nisam nikad bio na svetoj Misi ovdje, al sam siguran da je skroz lijepo! Što li je antu ‘ukvasalo’?

          • Da mi je dočekat flash igricu ‘pogodi Tomicha’ kao što je bila ona s Bush-om 🙂

            • cleuna

              E sada moram biti malo neskroman.
              Vjerujem da bih u toj igrici JA postigao zapažen rezultat…kada sam to propustio,već davne 1989..
              čineći ustupke ovome idiotu (tadašnjem pitomcu JRM) prilikom izlazaka u grad i nakon pijanih povrataka i kašnjenja iz grada…tada je on bio glavna faca među svojim kolegama jer je” imao vezu u KPS-u (kontrolno-propusna služba).

            • Daran F.Bašić

              Daj se prijatelju javi Diani
              Pozdrav

            • cleuna

              Hoću.
              To ću učiniti tijekom dana.
              Pozdrav i tebi,prijatelju.

            • Moguće je da ga i sada te veze drže! Udarit će mo ga čim se pojavi igrica! Ja ću se truditi da budem barem drugi po osvojenim bodovima! 😉

            • cleuna

              Ovo o čemu pišem odnosi se na vrijeme kada sam ja bio vojnik tadašnje JRM u MŠC (mornarički školski centar ) u Splitu,a ovo govno je bio pitomac.
              Tada sam davao službu na kapiji i imao sam takve ovlasti da sam tada mogao (ako nema propusnicu) vratiti i samoga komandanta centra,a komandant je tada bio Kontra Admiral Dragoljub Bocinov,koji je 1991.odbio zapovijed da otvori vatru na Split i kasnije je obnašao dužnost ministra obrane R.Makedonije.
              Ako te baš zanima moga bih ti dosta toga napisati iz toga vremena s dosta interesantnih imena,kao i dosta “zgoda i nezgoda” iz toga vremena.
              A ta njegova veza,zbog koje se mogao nekažnjeno vraćati iz grada, kada je god htio, bio sam ja.
              Između 90% pitomaca Srba,računao sam…. naš Ante iz Imotskoga…pa gdje ću njega privoditi dežurnom oficiru kada se napije i okasni iz grada.
              Tko je tada mogao i zamisliti koje je govno u pitanju?

            • peppermintt

              :))

            • To mu je čitav nestašluk u životu 🙂

    • zbilobrk

      Bome se Tomić iskaza. Cijeli mu tekst vrvi zlonamjernim konstrukcijama i kvalifikacijama. Ma jel on onako gadno čeljade, ne treba mu se čudit. A ja sam pročitala još prije 2-3 g. da on ne smi ni povirit u Imotski. Namjerno naznačavam ovo “2-3 “, da me ne bi doveli u svezu sa nedavnim nemilim događajem..

    • Stinatvrda Cro

      Nema splitske kante do jeb…g Ante! Alaj on to voli kad mu se zasoli pa naždere se Ante sveg iz splitske kante.

      ZA Hrvatsku BEZ komunista!

      • E, ovaj Ante je veliki nesretnik! Jeli on ovo radi čisto radi novca ili je bash smrad?!

        • Stinatvrda Cro

          Rekao bih i jedno i drugo.

          ZA Hrvatsku BEZ komunista!

          • Plaćeni provokator… Ridikul

            • Stinatvrda Cro

              Unaprijed plaćena umna olupina.

              ZA Hrvatsku BEZ komunista!

            • pretpostavljam da ga se stide u rodnom kraju!?

            • Stinatvrda Cro

              Ma toga se i crni vrag stidi – da ga se ne stidi već bi ga pozvao k sebi.

              ZA Hrvatsku BEZ komunista!

            • Ljuta Trava

              Istina ,u Prološcu ga svi zovu Budalom a on svakim svojim tekstom samo potvrđuje dijagnozu.

    • zbilobrk

      Evo me ponovo-Ispravak netočnog navoda, Netočno je puno toga i ja ću se samo “referirat” na izrečenu tvrdnju da su žene prije jutarnje mise jele! Ne, prije Hostije se nije smijelo jesti i to je bio zakon! Dalje ne bih o ovom..

    • Daran F.Bašić

      A ova će stoka nedojebana o blagdanima .
      A ne da mi se trošiti slova na bitangu

    • cleuna

      Pismo didu

      Dragi dide,moran ti reći da si sumnjiv i da bi moga nagrabusit.
      Naime,došli su oni CSI-forenzičari iz Merike da istražu izmet kojin je zaliven Antiša Prološki.

      Daklem,zašto si ti najsumnjiviji?
      Slušaj me vamo!Prigledom Raspudićeva,da prostiš,je li,
      otuđenja,utvrđeno je da mu je izmet urbanog porijekla,te je on odbačen kao sumnjivac.On kao talijanist obožava tagliatelle,pašticadu i paštašutu,a toga tamo nije bilo.

      Nu njijova stručna analiza je otkrila da u tragovima one litavice imade niki zelenkasti listića i da je to green cabbage,šta će reć rašćika (lat.Brassica oleracea var.acephala).
      A zna se di rašćika reste i ko je jide.Unda imade tragova grazduje (lat.Sonchus oleraceus).A sve to ti voliš jist.I sve je to iz Jutog Doca.
      Ma šta si blenijo,slušaj daje!

      Zatim je analiza otkrila supstance koštradine (lat.Cyprinus carpio),tj,sušene ovčetine.A ti si lud za njon.
      Jideš je po cilu zimu.
      Deder slušaj još!I ne vrti glavon!Imade i tragova bravetine i to od objućenog brava(lat.Aries castratus),a ti to najvoliš.
      Nađeni su tragovi crnoga vina i varenike šta oće reć da je dotični seronja pio biklu.

      Šta je?Šta se odma vriđaš?Ki da ne znan da je bikla tvoje omiljeno piće!Njome ćeraš noćnu moru od sebe.
      Unda imade surutke.A fala dragon Bogu,piješ je ki smuk.
      Tripica iz Ciste.O tragovin pečeni spuža,koje ti redovito čin pane kiša skupiš,natakneš na drvenu špicu i pečeš zajedno s kapulon,neću ni govorit.

      A nikidan si ijo i pohane žabje krake,i to je otkriveno.A jesan li ti govorijo da ne pojideš onoliko sira iz mišine?
      Moglo te je zburtat.I to je nađeno i da prostiš,čuje na na kilometar.
      Ža mi je čovika.Ni Cetina ga ne more oprat.
      Unda je našlo i žutinice,drinka i bunike kad si kuva čaj da se smiri jer te razljutijo Jovanovićev kukurikulum!
      I kad je sve to forenzički otkriveno i pošto u vrčini nije bilo tragova suvremene liberalne i antifašističke hrane,poput lazanja,pica,mekdonaldsa…a bome niti ribji specijaliteta,zakjučeno je da se po tipu hrane koju je govneni atentator ijo more sa stopostotnon sigurnošću ustvrdit da se radi o ustaškon govnu.A kako sve ti to jideš,očekuj da će ti dektiva pokucat na vrata!I molin te,poslušaj me!

      Da zavaraš trag pojidi barensko jedan mekdonalds i popij kokakolu!
      Nek ti govno baren jednoć bude gospocko!

      Tvoj unuk Jozo.

      (7 DNEVNO -pismo didu)

      • :)) odlično 🙂

      • zbilobrk

        Ma ko je tekstopisac ,ne mogu se prestat smijat? I ako nije nek pošalje na natječaj, mislim da ima i Večernjak i Jutarnji neke natječaje:)))

        • cleuna

          U potpisu je Jozo Tajenta.

      • zbilobrk

        Evo, moj podmladak već podijelio dalje:d Ajte laku noć!

        • diš ranije? 😉

          • zbilobrk

            evo još će jedan moj sinčina da ovo pročita. ne vjerujem da neće ni on proslijedit dalje:d

            • cleuna

              Pazite da vam na vrata ne pokuca CSI iz Merike.:))

            • zbilobrk

              Jel didu?

            • cleuna

              I malome ako bude proslijeđivao dalje jer UDBA nikada ne spava…za njih smo svi sumnjivi.
              Ja sam danas striktno pazio na prehranu u slučaju da im i ja moradnem dati uzorak stolice.

            • zdenka

              Ne brini.Mali ima 28 godinica.ne boji se nikoga.Odoh tražit čoeka.d

            • cleuna

              E onda dobro,ali neka bude budan:)))

            • zbilobrk

              Ev ga dođe. Uvijek budan. Ajmo pod jorgan. Laku noć. Opet:d

            • cleuna

              Laku noć.

    • zbilobrk

      Al s kojom preciznošću i do u tančine nabroji pa sve šta je did pojeo-Isti meni ko u mog svekra:d