Pratite nas

Razno

Antifašizam i revizija povijesti u Srbiji

Objavljeno

na

Dok je Srbija pompozno proslavljala pobjedu nad fašizmom, devetnaestogodišnji neonacist je izvršio dvostruko ubojstvo. Odgovornost za to snose i oni koji izokreću povijesne činjenice, smatraju stručnjaci.

Sudeći po razmjerima proslave pobjede nad fašističkim okupatorom, dalo bi se zaključiti da je antifašizam brižljivo čuvana povijesna stečevina kojom se Srbija diči. Međutim, baš u susret grandioznoj proslavi oslobođenja Beograda od okupatora u jednoj od najvećih bitaka u Drugom svjetskom ratu, stvarnost surovo demantira taj dojam.

Baš uoči velike vojne parade, devetnaestogodišnji neonacist ubio je dvoje beskućnika u Raškoj, ali je u sjeni drugih aktualnosti ovaj događaj bio samo još jedna vijest u crnoj kronici. „To je stravičan zločin“, kaže antifašistički aktivist Daško Milinović za DW. „Bez obzira na to koliko te ideologije bile marginalne, jer ovdje se radi o otvorenom nacizmu. To su ljudi koji jesu opasni i ne možete ih otpisati kao nekakve luđake. U skladu sa svojom izopačenom fašističkom ideologijom, oni love slabe i iskaljuju svoju nemoć na ljudima s margine.“

Vojni mimohod u Beogradu 16.10.2014.Vojni mimohod u Beogradu 16.10.2014.

Ovakvi događaji su rezultat krize u kojoj ljudi u Srbiji neprekidno žive, smatra povjesničarka Dubravka Stojanović, dodajući da odgovornost za ideološku ravninu tog dvostrukog ubojstva snose oni koji pokušavaju u potpunosti relativizirati povijest. „Bez uloge obrazovanja i intelektualaca koji su se upregli u povijesnu reviziju Drugog svjetskog rata, neonacisti bi sigurno imali manje idejnih predaka nego što to imaju zahvaljujući svemu što se događalo, naročito poslije 2000. godine“, objašnjava Stojanovićeva za DW.

Zbrkana povijest

Pokušaji povijesnog revizionizma u Srbiji traju od početka rata devedesetih, ali je konačan udarac uslijedio dolaskom demokratskih vlasti, tvrdi Dubravka Stojanović. Skupština Srbije je tada usvojila zakon kojim se izjednačavaju četnički i partizanski pokret, da bi ubrzo potom uslijedile sudske rehabilitacije generala Draže Mihajlovića i predsjednika Vlade Milana Nedića i njegovih ministara. „Tada je u Beogradu 900 ulica promijenilo ime, spomenici su srušeni, praznici su promijenjeni, uključujući i 20. oktobra koji je ukinut. I to ne samo što je ukinut, nego su gradonačelnici Beograda izjavljivali da ne žele da odu na groblje oslobodilaca Beograda nazivajući 20. oktobra okupacijom“, kaže Stojanovićeva i dodaje da je završni udarac bilo snimanje televizijske serije Ravna gora. „Ako državna televizija na prvom programu u nedjelju u osam uvečer, kad obitelji sjede oko TV-a, emitira seriju o Ravnoj gori, to je suštinska javna rehabilitacija i ona više i ne mora da se dogodi na sudu.“

Od 2002. godine mijenjaju se i školski udžbenici, pa ulogu pozitivaca preuzimaju četnici, dok partizani postaju loši momci. „U potpunosti je promijenjena slika jednih i drugih. To je sada u potpunom neskladu s onim što kaže povijesna znanost. Sada se govori o ratnim zločinima partizana, a ne govori se od ratnim zločinima četnika, koji su ih realno vršili. Govori se o nekakvoj kolaboraciji partizana s Nijemcima, koje nije bilo, a ne govori se o četničkoj. Više od 12, 13 generacija se školuje na taj način. Time je zapravo ukinut antifašizam, a anti-antifašizam je postao vladajuća ideologija“, priča Dubravka Stojanović.

Krivi su komunisti

Antifašizam se danas spominje samo u prigodnim prilikama i upotrebljava u geopolitičke svrhe, smatra sociolog Dario Hajrić. „Da Putinov posjet nije ugovoren za datum koji je kalendarski blizu Dana oslobođenja Beograda, naše prisjećanje na antifašističku prošlost svelo bi se na uobičajene agencijske vijesti o tome da su državni dužnosnici položili vijence na spomenike iz Drugog svjetskog rata“, kaže Hajrić za DW.

Stidljivo podsjećanje na antifašističko naslijeđe obično se pravda traumatičnim iskustvom s totalitarnim komunističkim režimom. „Taj argument ne može stajati, jer zamislite što bi trebalo Rusi onda da rade ako bi u potpunosti identificirali Staljinovu pobjedu u Drugom svjetskom ratu, koja je nesumnjiva, sa Staljinovim čistkama i zločinima“, kaže Dubravka Stojanović. „Takve stvari se moraju jasno odvojiti i nešto što se događa u nametanju komunističke vlasti poslije rata, ubojstva, prijeki sudovi i tako dalje, ne može nikako imati nikakve veze s ulogom partizana u Drugom svjetskom ratu.“

Putin i NikolićTrenutni predsjednik Srbije Tomislav Nikolić još uvijek nosi titulu četničkog vojvode

Daško Milinović, međutim, smatra da se uloga Komunističke partije ne može razdvojiti od antifašističke borbe, zato što je ona jedina organizirala pravi otpor. „Priče o nekom antifašizmu bez ideologije mogu proći u Francuskoj, na primjer, ali je na ovim prostorima antifašizam bio vezan za ljevicu”, kaže on i dodaje da će u „atmosferi u kojoj je svaki antikomunizam dobar, ubrzo i fašisti i nacisti postati jako dobri, jer su oni najbolji i najefikasniji antikomunisti“.

Stara garda čuva sjećanja

Međutim, usprkos dvadesetogodišnjim pokušajima povijesnog revizionizma, antifašističko naslijeđe se i dalje čuva, kaže Daško Milinović, ali ga čuvaju oni koji su se školovali u neka druga vremena i koje nisu uspjeli indoktrinirati pričom o dva antifašistička pokreta. „Zato je pitanje koliko će ga još biti, jer je on ugašen kod mladih ljudi. Oni nisu svjesni ni povijesne ni ideološke dimenzije antifašizma, niti im se usađuju te vrijednosti“, priča Milinović.

Optimisti bi mogli reći da je trend povijesnog revizionizma ipak zaustavljen i da je to što su partizanski komandanti Peka Dapčević i Koča Popović nedavno dobili svoje ulice u Beogradu znak da se Srbija više ne stidi svog antifašističkog nasljeđa. Međutim, naši sugovornici smatraju da je sve to samo maska koja će vrlo brzo pasti. „Kada pogledamo ispod crvenog ukrasnog papira, vidimo da je uz Putina stajao čovjek koji i dalje nosi titulu četničkog vojvode i da se partizani i država koju su stvorili tretiraju maltene gore od okupatora. Čim se tenkovi sklone s ulica i utihne bat strojevog koraka, ukrasni papir će biti sklonjen i opet će nam ostati samo ružna suština“, zaključuje Hajrić. (DW.de)

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Razno

Međunarodni dan mira: Tri minute predivne istine – najmotivirajući govor ikada (VIDEO)

Objavljeno

na

Objavio

Diljem svijeta se 21. rujna obilježava kao Međunarodni dan mira.

Rezolucijom Ujedinjenih naroda (UN) iz 2001. godine, taj je datum određen za dan nenasilja i prekida neprijateljstava na globalnom nivou.

Međunarodni dan mira utemeljila je Opća skupština UN 1981. godine u cilju obilježavanja i jačanja ideala mira među svim narodima i državama, namijenivši za njegovo obilježavanje treći utorak u rujnu: 20 godina poslije novom je rezolucijom za fiksni datum obilježavanja bio proglašen 21. rujan.

Charlie Chaplin, zvijezda nijemog filma, na kraju svojeg prvog zvučnog filma “Veliki diktator”, drži govor o ljubavi i istini o ljudskom životu i stvarnosti u koju smo zarobljeni putem iluzije i laži. Ne možemo zamisliti bolju posvetu na današnji, međunarodni Dan mira, piše dnevnik.hr

“Veliki diktator” je kontroverzni film, spoj satire na nacizam i tragikomedije. U svojem prvom zvučnom filmu Charlie Chaplin glumi dvije uloge – skitnicu i diktatora Adenoida Hynkela, koji je parodija na Adolfa Hitlera.

Film je stekao velik ugled te se na IMDb.com siteu nalazi i na listi 250 najboljih filmova svih vremena, a Američki filmski institut (AFI) stavio je 2001. godine film “Veliki diktator” na 37. mjesto na listi najboljih komedija 20. stoljeća.

Završni govor skitnice o ljubavi je navodno bio potpuno spontan. Navodno je Chaplin odustao od prvotnog kraja i odlučio se za govor mira kada je čuo da su nacisti započeli rat u Europi.

“Žao mi je, ali ja ne želim biti car. To nije moja stvar. Ne želim vladati niti nekoga pokoriti. Želio bih pomoći svima ako je to moguće – židovima, krivovjernicima, crncima, bijelcima. Svi želimo pomoći jedni drugima. Ljudska bića su takva. Želimo živjeti jedni s drugima u sreći, a ne jedni s drugima u bijedi. Ne želimo mrziti i prezirati jedni druge. Na ovom svijetu ima mjesta za sve, zemlja je bogata i može pružiti svima. Način života može biti slobodan i lijep, ali izgubili smo put.

Pohlepa je otrovala ljudske duše, svijet je ograđen u mržnji, kao guske u magli kročili smo u bijedu i krvoproliće. Razvili smo brzinu, ali smo se zatvorili u sebe. Strojevi koji daju obilje ostavili su nas željne. Znanje nas je učinilo ciničnima, a pamet tvrdima i neljubaznima. Mislimo previše i osjećamo premalo. Više od strojeva trebamo čovječnost. Više od pameti trebamo dobrotu i nježnost. Bez tih kvaliteta život će biti nasilan i sve će biti izgubljeno…

Zrakoplovi i radio su nas približili jedne drugima. Sama priroda tih izuma vapi za dobrotom u ljudima, vapi za univerzalnim bratstvom, za jedinstvom svih nas. Čak i sada moj glas doseže do milijuna ljudi diljem svijeta, milijuna očajnih muškaraca, žena i male djece – žrtava sustava koji tjera ljude da muče i zatvaraju nedužne ljude.

Onima koji me mogu čuti kažem – nemojte očajavati. Bijeda koja je sad nad nama je samo prolazna pohlepa – gorčina ljudi koji se boje ljudskog napretka. Mržnja ljudi će proći, diktatori će umrijeti i moć koju su uzeli od ljudi će se ljudima vrratiti. I dokle god ljudi umiru sloboda nikada neće umrijeti…

Vojnici! Nemojte se prepustiti brutalnima – ljudima koji vas preziru – koji su vas zarobili – koji upravljaju vašim životima – govore vam što da radite – što da mislite i što da osjećate! Koji vas drilaju – hrane – tretiraju kao stoku, koriste vas kao topovsko meso. Nemojte se dati tim neprirodnim ljudima – ljudima strojevima sa strojnim umovima i strojnim srcima! Vi niste strojevi! Vi niste stoka! Vi se ljudi! Vi imate ljubav prema čovječanstvu u vašim srcima! Vi ne mrzite! Mrze samo nevoljeni – nevoljeni i neprirodni! Vojnici! Nemojte se boriti za ropstvo! Borite se za slobodu!

U Evanđelju po Luki u 17. poglavlju piše: “Kraljevstvo Božje je unutar čovjeka” – ne u jednom čovjeku niti u skupini ljudi, već u svim ljudima! U tebi! Vi ljudi imate moć – moć stvaranja strojeva. Imate snagu stvoriti sreću! Vi, ljudi, imate moć da ovaj život učinite slobodnim i lijepim, da ga učinite divnom avanturom.

Zatim, u ime demokracije, iskoristimo tu moć, ujedinimo se svi. Borimo se za novi svijet – pristojan svijet koji će ljudima pružiti priliku za rad – koji će mladima dati budućnost i starima sigurnost. Obećanjima su brutalni došli na vlast. Ali oni lažu! Ne ispunjavaju to obećanje. I nikada neće!

Diktatori oslobađaju sebe, ali porobljavaju ljude! Sada se borimo za ispunjenje tog obećanja, za oslobađanje svijeta, uklanjanje nacionalnih barijera, uklanjanje pohlepe, mržnje i netrpeljivosti. Borimo se za svijet razuma, svijet u kojem će znanost i napredak dovesti do svih sreće svih ljudi. Vojnici! U ime demokracije, ujedinimo se!”.

Chaplinove su riječi i danas jednako snažne kao i te davne 1940. godine.

Misli koje je za svoj 70. rođendan Charlie Chaplin poklonio čovječanstvu

facebook komentari

Nastavi čitati

Promo

Osijek: „Tajna uspjeha u biznisu i životu“

Objavljeno

na

Objavio

Začetnik IT industrije, jedan od pionira tog posla u Silicijskoj dolini g. Robert B. Faber na poziv buduće gradonačelnice Osijeka Ivane Šojat drži tribinu pod naslovom: „Tajna uspjeha u biznisu i životu“

Gospodin Faber  dao je svoj doprinos u izradi programa upravljanja Osijekom kojeg će gospođa Ivana Šojat ponuditi biračima.  Dobro mjesto u svijetu za ulaganje je Osijek i glavna teza g. Fabera jeste da osim dobrog proizvoda jednako je važna i vjerodostojnost menadžmenta.

Osijek ispunjava sve uvjete na čelu s gospođom Ivanom Šojat kao gradonačelnicom jer ako ljudi vjeruju svojoj budućoj gradonačelnici, nema te krize koju nije moguće svladati.

Gospodin Faber će prezentirati Osijek u svijetu kao dobro mjesto za ulaganje.

Hvala Ivani Šojat što u svoj i naš Osijek dovodi najbolje, zaključeno je na tribini.

facebook komentari

Nastavi čitati