Pratite nas

Gost Kolumne

Antife i Hitler – ljubav koja ima duboke korijene

Objavljeno

na

Prije nešto više od dva mjeseca, na skupu Antifa-aktivista u Chicagu (SAD) aktivist jedne od tamošnjih desničarskih pro-nacističkih organizacija, Adam Richard, izveo je vrlo zanimljiv performans koji je dobio zapaženi publicitet u svjetskim medijima i posebice na internet mreži.

Skup u Chicagu Antife su započele svečanom prisegom u kojoj se zaklinju kako nastavljaju svoju borbu „protiv fašizma, kapitalizma i ‘Trumpovog režima’“.

Dakako, njihova glavna motivacija jest svrgavanje predsjednika Trumpa i otuda ovako radikalno buđenje „antifašizma“ u mnogim gradovima SAD-a. Naime, današnjeg američkog predsjednika i njegov režim nastoji se poistovjetiti s Hitlerovim Trećim Reichom i tako zakotrljati lavinu, odnosno, izazvati masovno nezadovoljstvo građana, pri čemu bi mu presudila ulica i natjerala ga na ostavku.

Svakomu tko išta zna o nacističkom pokretu, Drugom svjetskom ratu i svemu što se u vrijeme uspona Hitlera događalo u Europi i SAD-u, poznata je i činjenica da su Amerikanci imali (u najmanju ruku) benevolentan odnos prema njemačkom nacizmu i talijanskom fašizmu i da ih stvar nije zanimala sve dok od strane Japana nisu ugroženi njihovi kolonijalni interesi. Čak što više, postoje bjelodane činjenice kako su mnogi od uglednih američkih biznismena u to vrijeme podupirali i financirali Hitlera.

I nije poznato da su se ikad i igdje među građanima javili oni kojima bi to smetalo. O tradiciji bilo kakvog „antifašističkog“ ili „antinacističkog“ pokreta u SAD-u, dakle, nema niti govora.

Ovo što se trenutačno događa režirano je od gubitnika izbora koji od početka nastoje Trumpa natjerati na ostavku, u čemu on istini za volju svojim protivnicima itekako pomaže – svojim nepromišljenim izjavama i postupcima.

Od kad mu je još tijekom izborne utrke (studeni 2016. godine) zloglasna bjelačka rasistička organizacija Ku Klux Klan putem jednoga od svojih listova    (The Crusader) izrazila potporu uz želju da „Ameriku učini ponovno velikom“, krenula je lavina optužbi na račun Trumpa koji je odmah etiketiran kao rasist.

Uzalud su bili demantiji bilo kakvih veza Trumpa s Ku Klux Klanom i odbijanje njihove potpore, pa čak i ono što je u službenom priopćenju izrekao glasnogovornik kampanje republikanaca Steven Cheung (netom poslije oglašavanja Ku Klux Klana), navodeći:

 „Gospodin Trump i kampanja odbacuju mržnju u svim oblicima. Ovaj magazin je odbojan i njihovi stavovi ne predstavljaju desetke miliona Amerikanaca koji su ujedinjeni u našoj kampanji”. (http://balkans.aljazeera.net/vijesti/ku-klux-klan-podrzao-trumpa)

Čak su se u dijelu medija pojavile tvrdnje kako je Trump kao 27-godišnjak bio uhićen zbog članstva u Ku Klux Klanu i rasističkog djelovanja.

Sredstva se očito ne biraju.

Lavina koju su zakotrljali gubitnica izbora Hillary Clinton i njezini suradnici i pristaše, krenula je u smjeru rušenja Trumpa, pa i po cijenu građanskog rata.

No, vratimo se Adamu Richardu, američkom neonacistu koji je kao dobar poznavatelj lika i djela svoga idola Adolfa Hitlera napravio kolaž sastavljen od isječaka njegovih govora i teza iznesenih u Mein Kampfu i potom se uvukao u redove „antifašista“ kao jedan od govornika na spomenutom na čikaškom skupu, početkom srpnja o.g.

Njegove riječi dočekane su pljeskanjem i klicanjem okupljenih. A evo što je govorio:

Mi smo socijalisti, mi smo neprijatelji kapitalističkog ekonomskog sustava koji eksploatira ekonomski slabe sa svojim nepravednim plaćama, sa svojim neprimjerenim vrednovanjem ljudskih bića prema zaradi i imovini a ne prema odgovornosti i učinku, i mi smo odlučni uništiti taj sustav pod svaku cijenu! Korist za društvo dolazi ispred koristi za pojedinca! Država mora uspostaviti nadzor i svaki kapitalist mora smatrati da je imenovan od države. Njegova je obveza da ne smije upotrebljavati svoje vlasništvo protivno interesima drugih unutar svog naroda. To je ključno pitanje.”

(Citat potječe iz govora Adolfa Hitlera iz 1927. godine, a isti je objavljen u knjizi Johna Tolanda  Adolf Hitler: The Definitive Biography iz 1991. godine, na str. 224.; Povjesničar Toland  je inače dobitnik Pulitzerove nagrade, a ova njegova knjiga smatra se jednim od najboljih, najcjelovitijih i najobjektivnijih prikaza A. Hitlera i njegove ideologije).

Richard je nastavio citatom iz jednog kasnijeg Hitlerovog govora, ali s time što je riječi „Treći Reich“ zamijenio riječima „Američka nacija“:

Američka nacija će uvijek pridržati sebi pravo da nadzire vlasnike… Politika ‘laissez fairea’ (slobodnog poduzetništva) u ovom području je ne samo okrutna prema pojedinačnim nedužnim žrtvama nego i prema naciji u cjelini.”

i potom ulomcima iz drugih govora vođe Reicha, kao i iz njegova najpoznatijeg djela:

Ne smijemo nikad zaboraviti da većina ne može zamijeniti pojedinca;  (iz Mein Kampfa) itd.

U jednu rečenicu – izjavu ministra Hitlerove propagande Goebbelsa, namjerno je ubacio Donalda Trumpa:

Donald Trump misli ako kažete laž koja je dovoljno velika, i ponavljate je dovoljno često, postat će istina”.

i nastavio s citatima Hitlera:

 “Istina nije važna, nego pobjeda! Propast nacije je moguće spriječiti samo olujom strasti, a samo oni koji su sami strastveni mogu pobuditi strast u drugih. (citat iz Mein Kampfa)

Nakon što je završio svoj performans, Richard je okupljenima zahvalio i ispraćen je burnim pljeskom, no odlazeći, nije izdržao a da grohotom se smijući, u kameru ne kaže (no, tek pošto se udaljio na sigurno rastojanje od Antifa-mase): Pa, svi su pljeskali Adolfu Hitleru”.

(Snimka s govorom A. Richarda).

Na jednom od portala, čitatelj koji tvrdi kako je opredijeljen za fašističku opciju, u svome komentaru Antifa-skupa u Chicagu, kaže :

„(…) svi fašisti su sretni što su i antife konačno shvatile i prepoznale prave vrijednosti.
Mi fašisti smo jako zadovoljni zbog toga samo nam nije jasno zašto se vi ljutite zbog spoznaje istine, jel zato što ste j***** licemjeri il’ retardi.
Prihvatite svoj fašizam…to ste vi, budite svoji. Ideje fašizma i nacionalsocijalizma su nam vrlo bliske i fašistima i antifašistima jedina je razlika što antife žive u poricanju svog bića. Drugovi i drugarice,dame i gospodo istom Fireru aplaudiramo čemu onda sukobi?
(http://ex-iskon.forumcroatian.com/t20043p80-hitler-po-drugi-put-meu-antifasistima; istaknuo: Z.P., stranica posjećena 11.09.2017.)

Vrlo zanimljiva opservacija anonimnog čitatelja koji se potpisao kao „danni1“…zar ne?

Dugogodišnji ekonomski savjetnik i prijatelj A. Hitlera, Otto Wagener u knjizi Hitler aus nächster Nähe. Aufzeichnungen eines Vertrauten 1929-1932, donosi brojne citate iz Hitlerovih govora i teze iz Mein Kampfa u kojima vođa Reicha zastupa tvrda socijalistička stajališta, naglašavajući bliskost između nacista na jednoj strani i boljševika – komunista na drugoj i dodirne točke lijeve i desne radikalne ideologije za koje na više mjesta kaže kako imaju mnogo više zajedničkog, nego onoga što ih dijeli.“

Nisu li to dokazali Staljin i Hitler u godinama prije Drugoga svjetskog rata, kad su ujedinjeni planirali osvojiti i porobiti svijet? I nisu li samo splet okolnosti i brzopletost Hitlera doveli do sukoba dvije po ljudski rod jednako pogubne ideologije?

Uzimajući u obzir užasne posljedice kako lijevog tako i desnog totalitarizma, najgora stvar koja bi se svijetu mogla dogoditi jeste savez ovih zločinačkih koncepcija čiju srž čine nasilje, zločin i tiranija.

Svjedoci smo da se i u redovima naših (hrvatskih) anarhista i ekstremnih ljevičara javljaju tendencije približavanja Hitleru i njegovoj ideologiji, na sreću (za sada) još uvijek samo na retoričkoj razini. U javnosti je poznat slučaj od prije 2 mjeseca, kada je aktivist Živog zida kojega su usporedili s vođom Reicha, to prihvatio s ponosom i simpatijama, bez ikakvih ograda.

Možemo li zamisliti koju bi buru u javnosti (ne samo domaćoj nego i međunarodnoj) izazvalo neko slično identificiranje bilo kojega hrvatskog „desničara“ sa zločincem kakav je Adolf Hitler?

Zlatko Pinter

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Gost Kolumne

Nefunkcionalno pravosuđe – hrana komunističkog zloćudnog tumora

Objavljeno

na

Objavio

Da su ljevičari zloćudni tumor koji sebe hrani užasnim stanjem u hrvatskom pravosuđu (među ostalim disfunkcionalnim vladinim odjelima), koje u proteklih četvrt stoljeća i od odcjepljenja od komunističke Jugoslavije nije napredovalo u svojoj praksi prema dobro funkcionirjućem procesu koji donosi pravodobne i neovisne od političkih utjecaja rezultate, mučno je vidljivo i u Twitter reakciji bivšeg ministra pravosuđa Orsat Miljenića na govor Generala Željka Glasnovića u Hrvatskom saboru u petak, 22. rujna, piše Ina Vukić.

Obraćajući se dubokim i uznemirujućim problemima unutar hrvatskog pravosuđa, koji u suštini predstavlja nastavak istog morala koji je i ugušio normalan život u komunističkoj Jugoslaviji, Glasnović je ukazao na činjenicu da ne postoje nacionalni standardi produktivnosti kojih bi se suci i pravosuđe trebali pridržavati – kako bi pravosudni sustav donio pravdu za sve.

Glasnović je ukazao na neprihvatljivu stvarnost u kojoj neki suci donose odluke samo za dva slučaja godišnje, a drugi za stotinu, a ipak se svi tretiraju jednako ili smatraju jednako produktivnim članovima pravosuđa! Orsat Miljenić – koji je, kao bivši ministar pravosuđa imao savršenu priliku unaprijediti hrvatsko pravosuđe u funkcionalnu jedinicu pravde u Hrvatskoj, ali nije, kritizira Glasnovića te sugerira kako ga treba ušutkati!

Podsjeća li nas Miljenićeva reakcija na komunistički totalitarni režim? Sigurno da!

Hrvatska politička ljevica, odnosno bivši komunisti koji se još uvijek drže te mračne baštine, zapravo nisu zainteresirani za raspravu o onome što je ispravno ili pogrešno za Hrvatsku. Njih zanima raspravljati o vama samima, prijeteći vam – baš kao što se nekad dogođalo u Jugoslaviji. Zainteresirani su da vas ukoravaju kao neko nenormalno ljudsko biće jer promičete pozitivne promjene zbog kojih bi se tlo ispod njohovih nogu treslo i otvorilo. To je ono što čini ljevičare ljevičarima: nezaslužen osjećaj moralne superiornosti nad vama. A ako mogu prenijeti taj osjećaj moralne superiosti na druge kako bi vas ukazali lošim, oni će to i učiniti.

Tužna i uznemirujuća stvarnost unutar hrvatskog pravosuđa, koja poziva na hitne promjene kako bi se uskladilo s funkcionalnom demokracijom, leži u dugotrajnim postupcima i iznimno ogronmom zaostatku u rješavanju sudskih slučajeva. Nerazumljiva kašnjenja u sudskim postupcima (koja mogu trajati više od deset godina!) u stvari krše pravo na pravično suđenje u razumnom roku, a koje je ljudsko pravo zaštićeno člankom 6. Europske konvencije o ljudskim pravima, te je stoga vrlo važno obraćati se na ta pitanja. Činjenica da susrećemo ljude poput Miljenića koji prijeti i kritizira Glasnovića zbog njegovog cilja stvaranja stabilnijeg i učinkovitijeg pravosudnog okruženja, stvar je koja zahtijeva primjenu lustracije usmjerene na osobe poput Miljenića.

Međunarodna svjesnost o neučinkovitom i ponekad nepredvidljivom pravnom sustavu jedan je od najvećih izazova s ​​kojima se suočavaju tvrtke koje žele ulagati u Hrvatsku; i Glasnović je aludirao na tu činjenicu u svom parlamentarnom govoru u Petak 22. rujna. Međutim, Miljenić, zamotan u vlastitom stavu protiv napretka, propustio je u svojoj reakciji toj stvarnosti pružiti bilo koju važnost! No, upravo ta stvarnost koči ulaganja. Rješavanje čak i jednostavnih sudskih slučajeva prečesto i prema demokratskim standardima traje nezamislivo dugo vremena; zaostaci u rješavanju sudskih slučajeva već dugo se broje na nekoliko stotina tisuća slučajeva. Reforme su apsolutna nužnost za povećanje transparentnosti i odgovornosti unutar sudskog sustava. Standardi produktivnosti, koje je u svom govoru spominjao Glasnović, upravo su ti potrebni mehanizmi transparentnosti i odgovornosti – ali ne i u Hrvatskoj! Nije potrebno pitati zašto – svi znaju da se radi o političkoj kaljuži koju treba očistiti.

I dalje dopuštajući političarima i ljudima u društvenoj ili političkoj moći, poput Miljenića, da ignoriraju hrvatske obveze o ljudskim pravima, kao što je to pravo na pravično suđenje u razumnom roku, Hrvatska stječe svoj ugled “talk-festa” i ne donaša potrebne i stvarne društvene promjene upravo zbog sebi nametnutog načina rada neometanja, prenijetih iz pola stoljeća življenja pod komunizmom. Iako se može nadati da će Hrvatska kroz retorička nastojanja uvjeravanja desnice i neovisnih biti uspješna u ostvarivanju značajnih i trajnih promjena, upitno je da će takve inicijative za ljudska prava biti uspješne sve dok se ne riješi temeljno pitanje političke nejednakosti između njezinih demokratskih i ljevičarskih nedemokratskih članova; tj. sve dok se lustracija ne zagrije i počisti prostor za funkcionalno djelovanje demokracije.

Ina Vukić, Sydney, Australija

 

facebook komentari

Nastavi čitati

Gost Kolumne

Da nije bilo ponosne Hrvatske Republike Herceg-Bosne, danas ne bi bilo Hrvata u BiH

Objavljeno

na

Objavio

HVO - Borbe u Mostaru: Foto: Jon Jones

Bošnjačka proizvodnja laži, a time i mržnje, buduči da svaka laž izvire iz mržnje, več ćetvrt stoljeća koliko životari daytonska dvoentitetska a tronacionalna tvorevina BiH, ne da se smanjuje k cilju izgradnje nacionalne i vjerske snošljivosti, već se sve više širi po svim slojevima bošnjačkog društva.

I to širenje laži, koje je najagresivnije prema beha Hrvatima, ali i Hrvatima u cjelini, pokazatelj je da se građansko-konfesionalni beha rat za teritorij i dalje vodi.

Uz to, ta bošnjačka svakim danom sve razornija, agresivnija laž pred kojom nestaje sve više Hrvata, je učinkovito oružje etničkog čiščenja federalnog beha dijela. I još više od svega toga ta laž koja naprosto nema granica, uspješno je bošnjačko skrivanje muslimanski ratni zločina progona i etničkog čiščenja, s dimenzijama genocida – Lašvanska dolina – Hrvata tijekom muslimanske agresije na hrvatski narod i hrvatske prostore u BiH.

No, zasigurno da nema te laži, da nema tog broja Bošnjaka u BiH, kojim sve više prijete Hrvatima, ali i svim drugim kršćanima, s kojom će, i s kojima će sakriti svoje genocidne zločine kako tijekom agresije na Hrvate tako isto i ubijanjem hrvatskih povratnika. Od one otrcane, i nikom nikad prihvatljive laži o milijunskom ubojstvu Muslimana u beha ratu, od strane Srba i Hrvata, koju svijet nikad nije prihvatio kao istinu, do one koju i danas koriste i svijetu podastiru, kao razlog prepolovljenja hrvatskog naroda u nekadašnjoj BiH. Ta laž je klon one velikosrpske što je Srbi desetljećima koristili u opravdano raspadnutoj jutvorevini, kao oružje porobljavanja, ušutkavanja i obespravljivanja Hrvata i drugi naroda u juzajednici.

Tako danas nekadašnji Muslimani a danas Bošnjaci ubod noža u leđa Hrvatima kojim su ih prognali oko 250 tisuća i etnički očistili sve hrvatske prostore kroz koje je prošla njihova zločinačka Armija, zajedno sa mudžahedinima i talibanima, taj zločin genocida pripisuju samim žrtvama, Hrvatima. I to toliko ponižavajuće da svijetom šire laž kako su Hrvati izvršili suicid. Sami su se poubijali i sami bez ikakva, ili velikosrpskog ili velikomuslimanskog pritiska i progona napustili svoje kuće, domove, ognjišta, njive i teritorij.

Tolika laž nadmašuje i laži Hitlerove Njemačke, Erdoğanove Turske, Staljinove Rusije. To je laž sa kakvom se kroz cijelu povijest služili, i služe okupatori, i uvijek je u uporabi u federalno ustrojenim zajednicama koju koristi brojniji narod. Hrvati su sami sebe prognali, tutnje današnji Bošnjaci po etnički očišćenoj BiH, te zbog toga ih eto sada ubijaju kada se vrate na svoja spaljena ognjišta, od kojih su mnoga duboko islamizirana. Po bošnjačkoj teoriji suicida beha Hrvata tijekom muslimanske agresije na njih, vjerojatno je i 2 milijuna Armenaca izvršilo suicid tijekom turskog genocida izvršenog nad njima. I tako u svim islamskim zemljama svijeta, kroz povijest širenja islama mačem i ognjom, svi okupirani narodi su izvršili suicid.

Zbog toga su danas sve islamske zemlje sto posto vjerski čiste muslimanske, i u njima kršćani ne mogu egzistirati jer odmah izvršavaju suicid. I takva muslimanska teorija suicida kršćana u islamskim zemljama dijelom je i napravljena od pojedinaca, onih koji iz straha nisu dozvolili da ih muslimani uhite nabijaju na kolac, žive potkivaju kao konje, i živima kožu gule. Istina je da su mnoge kršćanke u vrijeme turske okupacije BiH zaista izvršile suicid kako ne bi upale u ruke turskih zlikovaca koji su se nad njima seksualno iživljavali, isto onako kako to danas čine isilovci nad kršćankama Bliskog Istoka, u kojem je gotovo nestalo i kršćanstva i kršćana.

Nažalost radikalizacijom i isilizacijom današnjih Bošnjaka sudbina kršćana, Hrvata katolika je ista onih kršćana u Iraku, Afganistanu, Turskoj… Bošnjačka propagandna agresija na Hrvate, posebno je brutalna i puna neviđene mržnje u vrijeme hrvatskog obilježavanja nekih povijesnih, tijekom beha rata uređenih, republičkih, političkih i vojnih asocijacija koje su jedino zaslužne za ostanak i opstanak i tog malog broja Hrvata u BiH. Tu povijesnu zaslugu koja zauvijek opravdava njihovo utemeljenje i egzistiranje, a time i obvezuje hrvatski narod na njihovo oćuvanje, i kroz obilježavanje obljetnica osnutka, Bošnjaci preokreću u razlog nestanka hrvatskog naroda. A da nije bilo HVO-a i Hrvatske Republike Herceg Bosne, obrambenih komponenti danas ne bi bilo niti jednog Hrvata u BiH, ali ne bi bilo i velikog broja Muslimana, onih koji su utočište i sigurnost ispred srpskog genocida našli i dobili tamo gdje je bio HVO i u granicama Hrvatske Republike Herceg Bosna, na koju se danas iz bošnjačkih centara isilovski agresira.

Umjesto hvala, pa čak i sudjelovanja u obilježavanju obljetnice Hrvatske Republike Herceg-Bosna, Bošnjaci agresiraju na sve one koji sa zahvalnošću memoiraju njen Dan stvaranja, i na njen teritorij, klevetom kako su na tom, u Dayton unesenom, teritoriju Hrvati izvršili suicid. u daleko crnjem obliku nastoje prikazati Hrvatsku Republiku Herceg-Bosnu i njene utemeljitelje, negoli genocidnu Republiku srpsku. Također je ocrnjuju, pripisujući joj nezaslužne predznake, više i od mudžahedinsko vehabijskog entiteta koji i danas egzistiraju na beha teritoriju. Ne smetaju im ni ti vjerski, islamskim zidom okovani, mudžahedinski entiteti u kojem ne važe zakoni Bosne i Hercegovine. No smeta im postojanje i današnje spomeniranje Hrvatske Republike Herceg-Bosna, smeta im zapravo sve što nije muslimansko.

Koliko god današnjim Bošnjacima smetala Hrvatska Republika Herceg-Bosna, daleko više Hrvatima smeta današnja unitarizirana i uveliko osmanizirana Bosna i Hercegovina. Iako je i jedna žrtva prevelika i zaslužuje najoštriju kaznu zločincu, ipak daleko više zločina je počinila muslimanska strana u ime ove islamizirane i turcizirane Bosne i Hercegovine, u kojoj je turski predsjednik Erdoğan bošnjački član beha Predsjedništva, negoli je to učinila hrvatska strana u ime europske demokratske Hrvatske Republike Herceg-Bosna. Na temelju čega to Hrvati imaju manje pravo na Hrvatsku Republiku Herceg-Bosnu, od bošnjačkog prava na unitariziranu, islamiziranu i radikalno vehabiziranu Bosnu i Hercegovinu.

U takvim suprotonostima koji se naprosto isključuju, islamizirana i radikalizirana, unitarizirana i arapizirana Bosna i Hercegovina na jednoj, europeizirana i kroatizirana, demokratizirana i bosnizirana Hrvatska Republika Herceg Bosna na drugoj strani, nema nikakvih pretpostavki za izgradnju neke zajedničke zemlje. Zbog toga više i nema one prijeratne Bosne i Hercegovine, za kojom kako se vidi iz triju sadašnjih njenih komada, ni jedan narod i ne žali za njom. Očito da su beha narodi zadovoljniji svaki u svom entitetu, Srbi u Republici srpskoj, Bošnjaci Muslimani u teritorijalnom beha dijelu kojeg su unijeli u daytonske pregovore, i Hrvati u granicama Hrvatske Republike Herceg-Bosna, koja im je potvrdila i zajamčila suverenost i konstitutivnost, jednakost i ravnopravnost sa beha pregovaračima u Daytonu.

Vinko Đotlo

facebook komentari

Nastavi čitati