Pratite nas

Antun Babić: Zašto uništavate hrvatska diplomatska predstavništva u Australiji?

Objavljeno

na

Croatian_Embassy_in_CanberraOtvoreno pismo Vesni Pusić,prvoj potpredsjednici Vlade Republike Hrvatske i ministrici vanjskih poslova i europskih integracija o sustavnom uništavanju hrvatskih dipolomatskih predstavništava u Australiji, koja su dovedena na prosjački štap, i smanjenu važnih bilateralnih odnosa s Australijom uputio je  Antun Babić, prvi glasnogovornik Ministarstva vanjskih poslova RH 1991. godine.; Generalni konzul RH u Melbourneu od 2008. do 2013. godine;  Doajen Konzularnog zbora u Melbourneu od 2012. do 2013. godine.

U pismu, koje prenosimo u cijelosti, stoji:

Kao što je poznato, od preuzimanja dužnosti ministrice vanjskih poslova Republike Hrvatske  2011. godine, najlošija do sada ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić čini golemu štetu vitalnim interesima Republike Hrvatske u međunarodnim organizacijama i na području multilateralne diplomacije. Ono što je manje poznato širokoj hrvatskoj javnosti je činjenica da ministrica Pusić  jednako veliku štetu nanosi Republici Hrvatskoj i u bilateralnim odnosima tj. na polju bilaterlane diplomacije Hrvatske s drugim važnim zemljama izvan Europe.

Hrvatskoj je javnosti također vrlo dobro poznato u kojoj se mjeri ministrica Vesna Pusić zalaže unutar Europske unije, i drugih utjecajnih svjetskih multilateralnih organizacija, da Republiku Hrvatsku prikaže kao prolaznu fazu (Milanovićevu slučajnu državu) do novog ujedinjavanja zemalja «Zapadnog Balkana» u  doglednoj budućnosti, unutar ili izvan okvira Europske unije. Vrhunac te opsjednutosti Vesne Pusić, i njezinih mentora, sadašnjeg predsjednika RH Ive Josipovića i bivšeg predsjednika Stjepana Mesića, da Hrvatsku i hrvatsku narod ponovno ugura u «region», najbolje je pokazao nedavni Croatia Forum u Dubrovniku koji je održan pod sloganom – «EU integracija Zapadnoga Balkana».

Nažalost daleko od očiju i znanja hrvatske javnosti, Vesna Pusić istovremeno provodi i sustavnu destrukciju tj. svođenje na prosjački štap hrvatske diplomacije i hrvatskih diplomatskih predstavništva u mnogim dijelovima svijeta. Kao što je svima koji se bave diplomacijom poznato, u temeljnim načelima odnosa između samostalnih država ništa se nije promijenilo još od vremena  kad su između sebe ratovali grčki gradovi – države. Stoga je važno istaknuti kako i u današnjim međunarodnim odnosima prevladava kruta i neumoljiva politika realizma. Pojednostavljeno rečeno, svaka zemlja na svijetu, mala ili velika, koja drži do sebe i svoje državne suverenosti, i dalje se bori za vlastitu sigurnost i vlastite interese. Za ostvarenje tog primarnog cilja, i dalje je potrebno, ne samo u multilateralnim organizacijama nego, još važnije, u bilateralnim odnosima s drugim, a posebno velikim i utjecajnim zemljama u svijetu, imati dobro ekipirana i djelotvorna diplomatska predstavništva u kojima interese svojih država zastupaju sposobni diplomatski predstavnici s domoljubnim osjećajima tj. izraženoj lojalnosti prema vlastitoj državi.

Ovdje se ne želim baviti stanjem u raznim diplomatskim predstavništvima RH diljem svijeta. Kako nemam potreban uvid u cjekokupno stanje u diplomatskim predstavništvima RH u drugim zemljama, u ovom otvorenom pismu želim skrenuti pozornost samo na katastrofalno stanje u kojem se nalazi hrvatska diplomacija u Australiji, gdje sam od studenog 2008. do kolovoza 2013. godine vršio dužnost generalnog konzula Republike Hrvatske u Melbourneu. No, želim naglasiti kako se ne bih niti malo iznenadio, ako se uskoro pokaže da su sličnom uništavanju podvrgnuta hrvatska diplomatska predstavništva i u drugim zemljama diljem svijeta.

Za detaljan opis teško shvatljivog, ali sigurno namjernog i planskog uništavanja hrvatske bilateralne diplomacije i bilateralnih odnosa Republike Hrvatske s Australijom, potrebno je napisati jednu cijelu knjigu. Za početak, u kojem ukratko skrećem pozornost na  duboko štetnu i antihrvatsku politiku, ministrice Pusić, navest ću samo one najvažnije detalje.

Globalna slika

U svijetu u kojem se sve brže mijenjaju odnosi snaga i u kojem se vodi borba za novi svjetski poredak, a u kojem bi u 21. stoljeću zemlje Azije i Pacifika trebale imati vodeću svjetsku ulogu, od gospodarskih do vojnih područja, Australija svakim danom postaje sve važnija država. Australija već danas ima posebnu ulogu i zadaću u rastućem natjecanju između SAD-a i Kine za održavanje tj. osvajanje dominantnog utjecaja i ostvarenja strateških ciljeva u tom sve važnijem dijelu svijeta. Zbog neosporne i važne posredničke uloge koju Australija danas ima između rastućeg diva Kine i razvijenog zapadnog svijeta, veliki broj multinacionalnih kompanija, čija se sjedišta nalaze u SAD-u, Kanadi i Europi, otvaraju svoja predstavništva u Australiji.

Bilateralni odnosi

Iako je trgovinska razmjena između Hrvatske i Australije na vrlo niskoj razini (krivce za to stanje može se tražiti na jednoj i drugoj strani), u kategoriji bilateralnih odnosa Australija bi trebala biti u samom vrhu priorita hrvatske vanjske politike prema zemljama izvan Europe. U Australiji živi preko tristo tisuća Hrvata tj. australskih građana hrvatskog podrijetla, koji su u samo pedeset godina od velikog iseljavanja u tu zemlji postigli velike vrlo značajne uspjehe u svim područjima života na tom kontinentu. Ovdje ću navesti samo njihov doprinos u razvoju športa tj. nogometa u Australiji. U jednom trenutku prije nekoliko godina deset standardnih igrača u australskoj nogometnoj reprezentaciji bili su hrvatskog podrijetla. Potencijal hrvatskih iseljenika u Australiji za gospodarski i demografski oporavak Hrvatske je neizmjerljivo velik. Naravno, pod uvjetom da taj potencijal znamo iskoristiti kroz dobro osmišljenu državnu politiku.

Turizam

Iz Australije u Hrvatsku svake godine dođe preko sto tisuća turista. Među njima ima i veći postotak Hrvata prve generacije, koji svake godine u Hrvatskoj borave i po nekoliko mjeseci. Tijekom tog boravka u Hrvatskoj, mnogi potroše  pedeset i više tisuća dolara po osobi. Šteta je što na otvorenju Hrvatskih svjetskih igara u Zagrebu prošlog ponedjeljka nisu bili nazočni najvažniji kreatori hrvatske državne politike prema hrvatskom iseljeništvu da vide koliko je Hrvata iz Australije bilo ne otvorenju igara na Trgu Bana Jelačića i koliko su novaca ostavili hrvatskom gospodarstvu.

Borba za samostalnu hrvatsku državu

Kad se bude pisala objektivna i sveubuhvatna povijest o ulozi i sudjelovanju Hrvata izvan Domovine u borbi za stvaranje, obranu i međunarodno priznanje samostalne i demokratske hrvatske države, saznat će se da su u izvandomovinskoj Hrvatskoj Hrvatice i Hrvati u Australiji, u postotku, dali možda i najveći doprinos prema tom višestoljetnom cilju hrvatskog naroda. Kao mali ali vrijedan primjer, treba navesti da je, zahvaljujući snažnom lobiranju hrvatskih iseljenika u toj državi, Australija bila prva prekomorska država koja je priznala Republiku Hrvatsku, nekoliko sati nakon Eurospke zajednice. Prema mojim dokumentiranim informacijama iz najužih australskih vladinih krugova iz tog vremena, Vlada Australije donijela je odluku o priznanju Hrvatske i prije 15. siječnja 1992. godine, ali je dobila savjet od Njemačke da s tim priznanjem pričeka dok ne dođe do usuglašavanja unutar tada Europske zajednice.

Hrvatska diplomatska predstavništva u Australiji

Sadašnja nenarodna hrvatska vlast u Zagrebu zaboravila je na činjenicu da su Hrvati u Australiji 1992. i 1993. godine, vlastitim novcem izgradili objekte, opremili i donirali Republici Hrvatskoj hrvatska diplomatska predstavništva (veleposlanstvo u Canberri i generalne konzulate u Sydneyu i Melbourneu), plus rezidencije za veleposlanika u Canberri i generalnog konzula u Melbourneu.  Vrijednost tih objekata danas iznosi oko dvadeset milijuna dolara. Potrebno je dodati i kako se radi o inicijativi i velikodušnosti iseljenika jedne zemlje prema njihovoj domovini kakva nije zabilježena u novijoj povijesti cijelog čovječanstva. Strani diplomati u Australiji ne mogu se ni danas načuditi tom primjeru ljubavi i velikodušja hrvatskih iseljenika u Australiji. Ono što kod stranih diplomata izaziva posebno oduševljenje je činjenica da je Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Canberri najljepše strano veleposlanstvo u glavnom gradu Australije.

Australija je po površini 136 puta veća od Hrvatske

Da bi mogli u cijelosti shvatiti važnost i brojnost hrvatskih diplomatskih predstavništava u Australiji također je važno skrenuti pozornost na činjenicu da je Australija po površini nešto manja od Europe i 136 puta veća od Hrvatske, pa velika većina država koje imaju diplomatske odnose s Australijom imaju najmanje četiri diplomatsko/konzularna predstavništva u Australiji (Canberri, Sydneyu, Melbourneu u Perthu, a često još i u Adelaideu i Brisbaneu).

Hrvatska diplomatska predstavništva u Australiji nalaze se pred zatvaranjem

Nakon uspostave bilateralnih odnosa između Republike Hrvatske i Australije 13. veljače 1992. godine, Republika Hrvatska otvorila je veleposlanstvo u Canberri, generalne konzulate u Sydneyu i Melbourneu (u tim gradovima živi oko sto tisuća hrvatskih iseljenika) i konzulat u Perthu. Distanca između Pertha i Canberre je tri i pol sata vožnje zrakoplovom.

Usprkos svim tim podacima koji govore u prilog postojanja hrvatskih diplomatskih predstavništva u Australiji i slanja u tu zemlju najsposobnijih hrvatskih diplomata, Republika Hrvatska je od početka, čast iznimkama, u Australiju znala poslati i veleposlanike koji nisu znali engleski jezik. O zloporabi položaja nekih hrvatskih diplomata u Australiji u prvim danima hrvatske  diplomacije u toj državi svoj su sud rekli ne samo javnost nego i hrvatsko pravosuđe.

Međutim sve su to velike greške i veliki propusti vladajućih elita u Hrvatskoj od 1992. do danas, zbog kojih se ne smiju kažnjavati legitimni interesi i potrebe hrvatskih iseljenika, a još manje zanemarivati neupitne interese Republike Hrvatske. Treba svakako istaknuti kako Hrvati u Australiji nisu nikada sudjelovali u odabiru hrvatskih diplomatskih predstavnika i stoga nisu niti malo zaslužili kažnjavanje kojem su godinama bili izvrgnuti od strane hrvatske države za koju su dali veliki obol. Još manje su zaslužili da im se  sada  žele uskratiti i najosnovnije konzularne usluge i prava te ih tim činom dovesti u istu situaciju u kojoj su bili do nestanka Jugoslavije i stvaranja hrvatske države.

Zbog svih mogućih oblika iznuda i prijetnji službenika jugoslavenskih tajnih službi koji su radili u jugoslavenskim diplomatskim predstavništvima,  Hrvati u Australiji odbijali su dolaziti u jugoslavenska predstavništva i zbog toga, uz druge razloge, postali su politička tj. za Jugoslaviju neprijateljska emigracija. Hoće li se u tom pogledu kotač povijesti vratiti natrag?

Od 1992. do danas bilo je razdoblja kad Republika Hrvatska nije imala, i po četiri godine, veleposlanika u Australiji, ili generalnog konzula u Melbourneu i Sydneyu. Bila je to strašno loša slika i ponižavajući signal koji je Republika Hrvatska slala ne samo Australiji kao prijateljskoj zemlji nego i hrvatskim iseljenicima, koji su jako puno zadužili sadašnju samostalnu hrvatsku državu.

Za Milanovićev fijasko u Australiji najodgovornija je Vesna Pusić

Neuspjeli posjet premijera Milanovića Australiji početkom ove godine rezultat je nekopetentnosti, ali i ignoriranja Australije i hrvatskih iseljenika od strane ministrice Vesne Pusić, kao i njezine želje da uništi hrvatsku diplomaciju na tom kontinentu. Nema potrebe ulaziti u sve detalje katastrofalno odrađenog službenog posjeta premijera Milanovića Australiji u ožujku ove godine. Taj je posjet bio daleko neuspješniji i sramotniji nego što je to hrvatskoj javnosti poznato. Ipak, taj se neuspjeh ne može u cijelosti pripisati samo poznatim Milanovićevim nespretnostima stavljanjem vlastitih nogu u usta.

Valja reći kako najveći dio onoga što je doživio u Australiji, ne nezasluženo, Milanović treba posebno zahvaliti ministrici vanjskih poslova i europskih integracija Vesni Pusić. Naime, svega nekoliko mjeseci prije prvog dolaska predsjednika Vlade u službeni posjet Australiji, Vesna Pusić je iz Australije povukla hrvatskog veleposlanika u Canberri i generalnu konzulicu u Sydneyu. Ja sam u isto vrijeme tražio da budem umirovljen i povučen u Hrvatsku.

Dakle, uoči tako važnog službenog posjeta, iz Australije su povučeni najodgovorniji diplomati koji su imali potrebno iskustvo za organizaciju tako važnog službenog posjeta iz Hrvatske. Budući da na njihova mjesta, osim u slučaju veleposlanika u Canberri, koji također nije imao veliko nikakvo iskustvo s hrvatskim iseljeništvom u Australiji, Vesna Pusić nije poslala zamjene ili druge iskusne diplomate, posjet premijera Milanovića morali su organizirati malobrojni diplomati koji se nikada u životu nisu bavili organizacijom tako visoke posjete.

Od službenog posjeta premijera Zorana Milanovića, koji se, zajedno s njegovim savjetnicima za vanjsku politiku, uvjerio u katastrofalno kadrovsko i financijsko stanje hrvatske diplomacije u Australiji, do danas još uvijek nije ništa učinjeno da se to očajno i ponižavajuće stanje promijeni. Hrvatska nema generalnog konzula ni u Sydneyu niti u Melbourneu. Od 5 djelatnika, koliko ih je bilo u generalnom konzulatu RH u Melbourneu 2008. godine, danas je ostala samo jedna djelatnica bez diplomatskog iskustva, koja ne stiže odgovoriti ni na telefonske pozive, a da se o nekakvoj političkoj tj. protokolarno obaveznoj diplomatskoj aktivnosti ili gospodarskoj diplomaciji i ne govori. Koliko mi je poznato, ista je situacija i u Sydneyu i Perthu.

Hrvatski diplomati u Australiji jedva preživljavaju

Generalni konzulat u Melbourneu pokriva tri australske države: Viktoriju, Južnu Australiju i Tasmaniju. U tim državama živi preko sto tisuća hrvatskih iseljenika, koji su organizirani u preko 120 različitih klubova, kulturnih, športskih i drugih društava i organizacija. Kako može jedna osoba djelotvorno pružati usluge na tako velikom broju potencijalnih stranaka? Ako se svemu tomu doda i činjenica da je Australia danas jedna od najskupljih zemalja u svijetu a da je hrvatska diplomacija među najslabije plaćenim diplomatima u svijetu, gdje je tu motiv za rad i gdje je tu osjećaj dostojanstva i samostalnosti koji diplomati moraju imati? Veću plaću ima obični radnik u Australiji nego srednje rangirarni hrvatski diplomat, pa su hrvatski diplomati u Australiji često dovedeni u situaciju da za svoje preživljavanje moraju ovisiti od pomoći koju dobivaju od pojedinih hrvatskih iseljenika. U posebno težak položaj su dovedeni diplomati koji imaju djecu školske dobi.

Ukoliko se ustraje na sadašnjem najmanjem mogućem broju djelatnika u hrvatskim diplomatskim predstavništvima u Australiji, gotovo je sigurno da će ubrzo odumrijeti svi značajniji kontakti između hrvatskih diplomatskih predstavništava u Australiji i hrvatskih iseljenika. Dobro je poznato koliko sredstava ulažu druge zemlje s velikim dijaporama da osposobe njihova diplomatska i konzularna predstavništva za maksimalnu suradnju i iskorištavanje dijaspora za gospodarski razvoj tih zemalja. Kao i u mnogim drugim slučajevima, Hrvatska ide u sasvim suprotnom smjeru od pozitivnih svjetskih trendova. Nadajmo se ne za dugo.

Veleposlanik kojeg sažaljevaju njegove strane kolege

Imam i posebno žalosnu informaciju, kako su sredstva za najosnovniji rad hrvatske diplomacije u Australiji smanjena do te razine da hrvatski veleposlanik u toj prostarnoj i velikoj zemlji ne tako rijetko koristi autobus za prijevoz od grada do grada, što nailazi na čuđenje čak i njegovih kolega iz najsiromašnijih afričkih zemalja. Od prastarih vremena poznato je da bez pravih alata i sredstava, a posebno ne u diplomaciji, ne može biti ni pravih rezultata u promociji i zaštiti interesa države koju diplomati predstavljaju. Za dobar imidž bilo koje države, puno je bolje ne imati diplomaciju koja je svedena na prosjački štap, koju drugi strani diplomati sažaljevaju, s kojom se ne druže i koja nema nikakav utjecaj u visokom društvu i utjecajnim krugovima u državi u kojoj ta diplomacija djeluje.

Za bolje shvaćanje važnosti postojanja konzulata u Melbourneu i Sydneyu, potrebno je istaknuti kako u ta dva grada živi gotovo polovica stanovnika Australije. Osim međunarodne politike i vojnih pitanja, koja su pod ingerencijom Vlade u Canberri, centar svih drugih aktivnosti, od gospodarstva, kulture, športa itd. u Australiji nalazi se u ta dva grada. Stoga u ta dva grada ima preko 160 stranih konzularnih predstavništava, čiji broj u zadnje vrijeme raste paralelno s povećanom važnosti Australije u tom dijelu svijeta.

Jesu li hrvatska diplomatska predstavništva u Australiji pred zatvaranjem?

Od nekih članova Hrvatsko-australskog tima na svjetskim igrama u Zagrebu čuo sam da među Hrvatima u Australiji vlada velika zabrinutost da se u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova u Zagrebu prave planovi o zatvaranju većine hrvatskih diplomatskih predstavništava u Australiji. Naravno, u sadašnjim teškim financijskim prilikama u Hrvatskoj, nitko razuman nije protiv rastrošnosti, i racionalizacije i djelotvornijeg korištenja sredstava u svakom segmentu državne uprave, pa tako i u diplomaciji.

Međutim, Hrvati u Australiji izražavaju sumnju oko pravih namjera ili planova za umrtvljenje i možebitno ukidanje hrvatskih diplomatskih predstavništava u Australiji. Oni drže kako se pravi razlog krije u političkom i ideološkom svjetonazoru Vesne Pusić, koji je sasvim oprečan domoljublju i ljubavi koji Hrvati u Australiji gaje prema njihovoj domovini i domovini njihovih roditelja. Hrvati u Australiji su protiv svake Jugoslavije, a to nije u skladu s dugogodišnjom politikom i naporima Vesne Pusić da Hrvatsku vrati u «bratski zagrljaj» Beograda.

O vrlo žalosnom i još više pogoršanom stanju u kojem se nalazi hrvatska diplomacija u Australiji, a posebno u Melbourneu, imao sam se priliku i osobno uvjeriti prigodom privatnog posjeta Australiji prije nekoliko mjeseci. Kako sam zadnjih godina dana mojeg službovanja u Melbourneu bio izabran i za doajena Konzularnog zbora u Melbourneu, australski političari, strani diplomati i čelnici brojnih australskih institucija s kojima je Generalni konzulat u Melbourneu odlično surađivao prije mojeg odlaska s te dužnosti, u privatnim su mi razgovorima ranije ove godine redovno postavljali pitanje: «Antune, ima li Republika Hrvatska još uvijek generalni konzulat u Melbourneu?»

Potrebno je osnovati Povjerenstvo za istragu stanja u hrvatskim diplomatskim predstavništvima.

Na kraju pozivam Predsjednika Republike Hrvatske, predsjednika Vlade Republike Hrvatske i predsjednika Sabora Republike Hrvatske da što prije osnuju Povjerenstvo koje će detaljno istražiti i prikupiti informacije o pravom stanju u hrvatskim diplomatskim predstavništvima u Australiji, a i diljem svijeta. Hrvatska javnost i porezni obveznici koji financiraju državnu upravu, imaju pravo znati kakvo je stvarno stanje u hrvatskim diplomatskim predstavništvima i što radi hrvatska diplomacija. Posebno pozivam da se što prije pokrene postupak nezavisnog istraživanja o uništavanju hrvatskih diplomatskih predstavništava u Australiji od 2000. godine do danas.

Sve to potrebno je učiniti kako bi se na vrijeme mogao spriječiti plan Vesne Pusić da, dok još ima vremena, uništi hrvatsku bilateralnu diplomaciju, za koju ona ionako misli da treba biti  raspuštena, dramatično osiromašena i inkorporirana u strukture vanjske politike i diplomacije Europske unije.

Vjerujem da će biti veliki broj građana Republike Hrvatske koji će se samnom složiti da buduća domoljubna vlada Republike mora što žurnije zaustaviti proces uništavanja hrvatske diplomacije i popraviti golemu štetu koju je vitalnim hrvatskim državnim interesima u međunarodnoj multilateralnoj i bilateralnoj diplomaciji nanijela Vesna Pusić. Također, već sada je potrebno poduzeti sve moguće demokratske inicijative za sprečavanje odlaska Vesne Pusić na bilo koju visoku dužnost u važnim multilateralnim međunarodnim organizacijama, u kojima bi ona nastavila sustavno raditi, kao što to danas čini, protiv interesa Republike Hrvatske, hrvatskog naroda, pa i svih građana ove zemlje. Kako gospođa Pusić često zna reći – «nadamo se da će civilno društvo i pravo građana da javno iznesu svoja stajališta konačno početi djelovati».

Antun Babić

glas brotnja

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Pregled

Govor predsjednika Vlade Plenkovića pred Općom skupštinom UN-a

Objavljeno

na

Objavio

Premijer Andrej Plenković nalazi se u New Yorku gdje je na Općoj skupštini UN-a održao govor.

Jedan od učinaka globalizacije je da se svijet suočava s velikim migracijama. Hrvatska je u prošlosti bila suočena s velikom izbjegličkom krizom, ali naš pristup će uvijek biti onaj u kojem će na prvo mjesto stavljati ljude – rekao je Plenković i dodao kako nam je potrebna suradnja kako bi se pozabavili s korijenima problema.

Rekao je kako se moramo fokusirati na diplomaciju i prevenciju te da jedinstveno rješenje nije primjereno za sve zemlje.  – Naš doprinos izgradnji mira bit će i dalje važna komponenta vanjske politike kroz izravno djelovanje kao i kroz dijeljenje naših iskustava s drugim zemljama – rekao je Plenković.

Moramo se više uključiti u borbu terorizma jer je očito da postoji veća potreba za suradnju u toj borbi. Hrvatska u potpunosti podupire rezoluciju Vijeća sigurnosti protiv Sjeverne Koreje – izjavio je Plenković i pozvao Sjevernu Koreju da prestane s testiranjem nuklearnog oružja.

Plenković je rekao i kako svjedočimo sve većim klimatskim promjenama te da se moramo više pozabaviti tim pitanjem. Napomenuo je kako Hrvatska nije bila pošteđena tih promjena te je bila pogođena velikim požarima ali i poplavama. – Hrvatska je predana multilateralizmu – kazao je Plenković pred kraj govora.

Plenković je povodom obilježavanja 25. godišnjice ulaska Hrvatske u Ujedinjene narode na prijamu u New Yorku istaknuo kako je to velika obljetnica, a 22. svibnja 1992. simbolizirao je završetak dugotrajnog nastojanja hrvatske države kako bismo dobili međunarodno priznanje te da možda za nekoga 25 godina nije puno, ali kako je to za nas bio generacijski pothvat.

Plenković je u srijedu navečer u New Yorku održao prijam na koji su stigli mnogi ugledni američki Hrvati, no i visoki dužnosnici poput predsjednika Opće skupštine UN-a Miroslava Lajčaka i europskog povjerenika za proširenje Johannesa Hahna.

Premijer je prethodno održao i predavanje na sveučilištu Columbia gdje je okupljenim studentima govorio o hrvatskim pogledima na Europsku uniju, te među ostalim istaknuo kako su sljedeći ciljevi ulazak u zonu Šengena i u eurozonu.

facebook komentari

Nastavi čitati

Kronika

Kapetan Dragan pobjesnio u sudnici: ‘Ovo je fašistički progon, pa mene je i JNA mrzila’

Objavljeno

na

Objavio

Dragan Vasiljković, poznatiji kao kapetan Dragan, kojega optužnica Županijskog državnog odvjetništva tereti za ratne zločine nad hrvatskim vojnicima i civilima u četvrtak je iznoseći svoju obranu na splitskom Županijskom sudu odbacio krivnju za sve što mu se optužnicom stavlja na teret

Vasiljković je iznio obranu, ali nije želio odgovarati na pitanja sudskog vijeća, optužbe i obrane. Kazao je da je cijeli sudski proces ‘opsesivno fašistički progon‘, a nakon što ga je sudac Damir Romac upozorio da ne vrijeđa nastavio je da od procesa ne bi ostalo ništa ‘kada bi isključili fašizaciju Hrvatske‘.

Odbacio je tvrdnje da je ikada imao veze sa zatvorom na kninskoj tvrđavi upitavši kako netko može biti ratni zarobljenik prije rata s obzirom da je rat u Knin došao 1995.

‘Ja sam dao prijedlog da se zatvor izmjesti i napravi mokri čvor. Ne znam kome je palo napamet da me predstavi kao čuvara zatvora kada je tamo bilo toliko puno policije. Želim reći kako sam 12 godina zatvoren od čega 11 godina bez optužnice. Oduzeli su mi 12 godina života. Čak su i Alojzija Stepinca držali u kućnom pritvoru, a ja sam 12 godina u zatvoru’, kazao je Vasiljković.

U svojoj je obrani kazao i da je Glinu napustio 27. srpnja u 14 sati, a u optužnici ga se tereti da je djela počinio 30. srpnja. Istaknuo je kako je ‘komično’ sve ono što o tom slučaju pišu novine.

‘Veće su šanse da sam zapovijedao Anti Gotovini nego JNA. Pa oni su mene mrzili. Ne samo da nisam počinio ratni zločin nego se zapitajte zašto sam postao to što jesam’, rekao je Vasiljković na kraju svoje obrane.

Vasiljković je optužen da je kao zapovjednik Jedinice za posebne namjene u sastavu paravojnih srpskih postrojbi, odnosno zapovjednik Nastavnog centra za obuku pripadnika specijalnih postrojbi Alfa, postupao protivno odredbama Ženevske konvencije.

Na teret mu se stavlja da je tijekom lipnja i srpnja 1991. u zatvoru na kninskoj tvrđavi te tijekom veljače 1993. u Bruškoj kod Benkovca mučio, zlostavljao i usmrćivao zarobljene pripadnike hrvatske vojske i policije.

Uz to je optužen i da je tijekom srpnja 1991. u Glini, u dogovoru sa zapovjednikom tenkovske jedinice JNA, izradio plan napada na tamošnju policijsku postaju te prigradsko naselje Jukinac, sela Gornji i Donji Viduševac, a potom i njihovo zauzimanje.

Tijekom napada su oštećeni i uništeni civilni objekti, stanovništvo natjerano na bijeg, opljačkana je imovina, a ubijeni su i ranjeni civili od kojih i jedan strani novinar.

facebook komentari

Nastavi čitati