Antun Branko Šimić

    0
    Antun Branko Šimić (Drinovci kod Gruda, 18. studenog 1898. – Zagreb, 2. svibnja 1925.) je pjesnik, esejist, kritičar i prevoditelj.
    Jedan od najistaknutijih hrvatskih pjesnika modernizma, zaslužan za sve veću raširenost slobodnog stiha i novih kompozicijskih načela, zasigurno je Antun Branko Šimić koji je najveći doprinos novoj hrvatskoj književnosti, a prije svega pjesništvu dao svojom kratkom zbirkom pjesama poznatijoj kao “Preobraženja”.

    Velik dio stručnjaka u koje slobodno možemo ubrojiti književne kritičare, smatraju Antuna Branka Šimića najboljim hrvatskim pjesnikom.

    Naš najveći pjesnik rodio se u Drinovcima kod Gruda u Hercegovini, 18. studenog 1898. godine u obitelji Vide i Martina Šimića, gdje akademski život započinje u pučkoj školi u rodnim Grudama, nakon čega tri razreda franjevačke klasične gimnazije završava u Širokom Brijegu. Četvrti razred upisuje u Vinkovcima nakon čega školovanje nastavlja u zagrebačkoj donjogradskoj gimnaziji, gdje u osmom razredu napušta školovanje zbog objavljivanja književnog časopisa Vijavica 1917. godine.

    Nakon što je prekinuo svoje školovanje, pokreće književni časopis Juriš pod utjecajem ekspresionističkog lista Der Sturm. Godine 1923. pokreće i treći časopis poznatiji kao Književnik.

    Možemo reći kako je svoju karijeru odlučio posvetiti kreativnom i umjetničkom izražavanju što je pokazao pored časopisa i svojim brojnim djelima.

    Prvu zbirku pjesama pod nazivom “Zimska pjesma”, objavio je 1913. godine u časopisu Luč. U Vinkovcima je napisao zbirku pjesama “Cibaliana”. Napisao je brojne eseje, književne i likovne kritike, polemike o novom pjesništvu, nekoliko kraćih proza, dnevnik, autobiografiju, nekoliko dramskih fragmenata te je uz to započeo roman “Dvostruko lice”. Puno kasnije obajvljena su djela kao “Tijelo i mi”, Croatica i Vinkovci.

    Potrebno je spomenuti kako je velik dio djela ostao neobjavljen do 1950-ih i 1960-ih, među koje treba ubrojiti i nekoliko dramskih fragmenata te započeti roman “Dvostruko lice”, kada su mu objavljena “Sabrana djela”, 1960. godine. Uz Tina Ujevića smatra se najistaknutijim hrvatskim pjesnikom modernizma. Njemu u čast pokrenuta je kulturna manifestacija pod nazivom Šimićevi susreti, prvi put održana 30. i 31. svibnja 1970. godine, u Grudama i Drinovcima.

    Svoj život završio je od teške bolesti tuberkuloze u Zagrebu 2. svibnja 1925. godine.

    Čovječe pazi
    da ne ideš malen
    ispod zvijezda!

     

    Pusti
    da cijelog tebe prođe
    blaga svjetlost zvijezda!

     

    Da ni za čim ne žališ
    kad se budeš zadnjim pogledima
    rastajo od zvijezda!

     

    Na svom koncu
    mjesto u prah
    prijeđi sav u zvijezde!

     

    kamenjar.com

    facebook komentari