APSURDI RELATIVNOSTI

    0

    Upravo na dan kada je hrvatska nogometna reprezentacija uz blagoslov kardinala Bozanića krenula prema Brazilu, a izbornik zamolio navijače da za njih mole, u jednom se medijskom portalu pojavio  tekst kako svaki treći Hrvat ne mari za religiju.

    Vjerojatno s razlogom medijske ravnoteže  i ravnopravnosti u ime viših ciljeva kao što je sekularna država.

    Albert-Einstein-150x150Ponižavanje vjernika na način da su intelektualno inferiorniji, da uglavnom žive na selima ili kao što je u kvizu na jednoj nacionalnoj televiziji voditelj posprdno naglasio kako krunicu u vozilima ističu primitivci koji slušaju takvu glazbu, postao je uobičajeni obrazac ponašanja pojedinih nositelja javno izgovorene riječi.

    I dok s druge strane deklarirani ateist na čelu hrvatske vlade zahvaljuje Bogu što poplave u Slavoniji nisu veće zlo (unatoč strahovitim štetama i smrtnim slučajevima!?) dio predstavnika sedme sile želi biti u trendu i zaziru i od same riječi i prizivanja Boga.

    No, dobro je poznato kako je jedan poznati fizičar pojasnio teoriju relativnosti koja se može primijeniti i u svakodnevnom ljudskom životu.

    Naime religija i vjera relativno su povezani sa životnim standardom i civilizacijskim dosegom. Većina je bogataša otuđena od vjere jer jednostavno za to nemaju vremena i svoj ovozemaljski ljudski vijek provode u relativnom hedonizmu i blagodatima.

    Da ne postoji relativizam bilo bi  čudno da su općenito materijalno siromašniji ali duhom bogatiji ljudi sretniji i zadovoljniji. Zbog toga nevjernicima nije jasno kako je veliki broj narkomana, alkoholičara , preljubnika i samoubojica  upravo u  društvenom sloju materijalno zbrinutih.

    O toj je temi nedavno na zagrebačkoj gradskoj skupštini briljantno govorio i gradonačelnik Bandić. Doslovno je očitao lekciju iz građanskog odgoja predstavnicima jedne ideološke i svjetonazorske stranke u nestajanju.  No, obzirom da je relativno gdje je početak i kraj, pred tom strankom predstoji novi početak.  Jer tamo gdje je kraj počinje početak ili obratno. Zbog toga, smrt za vjernike nije  kraj već samo početak čime se još jednom potvrđuje sjajna teorija relativnosti.

    Naravno kako su i svakodnevni znakovi oko nas od fascinantnog dolaska na svijet, preciznog rada ogromnog broja stanica, mišića ili živaca u ljudskom tijelu pa do svemirskih prostranstava, pokazatelji nadčovječanskog savršenstva i zakona. U tim relacijama ljudski je um mizeran i sićušan ali ljudska je oholost, gramzivost i želja za vlašću neizmjerna.

    Obilježeni ovakvim slabostima kročimo kroz ljudsku povijest i dio smo neprekidnog ljudskog lanca i vrste. Zamaramo se nepotrebnim problemima i rekli bi ljudskim glupostima dok vremenska prostranstva neumitno otkucavaju i prate nas začuđenim pogledima. Jer, sve se manje ljudi ukrcava na bezvremenski vlak i posvećuje blagodati uživanja ljudskog života i vremena.

    Nadobudni čuvari nevjerništva, avangardni i liberalni osviješteni suvremenici reći će kako nisam u pravu! Kako je sve iluzija, bajka i fatamorgana i napadati iz svojih utvrda jednu europarlamentarku Mariju Petir. Uz svesrdnu financijsku pomoć minstrastva i državnih agencija i poduzeća na čijim su čelnim funkcijama političari nekonzervativne stranke u nestajanju.

    No, njima kao i svima upućujem pitanje:-  isplati li se propustiti priliku i samo se ponizno držati  božjih zakona i pravila?

    Ovo je pitanje na kraju uvijek temeljno u raspravama vjernika i nevjernika. Ogoljeno, jednostavno i bez suvišnih fraza i usporedbi!

    Čini mi se kako je još i danas možda i najsnažnije oružje u obrani bezboštva i proklamirane demokracije i sloboda. Slobode čega i za koga, liberalnog ponašanja i života života bez pravila, zakona i etičkih normi!?

    Kroz povijest mnogi su takvi pokreti i civilizacije  propale, a na dobrom smo putu da se povijest ponovi.

    I tako će jednog dana budući naraštaji proučavati  ljudsku glupost njihovih predaka, neutaživu žeđ za vlašću, moći i podređivanjem vlastitim užicima i željama.

    Šteta što se ponovno moramo učiti na greškama i ništa nismo naučili na povijesnim primjerima poput Atlantide i Rimskog carstva.

    No ipak sve je relativno ! Zar ne?

    piše: Žarko Delač, Hrvatski Glas Berlin

    facebook komentari