Pratite nas

Komentar

Ateno, a gdje je plan?

Objavljeno

na

Nastavlja se partija pokera oko grčkih milijardskih dugova. S novim igračima i starim poznanicima. Atena želi više vremena. Ali kreditori na to ne bi trebali pristati, smatra Henrik Böhme.

Baš su si to dobro zamislili, ti poletni dečki iz Atene. Mala turneja po Europi u economy-klasi: London, Pariz, Bruxelles, Berlin, Frankfurt na Majni. Kako bi molili za razumijevanje, za strpljenje, i naravno: za novac. Bolje rečeno: oprost duga.

I onda se priča o rezanju dugova, pa onda opet o “vječitim” obveznicama (čiji je rok isplate jednoga dana u dalekoj budućnost, dakle nikada), pa onda o “rastezanju” roka otplate. I sve se to začini argumentima u stilu: milijarde pomoći EU-a i MMF-a guše zemlju, zato što se na već golemo brdo dugova natovari još više dugova.

Nema plana

Grčka je najbolji mogući primjer za klijentelizam i korupciju, za birokraciju koja je u totalnom nerazmjeru s minijaturnom gospodarskom snagom, koja iznosi jedva desetinu francuskog BDP-a. Jednom start-up-poduzeću u Grčkoj treba godina dana da prikupi sve dozvole za pokretanje posla. Povišenjem minimalne plaće Alexis Tsipras neće se moći boriti protiv zastrašujuće stope nezaposlenosti među mladima. A to mu neće poći za rukom ni s tisućama državnih službenika koje namjerava ponovno zaposliti.

Možda je putovanje u (najprije) Bruxelles bilo simbolično, kako bi se vrhovnim Europljanima zajamčilo da se itekako namjerava ostati u Uniji i zadržati euro. Ali puno hitnije bi gospodin Tsipras trebao otputovati u Španjolsku, Latviju i Irsku. I tamo je kriza ostavila duboke tragove, ljudi su patili. Ali njihove vlade su programe štednje svejedno provele i sad se vide i prvi uspjesi. To je i u Grčkoj bilo tako: prije tri godine pad BDP-a od 10%. A sad je tu, doduše sićušan, ali ipak plus. Ali Grci su izgubili strpljenje i na biralištima su se drugačije odlučili.

Sve od početka

Kreditori su na izbacivanje omražene “Trojke” reagirali prilično opušteno. Samo nekoliko sati nakon što je atenski ministar financija napustio zgradu Europske središnje banke, ESB je priopćio da od sljedećeg tjedna neće više prihvaćati obveznice grčkih banaka (slabog boniteta) kao sigurnosni polog. To je bila reakcija na najavu nove vlade u Ateni da će okončati program štednje. No, taj je program bio preduvjet za to da ESB takve obveznice uopće bude prihvaćao kao polog. To je šef ESB-a Draghi svom gostu mogao naravno reći i tijekom razgovora. Ali nije.

Tko je kriv?

Pritom je “Trojka” najmanji problem. Etiketu se može jednostavno maknuti, i onda Atena mora pregovarati s EU-om, MMF-om i ESB-om pojedinačno. To je samo simbolika, u predizbornoj je kampanji možda i poslužila dobro kao simbol za neprijatelja. Ali dugovi su još tu, nisu se izgubili i ugovori neće prestati važiti samo zato što je dužnost preuzela nova vlada. Nije “Trojka” dovela Grčku tamo gdje se ona danas nalazi. To su bile očito nesposobne ranije vlade u Ateni. To su bili nesposobni birokrati u Bruxellesu koji su vjerovali statistikama iz Atene.

Kako bi se stvar privelo (dobrom) kraju, postoje dva puta: ili državni bankrot zemlje, povezan s izlaskom iz eurozone. Ili europski “Marshallov plan” za Atenu kojim bi se doista potaknuo gospodarski razvoj zemlje. Problem je samo: i kod takvog plana će donatori postavljati preduvjete. Izgleda da to i nije baš dobar plan. Umjesto trajne krize i kontinuirane alimentacije dakle ipak radije brzi kraj priče praćen šokom, nego šokovi bez kraja.

Osim ako Tsiprasova družina iz rukava ne izvuče neku senzacionalnu kartu i predstavi još bolji plan. Grcima bih to želio. Ali nekako u to ne vjerujem.

Henrik Böhme

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Komentar

Marko Jurič: Ima li što zajedničko u slučajevima Ive Sanadera, Nadana Vidoševića i Ivice Todorića?

Objavljeno

na

Objavio

Ima li što zajedničko u slučajevima Ive Sanadera, Nadana Vidoševića i Ivice Todorića?

Osim stila visokog letenja i niskog padanja, istog odvjetničkog ureda koji ih brani, radi li se tu o onom surovom hrvatskom primitivizmu, onoj umivenoj i loše prikrivenoj seljačiji?

Ima li tu nekih poremećaja ili dijagnoza koje počinju s riječju narcisoidnost? Sva su trojica vrlo inteligentni ljudi, a doveli se u jednako glupu situaciju.

Sanader se uspeo na vrhove hedonističkog cinizma pa se strmoglavio Čedi Prodanoviću u naručje. Vidošević se spustio u mračne odaje svojega doma, sladostrasno konzumirao sve što je doteklo, a kad je preteklo i on se otkotrljao u naručje Prodanovića, odnosno Jadranke Sloković.

Ivica Todorić se najdulje penjao i najviše uspeo čak do feudalnih Kulmerovih dvora s kojih puca pogled na kmetstvo, ali i njemu je započelo desetogodišnje razdoblje kada će jutra počinjati s Čedom Prodanovićem.

Zašto u Hrvatskoj ljudi ne čitaju malo više, primjerice Ivana Gundulića i njegovog Osmana, gdje kaže: ‘Kolo od sreće uokoli vrteći se ne pristaje: tko bi gori, eto je doli, a tko doli gori ustaje’. Jer kandidata za ovaj klub Čedinih mušterija ima još, samo oni toga, na njihovu žalost, za sada nisu svjesni.

Navodno su rimski cezari nakon vojnih pohoda kada su Rimom prolazili ispod slavoluka pobjede, praćeni ovacijama svjetine u dnu kola imali šaptača koji im je govorio ‘ne zaboravi ti si samo običan čovjek’.

Možda to nije istina, ali je istina da ovi naši hrvatski cezari imaju gomilu šaptača koji ih uvjeravaju da su postali nadljudi, mesije, božanstva, superstari. A kad hrvatski cezari padnu onda hrvatski šaptači postaju USKOK-ovi pokajnici.

Možda je ovo faza prvobitne akumulacije kapitala, možda ono divlje doba pretpovijesti kada se stvaraju plemići. Čini se da to baš ne uspijeva jer do sada se još ni jedan nije stvorio.

Možda zato što tituli plemić prethodi titula vitez, a ona se stječe plemenitim djelima požrtvovnosti i junaštva. Hrvatski nadri plemići preskaču tu fazu. Draža im je metoda glembajevštine koja žrtvenike prepušta junacima.

Marko Jurič: Izgleda da je Agrokorov neboder bio azil za one koji su trebali završiti u Remetincu

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Miro Kovač: Ne vjerujem da je riječ o političkom progonu Ivice Todorića

Objavljeno

na

Objavio

U Studiju 4 gostovao je Miro Kovač, predsjednik saborskog odbora za vanjsku politiku i bivši ministar vanjskih poslova.

Komentirajući akciju Agrokor, istaknuo je da se zalaže za utvrđivanje političke odgovornosti. To je naša dužnost i prema građanima koje zastupamo, i prema državi. Osobno se zalažem za rasvjetljavanje svega onoga što se događalo kad je riječ o Agrokoru, rekao je Kovač. Istaknuo je kako vjeruje da u Hrvatskoj pravosuđe funkcionira neovisno i ne vjeruje da je riječ o političkom progonu Ivice Todorića.

Osvrnuo se i na posjet predsjednice Kolinde Grabar Kitarović Rusiji. Rekao je da očekuje pomak u odnosima između Hrvatske i Rusije.

Očekujem da ćemo najviše jačati dijalog na području gospodarstva jer postoje sankcije Europske Unije prema Rusiji, ali i Rusije prema Europskoj uniji i zbog toga je Hrvatska trpjela štetu na planu gospodarstva. Ali Rusija ima pravo diskrecije i može propustiti neke tvrtke na svoje tržište.

Da bi se to dogodilo važno je imati dobre prijateljske odnose sa Rusijom i mi to želimo, istaknuo je Kovač.

 

facebook komentari

Nastavi čitati