ATENTAT NA SRPSKOG KRALJA ALEKSANDRA

7

ATENTAT NA SRPSKOG KRALJA ALEKSANDRA

9. listopada 1934.
Uz gusle pjeve hrvatski revolucionar i mučenik Ljubo Dedić

Na današnji dan, 9. listopada 1934., propadnik VMRO-a i član UHRO-a, Vlado Černozemski – Keleman, u Marseilleu je izvršio atenta na kralja Aleksandra. Atentat je organizirao UHRO kao odgovor na ubojstva koja je u beogradskoj skupštini po kraljevu naređenu, Puniša Račić izvršio na Stjepana Radića i zastupnike HSS-a.

Piše: Dinko Dedić/Kamenjar.com

Atentat je u Srbiji primljen kao teroristički čin a u Hrvatskoj kao herojsko djelo. Nakon tolikih godina srpske strahovlade popraćene ponižavanjem, šikaniranjem i batinanjima svega i svakoga tko je hrvatski disao, što je kulminiralo ubojstvom hrvatskih zastupnika u beogradskoj skupštini, a to je ujedno bio i jedini primjer u svijetu gdje su zastupnici jedne stranke poubijani u parlamentu tokom zasjedanja, atentat je podigao hrvatski moral i ideja državne samostalnosti planula je kao baklja, na isti način na koji se to dogodilo u Hrvatskoj za vrijeme Miloševića.

Izvršitelj atentata Vlado Černozemski bio je pripadnik VMRO-a, probugarske organizacije, koja je zastupala ideju uspostave samostalne makedonske države. Bliska suradnja VMRO-a i UHRO-a rezultirala je aktivnošću Černozemskog u sastavu UHRO-a i odlukom da bude jedan od dobrovoljaca koji su u Marseilleu na nekoliko punktova čekali kraljevsku povorku, jer francuske vlasti iz sigurnosnih razloga nisu objavile plan prolaska automobilske povorke.

U spomen marseilleskog atentata, Ljubo Dedić je 1963. godine uz gusle otpjevao deseterac o atentatu na kralja Aleksandra, njegovim uzrocima i posljedicama, izražavajući zahvalnost Vladi Černozemskom, poznatog pod konspirativnim imenom Keleman:

“Kelemane ime tvoje tajno, Hrvati te proslaviše slavno,
Slava tebi među Hrvatima, dok na svijetu jedan Hrvati ima.”

LJUBO DEDIĆ

ljubo dedic
hrvatski revolucionar i mučenik Ljubo Dedić

Pok. Ljubo Dedić, koji je i na facebooku ostavio trag kroz dvije od svoje tri kćerke, Zdenka Dedic-Jackanic i Božica Christine Dedic, rodio se 1923. godine u Hercegovini u Prozoru. Za vrijeme Drugog svjetskog rata je bio u Hrvatskoj mornarici. Kad je jedan njemački oficir prema njemu i skupini hrvatskih mornara nastupio grubo, zahtijevajući da se legitimiraju, Ljubo ga je smrtno ranio, što pokazuje koliki su “fašisti” bili hrvatski vojnici. Nakon što su hrvatske vojne vlasti uspjele nagovoriti Njemce da im ga predaju i da ga sudi hrvatski vojni sud, Ljubo je bio oslobođen.
Po svršetku rata je prošao kroz kolone smrti kad je sreća ponovo bila na njegovoj strani, te je preživio. Živio je život hrvatskog revolucionara i doživio mnoge progone i uhićenja.

Nakon križnog puta, početkom 1950. je bio uhićen i zatvoren u Prozoru nekokilo mjesci. Koncem 1950. je ponovo uhićen i 2 godine mučen u zloglasnom udbinom zatvoru Ćelovina u Mostaru.

Po izlasku iz zatvora je protjeran iz svog rodnog kraja i nastanio se Osijeku. Radi antijugosalvenske djelatnosti bio je 1956. ponovo uhićen. Nakon batinanja i mučenja bio je smješten u kaznionicu u Gradišci, gdje je odležao 3 godine.

Konačno je po izlasku iz zatvora s obitelji prebjegao u Austriju i priključio se HOP-u a zatim Hrvatskom demokratskom odboru. Boraveći u izbjegličkom logoru, proizvodio je antijugosalvenske letke i ubacivao ih u Jugoslaviju. Austrija ga je strpala u zatvor na 9 mjeseci. Dok je njegova obitelj u logoru čekala na odobrenje za odlazak u Australiju, Ljubo je sjedio u zatvoru i ravno je iz zatvora doveden na aerodorm i zajedno s onbitelji strpan na zrakoplov s kojim su 1963. stigli u Australiju.

Zajedno sa svojom ženom Delfom, svoje je 3 kćerkre, Zdenku, Ružicu i Božicu odgojio u hrvatskom revolucionarnom duhu. Moje poznanstvo, prijateljstvo i suradnja s njima od prvih dana mog dolaska u Australiju 1972., nakon prerane smrti hrvatskog revolucionara i mučenika Ljube Dedića, utjecalo je i na moju hrvatsku državtovornu izgradnju i kroz sve godine izbjeglištva ostajemo bliski s idejom samostalne, slobodne i gospodarski napredne hrvatske države, u kojoj ljubitelji Jugoslavije, Tita i svega zla koje su nanijeli hrvatskom narodu, nemaju utjecaja u vlasti i javnom životu, nego se zajedno sa svojim idolima nalaze na ropotarnici hrvatske povijesti.

Dinko Dedić/Kamenjar.com

>>Pročitajte i :Intervju: Mihailo Ivan “Vančo” vođa Makedonske VMRO

facebook komentari

  • Agromentum

    A što reći, poštovani Dinko, nego pokoj vječni tako velikom domoljubu i mučeniku koji se licem u lice sreo s nepravdom i okrutno odvojen od onoga što je najviše volio – domovine.

  • Alan B’Stard

    Volio bih da Otporaš ovo čuje

    • Otporaš

      Dragi Alan čuo sam ja mnogo tih stvari i o njima pisao. Kada nešto naš dragi Dinko Dedić piše i opisuje, tada nije potrebno mnogo nadodavanja, jer Dinko je sve potkrijepio. On je maestro takovih opisa. Možda ću se opširnije javiti i iznijeti nešto iz knjige Georges-a Desbona: “ZAŠTO SAM BRANIO USTAŠE”, Francuza, prijatelja Hrvata i Hrvatske, odvjetnika koji je branio hrvatske Ustaše Rajića, Pospišila i Kralja.

  • Dinko Dedić

    Hvala Kamenjaru za objavu mog priloga o atentatu na kralja Aleksandra. U Hrvatskoj se danas slave ustanci u Srbu i Brezovici i nadnevci koji glorificiraju stvaranje Jugoslavije a ignoriraju oni koji se odnose na njeno rušenje. Da su atentat izvršili pripadnici KPJ, jer Aco je i njih proganjao, danas bi to u Hrvatskoj bio značajan datum. Ovako, sva sreća da ga nije zabranjeno spominjati.

    • BoRice Initiative

      Naj se zna izstiena

  • Dinko Dedić

    Pismo prijateljice Marije Zdenki Dedić Jackanić, kćerki pok. Ljube Dedića, povodom objave njegove pjesme uz gusle o ubojstvu kralja Aleksandra:
    —————————
    Draga i mila Zdenka,
    neizmjerna ti hvala za ovaj rijetki dragocjeni dar. Potekoše mi iskrene suze a s njima i uspomene na velikoga domoljuba, tvojega tatu, koji u meni od davne 1969. godine posija sjeme žarkoga domoljublja i raspali neugasivi plamen prema istim hrvatskim idealima i vrednotama. Pred oči mi iskrsnuše sva ona pisma i letci što smo ih skupa pisali protiv tita i njegove komunističke jugobagre. Zbilja je šteta što Bog prerano uze biće, koje bi, da je bilo sreće, svojim nesebičnim radom i žrtvom doprinijelo Domovini još mnogo obilnoga roda i ploda. Laka mu bila tuđa gruda, a ti i tvoja obitelj budite ponosni jer ste imali junaka, hrvatskoga vojnika, koji će u srcima pravih ljudi živjeti vječno. Slava mu!
    Marija

    • Alan B’Stard

      Ljubo Dedić, s nama je!