Pratite nas

Pregled

Austro-ugarski i daytonski dualizam

Objavljeno

na

Prvi svjetski rat

U obitelji se u nekoliko navrata spominjala uloga moga djeda u sarajevskom atentatu, uvijek u kratkim i pakosnim aluzijama da je slabo čuvao nadvojvodu Ferdinanda. On sam nikada o tome nije govorio, ali legenda kaže da je kao austrougarski žandar bio u Sarajevu u lipnju 1914. Da u tome ima istine, govorilo je njegovo poznavanje Bosne i tamošnjih prilika uoči Prvoga svjetskog rata.

Stotinu godina poslije sarajevskog atentata, situacija je na vlas ista glede položaja Hrvata u BiH, zahvaljujući potpuno krivim procjenama velesila koje su i opet na vlas iste kao što su bile procjene one velesile u čijem je sastavu kratkotrajno bila Bosna i Hercegovina. Austro-Ugarska je, naime, od trenutka legalnoga zaposjedanja 1878. počinila bezbroj kobnih pogrješaka. Umjesto da se osloni na Hrvate, ona ih je potisnula i išla niz dlaku onima koji su i Hrvatima i njoj samoj radili o glavi.

Beč je promptno odbio i osudio adresu Hrvatskoga sabora da se Bosna i Hercegovina uredi tako da bude moguće njezino pripojenje Trojednoj kraljevini. Razumljivo je to iz kuta austrijske, ali i prvenstveno ugarske politike kojoj je Velika Hrvatska bila toliko zazorna da su mađarski političari govorili kako im je onda draža Velika Srbija i time dolijevali ulje na vatru velikosrpske politike. Mađarima je uostalom i bila prepuštena uprava Bosnom i Hercegovinom, te su oni ubrzo nakon što je hrvatska vojska pod Filipovićem u bitkama zaposjela Bosnu – i junačkoga generala Filipovića i druge Hrvate poput Vladimira Mažuranića pacificirali i odstranili.

Benjamin Kallay se prvo oslonio na muslimane i usporedo gurao suludu ideju o bosanskoj naciji i bosanskom jeziku, sve dok nije postalo razvidno da je stvaranje umjetne nacije nemoguće poslanje. No dok je to Kallayu napokon sinulo, Hrvati su patili pod zabranama svoga imena i zastave, a Srbi pomalo nacionalizirali gradove i gradsko pučanstvo, rovarili u sprezi s ruskim konzulima i širili ideje Vuka Karadžića, Načertanija i svoga suvremenika Miroslava Spalajkovića koji je u to vrijeme u Parizu predstavljao Francuzima Srbe u BiH kao “najljepši dio srpske rase i jedine čuvare Balkana” koji mogu zaustaviti Bismarcka kada krene prema jugoistoku i prednjoj Aziji, uz pomoć Austro-Ugarske koja nije drugo do predstraža Njemačke.

Spalajkovićeva knjiga bila je poznata i Beču i Budimpešti, znalo se da autor ne govori pro domo sua nego kao eksponent srbijanske politike. Širenje Srbije na zapad i BiH imalo je tada, kao i u nedavnoj srpskoj agresiji devedesetih 20. stoljeća za krajnji i stvarni cilj uništenje Hrvatske jer bi, kako je pisao Spalajković, “konačnim osvajanjem BiH bila odlučena i nacionalna sudbina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije – zbog zemljopisne konfiguracije, to više što u njima već ionako ima Srba.” Na istom su tragu bili i Mađari, koji su pak držali da mogu uz pomoć Srba ne samo vladati Bosnom nego ostvariti Kossuthovu ideju o brisanju Hrvatske sa zemljovida. Ta su se dva imperijalizma u Bosni međusobno hranila, s tim što je srpska hrana nuđena Mađarima bila bizantinski otrovna i zato uspješnija.

Protuhrvatska politika Budimpešte

Protuhrvatska politika Budimpešte s blagoslovom Beča nastavila se upravo nevjerojatnim sljepilom, pa je Kallayev nasljednik Burian ojačao noge Srpskoj pravoslavnoj 150px-Joseph Philippovich von Philippsbergcrkvi i omogućio srpskom da postane službeni jezik, a ćirilica službenim pismom u okviru crkvene autonomije. Za Bečom i Peštom nije zaostajao ni Zagreb gdje Supilo u Hrvatskom saboru govori o BiH kao o srpskoj zemlji. U takvoj općoj zabuni i podmetanjima, uspravljaju se Hrvati u Bosni i Hercegovini i samostalno kreiraju tada nadonosnu politiku sveze s muslimanima, s kojima postižu većinu u Bosanskom saboru.

Iz Hrvatske ne dobivaju pravu pomoć, kao i u ovim našim vremenima, jer Hrvatska i sama stradava u ugarskom i germanskom nasilju. Jedan detalj zvuči vrlo poznato. Kao što sada muslimani biraju Hrvatima člana predsjedništva, tako je isto bilo u Dalmaciji 1883. kada su Hrvati dobili većinu u Dalmatinskom saboru i tako nadvladali Talijane, a Vlada je za predstavnika u carevinskom vijeću izabrala – Srbina.

Tek u prvom desetljeću 20. stoljeća Beč i Pešta počinju razumijevati što se događa u Bosni i Hercegovini, a tada je već kasno. Kao što kaže Pilar,”militantna bizantinska misao o crkvi i državi već je utisnula svoje obilježje i dala misaonu opremu.” Ista ta misao grije Rusiju koja se želi dočepati Carigrada ne samo zbog strateških, dardanelskih ciljeva nego i zato da konačno preuzme bizantsku baštinu čijim se sljednikom smatra. U Srbiji vidi saveznika istoga kova i daje potporu njezinim zamislima o širenju na zapad i jug, s izlaskom na Jadransko more.

Začudno je kako su u Beču zanemarili jasne poruke, poput one u beogradskom listu “Politika” gdje je napisano sljedeće: “Ili će nam Europa popustiti i dati da vladamo u Bosni i Hercegovini, ili će doći do strašnoga rata.” Objavljeno je to 1909. u jeku veleizdajničke parnice u Zagrebu koju na svoj način usmjerava zagrebački tisak, a njega vode uglavnom Srbi. Austro-Ugarska koja je napokon shvatila da joj nisu Hrvati opasnost nego Srbi, još odbija zamisao o trializmu koji se temeljio na ideji da uz dvije sastavnice države Austro-Ugarske treba postojati i treća (treći entitet, rekli bismo), a ona bi teritorijalno obuhvaćala Hrvatsku, Slavoniju, Dalmaciju, Bosnu i Hercegovinu i Vojvodinu.

Prijestolonasljednik Ferdinand – pristaša trializma

Po svemu sudeći, iskreni pristaša te zamisli bio je upravo nadvojvoda i prijestolonasljednik Ferdinand Habsburški, koji je grofu Bombellesu rekao: “Poručite vašim Hrvatima da samo još jednom ostanu vjerni kruni, a ja ću im po dolasku na prijestolje ispuniti sve što traže.” Protiv trializma bili su naravno Mađari, ali i slavenski narodi u sklopu Monarhije poput Čeha, te hrvatski rezolucionaši, jugofili, svjesni ili nesvjesni kamo njihove ideje mogu odvesti Hrvatsku.

Srbija i Srbi u BiH reagirali su bjesomučno, pa je od tada pristaša trializma nadvojvoda Ferdinand postao za njih neprijateljem broj jedan, kojega treba eliminirati. Tada su već odavno postojale četničke organizacije u Bosni, ali i Hrvatskoj, srbijanska politika i posebno Crna ruka tražile su krv i nudile teror. Franjo Ferdinand nije imao šanse preživjeti posjet Sarajevu, to više što je osiguranje bilo upravo balkanski neorganizirano, čime se vraćam na uvodnu anegdotu o mojem djedu…

Toga je trenutka nestao projekt europske perspektive Bosne i Hercegovine, rečeno današnjim rječnikom, a uskoro je nestala i Austro-Ugarska koja je za vladavine u Bosni ipak štošta učinila u gospodarskom, prometnom i kulturnom smislu. Ideja trializma prometnula se u jednom kratkom bljesku 1918. u samostalnu državu Slovenaca, Hrvata i Srba koja je teritorijalno zahvaćala upravo područja trialističke zamisli, ali su prevladali jugoslavenski nacionalisti i tako je započelo najtragičnije razdoblje u hrvatskoj povijesti, nastavljeno i u komunističkoj Jugoslaviji i završeno sretnim osamostaljenjem Hrvatske u kojoj se i danas vodi borba između jugoslavenskog nacionalizma i hrvatstva, s medijskom situacijom kakva je bila uoči Prvoga svjetskog rata i s posebnom mržnjom jugofila prema Hrvatima u BiH.

Ništa novo u Bosni i Hercegovini nisu donijeli ni taj Prvi svjetski rat, ni Drugi, a na žalost po hercegbosanske Hrvate ni rat devedesetih. Svi čimbenici koji danas ležerno ostavljaju BiH u stanju opasne rastresitosti, kao da zazivaju novi rat. Ponašaju se potpuno isto kao i Austro-Ugarska, to jest vode politiku isključivo na štetu Hrvata i zatvaraju oči pred jedinim mogućim mirnim rješenjem, a to je federalno ili konfederalno uređenje Bosne i Hercegovine s tri teritorijalne jedinice, tri republike – novo uređenje koje će zamijeniti pokvareni daytonski dualizam.

Hrvatska treba na tome odlučno inzistirati, a da to bude moguće, prvi i žurni potez je odlazak sadašnje vlasti -što će se uskoro dogoditi- te uspostava nove u kojoj ne će biti Supila ni Spalajkovića, nego ljudi povijesno potkovanih i svjesnih da se Hrvati istom žestinom moraju boriti za samostalnu republiku unutar BiH kao što su se borili za samostalnu hrvatsku državu. To je zadaća za ovaj naraštaj.

Hrvoje Hitrec/hkv

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Pregled

Grčka će modernizirati svoju flotu F-16, Hrvatskoj nude 12 zrakoplova u starijoj verziji

Objavljeno

na

Objavio

Američki State Department odobio je paket nadogradnje F-16 zrakoplova Grčkih (Helenskih) zračnih snaga za koji se pretpostavlja da bi Grčku koštao oko 2,4 milijarde dolara.

Konkretno, tim bi se paketom nadogradila grčka flota F-16-ica u Block 30, Block 50, Block 52+ i Block 52+ Advanced konfiguracijama, a svi bi se nadogradili na najnoviju F-16V (Viper) konfiguraciju.

Prema američkoj Agenciji za obrambenu suradnju, u paketu su ponuđene sve nužne komponente da se 123 F-16C i F-16D borbena zrakoplova (od ukupno 155 koliko ih se nalazi u sastavu Grčkih zračnih snaga prema podacima World Air Forces) moderniziraju na F-16V standard koji je kompanija Lockheed Martin prvi put predstavila 2012. godine. To znači da bi po zrakoplovu Grčka modernizaciju platila nešto manje od 20 milijuna dolara, piše Defense news, prenosi jutarnji list

– Ova nadogradnja bi Grčkoj pomogla da odvrati potencijalne regionalne prijetnje, da ojača svoju obranu i da provodi protu-terorističke operacije – stoji u objavi Agencije za obrambenu suradnju.

Ova vijest objavljena je tijekom posjeta grčkog premijera Aleksisa TsiprasaWashingtonu, gdje se se susreo s predsjednikom SAD-a, Donaldom Trumpom. Američki predsjednik, poznat po oštroj kritici država članica NATO pakta koje ne troše najmanje 2% svojeg BDP-a na obranu na što ih pakt obvezuje, očekivano je pohvalio Grčku zbog želje da modernizira flotu.

– Oni moderniziraju flotu svojih F-16 zrakoplova. A to je fantastičan zrakoplov – rekao je Trump prije sastanka s Tsiprasom, a prenosi Drive Warzone.

Ako do modernizacije zaista dođe grčki F-16 dobili bi novi APG 83 aktivni elektronički radar (AESA), nove kompjutore, nove sustave navigacije, nove multifunkcionalne displeje, napredniji sustav podatkovne veze i tako dalje…

Inače, na F-16V standard već se počela modernizirati flota F-16-ica Zračnih snaga Tajvana, a nova 22 F-16V naručio je Bahrein koji će to u kompletnom paketu opreme i obuke platiti 2,78 milijardi dolara.

Na kraju, podsjetimo da su i Grčka i SAD dale ponude za prodaju 12 borbenih zrakoplova Hrvatskoj, uz to da su Grci ponudili F-16 Block 30 varijantu, dok su Amerikanci ponudili potpuno novu F-16 Block 70/72 varijantu, vrlo sličnu gore spomenutom F-16V standardu na koji bi se nadogradili grčki lovci. Uz njih su pondu dali i Izraelci (riječ je, navodno, o njihovim Barak i Braaket varijantama F-16 zrakoplova) te Šveđani koji su ponudili svoje JAS 39 Gripene C/D.

Vojni analitičar Jan Ivanjek za Globus je procijenio da bi u slučaju da Hrvatska kupi grčke F-16-ice, naša država osigurala prevlast u zraku na 10 do 15 godina, nakon čega bi njihovu eventualnu modernizaciju na F-16V standard platila do 50 milijuna dolara po komadu. Novi američki F-16 block 70/72 borbeni zrakoplovi bi pak Hrvatsku koštali oko 90 milijuna dolara po komadu, s obukom i logistikom, procjenuje Ivanjek.

 

F-16 Block 70 pruža Hrvatskoj apsolutnu zračnu dominaciju za narednih 40 godina

facebook komentari

Nastavi čitati

Pregled

Damir Krstičević: Sljedeće godine želimo napraviti prvu vježbu sustava domovinske sigurnosti

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatski sabor raspravlja o konačnom prijedlogu Zakona o sustavu domovinske sigurnosti. Uspostava tog sustava strateški je cilj definiran nedavno donijetom Strategijom nacionalne sigurnosti.

Damir Krstičević, ministar obrane, predstajući zakonski prijedlog o sustavu domovinske sigurnosti, najavio je za iduću godinu i prvu vježbu.

“Sljedeće godine želimo napraviti prvu vježbu sustava domovinske sigurnosti”, rekao je Krstičević, dodajući da je vrlo bitno i da se izradi priručnik za upravljanje kriznim situacijama.

“Nacionalna sigurnost i gospodarska sigurnost moraju ići ruku pod ruku”, rekao je Krstičević.

Zakon o sustavu domovinske sigurnosti

Konačni prijedlog zakona definira sustav domovinske sigurnosti kojega čine resursi unutarnjih poslova, obrane, sigurnosno-obavještajnog sustava, zdravstva, civilne zaštite, službe vanjskih poslova, gospodarstva, te drugih tijela koji organizirano i koordinirano obavljaju poslove prepoznavanja, procjene, smanjenja i/ili uklanjanja sigurnosnih rizika od značaja za nacionalnu sigurnost Hrvatske.

Uspostava sustava domovinske sigurnosti strateški je cilj definiran u Strategiji nacionalne sigurnosti, koja je napravljena i usvojena nakon 15 godina, poručuje potpredsjednik Vlade i ministar obrane Damir Krstičević.

Središnje tijelo za sustav domovinske sigurnosti je Vijeće za nacionalnu sigurnost, kao tijelo koje usmjerava rad sustava domovinske sigurnosti, a ne samo sigurnosno-obavještajnog sustava. Uspostavlja se Koordinacija za sustav domovinske sigurnosti, kao međuresorno tijelo koje ima nadležnost koordiniranja i usklađivanja razvoja sposobnosti sustava domovinske sigurnosti.

“Sustav domovinske sigurnosti jamčit će građanima da Hrvatska u bilo kojem trenutku može čvrsto odgovoriti na bilo koju ugrozu i opasnost”, kazao je Krstičević.

Uz spomenuti zakon trebaju raspraviti i predloženu Nacionalnu strategiju razvojne suradnje Hrvatske do 2021. godine te nekoliko izvješća, među njima i Izvješće o radu i poslovanju Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje za prošlu godinu.

facebook komentari

Nastavi čitati