Azil Snowdenu neće zaustaviti Greenwalda – “Nove velike vijesti stižu i to uskoro”

    0

    Jučer smo dobili odgovor na pitanje gdje se nalazi Edward Snowden – već danima internetom kolaju brojne glasine da je već napustio Moskvu za Latinsku Ameriku, da se ipak nalazio u zrakoplovu Eva Moralesa, pa do onih da zapravo nikad nije ni napustio Hong Kong. U stvarnosti američki zviždač Edward Snowden zapravo se ipak još uvijek nalazi u sklopu tranzit zone u moskovskoj zračnoj luci Šeremetjevo, a jučer su ga i mediji po prvi put vidjeli uživo za vrijeme održavanje sastanka s ruskim i međunarodnim aktivistima za ljudska prava

    “Spašavanje Snowdena” – misija koja iziskuje sav vanjskopolitički potencijal
    Situacija po Snowdena nije jednostavna. No, imajući u vidu magnitudu prijetnji i progona od strane američke vlade, moglo bi se reći kako se

    Edward Snowden za vrijeme jučerašnjeg sastanka (12.7.2013.) s aktivistima za ljudska prava na prostoru moskovske zračne luke Šeremetjevo

    Snowden trenutačno ipak nalazi u najboljoj mogućoj situaciji. Naime, ruski predsjednik Vladimir Putin bio je sasvim jasan kada je rekao kako Snowden može ostati u Rusiji koliko god poželi, pod uvjetom da mora prestati objavljivati dokumente koji štete “američkim partnerima”.

    “Postoji jedan uvjet ako želi ostati: mora prestati s radom koji šteti našim američkim partnerima. Koliko god to čudno zvučalo kada dolazi od mene”, rekao je Putin. U ovoj kompleksnoj situaciji ovo je odličan strateški potez ruskog predsjednika koji s jedne strane nudi “argument” pod kojim će Snowden biti zaštićen od američkog progona, dok se s druge strane upušta u potez koji bi mogao imati nesagledive posljedice za američku vanjsku politiku.

    “Spašavanje Snowdena” je zapravo gigantska međunarodna misija bloka koji nije direktno podložan diktatima Washingtona te ako uspiju u tome – a za uspjeh će biti potreban sav vanjskopolitički kapacitet – to bi bio ogroman presedan i sramota za Obaminu administraciju.

    Snowden i njegov tim savjetnika, među kojima su i predstavnici WikiLeaksa, itekako shvaćaju pravila ove igre te je to i potvrđeno za vrijeme jučerašnjeg sastanka s aktivistima. Snowden je istaknuo kako je spreman napraviti sve i zadovoljiti sve uvjete kako bi dobio privremeni azil u Rusiji dok se ne pronađe način na koji bi napustio Moskvu te krenuo prema jednoj od zemalja Latinske Amerike. Još nije poznato kojoj, jer su čak tri do sada ponudile azil Snowdenu: Venezuela, Nikaragva i Bolivija.

    Kako s “američkim partnerima?
    Rusija ne smije ostaviti dojam da štiti američkog “neprijatelja” koji bi iz udubnosti moskovske lokacije nastavio s rušenjem američkog kredibiliteta, koji je zbog objava – unatoč sramotnim pokušajima sanacije i od strane pojedinih europskih država  već poprilično narušen.

    Jedini način da se Snowdena sada adekvatno zaštiti- jer Snowden više nije samo “zviždač”, već i najveći “trofej” obnovljene vanjskopolitičke uloge Rusije, Kine i Latinske Amerike, onog dijela svijeta koji uspješno manifestira političku autonomiju – je da se za javnost objavi prihvaćanje “Putin-Snowden pakta” o tome kako američki zviždač više neće raditi ništa što bi dodatno naštetilo interesima SAD-a.

    Snowden je jučer taj prijedlog i prihvatio, bez ikakvih rezervi, poručio je, mogli bismo to tako reći, kako će od sada biti “dobar” i neće više dizati živce američkoj administraciji. Da li to znači da sada vlasti u Washingtonu mogu napokon odahnuti? Nipošto – ovo je za njih najgori mogući scenarij, jer ne samo da će Snowden ostati na slobodi, već će njegova otkrića i dalje “curiti” u medije, a svakim novim otkrićem pokazuju sve veću nervozu, sve veću zapletenost u vlastite laži i obmane koje su se do sada javno iznosile samo u krajnim medijskim marginama, ali nikada pred širokim globalnim auditorijem.

    Snowden kao rušitelj velikih planova
    U ovom slučaju svakako treba istaknuti koje posljedice su se već dogodile. Neposredno pred početak curenja tajnih NSA dokumenata, SAD su već u potpunosti pokrenuli veliku propagandnu kampanju protiv Kine optužujući ih za cyber napade. Kina se branila koliko je mogla, demantirajući sve optužbe ističući kako zapravo SAD vrši cyber napade na njih, no ovdje zapravo govorimo o direktnom sukobu snage američkih i pro-američkih medija (u to možemo uključiti najmanje 90% europskih medija) i s druge strane kineskih medija. Ne treba uopće posebno isticati kako je ovo bila poprilično nepravedeno borba.
    Stvari su došle do te mjere da su pojedini američki zastupnici počeli u javnost izlaziti s komentarima tipa “cyber napad ćemo tretirati kao vojni napad”. U tom trenutku izgledalo je kao da Kina nema nikakve šanse da se oslobodi ovog pritiska koji je postojao sve snažniji. I tada, doslovno od nikuda, pojavljuje se Edward Snowden i stvari se u roku od 24 sata okreću za 180 stupnjeva. Ispostavilo se kako SAD vrši gigantsku špijunažu nad Kinom, nadzirući razna postrojenja, telekome i druge informacije unutar Kine.

    Oni koji tvrde kako je Snowden svijetu otkrio ono što se “odavno zna” nisu nimalo svjesni koliko su njegova otkrića već do sada utjecala na globalnu vanjskopolitičku klimu. Američka pomno planirana kampanja protiv Kine, koja je sastavni dio Obamine strategije “fokusiranja na regiju Aziju-Pacifik”, jednostavno se raspala preko noći, a samo nekoliko dana ranije predsjednik SAD-a ponio se krajnje drsko držeći “lekcije” kineskom predsjedniku Xi Jinpingu po pitanju cyber-sigurnosti. Snowden je svojim otkrićima zaustavio ogroman medijski stroj koji, u “normalnim” vremenima, funkcionira besprijekorno kompaktno. Vodeći zapadni “analitičari” već su se počeli taložiti jedan na drugoga kritizirajući Kinu zbog “cyber napada na SAD”. Gdje su isti sada? Ulažu ogroman trud u sanaciju Snowdenovih dokumenata, no uspjeh im nije zagarantiran – jer čim se uspiju “iskobeljati” iz neugodne situacije, “ulijeće” novi Snowdenov dokument koji im ruši sav uložen napor i vraća ih na početnu točku.

    Glenn Greenwald preuzima štafetu
    Tu dolazimo i do “pakta” Putin-Snowden. Američki zviždač poručio je kako neće “štetiti interesima SAD-a” ukoliko može ostati u Rusiji. Na temelju ovog iskaza Kremlj će vjerojatno dati Snowdenu tzv. “privremeni” azil. No, problemi za SAD tu tek počinju. Jer sam Snowden zapravo ni nema više što objaviti – tajni dokumenti koje je preuzeo u SAD-u više ni nisu kod njega, on ih je do sada proslijedio povjerljivim osobama, a jedna od osoba u koju Snowden očito ima najviše povjerenja od svih je američki novinar Glenn Greenwald, kolumnist i istraživački novinar za utjecajni britanski list The Guardian i druge.

    Greenwald je prepoznatljivo ime u svijetu istraživačkog novinarstva. Svojim dosadašnjim radom pokazao je svoj kredibilitet i dosljednost. Kao takav on je zaštićena osoba, štiti ga međunarodna javnost. Naravno, Obamina administracija mogla bi krenuti i protiv njega – neki američki dužnosnici već pozivaju na to – no to bi bio možda i najveći autogol od početka Obamine administracije. Imidž američkih vlasti već je znatno poljuljan, ne kod onih koji poznaju modus operandi Washingtona, već kod onih – a njih je na svijetu još uvijek jako puno – koji i dalje vjeruju kako je SAD najbolji primjer demokracije i ljudskih prava na svijetu.

    SAD ne brine za postojeće disidente, no njihov nagli rast je itekako zabrinjavajuća prognoza. U ovom svijetu sve se na kraju svodi na ekonomiju. Nepovjerenje i loš imidž u konačnici imaju negativne ekonomske posljedice, pa i za SAD koje su najveća ekonomska sila svijeta.

    Glenn Greenwald je u kontaktu sa Snowdenom od samog početka te su upravo preko Greenwalda u The Guardianu objavljeni prvi dokumenti o masovnoj špijunaži i programu PRISM .

    Greenwald je već ranije istaknuo kako je Snowden proslijedio kopije kompletne dokumentacije u slučaju da mu se “nešto desi” . Sada, nakon što je Snowden zatražio azil od Rusije, na scenu nastupa Greenwald koji je rekao kako će se objavljivanje dokumenata nastaviti.

    “Postoje još brojne priče, velike priče, koje stižu uskoro”, rekao je Greenwald jučer u razgovoru za američki medij Politico. Na direktno pitanje da li bi zaustavio objavu ovih dokumenata ako bi ga to zatražio Snowden, Greenwald je rekao: “Imajući u vidu sve što znam, bio bih iznimno šokiran da me to zatraži. Bavio bih se takvom hipotezom isključivo u ekstremnoj, neočekivanoj, situaciji da se to zaista dogodi, no ne vidim ništa što bi me sada, ili u budućnosti, zaustavilo o procesu daljnjeg izvještavanja o NSA dokumentima koje posjedujem”. Očito je kako gospodinu Greenwaldu hrabrosti, ogromne hrabrosti, nimalo ne nedostaje.

    Osim s The Guardianom, Greenwald također surađuje i s brazilskim listom O Globo u kojem je nedavno objavio informacije o postojanju velikih nadzornih programa kojima se prate stanovnici zemalja Latinske Amerike. U izvještaju se ističe kako su NSA špijunirali zemlje Latinske Amerike koristeći dva programa, “Boundless Informant” i “PRISM”.

    Saveznici i podanici – najveće žrtve masovnog nadzora
    Doslovno sve zemlje Latinske Amerike su špijunirane, prema Snowdenovim dokumentima koje je ovog tjedna u brazilskom listu O Globo objavio Glenn Greenwald. Zanimljivo je primijetiti kako je najšpijuniranija zemlja Latinske Amerike ujedno i glavni saveznik SAD-a u regiji – Kolumbija. Nakon toga slijede Venezuela, Brazil i Meksiko. Još jedan snažan udarac Obaminoj administraciji i vanjskoj politici SAD-a. Izgleda kako vrijedi pravilo “što veći saveznik – to veća špijunaža”. Slično je i u Europi gdje njemačka kancelarka Merkel SAD naziva “najodanijim njemačkim saveznikom” dok je u isto vrijeme Njemačka najšpijuniranija zemlja u Europi od strane američke Agencije za Nacionalnu Sigurnost (NSA).

    Kako objasniti te, tek na prvi pogled, nelogičnosti? Stvar je zapravo poprilično jednostavna – što se vlast pojedine države više prikazuje “američkim saveznikom” time više brine za konkretne američke interese, a ne vlastite. Tako imamo vlade diljem svijeta koje su voljne vlastiti narod špijunirati za Washington te bez pogovora predavati prikupljene podatke vlastima u SAD-u. Što nam to govori? Da su mnoge vlasti u današnjoj Europi zapravo i same neka vrsta “tajnih agenata”, podobne marionete koje rade za interes SAD-a. Zapravo ta konstatacija nije u potpunosti adekvatna, jer ni sama vlada SAD-a ne radi u interesu SAD-a kao zemlje i naroda – sve ove vlasti svoj posao obavljaju za interese globalne kapitalističke klase. Stoga je malo neprecizno, te to valja naglasiti, isticati “SAD” kao državu za centar iz kojeg se provode aktualni špijunski diktati. Kapitalistička klasa diljem svijeta itekako dobro surađuje, a podobnih im vlasti ne nedostaje u Zapadnom svijetu.

    Američki narod nema ništa s ovim agresivnim postupcima, štoviše, oni su možda i najveće žrtve ovih programa. Već smo vidjeli kako američka administracija tretira “saveznike” poput Kolumbije i Njemačke, na način da je njihovo stanovništvo pod najvećim nadzorom. Možemo samo zamisliti – a to zapravo znamo i na temelju brojnih prethodnih izvještaja – koliki nadzor se vrši nad stanovnicima SAD-a. Bastion “demokracije i ljudskih prava” spao je na to da se stanovnike nadzire na svakom koraku.

    Opasni trendovi stvaraju atmosferu straha u SAD-u
    Da ne bi bilo zabune, sloboda govora u SAD-u i dalje je na visokoj razini, daleko višoj no u nekim drugim zemljama. Mnogi istaknuti disidenti još uvijek imaju mogućnost podići glas protiv opasnih trendova koji se događaju unutar SAD-a – pod uvjetom da su dovoljno etablirani i da mogu pronaći adekvatno slobodan medij putem kojega će se izraziti. No upravo u tome i jest problem – jako opasan trend je na snazi u SAD-u u zadnjih 12 godina koji stvara nešto što su mnogi opisali kao “atmosferu straha”.

    U autoritarnim režimima pojedinac je gotovo uvijek svjestan što mu se može dogoditi ako se na bilo koji način upusti u realno ili percipirano kontra-državno djelovanje, pa makar to bilo u svrhu otkrivanja korupcije i sličnih “neugodnosti” za vlast. Kada govorimo o SAD-u problem je donekle složeniji. Pojedinac ima mogućnost izaći sa svojim kritikama u javnost bez prevelikog straha, no pitanje je do kada? Ako se svi podaci snimaju, nadziru i arhiviraju – do kada će ove slobode vrijediti i gdje je garancija da se neće ponovno dogoditi neki masovni progon unutar SAD-a kao primjerice prošlog stoljeća za vrijeme “lova na crvene”. Neki će naivno reći kako Amerikance štiti Ustav i druge demokratske povelje. Da li je zaista tako? Prije samo dvije godine predsjednik Barack Obama naredio je vojnu agresiju na Libiju, unatoč činjenici da je prema američkom Ustavu eksplicitno naglašeno da svaku vojnu operaciju ovakve vrste mora odobriti Kongres.

    “Zapisane” slobode vrijede dok vrijede i nitko ne može reći do kada. Naravno, kada govorimo o “slobodi govora” u SAD-u zapravo govorimo o djelomičnoj slobodi s mnogim limitacijama – ono što su učinili Bradley Manning i sada Edward Snowden također bi trebalo biti u skladu s navodnim demokratskim principima koje SAD propagiraju, no postupci Obamine administracije, koja je odmah krenula s progonom i globalnim prijetnjama, pokazuju kako od te slobode nema ništa.

    Povratak idealima
    Američka demokracija iznevjerila je one najiskrenijih namjera, one ljude koji bi morali biti simbol zdrave demokracije. Ljudi poput Manninga i Snowdena su prava rijetkost, no jedino oni mogu potaknuti uspavane mase koje su već davno odustale od bilo kakvih ideala i ljudskih vrijednosti. Snowdenova rečenica “Ovo nije svijet u kojem želim živjeti” možda je jedna od najvažnijih u povijesti, svakako najvažnija u povijesti našeg vremena. U nekoliko riječi sažeo je svo ogorčenje, aspiracije i idealizam onih koji odbijaju prihvatiti život kao isprazno tumaranje u lovu na materijalno, jer takav život nužno vodi u oportunizam, podatnost i kronični deficit ljudskih osjećaja.

    Samo tom porukom, koju je uputio s platforme na kojoj se našao, Snowden je već učinio mnogo za cijeli svijet. Tek kada kolektivna svijest stasa do te razine da većina s gnušanjem odbija uskogrudni oportunizam kapitalističkog društva, možemo očekivati znatnije pozitivne promjene na globalnoj razini.

    Nema sumnje da je pojava Snowdena revitalizirala ovo buđenje svijesti koje je stalno prisutno. Stoga je od velike važnosti, ako ništa drugo onda moralne, da se Snowden pod svaku cijenu zaštiti od progona. Svijet, naročito mlade generacije, gladne su za pobjedom pravičnosti, za pobjedom iskrenih, nesebičnih i humanih ideala.

    Latinska Amerika može napraviti puno po ovom pitanju te su davanjem azila Snowdenu pokazali kako su spremni sudjelovati u ovom procesu. Najveći izazov sada će biti na Rusiji koja se posljednjih godina nameće kao zaštitnik međunarodnog prava u mnogim instancama, te zbog toga dolazi do velikih tenzija na relaciji Moskva – Washington.

    “Dajte nam Snowdena”
    Iz SAD-a su jučer poručili Rusiji kako bi davanje azila Snowdenu bilo jednako “davanju mu platforme za nanošenje daljnje štete SAD-u”. Glasnogovornik ruskog predsjednika, Dmitrij Peskov, istaknuo je kako su tijekom jučerašnjeg dana Obama i Putin razgovarali telefonski oko slučaja Snowden. “Telefonski razgovor, predložen od strane Washingtona, vodio se između ruskog i američkog predsjednika. Putin i Obama razmijenili su mišljenja o bilateralnom partnerstvu i sigurnosti. Također se raspravljalo i o slučaju Edwarda Snowdena”, rekao je Peskov.

    Glasnogovornik Bijele Kuće, Jay Carney, potvrdio je kako je došlo do telefonskog razgovora, no nije išao u detalje ističući samo: “Vjerujem kako je predsjednik Putin svjestan naših stajališta o gospodinu Snowdenu”.

    “Rekao bih kako je davanje platforme gospodinu Snowdenu u kontradikciji s ranijim izjavama ruske vlade koja se pozivala na neutralnost ističući kako nemaju nikakvu kontrolu nad prisutnošću Snowdena u zračnoj luci. To je također nekompatibilno s ruskim obećanjima kako neće dati gospodinu Snowdenu da dalje šteti interesima SAD-a. I dalje smo pri stavu kako ovo ne bi smjelo ugroziti naš važan odnos s Rusijom. Nastaviti ćemo raspravljati s Rusijom naše čvrsto stajalište kako postoje apsolutno pravno opravdani uvjeti da se Snowdena izbaci iz Rusije i vrati SAD-u gdje će snositi optužbe koje su podignute protiv njega zbog curenja povjerljivih informacija”, rekao je Craney.

    Na pitanje novinara hoće li biti reperkusija ukoliko Rusija Snowdenu ponudi azil, Carney je istaknuo: “Neću spekulirati o stvarima koje se još nisu dogodile. Ono u što mi vjerujemo je da ovaj problem ne bi smio štetiti odnosu između Rusije i SAD, a Rusima smo jasno dali do znanja kako stojimo pri tome da je gospodin Snowden počinio jako ozbiljan kriminal te kako ga se mora zbog toga vratiti u SAD”.

    No, aktivisti za ljudska prava ističu tretman Bradleya Manninga – koji je navodno tajne dokumente dostavio organizaciji WikiLeaks – te navode kako je to razlog zbog kojeg se Snowdena ne smije izručiti SAD-u. Podsjetimo, Manning je proveo gotovo 10 mjeseci u samici, u potpunoj izolaciji, u sklopu vojnog zatvora u Virginiji. Iz UN-a ističu kako se tretman Manninga može nazvati mučenjem.

    Spasiti Snowdena od američkog progona biti će iznimno težak zadatak, a ako Rusija u konačnici da azil Snowdenu zasigurno će doći do još većeg pritiska Washingtona na Moskvu. No, pritisak na toj relaciji već se intenzivno primjenjuje godinama – točnije od izbijanja sukoba u Siriji – te je Moskva do sada pokazala kako se može sasvim dobro nositi sa svime što SAD u ovom trenutku koristi.

    Snowden u širem vanjskopolitičkom kontekstu
    Može li SAD u današnjem svijetu i dalje prakticirati dominaciju takve magnitude da primjerice simultano nadziru cijelu planetu? Do sada su očito mogli, no već se osjeća kako ta moć počinje slabiti. To je neupitno, no pitanje je hoće li se pojedine struje u strukturi američke vlasti složiti s time da vanjskopolitička moć SAD ustukne čak i pedalj? Za kakvih 10-ak godina možda Kina zaista pretekne SAD i postane najveća ekonomska sila svijeta, no SAD će ostati najveća vojna sila. Svo to oružje neće tek tako postati “staro željezo” preko noći. Novi polovi tinjaju u današnjem svijetu te žele ne kolaps američke moći, već određeno slabljenje koje bi SAD srozalo sa statusa “imperijalne sile” natrag na “silu”. Takvog su stava danas i u Moskvi i u Pekingu, a i drugdje, no ako nas je povijest ičem naučila onda je to da imperije kao što je američka ne provode dobrovoljne retrogradne procese kada je njihova moć u pitanju. Bilo kakvo “pritiskanje” SAD-a moglo bi biti iznimno opasno u ovoj fazi kada su ekonomski problemi kapitalističkog načina proizvodnje već uvelike zašli u fazu otvorenih vojnih sukoba. Trenutačno na ograničenom teritoriju Sirije, no eskalacija može se desiti jako brzo.

    Priča o Snowdenu usko je vezana uz sva ova događanja jer se akumuliraju tenzije između Moskve i Washingtona. Za sada niti jedna strana nije spremna popustiti po niti jednom pitanju. Snowden je inteligentan mladić, no vjerojatno nije bio svjestan do koje mjere će njegova sudbina postati sinonim za odmjeravanje snaga između SAD-a i Rusije. Ova priča daleko je od završene čak i ako mu Kremlj ponudi azil, zapravo tada tek počinje, na jednoj još višoj razini. U toj priči iznimno će biti važni i potezi Glenna Greenwalda jer je teško očekivati da će Obamina administracija tek tako dopustiti da dokumenti sporadično i bez velikih problema “cure” u javnost. Naravno, pitanje je i što se sve krije u tim dokumentima. Da li su “najveće priče” već objavljene ili možda tek slijede? Krije li se možda među tim dokumentima i pokoji koji bi mogao poslužiti kao katalizator za anti-vladine prosvjede u SAD-u? Milijuni stanovnika SAD-a i dalje su bez posla, od toga oko 10 milijuna mladih ljudi koji zadnje što žele čuti u ovakvoj situaciji je da ih njihova vlada kontinuirano nadzire na svakom koraku.

    Do kuda i s kakvim posljedicama će ići priča o Edwardu Snowdenu, to u ovom trenutku sigurno nitko ne može predvidjeti, no nema sumnje da su se posljedice već dogodile te da će ih biti još.

     RT | Press TV | Reuters | BBC | CNN | AP |

     

    facebook komentari