Badnjak, stari hrvatski običaj – kojeg trebamo čuvati!

0

Prema novijem poimanju, naslovno Badnjak je samo jedan dan, koji

prethodi božićnim blagdanima. Općenito u katoličkom svijetu poima

se kao dan neposredne priprave i spremanja za polnoćnu misu. Prvotno

se slavio još u pretkršćansko vrijeme. Na dan 24. prosinca pada zimski

solsticij, kad su se palile vatre /kao ivandanjski krijesovi uoči ljetnog

solsticija/, da bi se uz bdijenje iščekivalo rođenje “mladog Sunca”17. Sam

pojam dolazi od staroslavenske riječi “b’deti”, što znači bdjeti, biti budan,

čekati. Odatle i “badnjak”, badnje drvo ili panj, što se na Badnju

večer uz poseban obred /polijevanja, natapanja panja/ unosi u kuću i

stavlja na ognjište da gori. Isti panj ili badnje drvo redovito su šuplji,

pa odate i “badanj”, koji je kasnije imao drugu namjenu, da se kroz

njega dovodila voda na mlinsko kolo. Ovi obredi, pretkršćanski, koji

označava čekanje da se pojavi “mlado Sunce” i kršćanski, sadržan

u iščekivanju rođenja Gospodnjega u božićnoj noći, jako su bliski, jer

se radi o naravnoj vjeri i kršćanskoj objavi. S vremenom cjelokupno

slavljenje Badnjeg dana dobilo je kršćansko značenje. Kroz dugi tijek

kršćanske povijesti mijenja se uloga badnjeg drveta a s njom i običaji u

svezi s njim. Posebno se Badnjak slavi kod pojedinih katolika a posebno

kod pravoslavnih.

Međutim, znakoviti su običaji kod banjalučkih katolika, koji su vezani

uz ovaj dan. Prije svega, to je dan velike pokore, velikog posta.

Iako danas Crkva ne preporučuje post na Badnji dan, mnogi katolici

banjalučkog kraja prakticiraju post i nemrs na taj dan. Prema običaju iz

davnih vremena, post i nemrs na Badnji dan bio je u rangu pokorničkih

dana Čiste srijede i Velikog petka. Dobro bi se prala i čistila tepsija od

svake masnoće, da i kruh bude po mjeri posta spomenutog dana.

Uostalom, ovakav način obilježavanja Badnjeg dana može se naći i

kod katolika drugih krajeva. Međutim, ono što je posebno za banjalučki

kraj jest badnje jelo s kruhom. Naime, običaj katolika banjalučkog kraja

je na Badnji dan jesti posebno spremljen grah. Nakon varenja odstranila

bi se iz njega sva točnost, da bi kuhana zrna bila gnječena. U tako

kašastu masu graha doda se malo luka i nešto drugog povrća. To bi bila

badnja hrana s kruhom. Iako u drugom dijelu Badnjeg dana mnogi zanemaruju

post, banjalučki katolici ga drže cijeli dan. Tek s polnoćnom

misom završavaju s postom i predaju se božićnom veselju.

Ono, po čemu je Badnji dan poznat i po čemu je dobio ime je badnje

drvo. Mi ga jednostavno zovemo “badnjak”. Postoji i kod pravoslavaca,

s malo izmijenjenim radnjama i običajima. U našem kraju to je drvo,

koje se nasloni na kuću i stoji tijekom Badnjeg dana i božićnih dana. U

gornjem Dragočaju, dijelu Motika i ivaštanskom kraju to je lisnato hrastovo

drvo. Tako lijep, lisnat hrastić izabere se u šumi, odsiječe i donese

kući. U selima bliže gradu umjesto lisnatog hrastovog drveta služi veća

grana ljeske, koja se također prisloni uz kuću. To je razumljivo. U gornjim

krajevima ima obilje šume, pa se može naći hrastić po želji. Toga

nema po prigradskim selima, ali po živicama ima ljeskovine, od koje se

usiječe grana, pa se njome posluži.

Badnje drvo se “diže” u ranim jutarnjim satima Badnjeg dana.

Njime se najavljuje božično vrijeme, božični blagdani. Što se tu čini?

Potrebno je da netko od djece, momčića, urani prije svih i ode do susjedove

kuće. Na nju je već naslonjen pripravljeni “badnjak”. Podigne

ga od zemlje i zove: “Domaćine!” Zove, dok se ovaj ne odazove. Dobro

je kad je domaćin spreman i budan. Ali, ako ga iznenadi, onako snen je

nespreman. U svakom slučaju, kad se odazove, slijedi pozdrav mladog

susjeda-čestitara: “Badnjak na kuću, Bog i Gospa u kuću! Hvaljen Isus

i Marija! Čestit Vam Božić i sveto Isusovo porođenje!” Domaćin odgovara:

“Čestita Ti vjera i duša!” Obično u kući nastane komešanje. Ako

ih je čestitar iznenadio, na brzu ruku se spreme.

Prijam čestitara je poseban, jer je prije svih uranio i zavrijedio da

primi uzdarje. “Digavši badnjak” momčić se pojavljuje na vratima

kuće. Tada ga djeca i preostali ukućani zaspu kukuruzom, orasima i

lješnjacima. Domaćica ga daruje voćem i kolačima. Za takve čestitare

pripravlja se posebni badnji kolač, zvani “kovrtanj”. To je kolač od pšeničnog

brašna, s dodatkom slastica, spravljen u obliku diska, s praznim

središnjim prostorom.

 

otporas/kamenjar.com

facebook komentari