Pratite nas

Bakir Izetbegović namjerno zaboravlja činjenice

Objavljeno

na

U nizu silnih negativnih prepoznatljivosti u svijetu, zbog kojih je postala zemlja slučaj, odnosno „slučajna zemlja“, Bosna i Hercegovina se ističe i u obilježavanju državnih praznika, ne samo po tome što ih jedni slave, a drugi s pravom i razlogom ne, već i po načinu kako ih obliježavaju oni koji ih slave. Ti dani postaju naprosto prava slika te zemlje, budući da se u govorima slavljenika ističe  jedino vlastita prošlost, bez znakova drugih i drukčijih, bez znakova  sadašnjosti, i nikako bez smjernica u budućnost. Naprosto Bosna i Hercegovina je po govorima slavljenika zemlja prošlosti i za prošlost, zemlja Bošnjaka i za Bošnjake, zemlja Turskoj „u amanet“ i Izetbegovićev amanet turskoj genocidnoj prošlosti u Bosni i Hercegovini. Svakim danom, a poglavito na nekim jednonacionalnim državnim praznicima kakav je Dan državnosti nedržavotvorne BiH, sve je više znakova jednobojne bošnjačko-islamske Bosne i Hercegovine i gubljenja njenog multinacionalnog i multireligijskog europskog identiteta. Ubojice te povijesne hercegbosanske šarolikosti, tog bogatstva u razlikama i posebnostima, sve su agresivnije i rušilačkije, da naprosto i ne skrivaju svoje opasne namjere i ciljeve apsolutnog zelenila bosanskohercegovačkog društva i bosanskohercegovačkih prostora. Za javno otkrivanje tih opasnih, s elementima fašizma i nacizma, također sa znakovima najcrnjega polutisućljetnog osmanizma u Bosni i Hercegovini, ciljeva otuđenja i deeuropeiziranja, te dekristijaniziranja bosanskohercegovačkoga društva, ti nacionalno vjerski unitaristi i centralisti koriste državne praznike. Ti im dani daju neku snagu i polet k cilju, smatrajući ih vlastitim zaslugama zbog čega se sa njih šalju prijeteće poruke onim drugim, u prvom redu malobrojnijem hrvatskom narodu, jedinom narodu bez označenog i definiranog nacionalnog prostora. I to je dokaz obespravljenosti, desuverenosti i dekonstitutivnosti Hrvata, ali i razlog traženja novoga pravednijeg ustroja neustrojene Bosne i Hercegovine.

U nizu mnogi zloporaba, zloupotrebljava se i Dan državnosti, čime se svijetu šalje poruka nedržavotvornosti Bosne i Hercegovine i nepriznavanja drugih naroda, kultura, i vjera u toj multi zajednici, na način da ga se privatizira, nacionalizira i jednodimenzionira u bošnjačko-islamskim dimenzijama i okvirima. Prvi ožujak, kao Dan državnosti BiH stvoren je isključivo referendumskim zaslugama hrvatskog naroda 1992. godine, što je bila prisila međunarodnoj zajednici da tu zemlju prizna 22 godine poslije otet je Hrvatima na način da im se oduzima i pravo na Bosnu i Hercegovinu i pravo na taj dan. Danas se taj dan kao i svi drugi državni praznici u toj zemlji bošnjačiziraju i islamiziraju u tolikoj mjeri da je to naprosto dan državnosti Bošnjaka a ne Bosne i Hercegovine.

Prijeteći slavljenički govori

Svi oblici njegova obilježavanja imaju vjerska islamska i nacionalna bošnjačka obilježja i karakteristike. Govori koji se čuju na taj dan  isključivo su ratnohuškački, prijeteći s centralističko unitarističkom retorikom, što ih čini istim onim u ratu kakvi su se čuli od tadašnjih muslimanskih političko-vjerskih vođa. I stoga i danas na 22. godišnjicu Referenduma o državi BiH, koji je uzet kao Dan državnosti, ti bošnjački slavljeničko prijeteći govori i ne čude, budući da se čuju od sina onoga muslimanskog vođe koji je zbog svojih radikalno nacionalističko-vjerskih djelovanja bio osuđivan i zatvaran.  Tom vođi, osumnjičeniku za ratni zločin etničkog čišćenja Hrvata i talibanskog ubijanja bosanskih ujaka, osamstogodišnjih čuvara Bosne i Hercegovine, na Dan državnosti njegov sin pjeva pjesme zahvalnosti za počinjene zločine.

Na 22. godišnjicu hrvatske referendumske obrane Bosne i Hercegovine Bakir Izetbegović posjećuje groblja muslimanskih vojnika Armije BiH i svog oca, čime šalje poruku da je ta zemlja bošnjačka, islamska i Izetbegovićev „amanet“ Turskoj. Nigdje spomena zahvalnosti nemuslimanskim žrtvama obrane i onima koji su i referendumom branili i obranili tu zemlju. O posjetu njihovim grobljima ne smije se ni razmišljati. Zar je to onda multinacionalna i multireligijska zemlja. Umjesto zahvalnosti i nemuslimanima, Hrvatima, za stvaranje ovog dana, Bakir Izetbegović koji je školu učio kod oca tijekom rata skrivajući se u njegovu uredu, izjednačava velikosrpsku genocidnu politiku gradnje Republike srpske s hrvatskom žrtvom obrane i zasluge za međunarodno priznanje BiH.

Bakirova lažna jugo podjela krivnje

Na šehidskom spomen mezarju, što su neke nove i ovome društvu nepoznate riječi, pa čak i tom novom bosanskom jeziku, u Kovačima, Bakir Izetbegović okupljene Bošnjake upozorava na zaboravnost te kaže: „Ljudi malo zaboravljaju, pa su zaboravili da smo trebali biti topovsko meso, da su nam trebali komandovati razni mladići i bobani…“. Svako bošnjačko izjednačavanje Bobanove obrane BiH kroz institucije Hrvatske Republike Herceg Bosne i Hrvatskoga Vijeća Obrane s Mladićevim genocidom u Srebrenici i današnjoj etnički i vjerski čistoj Republici srpskoj, ponovna je bošnjačka agresija na Hrvate i njihov suvereni i konstitutivni položaj u federalnom dijelu. Iako su Bošnjaci zaboravili, kako kaže Izetbegović, što su trebali biti, Hrvati u Bosni i Hercegovini ne mogu i ne će nikada zaboraviti da su bili topovsko meso u Bugojnu, Travniku, Zenici… Armije BiH i njenog zapovjednika Alije Izetbegovića kada je ta zločinačka vojska s mudžahedinima od Lašvanske doline napravila srebrenicu prije Srebrenice. Bošnjački zločin nad Hrvatima središnje Bosne gotovo da je u nekim dimenzijama bio pouka Mladiću za strašan genocid u Srebrenici.

Izetbegović na Danu državnosti svojim govorom otrkiva i budućnost Bosne i Hercegovine kad kaže: „koje vojvoda Stepa da se po njemu zvala najduža ulica u Sarajevu… čiji najveći broj stanovnika čine Bošnjaci“. Znači li to da u gradovima u BiH više nema mjesta za ulice nemuslimana, bez obzira što je Sarajevo gotovo sto posto muslimanski grad. Tim govorom priznao je etničko čišćenje Sarajeva i pokazao kakvi trebaju biti svi bosanskohercegovački gradovi u budućnosti. Ne čudi stoga što i danas traje mirnodopski proces etničkog čišćenja Hrvata u tom gradu i zašto se ubijaju hrvatska djeca na njegovim ulicama, a časnim sestrama se trgaju križevi s vrata.

Islamisti više ni ne vide Hrvate u Federaciji

Zaštićujući te talibane po gradovima na putu do konačne islamizacije i unitarizacije Bosne i Hercegovine Izetbegović II. na prisvojenom i bošnjačiziranom Danu državnosti BiH 1. ožujka 2014. slavopobjednički uzvikuje: „nema cijepanja BiH, nema federalizacije, novih entiteta i podjela“. Znači, za Izetbegovića i okupljene nema cijepanja pocijepane BiH, „šta je ko jamio jamio“. Zato dalje kaže da nema federalizacije. Znači, Izetbegović ne prizna Federaciju BiH kao zajednicu Bošnjaka i Hrvata. Za Bakira to je bošnjački entitet, isti kao srpski.

U tako podijeljenoj dvoentitetskoj srpsko bošnjačkoj Bosni i Hercegovini nema mjesta za Hrvate, za njihov entitet, poručio je Izetbegović na bošnjački dan državnosti. Takav dan državnosti nedržavotvorne Bosne i Hercegovine, i takvu Bosnu i Hercegovinu, ne mogu i niti će ikada obilježavati i prihvatiti Hrvati. Srbi nisu ni glasovali na referendumu ni za kakvu Bosnu i Hercegovinu, no Hrvati zasigurno nisu glasovali za ovakvu Bosnu i Hercegovinu, i ovakve bošnjačke govore na referendumskom danu. Ovakva Bosna i Hercegovina o kakvoj govori Bakir Izetbegović na 22. godišnjici njezine referendumske neovisnosti zapravo ovisnosti o nazočnosti svjetske zajednice i njenog šerifa ni po čemu nije ona kakvu je referendumsko pitanje definiralo i na temelju toga Hrvati glasovali za nju. To je sasvim neka druga, Hrvatima oteta, između Srba i Muslimana podijeljena, srbijanizirana i otomanizirana antieuropska i antihrvatska BiH.

Zbog toga, zbog prijevare i zloporabe njihova izlaska na referendum Hrvati u Bosni i Hercegovini imaju, uprokos Izetbegovićevoj unitarističko centralističkoj prijetnji, pravo na svoj federalni i entitetski dio te im domovine kojeg bi uredili u okvirima referendumskog pitanja. Ostvarenjem tog prava, prava na svoj hrvatski entitet u iscijepanoj i poderanoj, prisvojenoj i amanetiziranoj Bosni i Hercegovini, Hrvati bi postali uistinu jednakopravni i ravnopravni, suvereni i konstitutivni narod kao što su to Srbi u genocidnoj Republici srpskoj i današnji Bošnjaci u privatiziranoj, unitariziranoj i duboko bošnjačiziranoj te dijelom i otomaniziranoj Federaciji BiH. Time bi također i Hrvati imali, kao što to imaju Srbi 9. siječnja, i Bošnjaci 1. ožujka, svoj Dan državnosti u okvirima beđunarodno priznate Bosne i Hercegovine.

Činjenica srpskoga i bošnjačkog dana državnosti koje obilježavaju u podijeljenoj Bosni i Hercegovini također daje pravo Hrvatima na teritorijalni entitet ili republiku ili i federaciju onako uređenu kako to danas Bošnjaci uređuju FBiH. A to znači hrvatska federacija. U tako uređenoj troentitetskoj Bosni i Hercegovini bilo bi to ono istinsko europsko demokratsko na razini dostignutih ljudskih prava i sloboda izjednačavanje u pravima i slobodama, jednakostima i ravnopravnostima suverenosti i konstitutivnosti Bošnjaka, Srba i Hrvata. Sve drugo, a poglavito ovakvo diskriminirajuće i marginalizirajuće obespravljeno stanje Hrvata u Bosni i Hercegovini zapravo je mirnodopski zločin nastavka etničkoga čišćenja hrvatskog naroda u toj zemlji odnosno velikosrbijaniziranje i velikobošnjačiziranje srpskoga i bošnjačkog entiteta u BiH.

Vinko Đotlo

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Kultura

Hrvatska književnost ni do dana današnjega nije se uspjela oporaviti od posljedica Drugog svjetskog rata

Objavljeno

na

Objavio

Isječak naslovnice K.Kraljević: "Čiji je Velebit?" Mile Budak, Madrid 1968.
Knjigozori Miljenka Stojića

Hrvatska književnost ni do dana današnjega nije se uspjela oporaviti od posljedica Drugog svjetskog rata. Mnogi, naime, njezini stvaratelji ostali su zatrpani u kojekakvim rovovima ili jamama, a njihovim preživjelim istomišljenicima onemogućeno je stvaranje.

Jugokomunisti su silom kovali novog čovjeka i novu književnost. Pomagale su im u tomu prodane duše. Ostali su se prikrivali ili su se kajali za zablude.

Maja Pavelić Runje nastoji nam pred oči iznijeti autohtonu hrvatsku veličinu, književnika Milu Budaka. Pita se ako ga treba i dalje držati u zaboravu zbog njegova političkog angažmana, ne bi li onda to trebalo učiniti i s Miroslavom Krležom, Jurom Kaštelanom i nizom drugih hrvatskih književnika, da ih ne nabrajamo. Ona je postavila upit, a hrvatska će književnost morati smoći snage ispravno odgovoriti na njega.

Maja Pavelić Runje, O ljudima, o životu u književnom djelu Mile Budaka, Naklada Trpimir, Zagreb, 2017.

Budakova djela tiskana su u 25 svezaka. Autorica je istražila 16 naslova te brojne novele i pripovijetke rasute po časopisima i novinama. Plodove rada razvrstala je u 12 poglavlja, usredotočena na pojedine teme. Dobila je tako prilično zaokružen pogled na književni rad Mile Budaka i bez pridržaja podastrijela ga čitateljstvu.

Mogli bismo zaključiti da iz svega iskače dobro koje je u srži Budakova stvaranja i dobro koje je u srži njegove ličnosti. Najdraže su mu bile obiteljske teme, nastale u vrtlogu života hrvatskog čovjeka u njegovoj Lici. Iako kao književnik nastoji ne uvlačiti u književno djelo političke teme, to je ipak bilo nemoguće. Politika je počesto odlučivala o životu i smrti hrvatskog čovjeka.

Za neke ovo je točka prijepora i slabost Budakova književnog djela. Očito nisu čitali ili se ne žele prisjetiti židovskog pisca Jehude Amihaja. Bio je pripadnik elitnih židovskih postrojbi i poslije u pjesmu pretočio ne samo svoja općenita životna iskustva već i svoje domoljublje. Za sve je dobio mnoge nagrade i priznanja, a Budak vješala, po nekima metak, opet po nekim drugima završio je u raljama divljih zvijeri u zagrebačkom zoološkom vrtu. Tek stasalu mu kćer Grozdu najprije su jugokomunisti silovali te nakon toga ubili je u Crngrobu kraj Škofje Loke. Tako su oni uobičajeno radili.

Iz rečenoga se dade zaključiti da nije zapravo obješen Mile Budak, već hrvatska književnost. Morala se prestati baviti temama koje zanimaju dušu hrvatskog čovjeka, a početi se baviti temama nastalima na iščašenim filozofskim naklapanjima. Krleža je možda ponajbolji primjer za to, a Ivo Andrić primjer snalaženja. Iako je u ime Beograda potpisao pristup Jugoslavije hitlerovskom Trojnom paktu, ipak je sačuvao živu glavu.

Ovakvih nam knjiga zaista treba kao kruha svagdašnjega. Ne samo da upoznajemo nekoga pisca u njegovoj biti, nego i skidamo nepravedno navučene povijesne koprene. Milu Budaka, i slične, treba učiti u školama. Povjesničari će, pak, stvoriti ocjenu o njegovom političkom djelovanju. Maja Runje je za sve imala i znanja, i volje, i hrabrosti. Imaju li ih neki drugi za neke druge pisce?

Miljenko Stojić

facebook komentari

Nastavi čitati

Gospodarstvo

Kineski proizvođač baterija ulaže 30 milijuna eura u Rimac Automobile

Objavljeno

na

Objavio

CEO Camela Liu Changlai rekao je da su nakon dubinskog proučavanja tržišta zaključili da je Rimac savršeni partner jer je lider tehnologije električnih vozila na mnogim područjima.

Od ukupnog uloženog iznosa, 3 milijuna eura ide u Greyp

Najveći azijski proizvođač baterija, Camel Group, sklopio je ugovorni sporazum o investiciji 30 milijuna eura s tvrtkama Rimac Automobili i Greyp Bikes te njihovim osnivačem i čelnikom Matom Rimcem, čime je zaključeno najveće izravno strano ulaganje u jednu hrvatsku tehnološku tvrtku, priopćili su jutros iz Rimca.

Od ukupnog uloženog iznosa, 3 milijuna eura ide u Greyp. Ulaganje će biti upotrijebljeno za pokretanje novih proizvoda, širenje proizvodnog kapaciteta i globalno širenje tvrtki.

Ulaganje će nam pomoći za daljnje ubrzanje rasta, uvođenje novih proizvoda na tržište i proširenje naše globalne prisutnosti. Dva su ključna područja izgradnja nove vrhunske proizvodne jedinice za tehnološku stranu našeg poslovanja i pokretanje električnog superautomobila nove generacije koji ćemo predstaviti svijetu iduće godine – rekao je Mate Rimac.

CEO Camela Liu Changlai rekao je da su nakon dubinskog proučavanja tržišta zaključili da je Rimac savršeni partner jer je lider tehnologije električnih vozila na mnogim područjima.

Tijekom brojnih posjeta Hrvatskoj, najviše su ostali impresionirani dubokom vertikalnom integracijom u tvrtki, dodao je.

 

Foto: Rimac

Jeremy Clarkson: Rimac mi je promijenio mišljenje, Concept One je briljantan!

 

 

facebook komentari

Nastavi čitati