Pratite nas

Kultura

Barba Ljubi Stipišiću Delmati

Objavljeno

na

Svakomu je potrebna konstruktivna samoća

Tri imenice je barba Ljubo urezao u moje srce i naučio da koristim u svakodnevnom životu, to su; jednostavnost, lakoća i slavljenje života. Naučio me koliko je važno paziti što ćemo svojim životom i svojim načinom života ostaviti našoj djeci i generacijama iza nas. Kako on kaže; hoćemo li bogatstvom predaka, pučkim naslijeđem postati bolji ljudi. Naučio me da je najteži ritam za odraditi, u glazbi, a i u životu, onaj prirodni, iskonski, ali da bez obzira na sve uvijek njega izaberem.

https://i1.wp.com/www.hkv.hr/images/Davor/delmata.gif?w=740

Da se svatko od nas rodio da bi ostavio pečat, svoj pečat i živio svoj original. Podsjećao me da smrknuto lice nije odraz moje duše ni slavljenja života, nego da život i težinu koju on nosi, otpjevam. Da ga otpjevam uz smijeh. I da ga shvatim kao igru. Naučio me važnosti izražavanja. Izražavanja svojih emocija, svojih molitvi, svojih želja. Jer kako on kaže sve naše psihičke, fizičke, nervne i sakralne energije trebaju biti otpjevane, a ne negdje blokirane.

Naučio me da svoj maksimum dam u svemu, da ne dijelim duhovnost od svijeta, nego da budem hrabra toliko da svoju duhovnost, ono što jesam i svoje sebstvo živim u svijetu, da su istina i bitak u svakoj stanici unutar i izvan nas, da ne trebamo bježati ni tražiti nigdje van sebe da bi ju pronašli. Da ju poštujemo i uvijek joj se vraćamo jer je ona jedini pravi put. Naučio me važnosti osluškivanja sebe i važnosti vremena provedenog u tišini i bivanju sa samim sobom. Jer kako on kaže živjeti sam jedan dio življenja, nije to osamljenost, osamljenost je izoliranost, osamljenost je odbačenost, a samoća je potrebna, potrebna je konstruktivna samoća da bi čovjek osjetio tu od Boga zamišljenu osobu koja živi u svakom čovjeku.

I Isus je odlazio u osamu često po svoj Božanski identitet, da ga utvrđuje, tako je i čovjek dužan da otiđe u osamu da bi prepoznao svoj sukus, onu svoju suštinu, bitnost, korjenitost svog bića. Naučio me važnosti poštivanja umjetnosti, koliko je važno uključiti umjetnost u naš život, ne onda kada već bude kasno, ne da ona bude samo lijek, nego da bude preventiva, da joj dam toliku važnost u svom životu. Naučio me važnosti namjere, da prije svega što radim imam namjeru da sve služi višoj svrsi i da netko postane bolji. Naučio me tražiti i težiti onoj finoj granici i ravnoteži discipline, fokusiranosti i lakoće. Uvijek je imao fokus, uvijek se bazirao na srž, odvajao bitno od nebitnog. Koliko bi mi vremena uštedjeli kad bi znali odvojiti bitno od nebitnog.

Njegova esencija bila  je poštivanje i zahvalnost. Objasnio mi je svojim primjerom što je služenje i svrha našeg rada, da naš rad služi čovjeku i dođe do njega. Da ne dijelim nebo i zemlju, da ne dijelim um i srce, nego da ih ujedinim, da budem i živim tu cjelinu. Da ne pokušavam mijenjati svoj iskon. Da ne gubim vrijeme na ono što nema smisao, nego da shvatim da je poruka života, želja svakog života, svojim sebstvom, bivstvom i iskonom živjeti i svjedočiti svoju istinu, svoj smisao. Da je život svakoga od nas naša pjesma, naša poruka. Da poštujemo svoje i tuđe pjesme jer sve one dolaze od Istoga. I vraćaju se Istome.

Petra Parać

[ad id=”40551″]

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Kultura

HERCEGOVCI

Objavljeno

na

Objavio

Hercegovina zemlja svjetlosti

Kada pružiš pogled u daljinu
Ili gore prema nebu u visinu
Stavi svoju ruku na srce
I pozdravi drage Hercegovce

To su oni koji čekaju te
Kada pređeš granicu iz tuđine
Oni koji vole te,bez obzira
Od čije si loze

Oj moji dragi Hercegovci
Jeste li još uvijek veliki radnici
Ima li još duhana i smilja
Nije li zar stara loza presušila

Ima li još lijepih djevojaka
I poštenih,mladih momaka
Ili se to sve u grad skrilo
Da slučajno na selu ne bi bilo

Je li živa stara majka
Dal’ još svoga sina traži
Je li otac mi posjedio
I sa svojim bratom pomirio

Sviću li još najljepše zore tu
U mom dragom rodnom kraju
Grije li još zlatno sunce
Miluje li moje drage Hercegovce

Ponekad se svega ovog sjetim
Naviru suze i uspomene
Nema sreće u ovoj tuđini
U Hercegovini je pola mene
Duša mi za domom vene

Stihovi: Marija Glavinić

(Hercegovina zemlja svjetlosti)

facebook komentari

Nastavi čitati

Kultura

PISMO VUKOVARU

Objavljeno

na

Objavio

Ti si grade moj heroj. Tvoji sinovi i kćerke moji su heroji. Često ti dolazim, još češće te se sjetim. Iako sam tužan jer svaki puta kada ti dođem, sve manje ljudi vidim, sretan sam kada vidim svu tvoju ljepotu.

Na samom ulasku u grad, srce počinje čudno kucati. Svaka rupa od gelera, granata i metaka koje se i dalje vide bude u meni bijes i očaj. I svaki puta si postavim pitanje, tko je to mogao napraviti tako lijepom i mirnom gradu?

Ali nakon bijesa u meni, pojavi se ponos i ljubav. Još i dan danas mi zvuči nestvarno da su te branili heroji koji su stali pred višestruko veću i puno jaču vojsku. Bilo je dana kada je znalo pasti i 11 000 granata na tebe grade, ali tvoji heroji, te ljudine se nisu povlačile do zadnje sekunde borbe.

Moja generacija svoje idole većinom traži u poznatim sportašima, pjevačima glumcima. Moji idoli su mali ljudi koji su možda i znali da se neće izvući živi, ali o povlačenju nikad nisu razmišljali. Moji idoli su ljudi kojih nažalost više nema, koje ne mogu upoznati ili im napisati poruku da se s njima jako ponosim. Ali ako čuju moje molitve, siguran sam da to već znaju.
Ja se nikada neću složiti da si ti pao, da si pokoren.

Kada te napada oko 12 000 ljudi sa puno većom i jačom opremom, a samo 2000 ljudi im pruža otpor puna 3 mjeseca….to nije pad. To je lekcija i to je velika pobjeda.

Za mene ćeš uvijek biti pobjednik.
Za mene ćeš uvijek biti moj heroj.

Volim te Vukovare.

Mislav Kontić / Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati