Barbara Jonjić: Unučice Titina, ne triba poštenu čoviku sazidjana kuća cvića ona triba zločincu

3

Kaže ovi’ dana glavna unuka u našoj državi kako bi njezin did bijo vrlo nezadovoljan su našon Državon da se rećemo digne iz greba
E
Vrlo nezadovoljan
Kako bi i sam diga ploču su svojin imenon

Dašta misliš
Nije to mala stvar
Razočarat
Tako velikoga čovika
Svicki poznatoga
I priznatoga
Veliki je to bijo
Demokrat
I humanist
Doživotni, nesvrstani predsjednik države blagostanja

Kad čovik sluša nju i njezine antife
Reka bi kako taki čovik ovon zemljon nije oda
A niti će odat

Samo istina je nešto drugovačija
Je
Drugovačija
Ovi dana more se vidit karte kostiju razasuti
Kudan su odali on i njegovi kvazi oslobodijoci
Kostiman dračili
Ono što lažu kako su oslobodili

Karte ubijani, nenaoružani
Ljudi
Iza rata
Ugusto rasporedjene naše
Jame
Ubijalo nas
Brez zakona i suda

Ono što nisu pobili
To su zatvarali u zatvore
Poradi misli i pisme
I razasuli po cilome svitu
Pa se su razlogon i danas antife čudon čude kako to da nas još uvik ima

Nego, unučice Titina
Ja san živila u državi blagostanja
Tvoga dida
Jesan
U državi kriza i redukcija
Učila uz petrolejku
Željna najist se Rama margarina
U selu
Di se kupovalo na siće samo mišane marmelade
I gajbe jabuka
To nan bijo luksuz
Tamokar
Di je cili razred nosijo jedine i iste tene od jeseni do lita
Di ni praška za prat robu nije bilo kupit u svaka doba
Di goriva za auta nije bilo
A čeka se red za crni kruv
Isprid Jokine zadruge
Onako
Kako su žene čekale najilonke i kavu ižnjemačke

Puno toga imali nismo
Al’ imali smo rećemo fešte za rodjendane tvome pokonjemu didu
Nije bilo oćeš, nećeš
Nego se moralo
Naberi tilovine u kese
Pa pravac Kažiput
Dočikat štafetu tvoga dida su cilon školon

Nije bilo oćeš, nećeš
Nego se na Božić išlo u školu
I na posa’
A knjige napisane rukon Ante Starčevića zvalo se
Ustaškima
I imat take knjige
Bijo je krimen
E
Krimen

Moj did Baja leži u grebu kod svetoga Luke
Moj did Matko leži u grebu kod svetoga Marka
Njihova tila leže u grebu
Običnome
A duše su in kod Boga
Jerbo
Ne triba poštenu čoviku
Sazidjana kuća cvića
Ne triba mu
Ni čut
Njegovo srce je njegova kuća cvića

Sazidjana kuća cvića triba zločincu

Da se digne iz greba moj did Baja
I moj did Matko
Bili bi zadovoljni
Vrlo
Ja to k’o njijova unuka znan
Baja bi vidijo kako mu kapelu svetoga Ante uz testu danas ni’ko ne kreće
Matko bi vidijo kako se ljudi molu
Za pobijene i priživile
Sa Aržana

Uskupa
Zadovoljni bi bili
Jerbo i njijova dica i njijovi unuki
Muču se i živu
Pošteno
Od svoji deset prsta

Onako kako su ji naučili
Njizi dvojica
Jedan su mašklinon
Drugi su vrićon cimenta na ramenu

A obojica
Ljudi motike
I kopanja
Kojima nije triba Tito
A ni njegova crljena zvizda

Da se dignu
Ne bi oni
Za Jugu tvoga dida
Ni upitali
To budi sigura

I znali bi kako su
I Tolja i Mate
Devedeseti
Poginili u ratu
protiv vojske tvoga, nezadovoljnoga dida

Barbara Jonjić/narod.hr

facebook komentari

  • Istina

    Bravo Barbara. Na jedan lijep način si rekla pravu istinu.

  • Ante Zrno

    Istina mora pobiediti, Hrvati trebaju biti ponosni na svoju povjest. Nikoga nismo napadali, uviek se branili. 40 do 45 kao i 90 do 95. Cetnici i projugosloveni hrvatska gamad izdavala je svoj narod. Kako sa Pribicevicem tako i sa Pupovcem. Treba Hrvatsku ocistiti gamadi koje ju nevole.. Nema veze da li si Katilik Hrvat ili Pravoslavac Srbin ako nevolis nasu liepu pokupi prnje i idi tamo gdje vces voiiti, Spasi se ludosti i zlobe. BiH

  • EMINƎM

    Saša kuća cvijeća će vječno da cvijeta ne sekiraj se bez veze , tajna te cvatnje je u gnoju tvog deda