Pratite nas

Benjamin Tolić: Znak vremena

Objavljeno

na

Još nisam načistu što je to, ili mi se priviđa ili se nešto doista događa?!

sanaderPrije deset godina, kada je HDZ prvi put nakon Tuđmanove smrti pobijedio na saborskim izborima, Ivo je Sanader uveo Srpsku demokratsku stranku (SDS) Vojislava Stanimirovića u hrvatsku državnu vlast. Malo zatim, na domjenku Pupovčeva Srpskog narodnog vijeća (SNV), Sanader je formulom Hristos se rodi! čestitao pravoslavni Božić svojim novostečenim političkim prijateljima. Bili su to prejasni znakovi vremena.

Tko nije htio vidjeti te znakove, tomu je oči otvarao Vladimir Šeks. U vodstvu i u biću HDZ-a, govorio je negdašnji samoproglašeni „Tuđmanov jastreb“, dogodio se „kopernikanski obrat“. Trabunjao je Šeks o „dobrim aranžmanima“ što ih je „tiha diplomacija“ HDZ-ove vlasti sklopila s glavnom tužiteljicom Haaškoga sudišta, razmetao se svojom ulogom u „kopernikanskom obratu“, tvrdio da bi on sada, god. 2004., i Tuđmanu, da je živ, savjetovao da ide u Haag.Tim bolesnim maštarijama stvarnosnu je dimenziju malo zatim dala Sanaderova ministrica pravosuđa Vesna Škare Ožbolt. Ona je, kao predstavnica Vlade, priredila svečanu večeru u čast glavne tužiteljice Haaškoga sudišta Carle del Ponte.

Protuhrvatska hrvatska javnost vrlo je brzo shvatila epohalnost tih događaja. I bila je neviđeno egzaltirana. Tako te je Jelena Lovrić javno očitovala političku ljubav Ivi Sanaderu i obećala mu glasovati za njegovu stranku na sljedećim izborima, a viteški je EPH-ov novinar  Davor od „Visokih Izvora“ bio tako oduševljen Sanaderovom proeuropskom politikom da je u Morgenblattu počeo objavljivati izmišljene razgovore s „dragim Ivom“.

Što su tada slavili ljuti neprijatelji Franje Tuđmana i njegova HDZ-a? Kako, što?! Pa jasno, slavili su „kopernikanski obrat“ – nakon izbora! Nisu se toliko radovali ni pobjedi Ivice Račana i njegova SDP-a prije četiri godine.Taj im je obrat bio dokazom da je sotonska izreka Populus vult decipi (narod hoće biti varan) duboko istinita. Kako li su tek uživali kada je Vlada zatim bespogovorno prihvatila čudovišne optužnice Carle del Ponte protiv generala Gotovine, Markača i Čermaka! Naočigled te razuzdane kroatofobije hrvatski su domoljubi uglavnom šutjeli ili potiho rogoborili. Samo je predsjednik jedne političke stranke na tiskovnoj konferenciji osudio taj postupak kao – veleizdaju. Osuda se međutim nije čula, iako je izrečena u nazočnosti dvadesetak novinara.

Čemu, pitate se, sada ta priča? Možda je pripovjedač zaboravio što je htio, pa zastranio u daleku prošlost? Ma, ne! Nisam ni zaboravio ni zastranio. Samo gonetam što se ovo sada zbiva. Je li to privid ili je doista opet na vidiku obrat? Tabuirana se naime riječ ovih dana iznenada probila u javnost. A sada – gle čuda! – trešti i s Pantovčaka. Bi li i to mogao biti nekakav znak vremena?

A počelo je neobično, prije nekoliko mjeseci. Sudac Ivan Turudić, sudeći Ivi Sanaderu u predmetima „Hypo“ i  „INA–MOL“, u usmenom je obrazloženju presude njegova kaznena djela ogorčeno nazvao – veleizdajom. Riječ je kapnula u zdenac šutnje. Nitko nije prosvjedovao. Nitko nije kriknuo da Sanader nije optužen zbog veleizdaje, nego zbog ratnog profiterstva i primanja mita. Nitko nije  upozorio ni na članak 340. Kaznenoga zakona Republike Hrvatske koji veleizdaju definira kao ugrozu teritorijalne cjelovitosti ili ustavnoga ustrojstva države „uporabom sile ili prijetnjom uporabe sile ili na drugi protupravan način“.

Zašto su se Hrvati tako ponijeli? Sudac Turudić, kao i drugi Hrvati, izdaju doživljuje dublje nego hrvatski zakonodavci. Izdaja je njima: prelazak na tuđu stranu; predaja u neprijateljske ruke; odavanje tajne; kršenje obećanja; vjerolomstvo. A čovjek može izdati prijatelja, bračnoga druga, tvrtku, narod, domovinu, državu, pa i sebe sama.

Svaka je izdaja u vrijednosno koherentnu društvu gnusan čin, a izdajica odvratan i prezren čovjek. Izdaja domovine, naroda i države u takvu je društvu osobito gnusna. Hrvatski je jezik naziva – veleizdajom (velikom izdajom), a drugi europski jezici per antiphrasin „visokom izdajom“: njem. – Hochverrat, franc. –  haute trahison, engl. – high betrayel. U vrijednosno divergentnu društvu veleizdaja se, kao što smo vidjeli na primjeru „kopernikanskoga obrata“, katkada časti kao djelo političke krjeposti.

Odatle je, valjda,  jasno zašto Sanader nije optužen zbog veleizdaje; zašto je zakonodavac nenasilne oblike veleizdaje izbacio iz njezine kaznenopravne definicije; zašto je veleizdaja gurnuta u područje ćudoređa; zašto se pravednik Ivo Josipović, iako je kaznenopravni stručnjak, u predizbornoj kampanji neobvezno zgraža nad Sanaderovom veleizdajom, a ne podnosi kaznenu prijavu protiv Milorada Pupovca, kojega je sam javno optužio da „reketari“ hrvatske vlade i bavi se „etnobiznisom“; odatle je napokon jasno i zašto Zvonimir Šeparović osniva – Hrvatski etički sud. Ako je ovo zadnje znak vremena, dobar je to znak.

Benjamin Tolić, HR Svijet

facebook komentari

Pregled

Putin iznenadio: “Mogu otkriti malu tajnu razgovora s hrvatskom predsjednicom…”

Objavljeno

na

Objavio

Ruski predsjednik Vladimir Putin u petak je na susretu sa sudionicima svjetskog susreta studentske mladeži u Sočiju rekao da je Rusija spremna sudjelovati u plinofikaciji hrvatskih regija, čime bi se poboljšala kvaliteta zraka.

Kako izvještavaju ruski portali, Putin je odgovarajući na neformalnom susretu na pitanje jednoga hrvatskog studenta o sadržaju razgovora s hrvatskom predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović, odgovorio kako može otkriti “malu tajnu razgovora”, o kojoj nije službeno izvještavano.

“Kada smo načeli temu o lošoj ekološkoj situaciji u pojedinim hrvatskim regijama, rekao sam predsjednici da Rusija može plinoficirati kompletne hrvatske regije, naravno ako je Hrvatska za to zainteresirana”, rekao je Putin.

Ruski je čelnik, izvještavaju portali, dodao da radi pročišćavanja zraka Rusija može kreditirati program plinofikacije ili isporučiti dodatne količine plina.

Kako je objasnio, to bi oslobodilo neke regije Hrvatske od prekomjerne potrošnje ugljena, što šteti ekologiji.

Ruski utjecaj na kvalitetu zraka u Hrvatskoj uglavnom se veže uz emisije štetnih plinova iz rafinerije nafte u Brodu u Bosni i Hercegovini, u vlasništvu ruskog Zarubežnjefta, zbog čega trpe stanovnici Slavonskog Broda i okolice.

Vlada je u listopadu prihvatila protokol kojim se predviđa priključenje te rafinerije na plinsko-transportni sustav Republike Hrvatske, čijom bi realizacjiom kvaliteta zraka u Slavonskom Brodu i okolici trebala biti znatno bolja, a zdravstveni rizici smanjeni.

Plin za pogon rafinerije dopremio bi se iz Hrvatske, prenamjenom sadašnjeg produktovoda Slobodnica-Brod u izravni plinovod.

facebook komentari

Nastavi čitati

Kolumne

Ivan Hrstić: Todorić vjerojatno nikad neće u zatvor

Objavljeno

na

Objavio

Od prvog nastavka bloga jasno je – Ivica Todorić ne namjerava na sudu dokazivati niti jednu od svojih tvrdnji.

Cilj mu je pošto-poto braniti se sa slobode, čak i ako ga čeka desetljetni sudski maraton, izgraditi oko sebe kulisu ugroženog čovjeka, izloženog političkoj zavjeri, progonu i linču.

Priča uopće nije morala biti uvjerljiva za domaću publiku (i naravno da nije bila), jer još kad smo zaključili da mali Ivica blogira iz druge vremenske zone mogli smo naslutiti da je cijela ta konstrukcija treba poslužiti ne samo za rušenje eventualne presude, već i za moguću bitku protiv izručenja, piše Ivan Hrstić / Večernji list

Muški članovi obitelji Todorić u Londonu tako su formirali svoju K-vladu u egzilu. Premda je sin Ante najavio da će biti na raspolaganju hrvatskom pravosuđu, jasno je da su tamo otišli upravo kako – ne bi bili na raspolaganju.

Jesu li samo htjeli kupiti još malo vremena i izbjeći očekivano spektakularno uhićenje u cik zore u velebnom dvorcu iznad Zagreba, saznat ćemo do kraja tjedna. Podatak da su Todorići unajmili ergelu punokrvnih hrvatskih odvjetnika, te navod da su nadodali i londonskog eksperta za odugovlačenje izručenja govori da Ivici baš i nije trebalo vjerovati da mu je na računu ostalo svega 20 tisuća kuna te da je ipak nešto sklonio za crne dane.

Dakle, malo je vjerojatno da će siroti Ivica morati moljakati azil u veleposlanstvu Ekvadora i prehranjivati se pisanjem bloga u urotničkom društvu Juliana Assangea. A i pitanje je koliko bi razumijevanje za njegov status prizemljenog Kralja Sunca imao predsjednik te države, kojemu je “krsno” ime Lenin. “Sretna” okolnost za Todorića jest da nitko ni ne može odlučno poreći da nikakve zavjere nije bilo. Dapače, prije će biti da zavjere jest bilo, nego da je nije bilo! Rušili su ga sa svih strana.

Potkopavali ga poslovni konkurenti i saveznici, opsjedali dužnici i vjerovnici, izdavali dojučerašnji prijatelji, nož u leđa zabijali konfidenti koje je osobno birao u upravu, komplote iznutra pleli Hrvati i Rusi, oko vruće kaše kružili Slovenci i Srbi, zavjere kovali Vlada i oporba, pa i oporba unutar same vladajuće koalicije.

Materijala i za špijunski triler s potpisom le Carrea, a kamoli ne za odvjetničku ajkulu iz Cityja! A kad se tome nadoda zaplet kako je Ivica doživio sudbinu svojeg oca Ante, kojega je komunistička vlast nakon Hrvatskog proljeća strpala u zatvor i pokopala njegov uspješni Agrokombinat (ah, Déjà vu, taj kobni Agro-kombinat-komerc-kor…), jasno je da će, ako (ikad) uhite najvećeg hrvatskog blogera, Hrvatska vjerojatno samo još jednom potonuti na indeksu medijskih sloboda.

U nastavku bloga Todorić će napisati da ga, kao i njegovog oca, progone neprijatelji Hrvatske zbog njegovog dosljednog hrvatstva, oni koji žele Domovinu predati u ruke strancima i spriječiti otkrivanje istine. Sam Todorić nudi dva kontradiktorna scenarija.

Prvo otvara paljbu iz svih oružja na svojeg direktora financija, Ivana Crnjca, kao čovjeka s pedigreom CAIB-a, tvrtke koju proziva da je još 2016. krenula u akciju njegovog rušenja. No, nakon što je Crnjac šalje poruku da neće biti nikakav svjedok pokajnik, Todorić sad više ne spominje njega kao “domaćeg izdajnika”, već Damira Kuštraka, jedinog od njegovih ljudi kojega je zadržao vladin povjerenik.

Ako se odluči na bitku protiv izručenja, nametnut će se pitanje – a zašto mu je DORH omogućio takav bijeg? Pružili su mu prostora kao nikom do sad. Zašto su izvidi morali trajati 6 mjeseci? Ako se Todorić ipak odluči vratiti, kako će opravdati uobičajene razloge za pritvor, od utjecaja na svjedoke pa do ponavljanja (ne)djela?

Ta je li itko ikad dobio ovakvu raskošnu priliku za utjecaj na svjedoke?!? Osnovana sumnja trebala je i morala biti temelj za mnogo ranije djelovanje. Uhićeni su svi iz uprave – osim zakonski odgovornih članova obitelji Todorić! Zašto nisu uhićeni i bivši članovi uprave iz razdoblja obuhvaćenog istragom?

Odvjetnici – kao i oporba – vjerojatno neće propustiti pitati: a zašto onda nije uhićen i aktualni ministar financija? Izbjegne li istražni zatvor, Todorić vjerojatno neće ni dana proboraviti iza rešetaka. Što veći razmjeri poslovnog kraha, to će uz ovakav odvjetnički tim tužiteljima biti teže dokazati izvlačenje novca.

Ako na koncu bude i osuđen, nakon nekoliko ponovljenih suđenja izvući će se na starosnu dob i loše zdravlje.Pritvor je u mnogim slučajevima tužiteljima jedina zadovoljština. Ako već one u čiju krivicu smo uvjereni ne možemo poslati na zasluženu kaznu, znamo se tješiti se da su neko vrijeme ipak proveli iza rešetaka.

No, mogućnost da se na takav način ne presudom već diskrecijskom prosudbom raznoraznih kadija kažnjavaju i nevini ljudi – zacijelo nije nešto što bi nam trebalo osiguravati miran san.

Ivan Hrstić / Večernji list

Ante Todorić stigao u Hrvatsku

 

facebook komentari

Nastavi čitati