Benjamin Tolić: Bistritelji politike

8

Hrvatska obiluje bistriteljima politike. Gotovo kao pitkom vodom. Nisu to samo najrazličitiji glasnogovornici državne vlasti i političkih stranaka. Tim se poslom bavi mnoštvo političara, politologa, političkih publicista, kolumnista, kavanskih mudrijaša – dakle vrlo raznorodan svijet.

Svi su ti ljudi čuli za Protokole sionskih mudraca. Mnogi su ih i pročitali. Da ih tkogod upita što misle o tom spisu, odgovorili bi na vlas isto kao istorodni ispitanici u drugim europskim državama. Jednima su Protokoli tajni židovsko-masonski plan uspostave svjetske vlade bez oružanog nasilja, drugima su oni antisemitska krivotvorina ruske carske tajne policije Ohrane. Ali bilo da je posrijedi ono prvo ili ovo drugo, svi oni, bez razlike, svakodnevno potvrđuju da se život u „globalno doba“ odvija upravo po tim Protokolima.

Kad se zao plan javno kuje, on ne izaziva spomena vrijedne podjele u zajednici na koju smjera. Dobar je primjer Memorandum SANU iz god. 1986. Taj je velikosrpski strateški plan godinama javno pripreman u Književnim novinama, glasilu Udruženja književnika Srbije, i u publikacijama Srpske akademije nauka i umetnosti. Kada su ga tiskom objavile beogradske Večernje novosti, on je u Hrvatskoj naišao na jednodušnu javnu osudu.

Tajni su zli planovi drukčiji. Oko njih se, kada ih tko javno raskrinka, uzajamno raspiruju vjera i nevjerica. Tako je bilo s britanskim planovima o stvaranju nove državne tvorevine na zgarištu Jugoslavije. Kada se otkrilo da je London Bruselju nametnuo formulu tzv. Zapadnog Balkana („regija“ koja bi obuhvaćala bivše jugoslavenske republike bez Slovenije i Albaniju), u Hrvatskoj su se bistritelji politike podijelili. Jedni su tu vijest tumačili kao Tuđmanovu paranoju, drugi kao britansko nastojanje oko ponovne izgradnje protunjemačkoga bedema u jugoistočnoj Europi.

Što god to bilo, Tuđman je na to odgovorio ugradbom čl. 141. (sada 142.) u hrvatski Ustav. Njime se zabranjuje „pokretanje postupka udruživanja Republike Hrvatske u saveze s drugim državama u kojem bi udruživanje dovelo ili moglo dovesti do obnavljanja jugoslavenskoga državnog zajedništva, odnosno neke balkanske državne sveze u bilo kojem obliku”. Zabrana je “držala vodu” do Tuđmanove smrti. Otada smo otišli tako daleko da nam se najviši državni džunosnici javno ljube s ljudima koji su ne tako davno uspostavljali zapadnu granicu Srbije na liniji Virovitica–Karlovac–Karlobag. Kako su to činili, pokazuje hrvatska tužba zbog genocida protiv Srbije na Međunarodnom sudu pravde u Haagu.

Srpski predsjednik Tomislav Nikolić i dojučerašnji prvi potpredsjednik srpske vlade Aleksandar Vučić političku su slavu stekli na hrvatskomu tlu. Oba kao “čestiti četnici” uz Vojislava Šešelja i Slobodana Miloševića. Nikolić u Slavoniji, Vučić na Banovini. Odatle su ih Hrvati dolično isprašili. No oni su se u međuvremenu europeizirali, a ovih su dana upravo time osvojili “vascelu Srbiju” i “Republiku Srpsku”. Sada će se stoga, unatoč tužbi zbog  genocida, Ivo Josipović i Vesna Pusić s njima još srdačnije grliti i ljubiti, a Zoran će Milanović, kad se vrati kući, još zdušnije “davati sve od sebe” da što prije Srbijom obogati Europsku uniju.

A što će sada hrvatski bistritelji politike? Kako, što?! Što i dosad. Jedni će Drugi memorandum SANU, dokument što ga je prije tri godine, o 25. obljetnici onoga prvog Memoranduma, navodno „provalila“ Slobodna Bosna, tumačiti kao podvalu bošnjačke tajne službe SIPA-e, a drugi kao epohalnu „provalu“ srpske strategijske tajne. Dakle, ništa novo. Mnogi naime ljudi, kada je riječ o političkim tajnama,  uvijek znaju bolje nego drugi.

No, onih devet točaka Drugoga Memoranduma SANU, koji poučava kako se u miru dobivaju bitke izgubljene u ratu, nikako ne bi trebalo smetnuti s uma. Ako možda i nisu potekle iz autentična dokumenta, te točke nisu obična budalaština. Bilo da srpska državna politika postupa po njima ili da ih je oštrouman promatrač apstrahirao iz srpske državne politike, te su točke njezina prava mjera.

 

 

Benjamin Tolić

facebook komentari

  • peppermintt

    Srpski predsjednik Tomislav Nikolić i
    dojučerašnji prvi potpredsjednik srpske vlade Aleksandar Vučić političku
    su slavu stekli na hrvatskomu tlu. Oba kao “čestiti četnici” uz
    Vojislava Šešelja i Slobodana Miloševića. Nikolić u Slavoniji, Vučić na
    Banovini. Odatle su ih Hrvati dolično isprašili.

  • peppermintt

    Srpski predsjednik Tomislav Nikolić i
    dojučerašnji prvi potpredsjednik srpske vlade Aleksandar Vučić političku
    su slavu stekli na hrvatskomu tlu. Oba kao “čestiti četnici” uz
    Vojislava Šešelja i Slobodana Miloševića. Nikolić u Slavoniji, Vučić na
    Banovini. Odatle su ih Hrvati dolično isprašili.

  • peppermintt

    No oni su se u međuvremenu europeizirali,
    a ovih su dana upravo time osvojili “vascelu Srbiju” i “Republiku
    Srpsku”. Sada će se stoga, unatoč tužbi zbog genocida, Ivo Josipović i
    Vesna Pusić s njima još srdačnije grliti i ljubiti, a Zoran će
    Milanović, kad se vrati kući, još zdušnije “davati sve od sebe” da što
    prije Srbijom obogati Europsku uniju.

    • HRSmoock

      Samo se Srbi kao opiru. Može u Evropu, ali malo se nećkaju. Kao.

  • peppermintt

    Ako možda i nisu potekle iz autentična
    dokumenta, te točke nisu obična budalaština. Bilo da srpska državna
    politika postupa po njima ili da ih je oštrouman promatrač apstrahirao
    iz srpske državne politike, te su točke njezina prava mjera.

  • peppermintt

    No oni su se u međuvremenu europeizirali,
    a ovih su dana upravo time osvojili “vascelu Srbiju” i “Republiku
    Srpsku”. Sada će se stoga, unatoč tužbi zbog genocida, Ivo Josipović i
    Vesna Pusić s njima još srdačnije grliti i ljubiti, a Zoran će
    Milanović, kad se vrati kući, još zdušnije “davati sve od sebe” da što
    prije Srbijom obogati Europsku uniju.

    • HRSmoock

      Samo se Srbi kao opiru. Može u Evropu, ali malo se nećkaju. Kao.

  • peppermintt

    Ako možda i nisu potekle iz autentična
    dokumenta, te točke nisu obična budalaština. Bilo da srpska državna
    politika postupa po njima ili da ih je oštrouman promatrač apstrahirao
    iz srpske državne politike, te su točke njezina prava mjera.