Benjamin Tolić: Europsko ponašanje

0

Dubrovkinja je Dubravka Šuica HDZ-ova članica Europskog parlamenta. Tamo zastupa više od pola milijarde Europljana. Prošli je tjedan u Hrvatskoj sablaznila mnoštvo javnih priopćivala, od „lijevoga“ Novog lista preko „desnog“ internetskog portala dnevno.hr do „lijevo-desnog“ Abendblatta.

Mogao bi dakle tkogod zaključiti da jesablaznila cijeli politički spektar. To bi, s obzirom na nevjerojatno šarenilo hrvatskoga političkog krajolika, ipak bilo pretjerano. Ali događaj je doista „uznemirio“ dobar dio javnosti.

A što je to, zaboga, nevoljna gospòđa učinila?! Izljubila se s – Ivicom Dačićem.

– Ma dajte! – misli državotvorni eurohrvat. – Izljubila se, pa što? Ako se „mali Slobo“ i slavna Dube u Strasbourgu ljube, što je u tomu zlo? U monogamnu i monopatridnu društvu, kakvo je hrvatsko, to je političko ljubljenje, po najstrožoj prosudbi, tek metaforički raznospolni preljub. Dakle, ništa osobito. Prije malo manje od godinu i pol dana izljubili su se na Brdu kod Kranja hrvatski predsjednik Ivo Josipović i četnički vojvoda Tomislav Nikolić. Pa što? Nije li i to, mjeri li se istom mjerom, metaforički preljub? Štoviše, istospolni? Tko je to predsjednicima zamjerio? Zapravo nitko, osim šačice nerazumnih suverenista. A ovo sad? To luduju zeloti Ive Josipovića. Oni, molim vas lijepo, u jeku kampanje za predsjedničke izbore poljupcima gospòđe Šuice gađaju Josipovićevu protukandidatkinju – gospođu Kolindu Grabar Kitarović. Ludo, zar ne?!

Ne znam baš. Ima u tomu nešto. Ali teško mi se potpuno složiti s tom argumentacijom. S jedne strane posve mi je tuđa eurohrvatska pragmatika, a s druge podjednako mi je neshvatljiva eurohrvatska logika. Stoga, umjesto da sâm prosuđujem, najprije moram vidjeti što o političkom ljubljenju misle oni koji se politički ljubljahu.

Josipović o tomu veli: „Imamo svoje navike, tradiciju, kulturu, a način komuniciranja koji je uobičajen u Srbiji kod nas nije.“ Kratko, jasno i – besprijekorno. A kako na Brdu kod Kranja nije bio „kod nas“ [nego, valjda, u Srbiji?!], Josipović se, štujući domaće običaje, nije mogao oteti trostrukom ljubljenju s vojvodom Nikolićem.

Gospòđa je Šuica kao i Josipović odana uljudbi. Podjednako svojoj i tuđoj. Ona veli: „To je EU ponašanje, a mi smo dio te zajednice. Ali nisam se [kao prava Hrvatica?!] s Dačićem ljubila tri, nego samo dva puta.“ Olakotna je okolnost [?!] što se tako poljubila i sa Zlatkom Lagumdžijom. Uostalom, tako se, veli Gospòđa, pozdravljaju svi u Europskom parlamentu.

Hm… Hrvati se, čini mi se, dosad nisu ljubili na službenim susretima. Ni s prijateljima, ni s neznancima. A nisu bogme ni s neprijateljima. Ne znam kako danas s time stoje. Možda su i srpski troljubac i hrvatski dvoljubac u međuvremenu dospjeli na UNESCO-ov popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. No, bez obzira na to, nekako mi je žao što je gospòđa Šuica izgubila povjerenje moga prijatelja Đure Vidmarovića. I to zbog čega? Zbog dviju-triju trivijalnih laži. Žalim to više što u glavnoj stvari moram zbog pravednosti stati na Gospòđinu stranu.

Gospòđa je Šuica svoj sablažnjivi dvoljubac Dačiću podvela pod „EU ponašanje“. Ne znam kako je došla do te spoznaje. Vjerojatno kožom. To jest: onako kako Hrvati pod geslom „EU nema alternative“ općenito stječu političke spoznaje. Dakle primitivno. Ali nije pogriješila. EU se tako ponašala još dok je bila EZ. Kada su Hrvatsku oružano napale Srbija i Crna Gora, EZ je Hrvatskoj prva uvela embargo na uvoz oružja. Nije li to sablazan? Čim je međunarodnopravno priznala hrvatsku državnu samostalnost, EU je Hrvatsku odmah počela uvaljivati u svoj projekt Zapadnoga Balkana. Nije li i to sablazan? Pod pritiskom EU ministrica je pravosuđa Vesna Škare Ožbolt i cijela Sanaderova Vlada u ime Hrvatske častila Carlu del Ponte, koja je cijeli hrvatski narod bila lažno optužila za „udruženi zločinački pothvat“. Nije li to sablazan?

To su, naravno, eurohrvatima apstraktne stvari. Prošlost od koje nema koristi. Njihovu domoljubnu svijest može podražiti samo kakav pekunijarni podatak. Pa evo: EU je Srbiji, koja je u osvajačkim ratovima 1990-ih temeljito unesrećila golem dio Hrvatske, Herceg-Bosne i Kosova, od 2000. do 2014. u obliku razvojne pomoći darovala 5,9 milijarda eura. Eurohrvati bi možda trebali upitati svoje vlasti koliko je eura u tom razdoblju za tu svrhu EU darovala Hrvatskoj i koliko je eura iz Hrvatske izvukla. Ali to oni, pametni kakvi već jesu, ne će učiniti. A ja, evo, iz čista mira riskirah da se na me rasrdi moj europrijatelj Stjepan Šulek.

Benjamin Tolić/HRsvijet

facebook komentari